Http www.radiopink.ch page

Stihovi – stihovi ljubavni, stihovi za rodjendan, stihovi za prijatelje, stihovi za bozic, stiho... Page 1 of 12

Poč etna Radio Magazin O glasi T ek stov i Z id Sanovnik Kontak t Nadimak: Lozinka: Ulaz u chat

Zanimljivosti Z veze i Tračevi Mo da & Style Love & Sex Sportske Novosti Film, Media & F un Vicevi Stiho vi Oglasi
Sanovnik

Stihovi Pretrazi bazu stihova: Trazi Informacije
Izjava ljubavi Slucajno izabrani Muzičke želje
Ljubavne priče Radio pomoć
Vjencanje (upisano: 31 Aug 08, 18:31)
Ljubavni SMS Kategorija: Ljubavni SMS Pink Oglasi
Nedostaješ mi Vicevi
Kada umrem vi me sahranite ali prije toga njemu javite. Neka dode na sahranu €
Smiješni stihovi moju. Nek isprati dragu, nek obuce onu kosulju bjelu. Nek dode u onome zrnom Zid Ljubavi
Tužni stihovi odjelu, nek stane smoje ljeve strane kao da smo posli na vjencanje
Tekstovi Pesama
Pink Toolbar
Hteli smo da dohvatimo nebo (upisano: 22 Sep 08, 20:31)
Kategorija: Ljubavne priče Sanovnik
Poslovice
Ova prica je istinita. Bolna je, i uvek kad je se setim suza mi krene niz lice, ali ona
suza, puna bola, tuge i patnje za izgubljenom osobom. Volela sam ga, i bilo nam je Stihovi
lepo. Imao je crnu kosu i crnu oci. Sapatao mi je da niko nema tako lepu oci i kosu.
Stajali smo na kisi, jer na kisi se raste, mi smo hteli, hteli smo da dohvatimo nebo.
Sapatali smo u noci sigurni da postoje duhovi, sapatao mi je da cemo ljubav, ja i on
otici u raj. Ispijala sam reci sa njegovih usana i slepo verovala. Onda je dosao ON,
neki novi decko u skolu. Osecala sam njegov pogled na sebi, prisao mi je i rekao: --
Marko (moj onadasnji decko) se FiKsA-- --Ne, ne, ne, ne, ne verujem ti-- Vrisnula
sam iz sveg glasa. Otrcala iz skole, trcala sam preko Petrovaradinske tvrdjave samo
da bi stigla u njegov zagrljaj. Pronasla sam ga, podigla mu rukav i uverila se da je
decko koji mi je rekao da Marko konzumira drogu, da je, da je, da je bio u pravu.
Suze su mi se slivale niz lice. Otisla sam setala mracnim ulicama, barem su meni €
tada tako izgledale. Gde je sada sve ono za nama?!Gde je sve to nestalo?! Da, sve
je to izgubljeno u horizuntu spriceva tvojih vena. A toliko sam ga samo volela.
Sledeceg dana cekala sam ga. Na zvuk telefona sam se trzala. Mislila sam da je on.
Ali nije, zvali su njegovi drugovi, ocajnicki su mi saopstili da je Marko sad u bolnici,
da je uzeo prekomernu dozu i eno ga sad lezi u krevetu i pitanje je sekundi kada ce
se njegov zivot zavrsiti. Otisla sam do njega i on me je nezno upitao --Malena , volis
li me? Nismo uspeli da dohvatimo nebo, mozda cemo negde na nekom drugom
svetu uspeti, ne brini, cekacu te, bicemo tamo ja i ljubav, jos nam ti falis, nemoj da
zuris, ali dodji jednom-- --O Marko, neces ti nikada umreti-- Izgovorila sam, vec
jedva gledajuci ga. Suze mi nisu dozvoljavale bistar pogled. Sve mi je bilo mutno. --
Malena, uvek cu te voleti-- Bile su njegove poslednje reci, polako je zatvorio oci i
otisao na onaj svet, onaj svet gde jos samo ja treba da dodjem. Ali Marko, znaj da
cu i ja brzo, neces me jos dugo cekati, bicemo ponovo zajedno...

Cuvaj me ako umes (upisano: 17 Aug 08, 20:39)
Kategorija: Ljubavni SMS
€
Cuvaj me ako umes voli me ako znas nista u zivotu postici neces ako me drugom
das. Voli me jace voli sve vise nedaj da se nasa ljubav zbog drugih izbrise!!!

Najnoviji stihovi
Isada zalim zbog svega (upisano: 04 Feb 10, 22:06)
Kategorija: Ljubavne priče

Imala sam tada 19 godina. Mlada, puna životnog elana, nadobuna, studentica prve
godine faksa, mislila sam tada da je sve prah pod mojim nogama. Igrala sam se
tuñim osjećajima kao igračkama, lebdila negdje u oblacima, misleći da me niko
prizemljiti ne može i da ništa ne može uticati na moje djevojačke snove i nadanja.
Bilo je tu nekih prolaznih avanturica, ali ništa konkretno, ja to nisam htjela, živjela
sam život punim plućima i mislila da je to jedino moguće. A onda, jednog dana,
predavanje u amfiteatru, on sjeda do mene, onako lijep, visok, oličenje muškarca
mojih snova (tada sam imala zamišljenu sliku kako bi on trebao izgledati), oči zelene
boje, kosa crna, sjajna, ma sve ono što sam željela. Tokom predavanja ukradeni
pogledi koje smo samo mi razumjeli. A poslije jedna kavica u bifeu fakulteta,
smijehom smo se zavodili, pogledima ljubili - već tada sam znala da je on TAJ, ono
što mi treba i ono što želim. Uslijedila su 4 mjeseca konstantnih izlazaka, nisam
mogla zamisliti niti sat bez njega, bio je moj san, moj zrak, moja krv u venama, bio
mi je SVE. Volio je i on mene, ništa manje, nismo govorili riječi tipa VOLIM TE, jer
nije bilo potrebno, dokazivali smo jedno drugome ljubav djelima, poljupcima i bilo
nam je dovoljno. Samo studij nas je sprečavao da uplovimo u bračne vode, bojali

http://www.radiopink.ch/page.php?cmd=stihovi&_p=10 6/23/2010


smo se da nam neko ne ukrade ljubav, da sudbina ne umiješa svoje zle prste, što
se na kraju i dogodilo. Ali kriva sam ja. Priznajem i zato mi sve ovo teško pada.
Nakon tih mjeseci ljubavi koja se samo jednom doživi, izašla sam na kavu sa
kolegom sa faksa, onako neobaveznu. Taj kolega bio je potajno zaljubljen u mene,
ja sam to znala, ali sam se pravila da ne primjećujem. I na toj kavici, u momentu
kada mi kolega drži ruku pričajući nešto veselo, smijali smo se kao ludi, ulazi ON i
vidi to. Okreće se i odlazi. Neko kao da mi je zario nož u srce. Bol, strahovita,
razarajuća, znala sam da mi neće vjerovati, jer bih i ja vjerovatno isto postupila. I da
ne dužim, razišli smo se na brzinu, bez riječi, jednostavno nije me više želio ni
vidjeti. A ja sam patila, dugo i strašno. Nisam mogla zamisliti život bez njega, bez
njegovog pogleda, bez njegovog poljupca...kako započeti dan a da znam da ga
nemam više. Meñutim, kao i uvijek, vrijeme čini svoje, ne zaboravljam ga, ali
počinjem vezu sa svojim budućim mužem, koja traje nepune 2 godine i dan
svadbe... Kao da je juče bilo. Mnoštvo zvanica, oko 200 ljudi je prisutno, ja mlada -
sretna, prelijepa (tako svi kažu), sjedim na čelu stola zajedno sa svojim mužem....a
u dvoranu ulazi ON. Kao u filmovima - odijelo, prelijep da zastaje dah, ali sa očima
punim tuge kakvu nikada neću vidjeti u životu ni u čijim očima. Ja šokirana, ne mogu
da vjerujem kako je znao, prilazi mom stolu, u ruci buket crvenih ruža - ogroman,
pokapan kapima rose i ceduljica unutra. Čestita nam oboma, gleda me u oči
netremice, pruža buket, okreće se i odlazi. Moje oči su ostale na njegovim leñima,
prikovane, blokirane, a srce prestalo kucati na tren. Sada znam da je toga trena i
moje srce odnio sa sobom, zauvijek i nikada ga više neću vratiti natrag. Uzimam
ruže i kriomice vadim porukicu da pročitam....A na poruci piše: "Ova rosa su moje
suze koje sam prolio za tobom. Volio sam te na život i na smrt, ovim si me ubila. €
Nikada ti neću oprostiti. Upamti jedno: Sve se vraća, sve se plaća, svaki stari
dug....". Naravno, poslije toga život ide neumoljivo donoseći milion teških i lijepih
stvari, ali za mene samo teških. Jer sada se razvodim od svog muža, nisam bila
sretna čini mi se niti jedan dan, proganjale su me njegove tužne oči i danas me bole
njegove suze. Nisam i nikada neću biti sretna, povrijedila sam ga nenamjerno, ali
ipak se osjećam krivom. Zbog jedne bezazlene kavice, život mi je pretvoren u prah,
snovi u ništa, osuñena na život bez ljubavi. A to je najgore. Kada neki emotivac kao
ja to doživi, onda je to polako umiranje, umiranje koje traje dugo i jako boli. O njemu
nisam više ništa čula, nikada, odselio se iz moga grada i izgubio mu se svaki trag.
Šta bih dala kada bi samo mogao pročitati ovaj blog i vidjeti što mi je značio. Samo
to bih željela - ništa više. Nadam se da je sretan, jer zaslužuje to. A ja vjerovatno
zaslužujem ovaj život koji sada živim. Uspješna u svom poslu - ali u ljubavi nikad
sretna. Uvijek željna zagrljaja, poljubaca, ljubavi, topline, držanja za ruke - ništa od
toga nemam. I neću ni imati. Možda sam prokleta. Ako sam - to je kazna za sve. Ali
i sada kada se njega sjetim, zaigra mi srce za koje sam mislila da ga više nemam, a
oči ovlaže suzama. Da mogu, poslala bih mu suzu noćnim vjetrom, da ga snenog
poljubi i legne kraj njega, na jastuk, udišući mu miris kose, samo da zna da sam tu i
da ga još negdje duboko u sebi volim. I živjela bih nekako koliko toliko sretno, samo
kada bih znala da mi je oprostio. Bez njegovog oprosta - moj život vjerovatno neće
imati smisla. A oprosta neće biti. Utoliko mi je teže živjeti, ali..... Možda se sretnemo
u nekom drugom životu i budemo zajedno...Opet nada postoji u meni....i želja da
budem njegova....Oprosti mi, šapućem mislima, volim te - srcem govorim....

