1. Poredak 2010.
Kategorija
/titula
Prezime i ime elo nrtg sadašnji klub
1. WGM Stock Lara Antonia Sofie 2346 1960 ŠK Draga, Rijeka
2. NM Iveković Zvonimir 2337 2277 ŠK Podsused, Zagreb
3. MK Stočko Josip 2195 2194 ŠK Vinkovci, Vinkovci
4. MK Rubil Marko 2195 2164 ŠK Hrvatska čitaonica, Valpovo
5. MK Baturina Andrija 2149 2139 ŠK Mornar, Split
6. MK Bjeličić Jan 2135 2176 ŠK Rijeka, Rijeka
7. I Jusup Matej 2048 2076 ŠK Slavonac, Našice
8. I Grgurić Domagoj 1935 2075 ŠŠ Goranka, Ravna Gora
9. II Sučić Mihael 1928 1956 ŠK Hrvatska čitaonica, Valpovo
10. (2.ž.) MK Grgurić Daria 1913 1958 ŠK Goran, Vrbovsko
11. I Vranar Viktor 1910 2017 ŠŠK Podravka, Koprivnica
12. (3. ž.) MK Mijatović Andrea 1898 1930 ŠK Lucija, Rijeka
13. II Kirinčić Marko 1871 1969 ŠŠ Goranka, Ravna Gora
Lara Stock Zvonimir Iveković Josip Stočko
Za ovu generaciju vezane su dvije neobičnosti: njen najbolji predstavnik je djevojka, a njen
najbolji muški igrač Zvonimir Iveković, godinama je jedini bio ozbiljna konkurencija Šariću i
Martinoviću. Zvonimir je nadomak osvajanja titule fide-majstora, a uz njega su ovdje još 4
majstorska kandidata, prva pojava te vrsti još od Plenčine generacije. Krizi u kvalitetnom radu s
mladima napokon se nazirao kraj. (Ovako smo ih vidjeli 2010.)
2. Poredaknaulazuu2016.
Kategorija
/titula
Prezime i ime elo nrtg sadašnji klub
1. WGM Stock, Lara Antonia Sofie = 2346 1960
2. NM Iveković, Zvonimir = 2345 2304 ŠK Podsused, Zagreb
3. FM Stočko, Josip = 2334 2280 ŠK Vinkovci, Vinkovci
4. MK Jusup, Matej 2226 2201 ŠK Orahovica, Orahovica
5. MK Rubil, Marko 2212 2211 ŠK Đuro Đaković, Slavonski Brod
6. MK Bjeličić, Jan = 2169 2203 ŠK Tomislav-Goran, Sv. Ivan Žabno
7. MK Nemec, Vjekoslav 2164 2150 ŠK Polet, Buševec
8. MK Baturina, Andrija 2152 2157 ŠK Mornar, Split
9. MK Grgurić, Domagoj 2034 2110 ŠK Goranka, Ravna Gora
10. MK Jerković, Maroje 2019 2080 ŠK Karlobag, Karlobag
11. IV Čelić, Stipe 1991 1751 ŠK Brda, Split
2. ž. MK Mijatović, Andrea 1947 1967
3. ž. MK Grgurić, Daria 1907 1988
4. ž. MK Starčević, Andrea 1872 1940
WGM Lara Stock NM Zvonimir Iveković
Lara i Zvonko i dalje su najbolji predstavnici ove generacije, iako se ona ne neko vrijeme
povukla iz svijeta šaha. Odnedavna im se priključio fide-majstor Josip Stočko. Prelaskom u
seniore, brzo su pronašli svoje mjesto pod suncem u u zahtjevnim hrvatskim ligama. Jusup,
Rubil, Bjeličić, Nemec, Baturina i ostali, trajat će ondje još godinama, mlađima kao
nezaobilazna letvica kvaliteta, jačima kao vječiti izazov i kušnja.
3. Prerani odlazak Božidara Ivekovića, ostavit će trag i na njegovoj djeci, prijateljima i
trenerima sa prvih kadetskih i juniorskih šahovskih liga. Praznina koju je ostavio za sobom,
teško će ikada biti popunjena s toliko ljubavi, dobrote i očinskog sna.
Upoznajte Ivekoviće:
Tata Božo odgojio sedam šahovskih prvaka
Pristojni, pomalo samozatajni “klinci”, od rođenja iz ruku ne ispuštaju
šahovske figure koje su, kako u šali kaže majka Lidija, “cuclali umjesto
dude”.
Foto: Sanjin Strukić/Pixsell
AUTOR:
Iva Vidović/VLM
„Na Prvenstvu Hrvatske u šahu Tihana je kao petogodišnjakinja bila favorit.
Tijekom šahovske partije oduzela je protivnici damu i tim je potezom rasplakala.
Sažalila se nad njom, počela je tješiti riječima “pa nije tako strašno, još nisi
izgubila, vidiš, ovdje me možeš napasti, ja ti ne smijem uzeti topa jer me matiraš”.
Protivnica je obrisala suze i na kraju odnijela pobjedu. Tada je Tihana briznula u
plač. Ipak, jedan je sladoled bio je dovoljan da zaboravi poraz.
4. To je samo jedna u nizu anegdota u obitelji Iveković i njihovih sedmero djece, čiji
se život vrti oko jedne šahovske ploče.
