jhjhgjh

1. Hal Edward Runkel
Odgojite svoje dijete bez vikanja
Odgojite svoje dijete bez vikanja finale.indd 1Odgojite svoje dijete bez vikanja finale.indd 1 3.10.2008 10:37:563.10.2008 10:37:56

2. sadržaj:
11 Kako čitati ovu knjigu
13 I. DIO: POSTANITE »SJAJAN« RODITELJ KAKVOG
VAŠA DJECA UISTINU TREBAJU
17 01. U roditeljstvu nije riječ o djeci, nego o roditeljima
27 02. Ako ne vladate sobom, tada ne možete
vladati ni drugima
37 03. Odrastanje je teško, pogotovo za odrasle
47 Vrijeme je za priču
51 II. DIO: ZADRŽAVANJE HLADNOKRVNOSTI ODNOSI SE
NA STVARANJE PROSTORA
53 04. Počnite imajući na umu cilj,
ali ne vežite se uz krajnje rezultate
63 05. Djeci treba vlastiti prostor
75 06. Svaki je otpor uzaludan –
vježbajte »džudo roditeljstvo«
87 07. Vi niste prorok (a nije ni baka)
98 Vrijeme je za priču
101 III. DIO: ZADRŽAVANJE HLADNOKRVNOSTI
ODNOSI SE NA STVARANJE MJESTA
103 08. Roditelji postavljaju stol određujući
ton razgovora (i obratno)
115 09. Neka umjesto vas viču posljedice
125 10. Prazne prijetnje zapravo su prekršena obećanja
135 Vrijeme je za priču
139 IV. DIO: PRIJEĐITE NA DJELA
141 11. Najprije sebi stavite masku za kisik
153 12. Revolucionarni odnosi
163 Zahvale
169 Bilješke
171 O autoru
Odgojite svoje dijete bez vikanja finale.indd 7Odgojite svoje dijete bez vikanja finale.indd 7 3.10.2008 10:37:583.10.2008 10:37:58

3. Bez vikanja (engl. screamfree): usvajanje odnošenja prema drugima na
smiren, hladnokrvan i sabran način, ovladavanje vlastitim emocional-
nim reakcijama, bez obzira na to kako se bilo tko drugi ponaša; učenje
o usredotočivanju na sebe i na brigu o sebi za dobrobit cijelog svijeta
Odgojite svoje dijete bez vikanja finale.indd 9Odgojite svoje dijete bez vikanja finale.indd 9 3.10.2008 10:37:583.10.2008 10:37:58

4. Kako čitati ovu knjigu
Cilj knjige je jednostavan: smiriti svijet krenuvši od jednog odnosa do dru-
gog, počevši od odnosa s djecom. Čvrsto vjerujem da ćete, kad ovdje
opisana načela unesete u svoj način života, početi uživati u onakvim
odnosima s djecom za kakvima ste oduvijek čeznuli. Takvi su odnosi
prepuni radosti, suradnje, sklada i, nadasve, uzajamnog poštovanja.
Mir u vašoj obitelji nije tako nedostižan kako vam sada izgleda.
Da bi vam ova knjiga mogla pomoći u ostvarivanju takvih odnosa,
osmislio sam strukturu koja vas na logičan način, korak po korak, upo-
znaje s metodom bez vikanja. U početku bi vam se neka od ovih načela
mogla učiniti proturječna, čak i pomalo krivovjerna, jer se suprotstav-
ljaju mnogim rasprostranjenim učenjima. Stoga, iako biste mogli doći u
iskušenje da samo prelistate sadržaj i odaberete temu koja vam zapne
za oko, ova će vam knjiga najviše pružiti ako poglavlja čitate redom.
Knjiga je podijeljena na četiri dijela, a svaki se dio sastoji od više po-
glavlja. Na kraju svakog dijela iznosim istinitu priču iz stvarnog, životnog
iskustva stvarnih ljudi sasvim sličnih vama. Neke priče potječu od mojih
klijenata s vježbi i/ili terapija, a neke od kolega i/ili prijatelja. Imam sreću
i čast što poznajem neke od najhrabrijih ljudi na svijetu i radim s njima,
jer oni su svoje vrijeme, novac i znatnu količinu emocionalne energije
odlučili iskoristiti da bi naučili nešto o sebi i o načinu na koji se odnose
prema drugima. Nezasluženo mi je podarena prilika da živim u njihovoj
blizini i promatram ih kako revolucioniraju svoje odnose.
U svakoj priči uočit ćete moć odgoja djece bez vikanja na djelu. Imena
i potankosti su, dakako, promijenjeni kako bi se zaštitila privatnost, no
svi su događaji istiniti – i prepuni snage. Odabrao sam te priče zbog
toga što sjajno predočuju načela dijela na kraju kojeg se nalaze. Kao
što ćete se uvjeriti, predstavljaju odnose roditelja i djece u različitim
životnim fazama. Iako je priča svakog čovjeka drukčija, znam da ćete
se uspjeti pronaći u nekoj od njih.
Od ove knjige prihvatite sve ono što vas nadahnjuje da revolucionarno
promijenite svoje odnose, a sve ostalo odbacite. Da biste uživali u
Odgojite svoje dijete bez vikanja finale.indd 11Odgojite svoje dijete bez vikanja finale.indd 11 3.10.2008 10:37:583.10.2008 10:37:58

