2. Odnos uticaja gena i sredine na ličnost je večita
tema, ali i pitanje na koje još uvek nema preciznog
odgovora. Ova prezentacija je pokušaj da se taj odnos
definiše na planu inteligencije.
Takođe, prezentacija je napravljena sa namerom da
se, u obradi ove interesantne teme, povežu dva
gimnazijska predmeta – psihologija i engleski jezik.
3. Roditelji su krivi za sve. Za to što imamo kratke
noge, krivi nos... Oni su nam preneli loše gene.
Odgovorni su i za to što nemamo
samopouzdanja, talenat za fiziku i nikada nismo
naučili da sviramo violinu. Da smo imali bolje
roditelje, danas bismo sigurno bili u srećnijoj vezi ili
braku, lakše bismo izlazili na kraj s nemogućim šefom
i ne bismo imali osećaj da se lepe stvari dešavaju samo
nekim drugim ljudima. Stvarno verujete u to?
4. "Ako nosite cipele broj 39, nemate pravo da krivite
druge za svoje probleme", imao je običaj da se našali
Duško Radović, a iskustvo psihologa govori da su
neke psihološke "jednačine" prošle test života. Previše
zaštitnički nastrojeni roditelji po pravilu stvaraju
nesamostalnu decu, roditelji koji ne postavljaju
granice u vaspitanju odgajaju razmaženu decu, a
emocionalno distancirani roditelji ispraćaju u svet
decu sa krhkim i lako lomljivim osećanjem
samopouzdanja.
5. IQ=(mentalna starost / hronološka starost) x 100. Mentalna starost
se ustanovljava na osnovu broja poena koji se dobijaju rešavanjem
odredjenih psiholoških testova. Ako je IQ manji od 70 osoba je
mentalno zaostala, ako je IQ izmedju 90 i 110 intelektualne
sposobnosti su prosečne a ako je IQ iznad 110 inteligencija je
natprosečna. Medjutim, testovi kojima se ispituje koeficijent
inteligencije nisu idealni jer se ne mogu upotrebljavati za poredjenje
ljudi koji imaju različito obrazovanje, pripadaju različitim kulturama ili
klasama.
Danas se smatra da geni utiču na razvitak inteligencije sa oko
60%, sredina sa oko 30%, a interakcija gena i sredine sa oko 10%.
Today it is considered that genes have influence on development
of intelligence in about 60%, environment around 30%, and the
interaction of genes and environment about 10%.
Genetičke promene koje vode abnormalnostima u ponašanju mogu
biti:
vidljivi poremećaji (aberacije) u građi i broju hromozoma
mutacije u građi pojedinih gena
mutacije u poligenima
6. Ajzenkova definicija ličnosti glasi: „Ličnost je ukupni
zbir aktuelnih i potencijalnih načina ponašanja organizma
koji su određeni nasleđem i sredinom; ona nastaje i
razvija se funkcionalnom interakcijom između četiri
glavne oblasti u koje su organizovani svi načini (obrasci)
ponašanja: kognitivna oblast (inteligencija), konativna
(karakter), afektivna (temperament) i somatska oblast
(konstitucija)".
7. Da socijalni faktori imaju prvenstveni značaj za razvoj
ličnosti pokazuju, između ostalog, i primeri o ponašanju
dece odrasle u izolaciji od ljudi. Takav je slučaj s decom
odraslom među vukovima u Indiji, zatim slučaj osobe
poznate pod imenom Kaspar Hauzer koja je ostavljena
sve do svoje 16 godine da živi bez ikakvog kontakta sa
ljudima u zatvorenoj ćeliji. Rezultat toga – mentalana
zaostalost koja je rezultat socijalne deprivacije!
Social factors are extremely important for the
development of the whole person, especially one’s
inteligence!
8. Pored ovih momenata, dosta se često u literaturi naglašava
da važan uticaj na razvoj ličnosti ima i položaj deteta u
porodici u odnosu na ostalu decu. Navodi se da su starija
deca, ako je u porodici više dece, obično ozbiljnija nego
mlađa, da ih više privlači ono što interesuje odrasle, da su
zatvorenija, manje druželjubiva, manje vedra. Mlađa deca
su veselija, vedrija i bezbrižnija. Ukazuje se na to da
naročito jedinci pokazuju slabije prilagođavanje sredini,
manju sigurnost u sebe, slabiju emocionalnu
uravnoteženost. Međutim, danas se veoma ozbiljno
sumnja u ovakve postavke.
