3. Igra je učenicima najzabavniji oblik učenja.
Dok se igraju, djeca nemaju osjećaj da uče, a
igrom stečeno znanje trajnije je od znanja
stečenog na neki drugi način.
4. Korištenje igara u nastavnom procesu zahtijeva
velik angažman nastavnika.
Pri korištenju igara nastavnici moraju znati zašto
uvode neku igru u nastavu i što žele tom igrom
postići.
5. Igra mora biti prilagođena dobi i intelektualnim
sposobnostima učenika, a posebno je važno
prilagođavanje igre pojedinim učenicima unutar
razrednog odjela.
6. Nastavnik mora procijeniti koliko će vremena
pojedina igra trajati.
Mora odrediti koliko često i u kojoj mjeri će
koristiti igru u nastavi (ne pretjerivati –
najbolje je biti umjeren) te kada je pravo
vrijeme za uvođenje neke igre.
7. Igre možemo koristiti na različite načine i u
raznim prigodama:
- pri ponavljanju i usvajanju različitih sadržaja,
- uvježbavanju
- ili kao uvod u novo gradivo.
Najčešće ih koristimo pri ponavljanju i
uvježbavanju gradiva.