5. O D G O J I T E S V O J E D I J E T E B E Z V I K A N J A12
odnosima za kojima čeznete ili postali roditelj kakav želite biti, ne
morate prihvatiti sve što govorim.
Vidjet ćete, dovoljno je samo jedno: naučiti zadržati hladnokrvnost.
Da bih znao kako se ova knjiga slaže s vašim životom, molim vas da
mi pošaljete elektronsku poruku na adresu feedback@screamfree.com.
Veselilo bi me kad biste mi pisali o svom doživljaju odgajanja djece bez
vikanja. Vaše mi povratne informacije pružaju nadahnuće da nastavim
smirivati svijet.
Odgojite svoje dijete bez vikanja finale.indd 12Odgojite svoje dijete bez vikanja finale.indd 12 3.10.2008 10:37:583.10.2008 10:37:58

6. I. dio
Postanite »sjajan« roditelj
kakvog vaša djeca
uistinu trebaju
Ako se i sami ne pridržavaju onog što govore,
roditelji mogu pričati, ali ne i podučavati.
Arnold H. Glasgow, psiholog
Odgajajući djecu izgubila sam razum, ali pronašla dušu.
Lisa T. Shepherd, majka
Svako dijete želi »sjajne« i najbolje roditelje. To ne znači da djeca žele
roditelje koji pokušavaju održati korak s najnovijom modom (zbog toga
postajete definitivno neprihvatljivi). Za razliku od nekih popularnih
stavova, sjajan roditelj nije onaj koji djeci dopušta da rade što žele. Svako
dijete želi roditelje koji mogu zadržati hladnokrvnost, čak i kad voda dođe
do grla. Osobito kad voda dođe do grla. Djeca žele roditelje koji su daleko
manje tjeskobni i daleko razumniji nego što su to ona sama. Vaša djeca
žele da ostanete staloženi čak i kad se ona sama raspamete.
Kao što se pokazalo, upravo im je to potrebno.
Roditelji na cijelom svijetu suočavaju se s najtežim izazovom svog
života: pokušavaju stvoriti obiteljsko ozračje ispunjeno ljubavlju, uzaja-
mnim poštovanjem i suradnjom. To nastoje u kulturi koja slavi neodgo-
vornost i prepuštanje užicima. Nije ni čudo što su roditelji zabrinutiji
nego ikada prije. Imaju osjećaj da ta zadaća nadilazi njihove snage i da
ih nitko ne cijeni. Osim toga, vjerujem da je svima potrebna pomoć.
Vjerujem da roditelji traže nekoga tko bi im iznio
poticajnu viziju o drukčijem stanju stvari.
Roditelji traže nekoga tko bi im iznio poticajnu viziju o drukčijem
stanju stvari. Čuli smo za najrazličitije programe koji nude nepogrešive
metode za odgoj savršene djece. Čuli smo za bezbrojne neuspjehe pro-
tekla dva naraštaja, a istodobno slušamo da postoji prijeka potreba za
Odgojite svoje dijete bez vikanja finale.indd 13Odgojite svoje dijete bez vikanja finale.indd 13 3.10.2008 10:37:583.10.2008 10:37:58

7. O D G O J I T E S V O J E D I J E T E B E Z V I K A N J A14
povratkom dobrim starim vremenima. Ponajviše nas bombardiraju
savjetima da sebe žrtvujemo zbog dobrobiti svoje djece, da svu svoju
pozornost usmjerimo na dječje potrebe i da im uvijek budemo na
raspolaganju.
Slušamo o tim i mnogim drugim stvarima, ali ništa od toga ne po-
maže. Zamisao o potpunoj samopožrtvovnosti zapravo donosi bol, jer
su takvi roditelji još izgubljeniji, razočaraniji i nesposobniji.
Što, dakle, ne valja? Bolje rečeno, koji je pravi put za izlazak iz takvog
meteža? Prije nekoliko je godina Edwin Friedman, vrstan obiteljski
terapeut i rabin, postavio presudno pitanje: kad ste posljednji put pro-
čitali knjigu o roditeljstvu koja roditeljima savjetuje da se manje bave
svojom djecom?
Knjiga koju upravo držite u rukama možda je prva takva koju ste
vidjeli. Odgojite svoje dijete bez vikanja mogla bi biti prva knjiga koja svim
roditeljima govori da se cijeli njihov život ne treba okretati oko djece i
da bi se ponovo trebali usredotočiti na sebe.
Krije li se problem upravo u tome što smo previše usredotočeni na
svoju djecu? Apsolutno. U ishitrenoj reakciji na metodu s kojom su
odrasli mnogi od naših roditelja, da se djecu smije vidjeti, ali ne i čuti,
otišli smo u drugu krajnost, da se cijeli naš život okreće oko djece. Samo
pogledajte kako u automobilu oblijepljenom naljepnicama djecu preva-
žamo iz škole i u školu, od jedne slobodne aktivnosti do druge. A čije je
ime na tim naljepnicama? Čijim je imenom ukrašen taj automobil koji
smo mi platili? Bez obzira na to je li riječ o pohvalnici ili o nogometnoj
lopti, imena naše djece cijelom svijetu objavljuju čiji je to automobil. I
kome pripadaju naši životi. A to nije dobro ni za nas ni za njih.
Knjiga Odgojite svoje dijete bez vikanja pruža vam izlaz iz tog meteža,
način za ponovno postavljanje i roditelja i djeteta na mjesto koje im u
domu s pravom pripada.
Zašto bez vikanja?
Mnogi roditelji ne viču na svoju djecu. Neki se roditelji ne moraju truditi
da zadrže smirenost. No, svi se na različitim razinama ili u različitim
stupnjevima suočavaju s općom borbom. Svi smo neizmjerno zabrinuti
zbog svoje djece i njihovih odluka, a ne znamo što bismo mogli poduzeti
u tom pogledu. Plašimo se i brinemo o tome kakvi će biti kad odrastu.
Toliko smo usredotočeni na svoju djecu da i ne zapažamo kad postajemo
potpuno opsjednuti time, a tada postajemo reaktivni.
Odgojite svoje dijete bez vikanja finale.indd 14Odgojite svoje dijete bez vikanja finale.indd 14 3.10.2008 10:37:583.10.2008 10:37:58