9. Američki psiholog Terman je na osnovu izvršenih
ispitivanja pokazao da jedinci ne moraju imati
negativne osobine više nego što ih imaju deca koja nisu
jedinci. Kakve će osobine (pa i one iz kategorije
intelektualnog funkcionisanja) dete imati, ne zavisi od
toga da li je dete jedinac ili nije, već od postupaka
prema detetu i od njegovog vaspitanja. Najznačajniji
socijalni faktori su kultura, klasna pripadnost i
ekonomsko stanje.
10. Budući da identični blizanci imaju istu genetsku osnovu
onda se razlika u njihovoj inteligenciji pripisuje
sredini a sličnosti genima. Uticaj genetskih faktora
ogleda se u činjenici da je koeficijent inteligencije sličniji
ukoliko je krvno srodstvo bliže, dok činjenica da
inteligencija identičnih blizanca nije identična dokaz je da i
faktori sredine utiču na nju.
Identical twins show the importance of genes for
development of inteligence!
11. ... Nađemo 2 identična blizanca, pa ih razdvojimo i damo na
usvajanje u različite porodice....
Osoba 1. odrasta u sredini koja podstiče intelektualne aktivnosti
(učenje, čitanje, razmišljanje) onda se njen intelektualni
potencijal može razviti u odredjene sposobnosti i veštine. Osoba
2. genetski potencijal ostaje neiskorišćen ukoliko izostanu
intelektualne aktivnosti(siromaštvo, zaostalost, emocionalna
nesigurnost). Rezultat toga: Osoba 1. ima bolje rezultate na
testovima!
Geni određuju intelektualni potencijal
Sredina odredjuje koliko će se razviti intelektualni potenicjal
Genes determine the intellectual potential and
environment determine how to develop intellectual
potential
12. Podatak da nije lako utvrditi vezu između pripadnosti
različitim kulturama i inteligencije, komplikuje činjenica
da je veoma teško napraviti test inteligencije koji bi bio
kulturološki nezavistan! Mi testovima inteligencije ne
merimo intelektualne potencijale, već znanje, a ono se stiče
životom u određenoj kulturi! Stoga je primena testa
inteligencije koji je nastao u jednoj kulturi na
ispitanicima druge kulture veoma problematična!
Mali Eskim bi pokazao nisko intelektualno postignuće na našem testu
inteligencije gde treba da utvrdi razliku između
straćare, krovinjare, zgrade i kuće jer zna samo za iglo, a mali Srbin bi
“pao” na eskimskom testu inteligencije ukoliko bi se neko pitanje tog
testa odnosilo na razlikovanje stotinak vrsti padavina koliko ih Eskimi
razlikuju, pa i za svih stotinak imaju posebne nazive!!
13. Ljudi sa zapada teže da misle da je najvažnija stvar imati sposobnost
da čitaš, pišeš, budeš pametan, visoko inteligentan i radiš matematiku.
U azijskim zemljama daju podjednaku važnost kako pomenutim
faktorima, tako i razvoju unutrašnjih sposobnosti(spoznavanju sebe).
To uključuje sposobnost da se bude efikasan član tima, ili mogućnost
da se kreira dogovor sa grupom ljudi. Balkanske zemlje vole da se
druže dok u ’’uređenim zemljama’’ ne daju veliku pažnju pomoći
prijatelja, već se isključivo oslanjaju na sebe.
In non-Western cultures, parents emphasize the role of
motivation and social skills in the development of of their
children’s intelligence, instead of academic skills wich seems to
be important for Anglo-American parents!
Furthermore, non-Western countries seem to value the use and
understading of gestures and facial expressions, while Western
people seem to value more highly the ability to say things clearly!
