2. Aleksandar se rodio 21. Jula 356. Godine u filipovom braku sa epirskom
princezom Olimpijadom
. Kada mu je bilo četrnaest godina, otac mu je za učitelja pozvao
Aristotela. On je u njemu probudio ljubav prema pesništvu i
Aleksandar se kasnije na svojim pohodima nije nikad rastajao od
Homerovih epova. Zahvaljujudi Aristotelu, Aleksandar se veoma
zainteresovao za prirodne nauke, pa su stoga njegovi osvajački
ratovi bili i naučne ekspedicije koje su
obogatile geografiju, botaniku,etnografiju mnogim novim
činjenicama.
Od svoje šesnaeste godine Aleksandar je
učestvovao u državnim poslovima. Tada
je, kada mu je bila poverena uprava u
Makedoniji, zauzeo jedan deo Trakije i tu
osnovao grad sa svojim imenom -
Aleksandropolis. Kod Heroneje je vodio
levo krilo makedonske vojske. Nakon
Filipove smrti 336. godine stupio je na
makedonski presto.
3. U to vreme Demosten je u Atini
govorio o "dečaku koji se igra Aleksandar je uspeo da uguši pobunu
vladara" i pozivao Grke da zbace koju su podigli severni susedi
makedonsku vlast. Makedonije: Geti, Tribali, Iliri, podčinio ih
Ali, Aleksandar je bio dorastao svojoj vlasti i izbio na Dunav.
situaciji. Iste godine kada je Septembra 335. godine izbio je ustanak u
došao na vlast, sazvao je Grčkoji on je morao da se vrati. Centar
kongres na Istmu u Korintu, gde ustanka bila je Teba. Ustanku je doprineo
su ga svi Grci osim Spartanaca vatreni Demosten, persijsko zlato i vest
izabrali za vrhovnog da je Aleksandar poginuo na Dunavu.
zapovednika vojske protiv Tebanci nisu pristali da sklope primirje sa
Persijanaca. Grčka i Makedonija Aleksandrom. Grad je do temelja
nalazile su se čvrsto u njegovim razoren, a stanovnici prodati u robstvo.
rukama. Jedino su bili pošteđeni hramovi i kuća
pesnika Pindara. Posle pada Tebe Atina
se priklonila Aleksandru. Helenski svet
bio je spreman za pohod protiv Pesije
4. Počeo je jedan od najznačajnijih pohoda u istoriji U prolede 334. godine
Sredozamlja - rat protiv Persije. U očima Grka bio je prelazi Helespont i stiže u Malu
osvetnički oslobodilački rat. Pesijanci su u prošlosti Aziju. Njegova vojska brojala je
bili naneli mnogo zla Grcima, a u doba dolaska tada četrdeset hiljada vojnika.
Aleksandra na vlast držali su mnoge grčke gradove. Do prvog sukoba Grka i
Persijanaca došlo je u rano leto
334. godine na reci Graniku. Po
Aristobulu, Aleksandar je
izgubio samo 34 vojnika a
Pesijanci 22 500. Pobeda kod
Granika otvarala je Aleksandru
put u Malu Aziju.
5. Ved u prvom naletu Nakon pobede kod Isa Aleksandar je
Makedonci su uneli zauzeo feničke
pometnju u persijske gradove Sidon i Biblos, a onda se
redove. Darije je isprečio Tir, neosvojivi grad, koji
pobegao i tad je je pružaootpor sedam meseci. Pao
nastalo rasulo u je u leto 332. godine. Osvajanje Tira
njegovoj vojsci. Bitka bilo je od izvandrednog značaja:
se završila u korist pokorena je čitava Fenikija, njena
Makedonaca. flota propojena makedonskoj i time
je Aleksandar imao premod na moru
i mogao je da preuzme pohod na
Egipat.
Način na koji je Alekandar postupio prema Darijevoj porodici zadivio je
savremenike: naredio je da se prema njegovoj ženi i majci postupa kao
prema caricama a prema deci kao prema carskoj deci i da se ništa ne učini
što bi ih moglo uvrediti. Kada je kasnije umrla Darijeva majka priredio je
veličanstven pogreb, a kada je od jednog odbeglog evnuha Darije saznao
za ovoliku plemenitost Alekandrovu, u svojoj molitvi Ormuzdu rekao je, da
ako on ne bude mogao da povrati mod Persije, neka niko ne stupi na njen
presto osim Aleksandra.
6. Egipat se od 340. godine nalazio pod
persijskom vlasdu. Persijanci su ponižavali
Egipdane, a vrhunac njihove drskosti bio je Najdalekosežnije posledice za
zahtev da ubiju svetog bika Apisa. život i kulturu Egipta imalo je
Aleksandra su stoga dočekali kao osnivanje Aleksandrije po
oslobodioca. Bio je u Amonovom hramu u planu arhitekte Dinokrata, na
unutrašnjosti Libijske pustinje. Pred ušdu Nila. Gradnja je počela
Egipdanima on je istupao kao faraon i za 331. godine u prolede.
njih je bio otelotvoreni bog - "Sin boga Ra". Izvanredan geografski položaj
Aleksandar je civilnu vlast u Egiptu ostavio omogudio joj je nagli razvoj
Egipdanima - dok su ranije bile 44 nome i tako da je kasnije
svaka od njih imala jednog monarha, on je uz Kartaginu bila najveda luka
sad postavio dva upravitelja i to Egipdana. u Sredozemlju.