8. 15P o s t a n i t e » s j a j a n « r o d i t e l j k a k v o g v a š a d j e c a u i s t i n u t r e b a j u
Odgojite svoje dijete bez vikanja govori o smirivanju svih naših reakcija
izazvanih takvom tjeskobom. Naziva se bez vikanja zato što je vikanje
najrasprostranjenija reakcija. No, postoje i druge reakcije, kao što je
isključivanje iz situacije ili pokušaj pretjeranog ugađanja (Jeste li ikad
pospremali stvari za svojom djecom stoga što ste bili previše umorni da
se svađate s njima?). Neki od nas jednostavno se predaju... i nastavljaju
popuštati.
Takve su reakcije samo različiti načini »vikanja«. I podjednako su
tako neučinkovite u stvaranju one vrste odnosa s djecom za kojima
čeznemo. No, postoji nada. Postoji bolji put.
U ovoj knjizi iznosim način na koji sebe možete zamišljati u odnosu sa
svojom djecom koji nije reaktivan, ali u kojem ste međusobno povezani.
U tome je poanta, da ostanemo i smireni i povezani. Mnogi roditelji
mogu ostati smireni tako što se jednostavno povuku iz odnosa. Drugi
su potpuno zaokupljeni odnosom, ali dopuštaju da njime upravlja nji-
hova tjeskoba. Odgojite svoje dijete bez vikanja podučava vas da se najprije
riješite svoje tjeskobe, kako biste ostali potpuno povezani s djetetom
i uključeni u njegov život. Na taj način stvarate revolucionaran odnos
sa svojom djecom i ostalim dijelom obitelji, odnos u kojemu zauzimate
položaj utjecajne osobe koja nadahnjuje, gdje je vaša glavna uloga kao
predvodnika obitelji uloga autoriteta koji smiruje. Bez obzira na dob
vaše djece, bez obzira na pogreške koje ste dosad počinili, u svojoj
obitelji možete zauzeti takav položaj.
Vaša je glavna uloga kao
predvodnika obitelji uloga autoriteta koji smiruje.
Dok učite usredotočiti se na sebe, smiriti se i istodobno odrasti, mo-
žete početi mijenjati svoju roditeljsku ulogu, a te će promjene uvelike
promijeniti dinamiku vaše obitelji. Počevši od danas, možete početi
uvježbavati načela koja će iznjedriti nove obrasce povezanosti i suradnje.
Takve promjene nisu jednostavne i ne ostvaruju se same od sebe. Želite
li postati roditelj koji ne viče, morate se otputiti na naporno putovanje
na kojemu ćete se suočiti s mučnim istinama o sebi i o svojim odnosima.
Naporno, ali ne i neostvarivo. No, nije sve tako crno, jer dok postajete
roditelj koji ne viče, prema sebi ćete se odnositi bolje nego što ste ikada
i pomišljali da biste mogli ili trebali.
Sve počinje jednim jedinim temeljnim pomakom. Kao što ćete uvi-
djeti, u roditeljstvu nije riječ o djeci, nego o roditeljima.
Odgojite svoje dijete bez vikanja finale.indd 15Odgojite svoje dijete bez vikanja finale.indd 15 3.10.2008 10:37:583.10.2008 10:37:58

9. 01.
U roditeljstvu nije riječ o
djeci, nego o roditeljima
Nije riječ o tebi, nego o meni.
George Constanza, »Seinfeld«
Kad se naučite usredotočiti na sebe, to je ono najbolje što možete napra-
viti za svoju djecu.
Ta vam se izjava ovoga trenutka možda ne čini sasvim logičnom.
Zapravo, mogla bi izgledati potpuno uvredljivo. Molim? Da preusmjerim
pozornost s moje djece na sebe? Ne kosi li se to sa svim pravilima?
Dakako da ne. Ne predlažem vam da djecu stavite na kraj popisa.
Daleko od toga. Kada se usredotočite na sebe, ostvarit ćete zdraviji i
sretniji odnos s cijelom obitelji.
Većina ljudi u odnosima djeluje u skladu s pogrešnim obrascem
života. To ne znači da su nam svi odnosi pogrešni, ali obrazac svakako
jest. Djelujemo u skladu s obrascem koji kaže da se, kako bismo imali
zdrave odnose, moramo usredotočiti na druge i ispunjavati njihove
potrebe, pokušati im služiti i usrećiti ih. Svjestan sam da već i samo
propitivanje takvog obrasca izaziva rasprave, no budite strpljivi.
Ako se usredotočite na sebe,
ostvarit ćete zdraviji i sretniji odnos s cijelom obitelji.
U ovoj ćemo knjizi govoriti o tome zašto je taj model pogrešan, osobito
kad je riječ o odnosima roditelja i djece. Zasad ćemo razmotriti samo
nekoliko jednostavnih stvari. Prvo, smatra se utvrđenom činjenicom da
neke stvari na ovom svijetu možemo kontrolirati, a neke ne možemo.
Postavite si pitanje: koliko je pametno usredotočiti energiju na nešto
što uopće ne možete promijeniti, na nešto što ne možete kontrolirati?
Odgovor glasi: nije osobito pametno. Dodatno pitanje: u koju se katego-
riju ubrajaju vaša djeca? Drugim riječima, jesu li vaša djeca nešto što
možete kontrolirati ili nešto što ne možete? Evo još težeg pitanja: čak
i kad biste mogli kontrolirati svoju djecu, biste li to trebali činiti? Zar
Odgojite svoje dijete bez vikanja finale.indd 17Odgojite svoje dijete bez vikanja finale.indd 17 3.10.2008 10:37:583.10.2008 10:37:58

