1. Esej o politici „novog kursa“<br />Početkom 20. stoljeća u Dalmaciji se pojavljuje ideja zaokreta, mijenjanja smjera hrvatske politike. Dalmatinski političari Stranke prava predvođeni Franjom Supilom i Antom Trumbićem su smatrali da Hrvatska treba poduprijeti Mađare u borbi protiv Beča. Oni su 1905. godine pokrenuli takozvanu politiku „novog kursa“. Ugarska vlada za tu potporu trebala je uzvratiti pristankom na sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom. Mislim da je ta politika čak bila malo nepravedna jer nije bila bezuvjetna. Pravaši su objavili Zadarsku i Riječku rezoluciju, te su im se srpski poslanici pridružili. Zajedno su stvorili Hrvatsko – srpsku koaliciju (HSK). Politika „novog kursaquot;
ujedinjuje Srbe i Hrvate u otporu germanizaciji. Politika „novog kursa“ ubrzo je doživjela slom jer su se mađarski političari uspjeli dogovoriti s Bečkim dvorom. Više im nisu trebali saveznici iz Hrvatske koji su samo htjeli sjedinjenje Hrvatske i Dalmacije. <br />Ja mislim da je ta politika bila dobra, jer se ništa ne može dobiti besplatno, a u ovom slučaju to je bila potpora Mađara u borbi protiv Beča. Mislim da su Hrvati naučili da neće uvijek dobiti ono što žele. <br />Esej o industrijalizaciji<br />Industrijalizacija je učinila život ljudi lakšim, ali nekim ljudima mnogo teži. Broj seljaka-zemljoradnika naglo se smanjivao, te su oni izgubili svoj posao. Seljaci su bili jako siromašni, te su morali raditi dva posla, zemljoradnički i radnički. Takav dvostruki život bio je naporan. Naprotiv, vlasnicima tvornica i industrija život se poboljšao, oni su zarađivali sve više novca. Dobra strana industrijalizacije je bila ta što su ulice bile čišće i sigurnije zbog ulične rasvjete. Na ulicama gradova je sve više prometa, pojavljuju se kočije, a kasnije i automobili. No, sela su gubila stanovništvo i nestajala ili se pretvarala u gradove. Seljaci, premda siromašni, nisu lako napuštali svoje posjede u zamjenu za slabo plaćen rad u tvornici i bijedan smještaj u radničkim četvrtima velikih gradova. Živjeli su u zagušenim, propadajućim kućama. Plodovi industrijalizacije nisu bili jednako raspoređeni, pa je zbog toga došlo do podjele između siromašnih i bogatih. Nekim je ljudima tehnološki napredak donio veliku dobit, a drugima nikakvu. Dok su siromašni jedva preživljavali, bogati su imali previše novaca i nisu marili za druge. <br />Ja mislim da je i sada tako u ovom modernom društvu. Svi ljudi bi trebali biti jednako bogati ako se dovoljno trude za to bogatstvo. <br />Esej o Balkanskim ratovima<br />Jugoistočna Europa, zvana Balkan, početkom 20. stoljeća bila je politički nestabilno područje, premda se to s punim pravom moglo reći i za cijelu Europu. Nekad moćno Osmansko Carstvo početkom 20. stoljeća bilo je nepovratno oslabljeno. Tu slabost koriste balkanske zemlje i kreću u rat s ciljem osvajanja teritorija Balkana koje se nalaze pod osmanskom vlasti. Balkanske države Grčka, Srbija, Crna Gora i Bugarska su 1912. godine osnovale Balkanski savez i objavile rat Osmanskom Carstvu. To je bio 1. Balkanski rat. One su pobijedile Osmansko Carstvo, a mirovnim ugovorom Osmanskom Carstvu je u Europi ostalo samo usko područje oko Carigrada. Želeći još proširiti svoja područja, Bugarska je 1913. godine napala Srbiju i Grčku, a u rat su se ubrzo priključile Rumunjska, Crna Gora i Turska. Bugarska je doživjela potpuni slom u 2. Balkanskom ratu. Balkanski ratovi su bili uvod u Prvi svjetski rat.<br />Mislim da su balkanske zemlje dobro iskoristile oslabljeno Osmansko Carstvo, te proširile svoje područja udružujući se u Balkanski savez.<br />Nikolina Novaković, 7.d<br />