U snu (upisano: 04 Feb 10, 22:05)

Ruka u ruci... pogledi uranjaju jedan u drugi i srca kao jedno u istom ritmu kucaju.
Šetamo našom alejom platana, lišće šuška pod našim nogama, sami, sebi dovoljni.
Dišemo ubrzano, željni jedno drugoga, sretni što smo zajedno. Sjedamo na našu
klupu, na kojoj stoje urezana naša imena, nekada smo ih tamo ostavili, stoji i ostat
će kao svjedoci naše ljubavi, godinama. Privlačiš me k sebi, gledaš i pogledom mi
čitaš misli, da, uvijek smo isto mislili. Uvijek se jednako željeli. Spuštaš poljubac na
moje usne, tople, mekane, podatne, željne....Upijaš sok mojih usana, a ja gorim i
želim te sve više. Ruke ti neumorno klize mojim tijelom, kao da ga istražuju. Diram ti
kosu, vlažnu, mirisnu, ljubim, uho, nos, oči - za mene najljepše. Oči su zaista
ogledalo duše i u njima vidim sebe, vidim nas. Ustajemo i krećemo alejom naše €
sudbine, zagrljeni i pripijeni jedno uz drugo, odjek koraka pjeva ljubavnu himnu.
Znam u tom trenu da si samo moj, meni dovoljan, za mene stvoren. I ništa više mi
nije potrebno. Čujem tvoj glas nježan, uzbudljiv, kako izgovara moje ime. Duša je
puna tebe, opijena tobom. Buñenje iz sna... spoznaja da je sve bio samo san - peče
i boli. Suza, nijema, tiha, klizi mi niz lice. Ipak nisi više moj. Neka druga te ljubi u
javi, a meni ostaje samo san, nešto samo moje, meni jedino preostalo. Voljela bih
znati da li sam ti ikada prošetala kroz snove, tiho, nenametljivo, da li si osjetio ovu
ljubav koju nosim u sebi, da li me osjetiš u svakom dašku vjetra, u pjesmi ptica, u
zraci sunca. Ako osjetiš, još nije sve izgubljeno. I ljudski je nadati se u neko bolje
sutra, samo naše. Do tada ostaješ samo san nikad dosanjan, ostaješ uzdah što
peče dušu, suza potekla u spoznaji da te nemam.... Ostaješ pogled uronjen negdje
u daljinu, tamo gdje odlaze izgubljene duše......

Zeljela sam zaboraviti (upisano: 04 Feb 10, 22:04)

Često se uhvatim u razmišljanju o TEBI....Ne znam zašto, ali razmišljam,
nesvjesno...I kada želim potisnuti to negdje duboko u sebi, opet isplivaš na površinu
TI... Ne mogu objasniti ni zašto je večer ljepša kada mislim na tebe, ni zašto su
zvijezde sjajnije kada pomislim na tvoje oči....A ipak je to tako. Ma koliko bježala od
pomisli na tebe, proganja me uvijek i imam osjećaj da neće prestati. Ne dok živiš



negdje u skrivenom kutku moje duše. A željela sam zaboraviti, željela sam izbrisati
čak i trag...ali ne briše se ljubav gumicom, ne briše se željom da nestane...ona
jednostavno ostaje. Podsjeća na nešto što je bilo, na nešto čega više nema, ali trag
je ono što boli, trag je ono što se javlja iznova i uvijek. Čak i u dašku vjetra osjetim
TEBE, osjetim da si mi negdje blizu, čak na ramenu kao anñeo čuvar, mada znam
da si daleko i da te ne mogu vidjeti. Možda ti mogu poslati misao na tebe nošena
krilima ptice koja se zove sjećanje... A sjećanje ne može nestati, ne može
umrijeti...uvijek prisutno ma kako bolno bilo. Nadam se da si negdje, daleko od
mojih očiju našao ono što si tražio, neku sreću koja je pisana rukom sudbine samo
za tebe. Ja svoju poslije tebe nisam našla...čak ni u snu...jer i u snovima si tu. €
Rañaš se u meni u svitanje novog dana, u pjesmi ptica, u sjaju sunca, u noći punoj
zvijezda. I poslije svega shvatim da mi to i ne smeta. Jednostavno živim sa tobom u
sebi. I to mi je za sada dovoljno. A ako nekada moje srce zakuca brže za nekim
drugim, opet sam sigurna da ćeš ostati i dalje u meni, kao nešto lijepo što sam
imala, voljela i izgubila. Zauzimaš posebno mjesto u meni i tako će ostati. Željela bih
da i ti u sebi imaš neko malo mjesto za mene, da sam se skrila u tebi kao mala ptica
slomljenih krila i da me čuvaš... Da, baš mala ptica koja je samo jednom poletjela sa
tobom. Zato me čuvaj u sebi, jer bi mi to dalo nadu da ću nekada ponovo
letjeti...nebom snova, nebom sreće.....

Takvog zelim (upisano: 04 Feb 10, 22:03)

Nikada nisam ništa specijalno tražila od života...samo ono malo koliko je dovoljno
da se osjetiš sretnim..jedno malo zrnce sreće samo za mene. U biti, izuzetno
cijenim male stvari..sitnice, one me čine izuzetno sretnom. Do sada zaista nisam
imala sreće u ljubavi, kao da me zaobilazila u širokom luku, bojeći se ona mene, a
ja nje...bježale smo jedna od druge i sreća i ja...A tako nam je malo trebalo da se
sretnemo. Nikada nisam imala ideal nekog svog muškarca..jednostavno kod mene
proradi hemija u momentu...A od muškarca nikada nisam tražila ništa više od onoga
koliko sam bila spremna i ja pružiti njemu. Nikada nisam žalila bilo što žrtvovati zbog
svog čovjeka, za ljubav sam spremna učiniti sve, odreći se mnogih stvari, ići nekada
i protiv sebe, koliko mi to srce dozvoljava, držati ga kao kap vode na dlanu, ljubiti ga
u našim tihim noćima obojenim strašću, šaputati mu najnježnije riječi, jednostavno €
biti žena samo za njega. I kada volim, on je za mene početak i kraj....samo meni
bitan, samo moj. Da li je to posesivnost u nekoj mjeri, ne znam, ali takva sam?
Dajem mnogo sebe u ljubavi i očekujem to od svog muškarca. A do sada to nisam
uspjela dobiti, ne znam da li griješim i gdje? Opet mislim da sam normalna osoba i
da su to normalne stvari, ali izgleda da se ne uklapam baš u poimanje ljubavi
danas.... Mada, povrijeñena više puta, opet sam otvorenog srca, spremna ponovo
voljeti i biti voljena, spremna dati sve od sebe da budem sretna i da usrećim
nekoga, znam da to mogu. Iza sebe ostavljam razbacane bukete prošlih dana, a
gledam samo naprijed...možda već sutra snovi postanu stvarnost. Znam, sve što je
boljelo ostavlja ožiljak na srcu, koji može dugo da peče i boli, ali i nova ljubav zaliječi
stare rane, koliko-toliko, neke u potpunosti, neke nikada. Ali sve je to život i tako se
mora...