10. O D G O J I T E S V O J E D I J E T E B E Z V I K A N J A18
je u roditeljstvu riječ o tome? A što se događa ako nisu djeca ono što
se otelo kontroli?
Tko se uistinu oteo kontroli?
Moja supruga Jenny i ja jednog smo petka navečer predugo ostali vani,
što je značilo da će se naša djeca, četverogodišnja Hannah i dvogodiš-
nji Brandon, sljedećega dana prerano probuditi. Tako je vikend počeo
cendranjem, plačem i prigovorima, a i djeca su bila uznemirena.
Stoga sam, kao pravi mudri stručnjak za roditeljstvo, odlučio da se
maknemoizkuće.PlaniralismootićiurestoranWaffleHousenadoručak.
Prvi restoran u koji smo ušli bio je krcat, ali u predgrađima Atlante na
svu sreću ima dovoljno takvih restorana. Stoga smo se ponovo potrpali
u automobil, stavili djecu u njihove sjedalice i privezali ih zaštitnim
pojasevima, razočarano cendranje utišali obećanjima o rijekama javorova
sirupa i odvezli se stotinjak metara dalje do drugog restorana. Ondje
je red bio podjednako dugačak kao i u prvom.
No, nije bilo nikakvih izgleda da djecu ponovo odvedemo do auto-
mobila na još jedan izlet, pa smo odlučili pričekati. Na svu sreću, osoblje
u ovom Waffle Houseu bilo je pametno – djeci su dijelili bojice i prazan
papir. Supruga i ja smo se čak mogli upustiti u ozbiljan razgovor. Svi
smo bili zadovoljni.
Kao da i to već nije bilo dovoljno, zapazio sam znak na kojemu je
pisalo da djeca, ako nacrtaju crtež, mogu dobiti papirnatu kapu s natpi-
som restorana, kakvu je nosio kuhar, a uz to i besplatan kolačić. Život
je katkad baš dobar. Djeca su crtala. Supruga i ja smo pričali. Vrijeme
je proletjelo i u tren oka dobili smo mjesto. Supruga i kći su u odjeljku
sjele s jedne strane stola, a moj sin i ja s druge. Djeca su dobila svoje
papirnate kape, pa sam i ja isprobao jednu.
Ako nikada prije niste posjetili restoran Waffle House, iznenadit
ćete se dosljednosti njihove arhitekture. Svi su stolovi poredani oko
kuhinje, a okružuju ih ostakljeni zidovi. Prostor je sasvim otvoren i
lako je zapaziti dolaske i odlaske drugih ljudi.
Osjećao sam se prilično dobro, ali moja djeca cijelog jutra ništa nisu
pojela. Gladni klinci koji moraju čekati znaju biti pomalo... nemirni.
Četverogodišnja Hannah sasvim se dobro snalazila, samo ponekad
iznoseći uobičajene prigovore. No, dvogodišnji Brandon nije se osjećao
ni dana stariji od svoje dvije godine, znate što mislim. Ako ih natežete
iz automobila i u automobil, a ne date im jesti ništa osim obećanja,
dvogodišnjaci općenito nemaju sluha za fraze kao što su »osluškivanje
Odgojite svoje dijete bez vikanja finale.indd 18Odgojite svoje dijete bez vikanja finale.indd 18 3.10.2008 10:37:583.10.2008 10:37:58

