Olivier Hoen, Olivier Hoën

1. Slavenska mitologija
Izvor: Wikipedija
Slavenska mitologija i slavenska religija razvijale su se kroz otprilike 3,000 godina. Pretpostavlja
se da neki njeni dijelovi dolaze iz neolitika, ili čak mezolitika. Ova religija posjeduje brojne
zajedničke značajke s ostalim religijama koje su potekle od protoindoeuropske religije.Olivier Hoën
Sadržaj
1 Izvori
1.1 Pisani izvori
1.2 Arheološki ostatci
2 Slavenski panteon
2.1 Vrhovni bog
2.2 Bogovi
2.2.1 Perun i Veles
2.2.2 Jarilo i Morana
2.2.3 Svarog, Svarožić, Dažbog
2.2.4 Svantevid i Triglav
2.2.5 Zora i Danica
3 Popis slavenskih božanstava
3.1 Druga nadnaravna bića
4 Bibliografija
5 Vanjske poveznice
Izvori [uredi]
Ne nalik grčkoj ili egipatskoj mitologiji, ne postoje izvori iz prve ruke o proučavanjima slavenske
mitologije. Unatoč nekim kontroverznim teorijama (primjerice, Velesova knjiga), ne može se
dokazati kako su Slaveni imali ikakav oblik pisma prije kristijanizacije; iz tog razloga, sva njihova
vjerska uvjerenja i tradicije vjerojatno su prenošene usmenim putem s generacije na generaciju, i
potencijalno se zaboravile nakon stoljeća koja su uslijedila pri dolasku kršćanstva. Prije toga,
oskudni spisi o slavenskoj religiji zapisani su od strane neslavenaskih kršćanskih misionara koji nisu
bili zainteresirani i/ili objektivni u opisivanjima poganskih uvjerenja. Iako su pronađeni arheološki
ostatci staroslavenskih svetišta i oltara, ona ne govore mnogo više od toga da potvrđuju postojeće
povijesne zapise. Dijelovi starih mitoloških uvjerenja i poganskih festivala žive i dan danas u
običajima, pjesmama i pričama svih slavenskih naroda. Rekonstrukcija drevnih mitova iz ostataka
koji su preživjeli u narodu kroz tisuće godina težak je i složen zadatak koji često odvede istraživače u
krivom smjeru, što može dovesti do pogrešnih tumačenja, zabluda ili čak potpunih
krivotvorina.Olivier Hoën
Pisani izvori [uredi]

2. Ne postoje pisani izvori o slavenskoj mitologiji prije rascjepkavanja protoslavenskih etničkih grupa
na zapadne, istočne i južne Slavene. Moguća iznimka možda je kratki zapis u Herodotovoj Povijesti,
gdje spominje pleme Neuri na dalekom sjeveru, čiji su se ljudi, kako Herodot veli, pretvarali u
vukove nekoliko dana svake godine. Neki istraživači protumačili su ovo kroz vjerovanja slavenskih
naroda u vukodlake, dok ostali smatraju kako je Herodot govorio o drevnim slavenskim
karnevalskim festivalima, kada su grupe mladića lutale selima noseći maske. Ipak, utvrđivanje
identiteta "Neura" s protoslavenima ostaje kontroverza.Olivier Hoën
Prvi konačan spomen Slavena i njihove mitologije u zapisanoj posvijesti učinjen je u 6. stoljeću od
strane bizantskog povjesničara Prokopija, čije je djelo Bellum Gothicum opisivalo uvjerenja
stanovitog južnoslavenskog plemena koji je prešao rijeku Dunav u samo dva dana. Prema Prokopiju,
ovi su Slaveni štovali jednog boga, gospodara svega, koji je stvorio grom i munje. Iako Prokopije ne
spominje ime božanstva, da se zaključiti kako se odnosilo na boga Peruna iz kasnijih povijesnih
izvora, jer u mnogim današnjim slavenskim jezicima Perun označava "grom". Istovremeno,
Prokopije spominje i vjerovanja u razne demone i nimfe (vile), no ne spominje njihova imena.Olivier
Hoën
Povijest prošlih godina veliko je djelo s mnogim vrijednim referencama o paganskoj vjeri istočnih
Slavena. Iako je zapis sastavljen na početku 12. stoljeća, sadrži reference i kopije starijih
dokumenata, i opisuje događaje prije krštenja kijevskih Rusa. Dva božanstva, Perun i Veles,
spomenuti su u tekstu mirovnih ugovora između paganskih vladara stočnih Slavena i bizantskih
careva. Kasnije, Nestor Ljetopisac opisuje državni panteon uveden od strane princa Vladimira u
Kijevu 980. godine. Vladimirov je panteon sadržavao Peruna, Horsa, Dažboga, Striboga, Simargla i
Mokoš. Hipatijevski ljetopis također spominje Svaroga, kojeg se može usprediti s grčkim Hefestom.