Samo sam te ja znala voljeti (upisano: 04 Feb 10, 21:58)

U našoj ulici si važio za momka kojeg nije dobro ni na putu sresti, onako ohol,
bahat, pun sebe, mračan tip, a prelijep...baš prelijep i opasan za žene. Sve su te
tajno željele, ali ni jedna se nije usudila izaći sa tobom, popiti kavu, da je ne bi
vidjeli...Kao nije bilo dobro biti viñen sa tobom. Širio se glas da mijenjaš žene, da si
svakoj slomio srce, da pate za tobom, a ti se ne osvrćeš i ne obraćaš pažnju na to.
A ja, ja sam te onako krišom promatrala, sviñao si mi se opako, nisam imala strah
od tebe, željela sam izaći sa tobom, bez obzira što drugi mislili o tome. Djelovao si
mi nekako usamljeno, tužno, čak nesretno. Mislila sam da sam za tebe samo jedna
balavcia koja slini za tobom i nisi baš obraćao pažnju na mene. Tako sam mislila i
potajno patila u sebi. Krala sam ti poglede prilikom svakog slučajnog susreta, ljubila
u snovima, maštala da budem tvoja bar jedan dan. Prišao si mi onako iznenada na
ulici, nonšalantno samo tebi svojstveno, kao i nije te briga kako ću reagirati. Pozvao
si me na kavu, ali ja je nisam pila, pila sam tvoje usne, tvoje oči...Uživala jer sam
mislila da se to više neće ponoviti. Ali, nastavili smo se viñati, postao si moja €
stvarnost, ostvarenje mog sna, moj život, moja ljubav... Osuñivala me rodbina,
okolina, prijateljice... Sve sam ih držala po strani, mi smo se voljeli kao dva bića koja
su napokon našla jedno drugo poslije dugog traženja. Bio si moj porok, voljela sam
te. Živjela sam za naše susrete, naše poljupce koji su trajali satima, držanje za ruke
i tvoj glas - poezija za mene. Bio si u stvari ranjiv kao dijete, trebao si nježnost i ja
sam ti je nesebično pružala. A noći pune strasti - nikada više takve doživjela nisam,
ne poslije tebe. Znao si kako mi ugoditi, kako da se osjećam posebnom, kako da
uživam, naučio me što je to ljubav, potpuno predavanje, kako misliti srcem i voditi se
njim kroz život. Ta lekcija me kasnije i koštala u životu, ali ne žalim, vrijedilo je bola.
Znao si mi satima ležati u krilu, a ja ti milovati kosu, ljubiti ti vrat, usne i kao dijete te
ljuljati na svom krilu, trebao si me kao hranu, kao zrak, istom snagom kao i ja tebe.
Ta naša romansa trajala je 5 mjeseci, sa mnogima sam zbog tebe prestala
komunicirati, ali nisam žalila, imala sam tebe a sa tobom imala sam sve. Samo smo
se znali sastati, sjesti na tvoj motor, zagrlila bih te oko struka i išli bi tamo gdje nas
srce vodi, bez granica, bez zlih pogleda...bili smo bitni samo jedno drugom. Ali sve
što je lijepo ima i svoj kraj. Došao je iznenada, ali nisam bila zatečena, sve što brzo
plane, još brže se gasi. Gorili smo i izgorjeli. Prestali smo se viñati kao po nekom



tajnom dogovoru - bilo je lijepo dok je trajalo. Svaršeno smo se razumjeli. Kada smo
se sreli prije nekih godinu dana, sve što si rekao bilo je da sam te ja jedino znala
voljeli onako kako treba, sve druge su samo prošle kroz tvoj život. Nismo žalili ni
zbog čega, ni ja ni ti, imali smo ono što što mnogi drugi nikada neće doživjeti. Ostali
smo jedno drugom neizbrisiv trag mladosti, trag ljubavi koji nikada ne blijedi, samo
prerasta u nešto prelijepo što smo imali, izgubili, a ipak ostalo da živi negdje u
nama .... neizbrisivo..... vječno...

Jesen u mojoj dusi (upisano: 04 Feb 10, 21:57)

Jesen....kiša.....sivilo neba.....zvuči baš depresivno i umorno. Kada poslije predivnog
ljeta, stigne jesen, ne radujem se, jer osim kalendarski ona se nečujno useli u moju
dušu. Kao nepozvan gost otvori moj album sjećanja koji sam htjela zaključati
zauvijek. A jesen kao jesen, sumorna i teška, pokrene slike sjećanja i sve tako
krene... Samo u jesen su mi se u filmu mog života dešavale isključivo tužne stvari.
Prokleta je...ne volim je....boli me jesen. Ne znam ni sama kako u ovo moje srce
uopće stane toliko bola, nade, pa i zadovoljstva. Mislila sam da je nježno poput
proljetnog cvijeta, ali zaista imam lavlje srce, koje se hrani trenucima sreće i opet
uspješno bori protiv tuge i bola. Bila je jesen i kada sam srela njega, sunce mog
života koje će se takoñer neke naredne jeseni pretvoriti u maglu, sivilo, kiše koje će
padati jako dugo. Svaki šum suhog lišća koje gazim, podsjeća na njegovo šaputanje
najljepših riječi za koje znam, svaka kap kiše na mom licu je nikada isplakana suza
za njim. Nisam dala da teku koliko su trebale, a kiša mi olakšava, pa se možda sa
njenim kapima otkine i neka moja, iskrena, prava. Naša klupa prazna u aleji, priča
svoju priču nikada dovršenu, pamti naše riječi i poljupce odnesene hladnim €
vjetrovima daleko, daleko. Preboljela sam ga, zaista jesam, ali svaka jesen me
podsjeti na njega, osvježi i lijepe i ružne trenutke. I tada počinje da mi fali, jako, jako.
Ne što bih željela ponovo biti njegova, nego bih voljela popiti kavicu s njim,
porazgovarati, nasmijati se njegovim duhovitim opaskama, prisjetiti se nekih
zajedničkih trenutaka. Gledam kroz prozor dok se kišne kapi slijevaju niz
staklo...muti mi se pogled...ne vidim jasno, ali uostalom što imam i vidjeti, tmurna
lica prolaznika, svi u nekoj trci, a život prolazi pored njih, kao i pored mene, ne
dotičući ih svojim prstima. Puštam Parni valjak i pjesmu "Jesen u meni"....i počinjem
pjevušiti, obožavam tu pjesmu, kao da je za mene napisana. I ja ne bi bila ja, kada
se ne bih nadala nečemu boljem. Ma doći će sutra, a svaki dan nosi nešto novo.
Možda sutra budem zavoljela jesen zbog nekoga ili nečega. Uostalom, nije kraj
svega. Nabacit ću najljepši osmijeh, spremiti se i izaći van na kišu. Prkosit ću jeseni
svojim raspoloženjem i optimizmom. Srce mi kaže da još ima nade za mene. A ja
srce slušam, nikada me nije prevarilo. I mali zračak sreće koji se probije kroz
sumorne oblake, obasjat će mi dušu i sigurna sam zauvijek potisnuti jesen u meni. A
album uspomena koji je otvoren, zatvorit ću katancem sudbine, neka spava u mojoj
duši, jer kakav je život bez uspomena...one su ipak samo moje...

Kako znam da volim? (upisano: 04 Feb 10, 21:56)

Voljeti...prelijepo zvuči, još ljepši osjećaj...pojam "voljeti" shvatamo na razne načine,
jer ga različitim intenzitetom i doživljavamo, različito ga i objašnjavamo. Teško je
definirati pojam "voljeti". Znam da kada volim svemu se radujem, nebu, suncu,
ljudima, cijelim bi srcem zagrlila svijet. Čini mi se da mi je koža tijesna, htjela bih
letjeti...osloboditi dušu kao pticu, pustiti srce sa voli kako samo ono zna. Kako znam
da volim??? Probudim se sa osmijehom na usnama zbog pomisli na njega. Srce mi
lebdi u grudima i ima čini mi se 200 otkucaja u minuti. Čula trepere kao list breze na
vjetru, a čežnju budi sama pomisao na njega i želim da mi je uvijek blizu. Znam da
volim kada shvatim da je postao centar moga svijeta, vlasnik svih mojih misli,
htijenja, želja, nadanja, kada je moj početak i moj kraj. Da, volim kada imam osjećaj
da bih mu dala pola svog života..ali da ga živimo zajedno, kada bih dala sve što €
vrijedi u bescijenje - samo da je moj. Tada istinski volim, bezgranično, predajući se i
dušom i tijelom. Neopisiv i neponovljiv osjećaj. Kada volim, ne vladam sobom, rob
sam svog srca, koje veselo pleše u mojim nemirnim grudima. Tada mi nije dovoljno
što on živi u svakoj mojoj minuti, budim se noću željna njega, poljubaca, dodira.
Ovako iskreno sam voljela i nažalost voljela osobu nedostojnu tog osjećaja. Poigrao
se mojim srcem kao igračkom, onda je bacio pod noge i zgazio. Odbacio je dušu
punu uzdaha, koja je samo za njega disala. Odgurnuo je moje ruke, koje su samo
njega željele grliti. Okrenuo je leña očima koje su samo njega vidjele, njemu se
radovale, bile slijepe za sve druge. No, bilo pa prošlo. Pored svega što sam imala i
izgubila, opet sam spremna voljeti, srce se ponovo otvorilo, čekajući dah ljubavi kao
kisik da bi živjelo. Na dobrom sam putu da ponovo volim, bez straha, bez limita,
kako želim. Neću ponovo pogriješiti, jer srce koje je jednom zgaženo, neće tako lako
pogriješiti ponovo. Ja mu vjerujem.....