11. 19U r o d i t e l j s t v u n i j e r i j e č o d j e c i , n e g o o r o d i t e l j i m a
unutarnjeg glasa« ili »ponašaj se kao velik dječak«. U tome trenutku
suradnja s tatom nije bila osobito visoko na popisu Brandonovih prio-
riteta. Više mi se nije činilo da je uživanje u ugodnom obiteljskom
doručku bila osobito dobra ideja.
No, ja sam bračni i obiteljski terapeut. Ljude savjetujem o odnosima.
Znam se kontrolirati i znam pripaziti da ne izgubim živce. Dovoljno
sam pametan da znam da ne trebam reagirati i prepustiti se vikanju
i nasilnim djelima. Ali tada je moj sin bacio vilicu na pod. Moja je
odlučnost počela popuštati.
Vilica je glasno zveknula, pa su se svi u blizini okrenuli prema
meni. Neki su čak upirali prstom i šaptali (barem mi se tako učinilo).
Dobacio sam pogled svojoj savršenoj supruzi koja je sjedila s mojom
savršenom kćerkom. Roditelji s više djece pridržavaju se nepisanog
pravila: zadužen si za dijete pokraj kojeg sjediš. I tako, dok su žene mog
života uživale u svom anđeoskom prizoru suradnje i bliskosti, moj sin
i ja smo se našli na rubu Trećeg svjetskog rata.
Više ga ništa nije moglo smiriti i ništa ga nije moglo zaustaviti da se
ne prepusti početnim fazama pravog bijesnog ispada. Naposljetku je
stigao njegov kolačić pa sam se ponadao da će bitka uskoro biti okon-
čana. Počeo sam mu rezati kolač, ali Brandon ne želi izrezani kolač.
Možda bi ga želio pojesti čitavog u jednom zalogaju, nemam pojma.
No, jedno znam: sve sam bliže emocionalnom rubu.
Ali ja sam stručnjak za ljudske odnose, nisam li? Jednoga dana na-
mjeravam napisati knjigu pod naslovom Odgojite svoje dijete bez vikanja.
Zar namjeravam dopustiti dvogodišnjaku da me uzruja? Možete se
kladiti u to. Budući da je vilica izazvala veliku reakciju, moj se sin
počeo pitati što bi se moglo dogoditi kad bi na pod bacio svoj kolačić,
zajedno s tanjurom.
Evo što bi se moglo dogoditi: tata bi mogao izgubiti kontrolu! Upravo
se to i dogodilo.
Užurbano sam se ispričao ljudima koje je poprskao sirup, a onda
zgrabio Brandona s njegovog mjesta. Ispričao sam se muškarcu koji
je sjedio u odjeljku iza nas, nakon što ga je Brandon nogom udario u
zatiljak. A tada smo izjurili iz restorana. Sve su oči bile uperene u nas,
a moj je sin i dalje vrištao. I udarao nožicama. I mlatio rukama. Pušio
sam se od bijesa te sam vrata gurnuo takvom silinom da su zazveketali
stakleni zidovi. Tresak je privukao pozornost svih – svi u restoranu
promatrali su me dok sam stajao na pločniku vičući na svog sina, kori-
steći se žestokim riječima, postavljajući mu retorička pitanja, pušući kao
Odgojite svoje dijete bez vikanja finale.indd 19Odgojite svoje dijete bez vikanja finale.indd 19 3.10.2008 10:37:583.10.2008 10:37:58

12. O D G O J I T E S V O J E D I J E T E B E Z V I K A N J A20
parni stroj, prijeteći mu prstom, plašeći jedva metar visokog dječaka.
Baš sam bio prava muškarčina!
Ružan je prizor naposljetku nekako okončan. Brandon i ja smo se
vratili na svoje mjesto kako bismo dovršili ugodan obiteljski doručak.
A ondje je sjedila Jenny, moja odana supruga prepuna ljubavi. Mislim
da mi je željela uputiti riječ potpore i ohrabrenja, ali jednostavno nije
mogla suspregnuti osmijeh. Bio sam vulkan koji je samo čekao izgovor
da eruptira.
»Što je?« zarežao sam.
»Zgodna kapa.«
Tek sam tada shvatio da mi je papirnata kapa restorana Waffle House
još nabijena na glavu. Cijeli se prizor odigrao sa smiješnom kapom na
glavi smiješnog čovjeka koji je želio samo jedno: da ga netko shvati
ozbiljno.
Najveći neprijatelj roditelja
Moram priznati da mi nije trebala kapa da bih ispao prava budala. Za
to sam se sam pobrinuo svojom nepromišljenom, predvidljivom reak-
cijom. Zapravo, kad je riječ o razvijanju sjajnih odnosa, takva vrsta
emocionalne reakcije naš je najgori neprijatelj.
Dopustite mi da ponovim: kad je riječ o sjajnim odnosima, emocionalna
reaktivnost naš je najgori neprijatelj.
Ako iz ove knjige ništa drugo ne zapamtite, zapamtite barem jedno:
najteža roditeljska bitka ne vodi se protiv televizije ili protiv loših utjecaja,
pa čak ni protiv droge ili alkohola. Najteža roditeljska bitka naša je vla-
stita emocionalna reaktivnost. Zbog toga je ono najbolje što možemo
učiniti za svoju djecu to da se naučimo usredotočiti na sebe, a ne na
njih. Umjesto da uznemireno pokušavamo ovladati svojom djecom,
usredotočimo se na ono čime možemo ovladati – smirimo svoje emo-
cionalne, nepromišljene reakcije.
Zašto je pretjerana reaktivnost štetna? Samo nastavite čitati. Sve
će vam biti jasno u sljedećih nekoliko poglavlja. Zasad razmislite o
ovome: kako možemo imati ikakav utjecaj na odluke svoje djece ako
nikako ne možemo utjecati na vlastite? Kad postanemo reaktivni, tada
nazadujemo. Odnosno, postajemo nezreli. Pomislite samo na prizor
u restoranu. Pokušavajući navesti svog dvogodišnjaka da se prestane
nezrelo ponašati, i sâm sam postao nezreo.
Zar to može biti učinkovito? Shvatio sam da na kraju mogu iznuditi
poslušnost djeteta ako počnem vikati i zastrašivati ga, ali po kojoj
Odgojite svoje dijete bez vikanja finale.indd 20Odgojite svoje dijete bez vikanja finale.indd 20 3.10.2008 10:37:593.10.2008 10:37:59