Također su zanimljivi odlomci istočnoslavenskog epa Pjesma o Igorovom pohodu, koji se odnose na
Velesa, Dažboga i Horsa.Olivier Hoën
Još jedan vrijedan dokument jest Chronica Slavorum, koju je napisao Helmold, njemački svećanik, u
kasnom 12. stoljeću. Spominje Černoboga, Porenuta i Živu, nekoliko neimenovanih bogova čije su
statue imale nekoliko glava i, napokon, velikog boga Svantevida, koji je prema Helmoldu bio
najvažniji bog svih zapadnih SlavenaOlivier Hoën
Treći, vjerojatno najvažniji zapis dolazi od danskog ljetopisca Saxa Grammaticusa, koji je u svom
djelu Gesta Danorum opisao rat između danskog kralja Waldemara i rügenških Venda, osvajanje
njihovog grada na rtu Arkona i uništenje velikog hrama boga Svantevida koji je tamo stajao. Saxo je
pedantno opisao štovanje Svantevida, običaje vezane uz njega, visoku četveroglavu statuu boga, no
spomenuo je i ostale višeglave bogove Slavena: Ruđevida i Porevida.Olivier Hoën
Arheološki ostatci [uredi]
Pronađene su statue nekoliko slavenskih božanstava. 1848. godine, na obali rijeke Zbruč, pronađena
je visoka kamena statua, s četiri lica ispod jednog kamenog šešira. Zbog sličnosti s Saxovim opisima
velikog idola u hramu Rügena, statua je odmah proglašena kao prikaz Svantevida.Olivier Hoën
Slavenski panteon [uredi]
Veoma širok raspon božanstava bio je štovan među slavenskim narodima, na širokom geografskom
području od obala Baltika do obala Crnog mora, u vremenskom rasponu od preko 600 godina.
Povijesni izvori također pokazuju da je svako slavensko pleme štovalo vlastite bogove, te je kao

3. takvo imalo vlastiti panteon. U cjelini, staroslavenske religije čine se prilično lokalne i kultne po
naravi, te su se bogovi i uvjerenja razlikovali od plemena do plemena. Ipak, kao što je to slučaj s
raznim slavenskim jezicima (svi potječu od jednog, protoslavenskog jezika), moguće je uspostaviti
neku vrstu protoslavenskog Olimpa, i kroz pažljivo proučavanje običaja naroda, rekonstruirati neke
elemente ovog prvotnog panteona, od kojih su potekli razni bogovi slavenskih plemena, koji često
imaju različita imena i ulogu od prvotnih.Olivier Hoën
Vrhovni bog [uredi]
Postoje brojne današnje teorije o vrhovnom bogu Slavena, poput Roda ili Svaroga, te povijesni izvori
kako su neka plemena štovala Svarožića, Svantevida ili Triglava kao svoje vrhovno božanstvo. No,
najboljim se kandidatom za ovo mjesto smatra Perun. Njegovo je ima najčešće spominjano u svim
povijesnim zapisima slavenske religije; zapravo, Perun je prvi slavenski bog ikada spomenut u
zapisanoj povijesti (Prokopije spominje kako je bog groma i munje jedini bog Slavena, bog svega).