Znam (upisano: 04 Feb 10, 21:55)

Znam da tu negdje ispod kaputa skrivaš srce, osjetljivo na dodire, osjetljivo na
ljubav, vjerovatno povrijeñeno kao i moje. Znam da to srce želiš i dati, ali se bojiš...
Znam da imaš razloga. I ja isto tako - imam srce - nježno i plaho, drhti kao
preplašena ptičica...i tako prestrašeno, čeka da ga neko spasi, da ga neko uzme,
čeka snažne ruke i veliku ljubav..da bi se predalo. A boji se ja to znam. Znam da
negdje u svojim očima skrivaš sunce, puno topline za sve oko sebe, ali ga ne želiš



pokazati drugima. Samo odabrani to mogu vidjeti, jer se pretvaraš da si ohol, drzak,
na momente nedodirljiv, ali ja te čitam dovoljno dobro. Znam da negdje ispod svoje
kože, skrivaš i mene...znam da sam ti se tu smjestila kao da je sve moje, ne želiš
me otjerati, a i ja ne želim da idem. Lijepo mi je i sigurno tu kod tebe. Tu sam tek
prava ja. Znam da si u svojoj kosi sakrio zvijezde, noćno nebo, tamu - sve, ali ja
opet pronañem put do tebe, nekako instiktivno - nešto me vodi, ne mogu tu
pogriješiti, gdje god da krenem, doñem opet do tebe. Na svu sreću. Znam da u
rukama kriješ svu snagu vjetrova, nemirnih mora, a te ruke su tako jake, a opet tako
nježne, pronañem u njima uvijek nešto što me očara. Drže me dovoljno črvsto da se
osjećam sigurnom, ne previše, a i dovoljno nježno da mi godi svaki dodir i njihova
vrelina budi uspavana čula, svaki put iznova. Zato, ne bježi od mene, tu sam ja, €
samo za tebe stvorena, kao i ti za mene, osjeti me, probaj, iskušaj moje srce koje bi
da ti se preda, shvataš li šta mi značiš i koliko je sve moje u stvari tvoje?...Treba li ti
još što reći? Naravno da ne... Samo kreni ka meni...nije bitno koliko smo daleko,
bitno je da nam je stalo, da jedno drugom ušetamo u život, ispunimo snove koje već
dugo sanjamo. Da jedno drugom pokažemo kako smo dvije polovice koje su se
konačno pronašle, a tako dugo smo se tražili. Onda više ne postoje ni tuge, ni
razočarenja, ne postoji ništa što ne bi htjeli, život će nam biti onakav kakvim ga sami
sebi napravimo, a ja ga baš želim učiniti bajkom...na kraju krajeva, zaslužujemo mi
to....

Tebi samo tebi (upisano: 04 Feb 10, 21:54)

Negdje, tamo daleko, živiš ti, ti kome sam otvorila vrata svoga srca, ranjenog,
napaćenog, da u njega doneseš sunce. Hvala ti, što si to znao prepoznati. Doista, u
pustinji mog života ti postade oaza, u sušu mojih vena unese život, koji sam tako
dugo čekala. Kada sam mislila da će tama mojih dana postati normalna stvar, ti
donese svjetlo i pokaza mi put kojim trebam ići. A to je put do tvoga srca. Dugo smo
se tražili u moru krivih ljubavi, neistine, boli i tuge. Sam Bog nas je spojio i pomogao
da krenemo jedno ka drugom, raširenih ruku, ustreptalih srca, spremni za novi
početak. U svim svojim molitvama tražila sam samo malo sreće, malo sjaja u ovim
mojim tužnim očima, malo osmjeha na usnama, toplinu u duši, tražila sam iskrenu
ljubav. Bog mi usliši molitve. Oboje smo ranjene duše i stoga se razumijemo. €
Postao si misao svake moje minute, minuta svakog sata, postao si moja svijetla
tačka na horizontu nade. Prelijepo je buditi se jutrom sa osmjehom na usnama, jer
znam da tamo daleko postojiš i dišeš ti. Ti jednostavno govoriš ono što ja mislim,
tačno znam što hoćeš reći, ti si moje drugo ja. To još nikada nisam doživjela. Hvala
ti što mi vraćaš vjeru u ljubav, u sreću, vjeru u sve. Bez tebe bih opet pala na dno.
Zato, tebi - samo tebi, posvećujem ovaj post, jer ti moram reći ono što mi na srcu
leži. Znaj da mi spavaš u snovima, da se jutrom budim misleći na tebe, zaslužuješ ti
to, čak i više. Povedi me stazama ljubavi, pokaži mi šta je to sreća, nauči me
ponovo voljeti. Ja ću ti zauzvrat dati sebe, srce na dlanu, sebe ovakvu kakva jesam,
ništa drugo nemam. Tebi, samo tebi, želim biti sve....Ti meni hoćeš u to sam
sigurna...

Zatvaram oci, jer osjecam da je tu (upisano: 04 Feb 10, 21:53)

Noć je duboka, tamna, tiha....Gledam u to crnilo, a ipak vidim...vidim obrise
njegovog lica, osmijeh, vidim sjaj oka. Da, on je donio toliko željeno svjetlo u tamu
mog života. Obasjao mi lice i obrisao suze, dao novu nadu mojoj duši. Bože, kako
sam ti zahvalna što si mi podario njega, tako dugo sam čekala ovaj trenutak. U
uzburkanom moru mog života, konačno sam našla mirnu luku, spustila sidro i ostati
ću tu zauvijek. Želim mu govoriti najnježnije riječi uz šum valova, ljubiti ga dok nam
vjetar mrsi kosu, milovati tijelo stvoreno za moje ruke. Da, u toj mirnoj luci želim mu
dati ovo srce tako željno ljubavi, da zauvijek bude samo njegovo. Tako bih se voljela
buditi uz krik galeba, šum mora, sunce koje stidljivo pada na naša gola zagrljena
tijela, da se budimo sretni, ponovo željni jedno drugog. Nadam se da će i biti tako. U
njemu sam našla sve što sam tražila, toplu dušu, najnježnije muško srce za koje
znam, stvoreno za mene. On je sklonio magle bola sa mojih očiju, toplinom pogleda
osušio moje suze, a svojim poljucpima na moje usne prenio osmijeh sreće i €
zadovoljstva. Kada nije tu, znam da je pored mene u svojim i mojim mislima. Samo
on misli baš kao ja. Sretna sam jer je moju tužnu prošlost uspavao duboko u meni i
ne daje mi vremena misliti na to. A to je najbolji lijek za sve, kada osjećaji sreće
pobjeñuju osjećaj tuge, sada i uvijek. Pružila sam mu ruke, otvorila sva prostranstva
svoje duše i on to zna. Sa rukom u ruci i osmijehom na usnama, želimo krenuti ka
nečem novom, za oboje nedoživljenom. Tamo ćemo i ostati, daleko od ljudskog zla,
daleko od bola. Zato noćas u tami sobe gledam njega. On je moja nada, moj
spas...Znam da jedva čeka prihvatiti moje ruke, moje srce, moju dušu, mene ovakvu
kakva jesam, sa prošlošću koja boli, ali i sa nadom i vjerom u novi početak.
Prepoznali smo se u ovom svijetu laži i obmana, srca su se našla sama...Zašto ne
biti sretan kada nam se to nudi na dlanu sudbine. Uzet ćemo od života sve što
budemo mogli, jer samo tako želimo živjeti. Sve manje od toga ne bi bilo vrijedno
truda. Zatvaram oči, jer osjećam da je tu....stvoren za mene, druga polovica moga
srca...Ljubim ga snovima, dušom ga želim, pričam mu mislima...

Zaljubljena !!! (upisano: 04 Feb 10, 21:52)

Kažu da nikada nije kasno za novi početak...da se ljubav jednostavno desi ili ne



desi...Nikada se ne može planirati, ničim se ne može kupiti, samo se srca osjete i
polete jedno drugom u susret...Naravno, istina je... Evo ponovo dišem punim
plućima, ponovo osjećam treperenje u stomaku, krv brže teče mojim
venama....Ponovo imam osjećaj da ću poletjeti svakog trena, da mi je koža tijesna
od mnoštva emocija koje se gomilaju u meni, da hoću reći svima da ponovo imam
nekoga ko je postao centar moga svijeta, mog života...Da, konačno postoji neko do
koga mi je jako, jako stalo, neko ko mi to uzvraća možda čak i jače i više, ali to se u
ljubavi ne mjeri..to samo srce kaže kada treba. Bila sam baš u danima kada sam
mislila da je svaki dan isti, da nema promjene, da je sve prešlo u neku kolotečinu,
bez zbivanja pozitivnih i negativnih, ono kada je sve status quo. Meñutim, tako
iznenada, kada sam najmanje očekivala, pojavio se ON. Unio je u moj život sve ono
što nisam do tada imala, sve ono čemu sam se nadala i što sam jako dugo čekala.
Step by step - postao je stanovnik moje duše, glavni junak mojih snova, smisao
svake minute mog života. Nadam se da će tako i ostati. Da, priznajem, ja sam
zaljubljena...onako kako samo to ja mogu biti, radujem se tome kao dijete...Što je
najvažnije, on mi to uzvraća i stoga taj osjećaj nema cijene, on se ne poklanja i ne
kupuje, on je to što jeste - osjećaj zaljubljenosti, osjećaj da konačno pripadaš
nekome, da si nečiji, da želiš dijeliti to što u sebi imaš, a pravo je bogatstvo. Ništa mi
više nije bitno, želim samo da dam sve od sebe što imam i primim ono što mi se €
nudi od srca, a tako mi je bitno. I uzet ću sve što mogu od života, jer zaslužila sam
ja to. Sada u meni više nema jeseni, samo proljeće - sve cvjeta, sve buja, gledam
na svijet oko sebe ružičastim bojama, sunce nikada ne zalazi, lakša sam od krila
ptice...U glavi me pucaju neki ludi filmovi, hiljadu planova, želja, ostvarenja, sve mi
je u haosu, ali tako mi godi, tako sam to očajnički željela. Morala sam ovo napisati,
jer jednostavno nisam mogla ne podijeliti to sa nekim ko čita moj blog. Kada srce
zna da sam zaljubljena, neka znaju svi... A znam da će ON ovo pročitati, uživati kao
i ja, znam da ćemo se tako slatko poljubiti i voljeti, držati za ruku, živjeti jedan novi
život. Samo naš i kako ga mi planiramo. Od sada nas dvoje gledamo samo
naprijed...bez osvrtanja na ono što je bilo, samo tako želimo i hoćemo. I briga nas
za sve komentare, zlobne poglede, za sve laži kojih će naravno biti. Mi smo se našli
nakon dugog traženja srodne duše, mi smo se pogledali i vidjeli u očima sve. Samo
oni koji su patili - tako se brzo razumiju i pronañu. Zato sada uživamo zaljubljeni i
sretni. Koračamo gledajući samo u jednu tačku na horizontu - a ta tačka predstavlja
naš jedini cilj koji imamo, usrećiti jedno drugo, sada i uvijek. Obasjani vječnim
suncem ljubavi, pomilovani vjetrom nade i vjere u sve dane koji dolaze - koračamo
samo naprijed. Zajedno do cilja....hoćemo i možemo