13. 21U r o d i t e l j s t v u n i j e r i j e č o d j e c i , n e g o o r o d i t e l j i m a
cijeni? Na svog sina mogu vrištati dok mi se ne pokori, ali kakav
bih odnos imao s njim ako bih se nastavio služiti takvim reaktivnim
zastrašivanjem?
Ako želimo biti utjecajni, tada najprije moramo ovladati sobom. Tek
tada možemo odabrati vlastito promišljeno djelovanje. Tek tada možemo
odabrati kako se želimo ponašati, bez obzira na to kako se ponašaju
naša djeca.
Ako je, dakle, emocionalna reaktivnost naš najveći neprijatelj, otkud
ona dolazi? Još je važnije pitanje: što možemo poduzeti? Većina ljudi
ne može zamisliti strašniji osjećaj od bespomoćnosti. Kad se osjećamo
nesposobni uhvatiti se ukoštac s problemom, nositi se sa situacijom ili
postići sve ono što moramo, tada smo bespomoćni. Kad nam se čini
da ne bismo mogli žonglirati svim jabukama čak i kad ne bismo bili
toliko umorni i frustrirani, imamo osjećaj da gotovo ništa ne može biti
strašnije od toga. Kad izgleda kao da smo rastrzani više nego što to
možemo podnijeti, tada jednostavno poželimo odustati.
Ne mogu se dosjetiti prikladnijeg opisa osjećaja koji se prečesto
javlja kod roditelja. Prečesto smo bespomoćni. Imamo osjećaj da smo
razapeti, prezauzeti, nedovoljno pripremljeni i nedovoljno cijenjeni.
To je pravi recept za osjećaj bespomoćnosti. Zbog toga većina roditelja
pati od mučnog osjećaja neadekvatnosti. Ne samo što imamo osjećaj
da smo loši roditelji, nego i da smo pravi gubitnici.
Roditelji imaju osjećaj da su previše razapeti,
previše zauzeti, nedovoljno pripremljeni i nedovoljno cijenjeni.
Nažalost, roditeljska uloga jedno je od životnih područja na kojima
si ne možemo dopustiti neuspjeh. Ako postoji područje u kojemu osje-
ćamo pritisak da postignemo apsolutni uspjeh, to je onda područje
roditeljstva. Na kraju krajeva, bombardiraju nas poruke o važnosti
vremena koje provodimo s klincima, o sudjelovanju u životu naše dje-
ce, o tome da obitelj mora biti prva na popisu prioriteta. Časopisi su
prepuni članaka koji opisuju najnovije odgojne metode i daju savjete.
U crkvama se propovijeda da obitelj treba staviti na prvo mjesto. Zbog
takvog pritiska osjećamo se sve uplašenijima i sve nesposobnijima.
A tu je i najjači pritisak od svih: naš roditeljski uspjeh ili neuspjeh
odzvanjat će kroz povijest. Odgajamo sljedeći naraštaj, a on će ili nasta-
viti uspjeh i napredak prošlih naraštaja ili će ih izbrisati.
Osjeća li se netko bespomoćno?
Odgojite svoje dijete bez vikanja finale.indd 21Odgojite svoje dijete bez vikanja finale.indd 21 3.10.2008 10:37:593.10.2008 10:37:59

14. O D G O J I T E S V O J E D I J E T E B E Z V I K A N J A22
Roditeljstvo je ozbiljan posao. Ulozi su nevjerojatno visoki. Cijena
neuspjeha je nezamisliva. Svjestan sam da osjećate snažan pritisak
svoje roditeljske uloge. Možda se pitate jeste li jedini koji se ponekad
osjeća neodgovarajućim, pa čak i nesposobnim. Odgovor je potvrdan. I
negativan. Roditeljstvo je težak posao, a takav i treba biti. O tome ćemo
govoriti u nekoliko sljedećih poglavlja. No, roditelji ne moraju osjećati
takav pritisak. Ne moramo se osjećati izgubljenima.
Najštetnija laž o roditeljstvu
Većina roditelja osjeća se izgubljeno zbog toga što pokušava slijediti
neostvariv obrazac, potaknut opasnom laži. Evo kako glasi najštetnija
laž o roditeljstvu: roditelji su odgovorni za svoju djecu.
Svjestan sam da već i samo propitivanje takve izjave zvuči apsurdno.
»Naravno da sam odgovorna za svoju djecu, pa tko bi drugi bio?« Samo
vas molim da se strpite i nastavite čitati.
Većina ljudi ovako bi definirala roditeljstvo: »Posao roditelja je da
svoju djecu navedu da misle, osjećaju i, što je najvažnije, da se ponašaju
na pravilan način. Naš je posao da djecu navedemo da budu dobra.«
To je, dakako, točno, zar ne?
Nije.
Dopustite mi da razjasnim. U svom radu s obiteljima vidio sam ra-
zorne posljedice lošeg načina odgoja na sad već odraslim ljudima. Jasno
je da uvelike utječemo na to kakva će biti naša djeca kad odrastu. Ova
će knjiga prikazati moć koju imamo u oblikovanju svoje djece. Zapravo,
mislim da utjecaj koji imamo na buduće naraštaje ne možemo pretje-
rano naglasiti.
No, to zapravo znači da imamo daleko veću odgovornost prema
našoj djeci, nego za našu djecu. Dopustite mi da ponovim da vam bolje
sjedne. Mnogo smo manje odgovorni za našu djecu nego što se priča.
Međutim, daleko smo odgovorniji prema našoj djeci nego što smo to
ikada zamišljali.
Većina roditelja ima osjećaj da je odgovorna za svoju djecu. Dakako,
djeca su od samog početka potpuno ovisna o nama. No, razmislimo
na trenutak o tome. Ako smo odgovorni za našu djecu, tada imamo
uistinu velik problem. Koliko vam je dugo trebalo da shvatite kako vaše
dijete misli svojom glavom? Naša djeca vlastite odluke počinju donositi
u ranoj dobi. To je dio odrastanja. Zapravo, to i jest odrastanje. Čak i u
sasvim ranoj dobi djeca počinju prihvaćati svoju prirodnu sposobnost
Odgojite svoje dijete bez vikanja finale.indd 22Odgojite svoje dijete bez vikanja finale.indd 22 3.10.2008 10:37:593.10.2008 10:37:59