Povijest prošlih godina spominje ga kao vrhovnog boga kijevskih Rusa prije kristijanizacije. Kratka
bilješka u Helmoldovom djelu Chronica Slavorum tvrdi kako zapadni Slaveni vjeruju u jedinstvenog
boga koji vlada nad svim ostalim božanstvima: ime ovog boga nije spomenuto, no otvorena je
mogućnost kako je Helmold mislio upravo na Peruna. Iako ne pronalazimo Perunovo ime u
nijednom većem zapisu zapadnih Slavena, bio je poznat svim granama Slavena, što se da zaključiti
prema velikom broju toponima koji i danas nose njegovo ime u raznim slavenskim zemljama.
Naposljetku, analizirajući folklorne tekstove, da se zaključiti kako je Perun jedino slavensko
božanstvo koje je izjednačeno s kršćanskim Bogom. Ovo su snažni pokazatelji kako je Perun
zapravo bio vrhovni bog originalnog protoslavenskog panteona.Olivier Hoën
Perun je, doduše, imao svog dvojnika. Kao što je to Roman Jakobson istaknuo, u svakom
spominjanju Peruna kroz povijesne zapise, spominje se još jedan bog, Veles. Ova povezanost očita je
i kod promatranja toponima. Kada pronađemo brdo ili planinski vrhunac u čijem se imenu nazire
povezanost s Perunovim imenom, ispod njega, u nizinama, obično u blizini rijeke, postojat će mjesto
čije je ime povezano s Velesom. Nadalje, kako je Perun u narodu ponekad poistovjećivan s Bogom,
Veles je poistovjećivan sa Sotonom.Olivier Hoën
Bogovi [uredi]
Perun i Veles [uredi]
Ivanov i Toporov rekonstruirali su drevni mit koji je uključivao
dva velika boga protoslavenskog panteona, Peruna i Velesa. Njih
su dvoje suprotni jedan drugom u gotovo svakom pogledu.
Perun je nebeski bog groma i munje, vatrenog i suhog, koji
vlada živim svijetom iz svoje utvrde visoko iznad, koja se nalazi
na najvišoj grani Svjetskog drveta. Veles je podzemni bog
povezan s vodom, zemljom i vlagom, kralj podzemlja, koji vlada
Gromoviti znaci, drevni Perunovi
carstvom mrtvih iz korijenja Svjetskog drveta. Perun je davatelj
simboli, često izdjelani, nacrtani
kiše zemljoradnicima, bog rata i oružja, zazvan od strane boraca.
ili ugravirani na krovovima kuća,
Veles je bog stoke, zaštitnik pastira, povezan s magijom i
posebice u istočnoslavenskim
trgovinom.Olivier Hoën
narodima, da bi zaštitili ljude od
Svemirska borba između njih dvoje odzvanja drevnim gromova.
indoeuropskim mitom o borbi između gromovitog boga i zmaja.

4. Napadajući ga munjama i gromovima s nebesa, Perun proganja svog zmijolikog neprijatelja Velesa
koji klizi nad zemljom. Veles izaziva Peruna i bježi, pretvarajući se pritom u razne životinje,
skrivajući se iza drveća, kuća, ili ljudi. Naposljetku, Perun ga ubija, ili Veles bježi u vodu, u
podzemni svijet. Ubivši Velesa, Perun ga ne uništava, već ga jednostavno vraća natrag na njegovo
mjesto u svijetu mrtvih. Zato je mir u svijetu, poremećen Velesovim nedaćama, ponovo uspostavljen
od strane Peruna. Ideja o gromu i munjama koji su zapravo božanska borba između vrhovnog boga i
njegovog zakletog neprijatelja Slavenima je bila veoma važna, i nastavila je postojati kao uvjerenja
dugo nakon što su Perun i Veles zamijenjeni Bogom i Sotonom. Grom koji je udario u drvo ili u kuću