Zajedno!!! (upisano: 04 Feb 10, 21:50)

Ne, ja jednostavno ne mogu vjerovati. I kada pomislim na to, srce mi zaigra u
grudima, tijelom prostruje žmarci i toplina obuzme tijelo. Konačno ispunjenje mojih
želja, dolaziš mi TI. Tako to žarko želim. Ne mogu opisati koliko sam sretna, kakvo
mi ushićenje obuzima dušu. Da, ja već dugo živim za ovaj trenutak. Sada tek
počinje život kakav želim sa tobom, pored tebe. Već vidim kako pogledom uranjaš u
moj, osmijeh ti na usnama, prilaziš mi onako sretan, a ja drhtim, oči mi se pune
suzama sreće, ne mogu vjerovati da je to zbilja. Uzimaš mi ruke i ljubimo se, gladni €
jedno drugog, željni okusa usana. Znam da će biti tako, da će dani koji slijede biti
ostvarenje naših snova, u kojima ćemo spoznati da smo se kroz život samo tražili i
konačno našli, stvoreni da budemo jedno. Ljubavi, ja te čekam, dušom ću te zagrliti,
srcem šaputati ono što ti već dugo želim reći, a usnama samo ljubiti, ljubiti, ljubiti.
Ove moje ruke će se sklopiti oko tvoga vrata, ne želeći više nikada da te puste. V.
budi siguran da dani za koje smo živjeli tek dolaze, da u meni imaš prije svega
ljubav, iskrenost, ženu koja će ti biti sve...Ti meni već jesi sve. Zato, uzmimo sve što
nam život pruža...ovakva šansa se desi samo jednom, ne smijemo ju
propustiti...VT...

Tu u oku mom (upisano: 04 Feb 10, 21:48)

U dubini moje zjenice spavaš ti, svi te mogu vidjeti, jer ja tako želim. Nisi skriven ni
od čijeg pogleda, jer ja se ponosim tobom. Tu u oku mom sam te i smjestila da
gledam kroz tebe, da živim za tebe i kada sklopim oči, opet si tu, kao anñeo čuvar.
Pokupio si sve suze koje su čekale da poteku niz moje lice, jednostavno ih više
nema. Predugo su mi tekle niz obraze, kao zvjezdane staze koje ne vode nikuda...
U oku si vidljiv, a još dublje si u mom srcu, u mojoj duši, tu u meni. Tečeš
nezaustavljivo mojim venama, opijaš me kao droga, činiš me sretnom. A to sam
tako dugo željela. Istina, neki snovi se zaista ostvare, postanu java i shvatimo da
nismo uzalud sanjali. Vrijedno čekanja je mnogo toga. Ti si bio vrijedan sve patnje €
koju sam imala ranije, jer si kao magičnom rukkom otjerao i tugu i suze iz mojih
očiju i vjetrom sreće donio osmijeh na moje usne. Da, mislila sam da život nema
smisla, da je samo patnja i suze, drugi su bili sretni. Sada to mogu reći i za sebe,
konačno. Ništa ljepše nema od obostrane ljubavi, kada zaspim sa pomisli na njega,
budim se sretna ujutro jer postoji, jer dišemo pod istim nebom i udišemo isti zrak koji
nas opija, isto sunce nas grije...Više mi ništa nije potrebno... Tu, u oku mom, neka
uvijek bude tvoj dom i u mojoj duši budi vječni stanar, onaj koji jednom doñe i više
nikada ne ode. Onaj koji se čekaj jednom u životu. Bit ćeš sretan, kao i ja, budi
siguran u to. Ves, ti si sjaj moga oka, suza nikad isplakana, san koji sanjam i jučer i
danas i sutra. Nikada se ne želim probuditi...Čuvaj me i nikada nemoj dozvoliti da
me probude ljudska zloba i pakost....Čuvaj me u svom zagrljaju, u svojoj duši u
svom srcu. Želim tu ostati zauvijek, želim živjeti za tebe i biti samo tvoja...Želim da



zajedno živimo bajku, onu koju oboje želimo....

Prica koju trba procitati (upisano: 04 Feb 10, 21:44)

Moj je zivot postao kao tuzna pjesma koja je toliko puta ispjevana. Vec sam pocela
gubiti nadu a sta Vam to govori. Postala sam drugacija osoba i izvor zivota koji se
susi. Usamljenost me cini savresnijom, slobodnom kao pitcom u letu jer nema
nikoga da me uplasi, da mi kaze nesto tuzno ili da me podsjeti koliko sam bitki
izgubila. Misli su moje ,cini mi se, najteze. Najezim se od bola kada pomislim da
sam jednom voljela nekoga tako drugacijeg od mene. Taj je covjek ipak moja zelja
bio a danas, vidi sta je postao. U snovima samo spomenem njegovo ime jer u
stvarnosti nemam snage da izreknem ime sto sam nekad toliko voljela... a jos ja
volim tog covjeka. Sjela bih pred noc na prozor moje sobe gledajuci kako se
zvijezde jedna po jedna pojavljuju, a u rukama bih drzala staru knjigu svojih tuznih
pjesma. Otvorim tek" neki stoti listic i gledam kako je moja suza isprala tek" poneku
rijec. Sigurno sam citajuci te tuzne pjesme o nama dosla do suza. Ali smjesim se jer
ipak nije tako crno sve, nisam jos potonula do dna... Sjetim se oblika tvoga lica,
gledam dubinu tvojih svjetlucavi ociju koji su me nekada pratile kao vlastita sijenka i
prosapucem tiho Volim Te. Ali doista neznam da li se me naucio da volim ili samo
da izgvoram te rijeci "Volim Te"... to sam ja govorila sa osjecajem ipak uvjerena
sam... Zasto me sada gledas pobjednicki svaki put kada prolazim kraj tebe. Zar nisi
do sada predvidjeo kako me do bola iscrpljuju tvoje namjere. Ne zelis da patim
samo zelis da me malo zaboli. Znam da je to sve samo muski ponos, ali doista je
tesko vjerovati da si ti covjek kojeg sam nekada voljela . Tvoj pogled probode kroz
mene i ostavlja okus gorcine. Koliko sam bolna nema tu lijeka za ovakav osjecaj.
Zasto te plase moje crne oci, zasto mi okreces pogled na stranu. Mozda je tako
bolj,e ali nada me vraca u proslost. Uvjerava me da cu te osvojiti nekako. Mozda je
vrijeme da prestanemo prkosit" sudbini. Ovih dana ne vidzam te puno, mozda si
drugu djevojku pronasao, mozda te necij" pogled zaveo... Mozda neka druga lijeci
rane tvoje, dok joj pricas o tuznoj prici svog zivota. Eh, kad bih suze na licu Sunce
presusilo, bar" samo na jedan dan da se osjecam drugacije. Da ne budem ono sto
jesam ja, a onda bih se mirno vratila u svijet tuge bez ijedne rijeci i presude. Niko
meni nije kriv za ovakav osjecaj" jer sam se uselio u mene, a ja se nisam odupirala.
Ja se nisam borila sa sudbinom nego sam je otvorenih ruku primila u moj dom jer
nikada nikome nisam mogla da glavu okrenem, pa cak ni svojoj tugi... Vec danima
nisam primjetila da je Sunce izlazilo jer sam se zavila u crne noci. Tek" kad bih
osjetila da cu tebe naci na nekim starim mjestu onda bih obukla haljinu bijelu, pustila
kosu i spremila se da te nadem tamo. Znam da ces me cekati s par" finih rijeci koje €
ce da golicaju kroz moje misli vremenom. Mozda je to greska jedina svijetlosti koju
ja poznajem. Sta bih bilo ako se odviknem starih mjesta i krenem dalje sa nekim
drugim covjekom. Nije to izlaz za mene jer svaki drugi je jedna vise uvrijeda, jedan
vise broj. Zato se ja i vracam na stara mjesta da izmjenimo koju rijec. Da cujem
kako govoris o tome kako je nekad bilo predivno zivjeti uz osjecaj srece i osjecaj
topline koju sam donosila. Uz tvoju gorcinu osjetim svoj jad. Zar je doslo do ovoga.
U drustvu svoje stare ljubavi lijecim rane koje ce ostati kao vjecni tragovi na nasim
srcima. Znajuci dam sam ti jos zelja osjetim potrebu da krenem prijatelju samoci ali
neka me samo jos malo da ti slusam glas, da zacujem kada uzdahnes dok te moj
pogled susrece... Moj je grijeh sto sam trazila ono sto mi nisi mogao pruziti, to nesto
nemogce. Suza bih mi se skotrljala kad slusam kako mi govoris : "Ljepotice jos
uvjek mastas o nemogucim ... ti jos uvjek sanjas previse" ... I nije da me vrijeda
tvoja presuda, nego sama istina. Ja zaista trazim mjesto koje jos nije postojalo a
nista nemoze da bude potpuno savrseno. Negdje mora da krene na losu stranu,
ponekad mora kisa da zablista a sunce da zadje. Upravu si ja doista zivim uz puste
snove. Hvala ti jedini sto me jos izbavljas iz ruznih snova i sto mi nedopustas da
potonem na dno. Ponekada dodzem do same ivice i kazem ja ovako nemogu vise a
ne znam kako bih drugacije. Pitam se kako bih se snasla da mi nije tebe. Da samo
nedolazis na stara mjesta gdje si pjevao pjesmu zvanu mojim imenom, da
spomenes kako me nema vise tako cesto, kako je cudno zivjeti u istim gradu a
nevidjeti mene kako se setam... Onako, vesela kao nekada i jos kraja tebe. Daljina
srca tvoga umire u meni a ja gradim kulu koju sam nacinila pogledima tvojih ociju.
Nisam zaboravila kako si moju nadu uzdignuo kada se rusila poslednja pomisao na
dalje. Lutam kroz mnostvo noci ,ali se nikada ne udaljujem od tebe, to je gotovo
nemoguce... Kako bih srce kucalo kada nebih znalo da kuca za tebe, kako bih dusa
disala kad bih znala da je vise nevolis... Oh duso moja iz njedara kako da te voli
covjek taj, kada nisi u stanju da volis samu sebe. I samo da nije njega i njegove
blizine kako bih vidjela gdje sam pogrijesila i da nije njegovi lijepih rijeci u sred neke
noci kako bih dalje, kako bih ja sama... Ja i danas zivim u snu jer sanjam za dvoje.
Zivim u oblacima gdje nisam dozvana, zivim pored vatrenog plamena koji me zgrije
u nocnoj tisini. Nisam oko spremna za jednu osvetu jer doista ja se nemam cemu da
svetim. Al" ponekad nije lako, nije moguce odoljeti takvoj blizini jedne ljubavi... " a
znam da sam najbolje sta ti se dogodilao, da me ne mozes zamijenjit...i
znam ...znam da sam napravila nesto sta nijedna nije , covjeka od tebe. I zato ces
me pamtiti cijeli zivot.... A ja cu i dalje pjesme pisat."