15. 23U r o d i t e l j s t v u n i j e r i j e č o d j e c i , n e g o o r o d i t e l j i m a
donošenja odluka o tome što hoće, a što neće napraviti. Počinju odabirati
kako se osjećaju, kako razmišljaju i kako se ponašaju.
Svjestan sam da je ovo pojednostavljivanje, no u njemu se krije sjeme
svih naših frustracija u odgoju djece. Djeca jednostavno donose druk-
čije odluke od onih koje bismo mi željeli da donesu! Odlučuju vikati i
vrištati u dućanu. Odlučuju da neće napisati zadaću. Odlučuju se vratiti
kasnije nego što smo im rekli i ne poštuju naša pravila. Odlučuju baciti
svoje kolače na pod u restoranu prepunom ljudi!
Ako ste odgovorni za svoju djecu, tada morate smisliti kako ćete ih
programirati da donose »ispravne« odluke. I to što prije. Morate naučiti
prave metode da biste ih naveli da misle, osjećaju i ponašaju se u skladu
s vašom definicijom »ispravnog«.
Takva pomisao zastrašujuće liči na uvježbavanje pokornosti. Stoga
nimalo ne iznenađuje što knjige o roditeljstvu koje možete naći u
knjižari pišu dreseri životinja. »Ono što je korisno Fidu, korisno je i
vašem djetetu!«
Ako ste potpuno odgovorni za svoje dijete i morate ga prisiliti da po-
stane dobro, tada je savršeno razumno poslužiti se takvim programom
ili sustavom. Takav bi pristup u roditeljima mogao probuditi osjećaj da
su veliki i glavni, ali djeca se osjećaju beznačajna i nesposobna.
Činjenica da su naša djeca obdarena sposobnošću odlučivanja kao
svako samosvojno ljudsko biće može osujetiti čak i najbolji program za
uvježbavanje pokornosti. Djeca će uskoro shvatiti da uvijek gube. Ili će
potisnuti vlastitih duh i sposobnost donošenja odluka, pokušavajući
smanjiti tjeskobu svojih roditelja ili će se pobuniti protiv roditeljskog
autoriteta. To je poanta obrasca roditeljstva koji smatra da smo »odgo-
vorni za«. Roditelji ili pravilno programiraju djecu ili doživljavaju
neuspjeh. Djeca se ili pokoravaju sustavu, odričući se individualnosti i
postaju »djeca s kojima nemamo nikakvih problema«, ili se bune protiv
sustava, ne uspijevajući »ići ukorak s programom«.
Možete li uočiti dvije kategorije koje smo tako uredno postavili? S
jedne strane postoji »ono zbog čega će mama i tata biti manje zabrinuti«,
a s druge stoje »pogrešne odluke od kojih će mama i tata postati još
zabrinutiji«. U većini obitelji jednostavno ne postoji treća mogućnost.
U okviru toga sustava ne postoji mogućnost da djeca nauče djelovati za
sebe i kritički razmišljati o svojim odlukama. Kad bi to pokušali, značilo
bi da su se pobunili. Ako vaše dijete na kraju »napravi pravu stvar«,
tada ste odgojili robota. Robot čini samo ono za što je programiran. No,
ako vaše dijete na kraju razmišlja svojom glavom i postupa u skladu s
tim, tada ste odgojili buntovnika.
Odgojite svoje dijete bez vikanja finale.indd 23Odgojite svoje dijete bez vikanja finale.indd 23 3.10.2008 10:37:593.10.2008 10:37:59