seljaka koju bi naposljetku i spalio objašnjavan je kroz uvjerenje o vrhovnom božanstvu koje napada
svog zemaljskog, podzemnog, neprijatelja.Olivier Hoën
Neprijateljstvo između ova dva boga objašnjavana je također kroz Velesovu krađu Perunove stoke, ili
Perunove krađe Velesove stoke (pošto je Veles bio bog stoke, vlasništvo nad istom upitno je). Motiv
iza krađe božanske stoke čest je u indoeuropskoj mitologiji; stoka se zapravo može protumačiti kao
metafora za nebesku vodu ili kišu. Pa tako Veles krade kišnicu od Peruna, ili Perun krade Velesovu
vodu radi stvaranja kiše (opet, pošto je Veles povezan s vodama, a Perun s nebom i oblacima,
nejasno je kome pripada kiša). Još jedan razlog neprijateljstva mogla bi biti i krađa žene. Kroz priče
naroda postaje jasno kako je Sunce smatrano Perunovom ženom. Ipak, Sunce, prema mitskom
pogledu na svijet, umire svake večeri kada utone iza obzora u podzemlje, gdje provodi noć, što su
Slaveni objasnili kao Velesovu krađu Perunove žene (no, istovremeno, ponovo rađanje Sunca u zoru
može se protumačiti kao Perunova krađa Velesove žene).Olivier Hoën
Jarilo i Morana [uredi]
Kačić i Belaj nastavili su putem Ivanova i Toparova te rekonstruirali mit koji uključuje boga
plodnosti i vegetacije, Jarila, te njegovu sestru i ženu Moranu, žensko božanstvo prirode i smrti.
Jarila se povezuje s Mjesecom, dok je Morana smatrana kćerkom Sunca. Oboje su djeca Perunova,
rođeni u noći nove godine. Ipak, iste večeri, Jarilo je ukraden iz kolijevke i odveden u podzemni
svijet, gdje ga Veles odgaja kao svog sina. Tijekom Jurjeva, proljetnog festivala, Jarilo se vraća iz
svijeta mrtvih, noseći proljeće iz vazdazelenog podzemlja u svijet živih. Tada susreće svoju sestru
Moranu i udvara joj se. Na početku ljeta, Kupalo slavi njihovo božansko vjenčanje. Sveta zajednica
brata i sestre, djece vrhovnog boga, donosi plodnost i izobilje, osiguravajući bogatu žetvu.
Istovremeno, kako je Jarilo Velesov posinak, a njegova žena kćer Perunova, ovaj brak donosi mir
među dva velika boga; drugim riječima, osigurava kako neće biti oluja koje bi mogle naštetiti
žetvi.Olivier Hoën
Ipak, nakon žetve, Jarilo postaje nevjeran prema svojoj ženi, te ga ona iz osvete ubija (vraća ga
natrag u podzemni svijet), oživljavajući neprijateljstvo između Peruna i Velesa. Bez njenog muža,
boga plodnosti i vegetacije, Morana – i čitava priroda – vene i smrzava se tijekom nadolazeće zime;
Morana postaje stara, užasna i opasna božica tame i leda, i naposljetku umire na kraju godine. Čitav
se mit ponavlja svake godine, a prepričavanje njegovih ključnih dijelova pratilo je sve veće godišnje
festivale slavenskog kalendara. Priča također pokazuje brojne paralele sa sličnim mitovima baltičke i
hetitske mitologije.Olivier Hoën
Svarog, Svarožić, Dažbog [uredi]
Ime Svaroga pronađeno je samo u istočnoslavenskim spisima, gdje je obično ravnan s grčkim
kovačem, bogom Hefestom. Ipak, ime je veoma staro, što pokazuje kako je Svarog bio božanstvo
protoslavenskog panteona. Korijen imena, svar, znači bistro, jasno, dok sufiks –og označava mjesto.