Moja budala koja me nikad nije razumela... (upisano: 04 Feb 10, 21:42)

Ne ljubi me nocas… Nisam spremna da te izgubim. Nemoj se vracati tamo gde ne
zelis. Ne diraj me, pusti me da cutim, jer znam, ne zelis da cujes... Mogu ti reci ono
sto ne zelim, ono sto me muci, boli, ono sto ce i tebe povrediti. Ne zelim to. Neka



tisina govori umesto nas. Ne grli me nocas... tvoj zagrljaj je hladan. Nije to onaj
zagrljaj koji govori o ljubavi. Nocas samo odaje tvoju sebicnost, zelju da budes
najbolji i imas ono sto drugi zele a ne mogu imati. Ne gledaj me u oci. Iz mojih ne
izviru sumnje, moje su pune ljubavi i tuge. Ne zelis da znas koliko je boli u grudima,
alkohola u venama... Ne govori da me volis... to sto osecas nije ljubav. Ja volim,
zato znam sta to znaci. To sto ti osecas je opsesija, strast, sve drugo ali ljubav ne.
Jos ti ne znas koliko boli kada volis, kada slepo verujes... Ne trazi mi nocas ruke,
tako su hladne... nemam snage za dalje, sutra ne postoji. Zivim jer to drugi zele...
nikada nisam molila, sada sam pala na kolena. To je tako nisko... zar ljubav to
zasluzuje!? Ponekad se zapitam vredi li? Da li me to povredjujes svesno ili to i ne €
primecujes? A plasim se da prekinem. Jos vise se plasim da ces me ostaviti... pa ti
si mi sve sto imam, jedini razlog za novi dan. Toliko toga je iza nas... a mi se ipak
ponasamo kao stranci. I zasto jos uvek drhtim u tvom narucju? Zasto osecam nemir
u stomaku kada te vidim... Govoris da me volis... ali pogled ti je hladan... Vise ne
znam ni ko sam ja a kamoli ko si ti. Plasim se tebe, sebe, svega sto radim ili ne
radim, plasim se svega sto na svetu postoji. Borim se za sebe a sebi nisam vazna.
Pusti me, vreme ce pokazati. Mozda jednom ostanes sam, i u tami noci drhtis ko
uplaseno dete. Dozivas nekog a niko te ne cuje. Trazis malo sna a strah ti ne
dozvoli da zatvoris oci. Mozda tada shvatis, mozda me tada konacno razumes...

Tuga ljubavi (upisano: 04 Feb 10, 21:39)

Gledam kroz prozor i slušam tiho rominjanje kiše. Po tko zna koji put se pitam
zašto? Čime sam zaslužila tvoju hladnoću, tvoj pogled pun gañenja, mržnje? Zar
sam pogriješila u tome što sam se zaljubila? Napustio si me, uništio moje djetinje
snove, moju nadu. Bez riječi si otišao iz mog života, otišao zauvijek! Više nemam
snage ni plakati, samo tupo gledam u prazno. Glava mi je preteška i za
razmišljanje…volim te, ali to ti ništa ne znači! Je li možda druga cura ušla u tvoj
život? Podnijela bih i to, samo kada bi mi ti to rekao. Ne shvaćam zašto me
izbjegavaš…Jesi li samo kukavica koja se boji izreći svoje misli, svoje osjećaje? Ako
se tvoja ljubav istopila, bilo bi pošteno da mi to sam kažeš. Hm…ja moram iz tvojih
pogleda, iz priča koje kruže shvatiti zašto si me ostavio…Znam da sreća ne traje
zauvijek, ali zar sam zaslužila sve ovo? Zbog tebe sam se odrekla svih prijatelja,
svih svojih navika, posvetila sam se samo tebi. Očito ti to nije bilo dovoljno. Kako da
sad steknem ponovo povjerenje u ljude…kako da povratim stara prijateljstva?
Napustila sam ljude koji su mi značili sve u životu, zbog tebe, zbog tvoje pretjerane €
ljubomore, opsesije. Ali pokušala sam te shvatiti, nadala sam se da me voliš, da
zbog ljubavi tražiš da budem samo tvoja. Shvaćam da me zapravo nisi nikad volio,
htio si me samo za sebe. A ja? Vjerovala sam u tvoju ljubav…živjela u mašti. Mislila
sam da će moja sreća trajati zauvijek. A kako da sad nastavim dalje, prijeñem preko
svega, zaboravim te? Hm…ne mogu…još uvijek živim u nadi da ćeš mi se vratiti,
spremna sam ponovo biti samo tvoja. Ali ti toga nisi vrijedan. Zadao si mi toliko boli,
slomio mi srce, a ja nemam dovoljno snage da nastavim dalje. Hoću li ikada moći
zaboraviti tvoje dodire, tvoje usne? Nadam se, ali sumnjam. I sad, nakon svega,
jedino što od tebe tražim je objašnjenje. Možda je i to previše. Ponio si se kao
najveća kukavica ostavivši me bez riječi, jednostavno si otišao. Znam da ću te
jednom zaboraviti, biti sretna i zadovoljna, ali ti ćeš se poput orkana obrušiti ponovo
na mene i srušiti moj idiličan svijet. Hm…jednom kada sve ovo bude daleko iza
mene, sjetit ću se vlastite naivnosti, ljubavi koju osjećam prema tebi, i pomisliti što
sam u tebi uopće vidjela. Zašto sam ti dopustila da me upropastiš? Možda budem u
sretnoj vezi ispunjenoj obostranom, iskrenom ljubavlju, i sjetim te se sa smiješkom
na licu želeći ti svu sreću. Možda u nekom drugom svijetu, svijetu bez bola i patnje!