Pristojni, pomalo samozatajni “klinci”, od rođenja iz ruku ne ispuštaju šahovske
figure koje su, kako u šali kaže majka Lidija, “cuclali umjesto dude”. Roditelji
Božidar i Lidija u braku su 20 godina, a upoznali su se zahvaljujući učiteljskom
poslu u jednoj zagrebačkoj školi. Božidar je učio matematiku, a Lidija je bila
učiteljica tadašnjeg predmeta ‘obrana i zaštita’. Planirali su imati četvero djece, no
obitelj se proširila na sedmero potomaka. Ni sanjali nisu da će im se sva djeca
zaljubiti u - šah. I skupljati medalje i pehare.
Za sve je “kriv” otac Božidar, koji ih je šahom zarazio.
Ljenčina deseta na svijetu
Djeca su počela igrati iz zabave, no kada su najstarije sinove, danas 20-godišnjeg
Josipa i 18-godišnjeg Zvonimira, poslali na njihovo prvo natjecanje, dječaci su se
kući vratili s peharom.
– Šok! – prisjeća se otac Božidar. – Nikako to nismo očekivali. No, kada krene
nema puno vremena za razmišljanje. Bili bi oni i svjetski prvaci kad bi htjeli –
ocjenjuje Božo svoju djecu.
Josip je kao dijete na jednom prvenstvu Hrvatske imao bronhitis. Nakon posjeta
liječniku otac mu je savjetovao da prekine turnir, ali Josip je imao druge planove.
S temperaturom 39 vratio se na natjecanje te porazio protivnika u deset poteza.
Nakon najstarijih sinova, osvajanju pehara i medalja pridružile su se i kćeri, 17-
godišnja Ana, viceprvakinja Hrvatske, koja je nedavno pozvana u reprezentaciju,
te Tihana (15), koja je osvojila treće mjesto na Prvenstvu Hrvatske za kadete
početkom srpnja u Šibeniku. Može se pohvaliti i titulom desete najbolje šahistice
na svijetu.
– Ni kriva ni dužna, a na moju veliku muku najveća ljenčina – prokomentirao je
tata Božo uspjeh svog četvrtog djeteta.
Mali Božo čudi se - sebi
Svi Ivekovići, osim majke Lidije, članovi su Šahovskog kluba Podsused. Za svih
sedmero djece šah je idealan izazov za treniranje mozga. Josipu je samo
rekreacija, dok je Zvonimiru najdraža aktivnost. On je ujedno najuspješniji šahist u
obitelji - pet puta bio je kadetski i juniorski prvak Hrvatske, a kao član
reprezentacije treći u Europi.
Ana gleda na šah kao na još jedan oblik dokazivanja, dok ga Tihana smatra
savršenom prilikom za putovanja i izvorom zanimljivih događaja. Božidar (14), koji
nosi očevo ime, tek je počeo otkrivati svoje goleme mogućnosti, te se čudi sam
5. sebi koliko je uspješan. Najmlađa sestra Zvjezdana (11), koja tek počinje
prihvaćati šah kao važnu aktivnost, na Prvenstvu Hrvatske u Šibeniku osvojila je
treće mjesto u svojoj kategoriji. Devetogodišnji Stjepan, koji očarava svojim
velikim plavim očima, pobjednik je prvenstva u Hrvatskoj. Pobjedom je osigurao
plasman na Svjetsko prvenstvo koje se sljedeće godine održava u Brazilu. Ipak,
zasad mu je šah samo dobra zabava.
Svo sedmero djece odlični su i vrlo dobri učenici, a otac prognozira da će
vjerojatno, kad završe srednju školu, prestati s natjecanjima. Fakultet, koji svi
planiraju upisati, prezahtjevan je da bi se uskladio s natjecanjima. Ipak, iako
studira na zagrebačkom Fakultetu elektronike i računarstva, Josip se nije se
“odrekao” šaha, već svoje kolege uči čarima te igre. Zvonimir također planira
upisati FER, no još čeka rezultate upisa. Ana i Tihana učenice su Jezične
gimnazije Lucijana Vranjanina, a 14-godišnji Božidar te najmlađi Zvjezdana i
Stjepan pohađaju OŠ Ante Kovačića.
Proputovali su gotovo cijelu Europu, a posjetili su i Vijetnam. Trenutačno su na
natjecanju u Slovačkoj. Četrdeset posto putovanja, kako procjenjuje tata Božo,
plaćaju iz svoga džepa, a Šahovski savez godišnje im pomaže sa 15 do 20 tisuća
kuna.
– Lani za Božić nismo imali novca za put. Pisali smo Šahovskom savezu, a put
nam je na kraju platio Zagrebački športski savez. Reagirali su munjevito i nas
smo se petero sa 7.000 kuna spakirali u zadnji čas. Šahovske strukture ponekad
jednostavno ne žele pomoći, a mogle bi – pomalo tužno objasnio nam je tata
Božo. A to mu je odmaganje, kaže, pomoglo.
– Želio sam odustati više puta, no onda netko iz struktura napravi svinjariju pa ja
poludim i kažem sebi: “E sad baš neću odustati!”.
Nekim se medaljama izgubio trag, ali bar
Nekim se medaljama izgubio trag, ali barem su pehari na broju
Do danas nikada nisu doživjeli težak poraz, u njihovim karijerama nikada nije
zabilježen debakl, ponosno je istaknuo tata Božo. Medalje, kojima nitko od
Ivekovića ne zna broja, a za mnoge vjeruju da su igrom slučaja i pogubljene,
majka Lidija pospremila je na sigurno, u kutije. Gotovo svaki kutak njihovog
skromnog doma na zagrebačkoj Malešnici, od hodnika pa do dnevnog boravka,
ispunjen je brojnim peharima, njih više od 60.
U šali kažu kako će trebati izmisliti posebnu sobu samo da bi što ljepše smjestili
odličja na koja su svi odreda ponosni.“
Pripremio: Vlado Karagić