5. Pri usporedbi sa Svargom, Svarog jednostavno označava (danje) nebo. Moguće je da je Svarog
prvotni nebeski bog panteona, slavenska verzija protoindoeuropskog *Dyēus Ph2ter. Svarog se isto
tako može protumačiti kao sjajno, vatreno mjesto; kovačnicu. Ovo, kao i njegovo poistovjećivanje s
grčkim bogom Hefestom označava njegovu povezanost s vatrom i kovanjem. Prema tumačenjima
Ivanova i Toparova, Svarog je imao dva sina: Svarožića, koji je predstavljao vatru na zemlji, i
Dažboga, koji je predstavljao vatru na nebu i bio povezan sa Suncem. Smatra se kako je Svarog
iskovao Sunce i dao ga svom sinu Dažbogu da ga nosi preko neba.Olivier Hoën
U ruskim zapisima poistovjećen je sa Suncem, i folklor ga se prisjeća kao dobroćudno božanstvo
svjetlosti i neba. Srpski folklor, pak, predstavlja mnogo mračniju sliku; zapamćen je kao Dabog,
zastrašujuće i šepavo božanstvo koje je čuvalo vrata podzemlja, povezano s rudarstvom i dragim
metalima. Veselin Čajković istaknuo je kako ova dva gledišta zapravo odlično objedinjuju slavenski
simbolizam solarnog božanstva; dobroćudna strana predstavlja Dažboga tijekom dana, kada nosi
Sunce preko neba. Zastrašujući i neugledni Dabog vodi Sunce kroz podzemlje tijekom noći. Ovaj se
uzorak može prenijeti i na Sunčev godišnji ciklus; dobroćudno gledište povezano je s mladim,
ljetnim Suncem, dok je zlonamjerno gledište povezano sa zimskim Suncem.Olivier Hoën
Svarožić je štovan kao vatreni duh od strane ruskih seljaka čak i nakon kristijanizacije. Bio je
također poznat među zapadnim Slavenima, no tamo je štovan kao vrhovno božanstvo u svetom gradu
Radagestu. Svarožić je jednostavno deminutiv Svarogova imena, i kao takav možda je samo još
jedan aspekt Dažboga. Također postoji gledište kako je Svarog predak svih slavenskih bogova, te da
je Svarožić zapravo epitet svim ostalim božanstvima, pa su tako Dažbog, Perun i Veles mogući
Svarožići.Olivier Hoën
Svantevid i Triglav [uredi]
Ironično je kako se ne može jasno razlučiti položaj spomenuta dva boga
u protoslavenskom panteonu, iako je o njima najviše zapisano. Lako se
da zaključiti kako su igrali važnu ulogu svim poganskim Slavenima po
značajnom broju toponima čija se imena povezuju s imenim ovih
bogova, te po otkrićima višeglavih statua u raznim slavenskim
zemljama. Oba se se boga smatrala vrhovnima na raznim područjima;
povezivani su s divljenjem i simbolizirao ih je konj. Moguća značajna
razlika među njih dvoje jest ta da je Svantevid imao bijelog konja, dok
je Triglav imao crnog, te je Svantevid predstavljan s četiri glave dok je
Triglav (kao što mu i samo ime govori) s tri glave. Svantevid je isto tako
bio povezan s ratnim pobjedama, žetvom i trgovinom.Olivier Hoën
Pretpostavljene su mnoge hipoteze o njima: da su zapravo jedno
božanstvo, s nekim sličnostima; da zapravo nisu bili jedinstveno
božanstvo već dijelovi triju ili četiriju različitih bogova, poput
mini-panteona. Slavenski neopogani smatraju kako je upravo Triglav Idol Svantevida
predstavljao Sveto Trojstvo. Svantevid je isto tako bio proglašen kasnim
zapadnoslavenskim Perunom ili Jarilom, ili uspoređivan s Svarožićem
kao solarno božanstvo. Nijedna od navedenih hipoteza nije poptuno zadovoljavajuća, te su većina
samo nagađanja (još jedan pokušaj rekonstruiranja slavenske mitologije kakva bi trebala biti,
umjesto otkrivanja kakva je zapravo bila).Olivier Hoën
Zora i Danica [uredi]

