1. Rastom sitan, ali vrlo vedre i živahne naravi, još u djetinjstvu je bio
neobično povučen; nije volio igre s vršnjacima i najviše se zadržavao s
majkom u kući. U petom razredu gimnazije ostao je bez majke. Otac se
uskoro ponovo oženio i dječak je dobio maćehu. Nakon što mu je
uskraćeno pravo polaganja mature zbog jednog istupa u kojemu je
pokušao obraniti nepravedno optužene drugove, na zagovor biskupa
odlazi u Rim, u rimski crkveni zavod Germanico-Hungaricum. Shvativši da
svećenički poziv nije za njega, uskoro se vratio u domovinu te se u Zagrebu
uključio u pravaški književnički krug. Nakon završene učiteljske škole, morao se
preseliti u Bosnu jer namještenje u Hrvatskoj nigdje nije uspio dobiti. Ostatak
života proveo je kao učitelj u Mostaru, Livnu i Sarajevu. […]
2. Silvije Strahimir Kranjčević
(1865.–1908.)
o Rođen u Senju.
o Zbog sukoba s profesorima, nije uspio
maturirati pa odlazi u sjemenište u
Rim.
o Uskoro shvaća da svećenički poziv nije
za njega, vraća se u Hrvatsku i
završava učiteljski tečaj.
o Radi kao učitelj u Bosni, od Mostara
do Sarajeva.
o Urednik časopisa Nada.
o Umro u Sarajevu 1908.
3. Silvije Strahimir Kranjčević
(1865.–1908.)
• Smatra se najznačajnijim i najvećim hrvatskim pjesnikom u
razdoblju realizma
• Tematski slojevi njegova pjesništva:
– domoljubne i ljubavne teme
– rodni grad Senj
– Biblija
– mitologija
• Pjesničke zbirke:
Bugarkinje
Izabrane pjesme
Trzaji
• Oratorij: Prvi grijeh (uglazbio Ivan pl. Zajc)
• Urednik sarajevskog časopisa Nada (1895.–1903.)
4. • Pišući o hrvatskoj stvarnosti
otvara općeljudske, univerzalne
teme (Moj dom).
• Često nadahnut i biblijskim te
mitološkim motivima:
Gospodskomu kastoru,
Eli! Eli! Lamâ azâvtani?!, Mojsije
Zadnji Adam
Tri ključna lika u njegovoj
poeziji:
Adam – Mojsije - Krist
5. I tebi baš što goriš plamenom
Od ideala silnih, vječitih,
Ta sjajna vatra bit će smrt,
Mrijeti ti ćeš kada počneš sâm
Ja domovinu imam;
U ideale svoje sumnjati.
tek u srcu je nosim,
(Mojsije)
I brda joj i dol;
Gdje raj da ovaj prostrem,
uzalud svijet prosim,
I... gutam svoju bol!
(Moj dom)
6. Privatni život
• U djetinjstvu snažno vezan
za rodni grad Senj i majku.
• Imao ženu Elu i kćer Višnju.
7. O pisanju…
A kako Silvije pjesme piše? Može se reći, da je svaka njegova pjesma
komadić njegova života, njegove duše, Najprije nikne u njemu
zamisao, ideja pjesme. Tu ideju on dugo nosi u glavi. Znade proći po
nekoliko mjeseci. Onda istom sjedne da napiše pjesmu. A i to dođe
iznenada; nije u njega običaj, da ujutro, kad ustane, odluči: »Danas ću
napisati pjesmu.« Ne, to dođe kod njega najednom, kao da mu neka
sila nevidljiva diktira riječi. Ali, kad je pjesma dovršena, onda je
sasvim izmoren, izmučen, zaista, kao — da mu se otkinulo nešto
života. Vidi se, da ga to i fizično troši. On je poslije
stvorene pjesme zaista tjelesno posve slab.