14. Termanova studija – 1528 genija, studija je započeta još
1921 i traje i danas, svi IQ između 135 i 200. Pokazalo se da
su subjekti superiorni na sledećim elementima:
Intelektualno, fizički, emocionalno, moralno i
socijalno
Bili su boljeg mentalnog zdravlja od opšte populacije
Bili su uspešniji u pravom životu, nisu imali samo
''teorijsku pamet'‘
Rađali su decu intelektualno superiorniju od ostalih
Super-inteligent people are superior
physically, emotionally, intellectually and
morally, have better mental health, usually are more
successful in life and give birth to more intelligent
children!
15. Rasa i IQ – ranije studije su pokazivale da Afrički
Amerikanci postižu niži rezultat na testovima inteligencije
za nekih 15 jedinica niži. Danas je razlika između rasa pala
na 7 IQ jedinica
Flinov efekat – u posljednjih 50 godina tokom svake
dekade na svetskom nivou prosečan IQ raste za tri
jedinice, u proseku za 15 jedinca je viši IQ u zapadnoj
kulturi nego što je bio pre 50 godina.
Prosečni skor na testu - za sve ljude istog uzrasta je
arbitraran i iznosi 100. Na Vekslerovoj skali inteligencije oko
50% ljudi ima skor između 90 i 110. 68% između 85 i 115%, a
oko 95% potpada u raspon od 70 do 130. Oko 2.5 posto se
nalazi sa svake strane ovih rezultata.
16. Geni (Genes) - Geni su šifre koje nose sve neophodne
informacije o čoveku
Sredina, okruženje (Environment) - Prostor i mentalitet ljudi
koji nas okružuje
Instikt (Instinct) - sklonost živog organizma prema određenom
kompleksnom ponašanju
Inteligencija (Intelligence) - mentalna osobina koja se sastoji
od više sposobnosti: učenje iz iskustva, adaptiranje na nove
situacije, shvaćanje i razumijevanje novih situacija i korištenja
stečenog znanja u interakciji sa okruženjem
Opšta populacija (general population) - Većinska populacija
jednakog ili sličnog nivoa inteligencije
Gestovi (Gestures ) – nesvesni pokreti telom koji prate
verbalnu komunikaciju i olakšavaju je, mada mogu biti i
samostalni elementi komunikacije.
17. Intelektualni potenicjal (intellectual potential) -
potencijalni nivo intaligencije do kojeg možemo da stignemo.
Karakter (character) - označava ključno obeležje
ličnosti, specifičan sklop emocionalno-
motivacionih, socijalnih, moralnih i konativnih izrazitih crta po
kojima se ona razlikuje od svih drugih
Temperament (temperament)- sklop urođenih predispozicija
emocionalnog doživljavanja i reagovanja.
Socijalni faktori (social factors) - kultura, klasna pripadnost i
ekonomsko stanje
Mentalana zaostalost (mental retardation) - stanje
zaustavljenog ili nepotpunog psihičkog razvoja koje se naročito
karakteriše poremećajem onih sposobnosti koje se pojavljuju
tokom razvojnog perioda i koje doprinose smanjenju opšteg
nivoa inteligencije kao što su kognitivne, govorne, motorne i
socijalne sposobnosti
18. Pomenuli smo uticaje različitih faktora koji utiču na inteligenciju – gene i
sredinske faktore, kao i različite studije koje su proučavale njihov značaj za
razvoj intelektualnih sposobnosti.
Pomenimo da se inteligencija ogleda i u tome kako se snalazimo na
emocionalnom planu, kako ispoljavamo svoje i razumevamo tuđe emocije – to
je emocionalna inteligencija.
Vrlo je aktuelna teorija koja analizira pojavu socijalne inteligencije, tj.
sposobnosti da se drugi ljudi razumeju i da se sa njima obavlja
kvalitetna, socijalno zadovoljavajuća komunikacija. Veoma važna njena
komponenta je razumevanje tuđeg verbalnog i neverbalnog izražavanja. Da li
ste se ikad zapitali kakav je uticaj pripadnosti različitim kulturama na ovaj vid
inteligencije – socijalnu inteligenciju?
Sledi video klip o gestikulacijama u različitim kulturama. Klip je
preuzet sa sledeće adrese:
http://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=pxoB6MhmbIg
Zabavite se, naučite i proverite sebe koliko biste bili socijalno
inteligentni u različitim kulturama, tj. koliko biste razumevali tuđu
neverbalnu komunikaciju!