6. Iako njihova imena predstavljaju normalne prirodne pojave u okolini, u svim slavenskim narodima
opisivalo ih se kao osobe, ili povezivalo s osobama, na sličan način kao što je to učinjeno sa Suncem
i Mjesecom. Danica (mitologija) je često nazivana Sunčevom mlađom sestrom ili kćerkom, i
vjerojatno je povezivana s Moranom. Isto tako, Zora (mitologija) je smatrana Sunčevom majkom ili
starijom sestrom.Olivier Hoën
Izuzev navedenih, u ovom trenutku ostatak bogova ne može se sa sigurnošću prozvati
protoslavenskim božanstvima. Ipak, treba napomenuti kako je moguće da su svi ovi bogovi bili
poznati pod različitim imenima čak i na istom jeziku. Religiozni tabui korištenja pravih imena
božanstava zasigurno je postojao među Slavenima, i radi toga bogovima su često dodijeljivana
dodatna imena ili pridjevi, opisivajući njihove vrline i kvalitete. Tijekom vremena, ovi su pridjevi
preuzeli vlastita značenja.Olivier Hoën
Popis slavenskih božanstava [uredi]
Bjelobog, rekonstruirani svijetli bog, upitnog postojanja
Černobog (Crnobog), bog tame, zla i nesreće
Dabog (Daždbog, Daba), bog sunca, kiše
Danica, personifikacija istoimene zvijezde
Davor (Rugovit), sedmoglavi bog rata
Drinus, bog rijeke Drine
Dzidzilelya, poljska boginja djece
Hors, bog sunca
Jarilo, bog proljeća
Jarovit (Gerovit), bog rata
Kupalo, boginja uroda, obilja i veselja
Lada, boginja ljubavi, ljepote i proljeća, usporedi: Afrodita
Morana, boginja smrti i zime
Nia-Nya, poljska boginja smrti
Pagod, bog lijepog vremena
Perun, bog gromovnik i zaštitnik pravde, vladar neba, usporedi: Zeus
Perunika (Perperuna, Dodola), braniteljica pravednosti u braku
Pikutik, bog mrtvih
Radogost, bog gostoprimstva
Semenik (Karas), bog jela i pića
Slava, boginja časti, junaštva, slave i pobjede, usporedi: Nika
Stribog (Stribor), bog vjetra i šume
Svarog (Svarun), stvoritelj svijeta, prvi bog sunca
Svarožić, bog svjetlosti, sunca i topline
Svantevid (Svetovid), četveroglavi bog rata i proricanja
Triglav, troglavi bog
Veles (Volos, Voloh), bog zemlje, ratarstva, zaštitnik pastira, ali također i voda i podzemlja,
prijevare, Perunov protivnik, ratnički bog (općenito štovano božanstvo)
Vesna, boginja mladosti, proljetne radosti i bujnosti
Vida, zaštitnica bračne sloge, usporedi: Hera
Vodan (Vodna), bog voda, rijeka i mora, usporedi: Posejdon
Voloska, zaštitnica kućnog ognjišta i doma
Zermagla, boginja zime
Zimstrla, boginja protivnica zime, družica Pagoda

7. Zora, personifikacija zore.
Živa i Žibog, božanstva života i plodnosti
Druga nadnaravna bića [uredi]
Banik, duh saune
Domovoj, kućni duh
Kikimora, zao kućni duh
Lešij, šumski duh
Pokola, zloduh podzemlja
Rusalke, ćudljive šumske i vodene vile
Vampir, povratnik iz mrtvih koji se hrani ljudskom krvlju
Vodanoj, vodeni demon
Vodenjak, vodeni duh
Bibliografija [uredi]
Franjo Ledić: Mitologija Slavena - tragom kultova i vjerovanja starih Slavena; Tiskara Epoha,
Zagreb, 1969.
Vanjske poveznice [uredi]
Webstranica sa Forumom - Perunova Svetinja (http://www.perunovasvetinja.tk/)
Olivier Hoën
Dobavljeno iz "http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Slavenska_mitologija&oldid=3410676"
Kategorija: Slavenska mitologija
Datum zadnje promjene na ovoj stranici: 18:59, 6. lipnja 2012.
Tekst je dostupan pod licencijom Creative Commons Imenovanje/Dijeli pod istim uvjetima;
dodatni uvjeti se mogu primjenjivati. Pogledajte Uvjete korištenja za detalje.