I dosao je i taj prelijepi dan (upisano: 04 Feb 10, 21:37)

I dosao je i taj prelijepi dan August, 05 August 1984. Rodila se mala uspomena. Ali
sa srecom dode i tuga. Dalila je svaki dan postajala sve slabija i slabija. Porodaj je
bio vrlo naporan i Dalila prelijpa djevojka je bila iscrpljena. Znala je da joj nema
spasa, da je sudbina takva da ostavi svoju malu uspomenu i da nastavi drugim
putem. Nije htijela da je ovo malo prelijepo bice crnih ociju, ociju Faruka, pogleda
Farukovog zaboravi i napisala je jedno oprostajno pismo. Rekla mi je ?ovo pismo
daj mojoj maloj Emini, kada navrsi 19 godina, toliko je meni bilo kada sam je dovela
na ovaj svijet. Hocu da zna da je mama voli i nikada je zaboraviti nece? I tada mi
nena drhtavim rukama mi dade sivu kovertu. Prica je zaista stvarna, prica je o mojoj
prelijepoj Dalili, koju nikada nisam upoznala, o kojoj tugujem od kada znam za sebe.
I sada evo imam u rukama moju malu uspomenu o mojoj Dalili, kako otvoriti, kako
€
se vratiti 19 godina unazad, kada je ona bila kao ja, kada je ona voljela izgubila,
opet voljela i onda nestala. Evo sta mi je moja Dalila napisala, prije nego sto je
nestala zauvjek iz moga zivota ali zauvjek zivi u mom srcu, i srcima onih koji su je
upoznali: Draga moja Emina! Svi su me ostavili samo tebe imam, ali moram da te
sada napustim, sada kada ti mene trebas, nadam se da mi mozes oprostiti jedan
dan. Sigurna sam da si saznala od nene zasto sam te morala napustiti. Ja sam
jednom iskreno i strasno voljela i zato si ti nastala, i da mogu dala bih jos 100 zivota
samo da te vidim. Ali znam da si prelijepo bice, pa tvoj je otac bio, sjecati cu je tvojih
crnih ociju zavujek, i upamti da te nikada zaboravila nisam niti cu. Znaj da tebe mala
moja Emina volim najvise na svijetu, volim te dok zivim, volim te dok umirem.
Zauvjek tvoja, Mama Dalila!!! I sada mirno lezi tamo u toj daljini pod crnom zemljom
i razasutim ruzama. Znam da je Faruk volio svim srcem, i ja je istom mjerom volim.
Nikada necu prestati da tugujem, a ni da se radujem jer je ona tako htijela. Moja



prelijepa Dalila nikada umrijeti nece, moje je crne oci nikada zaboraviti nemogu niti
smiju.

Moj mix (upisano: 04 Feb 10, 21:35)

nisi više moj… nek izgori sve taman da si zadnje biće na svijetu što mi ostaje…a
sad je hladno mjesto pored mene a postelja je od bola…na usnama još uvijek slova
tvoga imena svaki put kada proñem pored tebe želim te pitati anñele jesi li sam? Ko
mi te krade da znam..ušutim u trenu i sjetim se da je bilo ljubavi možda bi i mi
uspjeli…hodam dalje pored tebe i razmišljam kako sam te voljela i nisam te još
preboljela…sama se sebi smijem jer već je ðurñevdan a ja nisam s onim kojeg
volim…ali kako da ti kažem da te volim kada ta ljubav boli prejako… jednom kada
sretneš me to neću biti ja…bit će samo uspomene i mrve sjećanja…reći ću da je
samo prazna bol ostala…poželjet ćeš da ti pucam u srce ali neću…jedno sigurno
znam za par mjeseci tražit ćeš metak da to učiniš sam…svima si rekao ali meni
ne…da sam grešnica i da me voliš…gledao si dok se ljubim s drugim…rekao
si:""pusti me u plamenu da sagorim… da ne gledam dok te ljube… grešnica si al te €
volim!"" …Sad stvarno znam da odlaziš, i ako već me ne voliš kako kažeš obriši
suze ove srušio si zadnje moje snove…molio si me da oprostim tvojoj mladosti i to
što mi nikad nisi priznao koliko me voliš, a sad se bojiš da ćeš ostariti mlad…nakon
dugih godina vidjela sam te s njom u sebi sam vrisnula:""ovo nije istina""…tu pred
mojim očima tako lagano si me izdao…tamo kod spomenika moje tuge…a sad
ponovo…pred tobom grešna stojim, ponovo za tvoju ljubav molim…je li to prava
ljubav? Lomila sam grane od života svog ko da neću umrijet da sam iznad tog i bilo
me je svuda al sad sam kraj tebe…jer još vjerujem u čuda i u nas oboje…reci dal će
ovog puta biti sve što želim ja? Ma zapravo što si ti meni…grumen sreće i grumen
tuge…odlazi…znam ti jednom zaplakat ćeš na mojoj strani kreveta …možda sve
moje njeno je al sad da ode vrijeme je… i ti ćeš jednom patiti kada ko ja nekog ludo
zavoliš… nakon ovoga svega sama sebe tješim jel znam da nosiš samo moj pečat
na usnama…

Nikad neces znati kakav je kraj (upisano: 04 Jan 10, 00:21)
Kategorija: Tužni stihovi

Nikad neces znati kakav je kraj namijenjen meni a kakav ce tvoj biti??? Nikad neces
odgonetnuti brojke koje su zapisane u zvjezdama , negdje u davnoj proslosti,koja
nam je odredila buducnost...Uzalud je tragati za tim tajnama , trositi um i
snagu,sudbinu mjenjati....Radije se prepustimo moru i valovima sto se razbijaju od
hrdi ostre ,mozda UZVISENI ucini jos malo milostinje da zajedno pozivimo i €
sanjamo snove,koje vec danas mozemo ostvariti , a ne neke daleke koje nam
vrijeme moze oteti i koji ce nestati u dubinama....Prepustimo se danasnjem
danu,suncu sto nemilosrdno przi , prepusti se mom dodiru i mojoj ruci koja te drzi , i
nevjeruj mnogo u obecanja od nekoga dana , da ce te ona da drzi kao sto to ja
cinim danas , i nebacaj ono sto imas jer vrlo lako i to mozes izgubiti i sutrasnji dan
nedozivjeti

Vidis li sjene koje nas dvoje stvaramo (upisano: 04 Jan 10, 00:20)

idis li sjene koje nas dvoje stvaramo , stvarnost o kojoj sanjamo , osjetis li kao i
ja .....Udaljenost koja nas kao stoljece dijeli ,umorna od beskraja od vremena bez €
vremena, od anonimnosti u koju smo zapali ,a nekada smo znali zaspati sa
golemom ceznjom i zeljom ostvarenom, koja nije imala imena ,granice ni
lice....Zivim na rubu sjena,ponora , na rubu svakog ruba,a znam da vise nemogu jer
sjene nisu vise sjene ,ostale su negdje zarobljene , same,usamljene kao ti i ja

Kad otvoris oci (upisano: 04 Jan 10, 00:16)
€
Kad otvoris oci pomislis na mene.Kad legnes da spavas sanjaj mene.Ako zelis da
volis voli mene,kao sto ja misim,sanjam i zelim samo tebe.

Ostavljam za sobom (upisano: 04 Jan 10, 00:15)

Ostavljam za sobom rasutih bisera trag da ti budu trag u vrelim nocima, kad ruka
zaluta ispod jastuka i tu gdej se tuga ugnijezdi u ludim snovima.Rusim pjescane €
gradove samo za nas zidane, i lazem dane da jednom sve ovo proci ce, i kako
zaborav doci ce po svoje da nista nece ostati od nas dvoje.Osim ptica selica sto
odlijecu na tudje prozore, usne koje tisinom govore u jedno ljeto sanjivo i sneno.

Uvjek sam se divila (upisano: 03 Jan 10, 22:47)

Uvjek sam se divila onima sto tvrde da vrijeme brise bas sve.Kao da ocekuju da ce
se probuditi jedne oblacne nedjelje, negdje u nekom drugom gradu u nekom
vremnenu gdje ne postoji nista sto lici na juce.Da ce otvoriti oci u neko delirijumu
koji lici na onu najmutniju iluziju koju slazemo kao puzle od rodjenja i svako put je
sve drugacija,nepravedno drugacija od svih do danas drugacija od stvarnosti .Sve je


Stihovi – stihovi ljubavni, stihovi za rodjendan, stihovi za prijatelje, stihovi za bozic, sti... Page 10 of 12

to lijepo kad imas snage lagati sebe da mozes pobjeci od stvarnosti i ususkati se u
svom najljepsem snu.Ne zbog toga sto nemogu imati tu iluziju kad se probudim vec
zbog prokletstva kojim cascavam cebe trudeci se da pobjegnem od svega sto bi me
u nekom vremenu moglo stici i sto bi mi ukralo najljepsi moj san, san koji uvjek
sretnem samo u prolazu i nikad ga ne pogledam u oci.Znam da bi me prepoznao i ti
bi mi bio kraj.Onaj glupavi kraj o kom nam pisu nova budjenja, o ljubavi koja se €
nekim cudom istrosi kad je pokusavamo konzumirati a da pri tome nikad necemo
spoznati sveoje i tudje zelje i potrebe,da mozemo voljeti samo one koji nam tu
ljubav uzvrate.I da je sve osim ovog sto sanjamo samo mala sarena LAZ koju je
nekad neko izvukao iz neke praistorijske bajke u kojoj su se dvoje voljeli a nika se
nisu sreli....

Ako me ikada zaboravis (upisano: 03 Jan 10, 22:46)

Ako me ikada zaboravis, ne zaboravi da zaboravljeni nikada ne zaboravljaju one koji
su ih zaboravili! Ako me volis, ne pricaj nikome. Ako me zelis, ne daj me nikome.
Ako me ljubis, ljubi me njezno. Ako ni jedno od toga nije, vrati mi srce, oprosteno ti €
je!!!! Ako negdje postoji sjaj onda je on u tvojim ocima. Ako negdje postoji bol onda
je to zivot bez tebe. Ako je itko na ovom svijetu voljen onda si, vjeruj mi, ti! Ako ti
gorko zaplace oko, ako te netko povrijedi duboko, ako ti ikad zadrhti dusa, ako
nema tko da te slusa, ako ikad vrisnes u snu nazovi me i JA BIT CU TU.