Ostavio je staru administraciju, ali je na
vojne položaje postavio svoje oficire.
7. Alesandar je krenuo iz Memfisa natrag u Fenikiju. Saznao je
da se Darije s vojskom utaborio kod Gaugamele u Siriji uz
reku Bumod. Parmenion je predložio Aleksandru da napadnu
nodu ali je na to on odgovorio ovako: "Aleksandar mora
pobediti otvoreno i bez lukavštine. Sramota je ukrasti
pobedu."
Kod Gaugamele se 1. oktobra 331. godine odigrala bitka koja
je odlučila sudbinu Persijskog carstva i donela Aleksandru
naziv "Kralja Azije". I ovog puta Darije je pobegao. Aleksandar
ga je gonio do Arbele, ali se i sada car spasao i pobegao u
pravcu Medije, do Egbatane.
8. Njegov pohod na Indiju predstavlja težnju da dođe do samog kraja
sveta. Za svoje novo osvajanje pripremio je veliku vojsku. Broj
vojnika u odnosu na 334. godinu bio se skoro
udvostrucio. Plutarh kaže da je u Indiju krenuo sa 12000 pesaka i
150000 konjanika. U taj broj uračunata je i komora, posluga
trgovci, žene i deca vojnika, brodograditelji i veslači. Indi su tada
smatrani najmnogibrojnijim narodom sveta. U ono vreme se verovalo
se da je Indgornji tok Nila, a da je Indija kopnom spojena
sa Etiopijom.
Došao je do reke Hidaspa. Na drugoj strani reke, kralj Por
vladao je velikom i bogatom kraljevinom. Bio je to najmodniji
radža Pendžaba. Odbio je Aleksandrov poziv da mu se pokloni
i sakupio ogromnu vojsku da ga sačeka na granici svoje
države. Tu na obali Hisdapa odigrala se krajem maja 326.
godine najveda bitka u Aleksandrovom ratovanju i jedna od
najvedih u istoriji Starog veka. Plutarh navodi podatak da je
trajala osam sati. Por je bio poražen Aleksandar ga je izmirio
sa Taksilom i ostavio ga da upravlja svojom dotadašnjom
zemljom i još ga je bogato darivao. U ovoj bitci palo je hiljadu
Makedonaca i 23 000 Indijaca. Aleksandar je osnovao grad
Nikeju u čast ove pobede i grad Bukefaliju po svom konju
Bukefalu.
9. On je želeo da nastavi osvajanja, ali vojska je bila
iscrpljena, nastalo je kolebanje, nezadovoljstvo želja
da se vrate. Aleksandar je odlučio da odustane od
svoje namere i objavio povratak. Na pragu
nepoznatog sveta pokazalo se da je taj svet mnogo
moćniji i veći no sto se mislilo, i on je odustao.
Ponekad se kaže da je ovo bio prvi i jedini poraz
Aleksandrov i to poraz koji su mu nametnuli njegovi
vojnici. Posle ovoga Aleksandar nije doživeo ni jednu
veliku pobedu, ali ovde je odneo pobedu nad samim
sobom, jer je ocenio realne mogućnosta svoje vojske
sa kojom je izvojevao mnoge pobede što mu je donelo
slavu vojskovođe koji nikad nije bio poražen.
Na obali Hifasisa Aleksandar je naredio da se podigne
stub na kome je pisalo: "Ovde se zaustavio
Aleksandar", i nakon prinošenja žrtava
zahvalnica, krenuo nazad. Ostavio je za sobom
Porovu zemlju i plovio Hidaspom.
10. 324. godine Aleksandar je otpustio deset hiljada
veterana u Opisu. Za vođu puta natrag u Makedoniju
odredio im je Kratera koji je trebalo da
zameni Antipatra čijom politikom prema Grcima
Aleksandar nije bio zadovoljan. Posle ovog
nameravao je da organizuje ekspediciju koja bi
ispitala Karpisko more i oplovila Arabijsko poluostrvo.
Međutim u poznu jesen te godine Aleksandra je
zadesio težak udarac-izgubio je svog najdražeg
prijatelja Hefestiona. Da bi utišao bol za njim u zimu
323/4. godine preduzeo je pohod protiv Kosejaca koji
su živeli između Medije i Susijane. To je bili njegovo
poslednje ratovanje.
U Vavilon se vratio u proleće 323. godine. Ubrzo po
povratku Aleksandar se razboleo. Posle jednog pira
dobio je groznicu koja ga nije napustala čitavih osam
dana. Kada su vojnici zatražili da prođu pored
njegovog kreveta, svakom je stisnuo ruku i isdravljao
ih pogledom. Umro je uveče 11. juna 323. godine, u
33. godini života, za atinskog arhonata Hegesija.
Vladao je dvadeset godina i osam meseci.