Nocas te praznina progoni (upisano: 03 Jan 10, 22:44)

Nocas te praznina progoni tihim sapatom, ponoc ti se nudi u par rijeci rasutih u
etar,u odrazima ogledala gdje je sve nase pocelo i stalo.Fali ti sve i nista, poneka
laz jos zablista u tami poneki dodir jos uvjek naslutim izmedju sna i jave,ponekad se
pomolim da budes tu kad se umorim, kad mi tisina zatvori oci,kad me probude €
hladne noci a jutro mi se nasmije u lice.Brisat ces trag mojih usana tudjim usnama i
lagati ces kako te nisam voljela i da si mi bio jos jedan od mnogih sa koim se
igrala.Falit ce ti ona bas ona takva kava je bila kao vino slatka i otpora, lazna i
nedodirljiva,jedno kisno jutro sto klizi medju tvojim prstima,pjesak koi se rasipa pred
tvoim ocima i bit ce jos jedna spoznaja tvojih nemira

Nocas ce plesati bosonogi oblaci (upisano: 03 Jan 10, 22:43)

Nocas ce plesati bosonogi oblaci,ispruziti cu ruke nekom novom snu,lijepo je
nejmati plan i vrisnuti na sav glas probuditi pospane andjele i voditi ljubav otvorenih
ociju.U nekom mracnom haustoru pisati pjesmu bez rime,dati sebi neko novo
ime,naslikati tvoj osmjeh u art-dekoru da budes ruzan i da te niko ne prepozna.Sutra
cu gasziti ulucu sa imenom nekog laznog heroja,bit cu svacija i nicija, ali samo €
tvoja,sama i sebi dovoljna ispruziti cu korak i zavoditi ocima bit cu osmjeh na licu
slucajnim prolaznicima,strah koji krijes u svojim supljim dzepovima,tvoja najveca i
najludja obmana i prazna izguzvana postelja bit cu ti to sve kao i jedno blijedo
juce.Veceras cu biti koji ti samocu sluti najljepsa muzika koju neces nikad cuti,tvoje
otkinuto dugme sa kaputa i tvoja stranica na kraju puta.Bit cu ti glas koji ti sapuce da
sam jos tu,samo jos nocas u prolazu..Jedan andjeo kome nevidis lice na jednoj
strani suncane ulice....Biti cu ti iz INATA sve i ako znam da ti necu biti nikad nista..

Losi nas ljudi u stopu prate (upisano: 03 Jan 10, 22:41)

Losi nam ljudi rastanak zele suze na licu vide nam vec ali u nama jos ljubav gori jos €
nismo rekli poslednju rec Ljubi me ljubi neka nas vide neka nam zavide Losi nas
ljudi u stopu prate nevolji tudjoj smeju se vec ali u nama jos sreca plamti jos nismo
rekli poslednju rec Ljubi me ljubi neka nam zavide

Jedno drvo (upisano: 03 Jan 10, 22:39)

Jedno drvo! U raju postoji jedno drvo na kome rastu srca.Bog je uzeo jedno i po i €
dao tebi,a pola meni,da ih sastavimo kad se sastanemo i da se vise NIKAD NE
RASTANEMO!! VOLIM TE JEDINI MOJ

Nemoj biti tuzan (upisano: 03 Jan 10, 22:39)
€
nemoj biti tuzan , nasmesi se nocas kada mene mora nek ne boli tebe, zasto sada
places , kad srece si imao samo nisi mogo da pronadjes sebe

Hladan vetar u prozore tuce (upisano: 03 Jan 10, 22:38)

pada lisce; hladan vetar u prozore tuce i sunce se na nebu pojavi, al`meni je isto €
kao juce... znam da mnoge kao mene boli muce`al`zasto je meni uvek kao juce...
kada boli onda boli dugo ta se tuga i danima vuce dal`ce sunce danas da se pojavi
da ne bude isto kao juce.... srce boli , dusu ceznja para sve je isto , isto kao juce



dokle tako ja ne vidim kraja zar ce uvek boli da me muce.

Želeo bih da sam zvezda (upisano: 03 Jan 10, 22:36)

Želeo bih da sam zvezda ... Cele noći bih posmatrao Tvoje prekrasno lice i milovao €
Tvoje snove ... Jedino čega bih se bojao bila bih zora koja bi me na celu večnost,od
jednog dana,odvojila od Tebe

Meseče Brate (upisano: 03 Jan 10, 22:34)

Meseče Brate Voleh je i volim je volecu je zauvek s kim je, da je, neka je al" pred €
bogom moja je Jos uvek trazim njene oci u zimskoj noci, zvezde dve mesece sjajni,
prati je srcu mi sapni put do nje

Jos uvek sam onaj stari (upisano: 29 Dec 09, 21:10)

Sta da ti kazem o sebi sve u dve-tri reci moze da stane pomalo skitam, pomalo
pijem i provodim neke dosadne dane. A ti, kako si ti nismo se vec dugo videli kako €
zivis, reci mi da li si srecna sa njim. Jos uvek sam onaj stari kako me znas ove
godine duge jos uvek pevam pesme tuzne za sebe i za druge. Zivim od danas do
sutra kako me ovaj zivot nosi jos sam u dusi onaj stidljivi decak sa dve-tri sede u
kosi.

Ja te trazim jutrima (upisano: 29 Dec 09, 21:10)

Plavo, plavo, bas plavo oci su ti nebo plavo videh te, zaljubih se oko moje, oko, €
plavo Za cas letim u visine za tren padam u dubine pa se smejem od miline kad
ugledam oci te Ja te trazim jutrima a cekam te danima i sanjam te nocima sanjam,
sanjam oci te

Jos jedna ljubav u pokusaju (upisano: 29 Dec 09, 21:09)

Jos jedna ljubav u pokusaju kao i prethodne sve ne brini, tugo, serija to je koja ne
prestaje. Jos jedna suza u ocima za druge nevidljiva i opet me nema u prici toj o €
srecnim ljudima. Trazim nacin da prebolim i da srecom castim sebe al" ne ide, jos te
volim puna mi je dusa tebe. Jos jedna zena prevarena nisam hteo to jer posle tebe
u mom zivotu sve je nevazno. I sve mislim da ces doci odnekud ces da se stvoris da
mi kazes da nije kasno da sve bude drugacije

Luda si, al' ja sam ludji (upisano: 29 Dec 09, 21:08)
Kategorija: Izjava ljubavi

Luda si, al" ja sam ludji za tobom cekam te, al" vec je za nas prekasno rano je, rano
da te zaboravim kasno je da te jos jednom poljubim Eh, da mi je samo malo tvoga €
dodira prazna mi je dusa puna tebe ostala eh, da mi je da od tebe nekud pobegnem
pa da te u nekoj drugoj tamo pronadjem Poletis kad nekog ludo zavolis srusis se
kad ga zauvek izgubis rano je meni da zivim bez tebe kasno je da sad za drugom
umirem

Dosla si da zavolis (upisano: 29 Dec 09, 21:08)
Kategorija: Izjava ljubavi

Od kad nema te vrijeme stalo je ja ne postojim od kad nema te sve me izdaje nikog €
ne volim zbog tebe kad si kraj mene, kako ti odoljeti dosla si da zavolis i kad volis ne
volis pusti, ne pricaj i moje snove ne diraj

U svakoj sali ima malo sale (upisano: 29 Dec 09, 21:07)

U svakoj sali ima malo sale sve je uglavnon istina, to znam istina je kad mi kazes da €
me ne volis i kad mu pricas, pricaj da te varam i da si s njim samo jer se meni svetis
istina je nebitna kad me vec povredis

Samo suze dve niz obraze (upisano: 29 Dec 09, 21:06)

Ti ne pitaj vise za mene i pusti zaborav da me prekrije kao sneg kad padne meko
kao svila i nikome ne reci da si moja bila. A kako da zivim sa tim da te nikada vise €
ne vidim a kako da zivim sa tim da te nikada vise ne ljubim. Vristim u sebi i srce mi
se kida sedam bih dana plakala bez stida suze pred svima, ne, nije me sramota
volela sam te vise od zivota. Samo suze dve niz obraze da malo sakriju sve nase
poraze ja zivim sa tim da si bila s njim ne trazi od mene da ti oprostim

Ljubavi sve mi je pusto bez tebe (upisano: 29 Dec 09, 21:05)




ljubavi sve mi je pusto bez tebe;bila sam uvek tvoja devojcica mala,u srcu cuvaj sve
€
sto sam ti dala .bila sam uvek tvoja devojcica mala za svu tvoju ljubav zauvek
hvala..

<< Predho dna st rana Sledeća stran a >>

Strana 10 od 160 | Resultat 361 do 400 od 6397 pronadjenih

20191

Izaberi plyer za slusanje radija:: Winamp Windows Media Real Player Quck Time Flash Player

Traži Mp3 Noviteti FB VIP's Chat Oglasi Vesti Live Sound

Desetka.com Kontakt | Support | Reklame / Marketing
Copyright by intercom network ag. Sva prava zadrzana
Kontakt: info@inetwork.ch | +41 76 33 44 77 2 (Marketing, Support)


Http www.radiopink.ch page

Recommandé

Recommandé

Contenu connexe

Similaire à Http www.radiopink.ch page

Similaire à Http www.radiopink.ch page (13)

Plus de debeljackitatjana

Plus de debeljackitatjana (20)

Http www.radiopink.ch page