16. O D G O J I T E S V O J E D I J E T E B E Z V I K A N J A24
Postoji bolji put
Ali, mora postojati drukčiji način, mora postojati mogućnost da prihva-
timo svoj dubok utjecaj na život naše djece, a da istodobno ne preuz-
memo potpunu odgovornost za njihov život. Mora postojati način da
uvelike utječemo na život djeteta, ali da se ne služimo programiranjem
i prisilom. Tu treću mogućnost nazvao sam roditeljstvo bez vikanja, jer
naglašava radikalno prebacivanje pozornosti na smirivanje roditeljske
tjeskobe i pristup smirivanju.
Jasno je da ne vičemo svi na djecu, ali svi se mučimo s reaktivnim
postupcima. Možda vičemo, manipuliramo, pa čak pribjegavamo i
nasilju. Ili možda zanemarujemo i izbjegavamo djecu te ih kažnjavamo
uskraćujući im svoju ljubav. To su različiti primjeri emocionalne reak-
tivnosti. Kao što sam već rekao, sve su to samo različiti oblici vikanja.
Roditeljstvo bez vikanja neizmjerno ozbiljno shvaća tu reaktivnost i
tvrdi da je ponovno ovladavanje sobom jedini način na koji možemo zadržati
utjecajan položaj u očima svoje djece.
U početku se može činiti da je ova vrsta intenzivnog usredotočivanja
na sebe previše sebična. Ili čak pogrešna. »Treba mi knjiga koja će mi
pomoći da djecu navedem da se pristojno ponašaju, a ne sebe!«, mogli
biste se pobuniti. Obećavam, ako uspijete izdržati i pročitati prvi dio
knjige, uvidjet ćete da je sve osmišljeno tako da budete daleko manje
sebični, daleko zreliji i daleko sposobniji roditelji. Mogli biste biti spo-
sobni za onu vrstu utjecaja kakav je djeci uistinu potreban. Zasad je
najvažnije ovo: morate ovladati onim čime možete ovladati. To počinje
(a moglo bi i završavati) s vama.
Vi imate odgovornost prema svojoj djeci, supružniku, prijateljima i
članovima obitelji. Odgovorni ste im za svoj način razmišljanja, za ono
što osjećate i kako se ponašate prema njima.
Kad ponovo ovladamo sobom,
to je jedini način na koji možemo
održati utjecajan položaj u očima svoje djece.
Želim da naglas izgovorite: »Ja sam odgovoran prema svom djetetu za
svoj način ponašanja, bez obzira na to kako se ponaša moje dijete.«
Vi ste žarišna točka, jer vi ste jedino čime možete vladati. Ako se
uspijete ponašati ispravno, makar se vaša djeca pogrešno ponašaju,
imate veću mogućnost pozitivno utjecati na svaku situaciju. To je rodi-
teljstvo bez vikanja.
Odgojite svoje dijete bez vikanja finale.indd 24Odgojite svoje dijete bez vikanja finale.indd 24 3.10.2008 10:37:593.10.2008 10:37:59

17. 25U r o d i t e l j s t v u n i j e r i j e č o d j e c i , n e g o o r o d i t e l j i m a
U ovoj ćete knjizi pročitati nekoliko priča o roditeljima koji su se našli
u istoj situaciji u kojoj ste i sami. Obuhvaćene su različite situacije, od
sasvim uobičajenih, kao što je pokušaj uspavljivanja malog djeteta, do
dramatičnih, kakvih se svi užasavamo, kad vam se dijete javi i kaže da
je doživjelo prometnu nesreću. Sve takve situacije izazivaju tjeskobu,
katkad i intenzivan osjećaj da niste sigurni možete li se uhvatiti ukoštac
s događajima. To je potpuno prirodno.
Ova će vam knjiga pomoći da se s obnovljenim samopouzdanjem
suočite sa sličnim situacijama, bez obzira na to je li riječ o dvogodišnjaku
ili tinejdžeru. Dok postajete roditelj koji ne viče, sve ste svjesniji sebe i
smjera kojim želite ići te sve spremniji da preuzmete osobnu odgovornost
za vlastita djela, bez obzira na postupke onih koji vas okružuju.
Kad malo bolje razmislimo, nije li to upravo ono što želimo i za svoju
djecu? Želimo da naša djeca budu samosvojna, energična i sposobna
preuzeti osobnu odgovornost za svoje postupke. No, u tome nikada
neće uspjeti ako im ne pružimo primjer. Stoga i sami možete vidjeti da
se roditeljstvo zapravo više odnosi na nas, nego na našu djecu.
Glavna ideja ove knjige glasi: ako se naučite usredotočiti na sebe, to je
najviše što možete učiniti za svoju djecu. Prvi je korak odbacivanje tereta
obrasca odgovornosti za. U ostalim poglavljima žarište okrećemo prema
svemu onome što obuhvaća vaša odgovornost prema vašoj djeci.
To neće biti jednostavan pothvat. Jednom kad se okrenete prema
unutra, neprestano ćete se upoznavati s nekim stvarima o sebi koje
možda i ne biste željeli znati. Primjerice, postat ćete svjesni da drugima
jednostavno dopuštate da otkriju vaše slabe točke, nadajući se da ih
neće pronaći. Ili da djecu nastojite naučiti nečemu što još ni sami niste
svladali. Kad pozornost usmjerite na sebe, nećete moći ugađati sebi.
Sasvim suprotno, na vidjelo će izbiti sve ono što još morate doraditi.
U roditeljstvu bez vikanja upravo je o tome riječ – morate otvoriti oči,
sagledati vlastitu nezrelost i sazrijeti, kako biste i svoju djecu mogli
povesti do njihove zrelosti.
Rekao bih vam da pridržite kapu, jer čeka nas put pun okuka. No,
bedaste kape na glavi posljednje su što nam je sad potrebno.
Odgojite svoje dijete bez vikanja finale.indd 25Odgojite svoje dijete bez vikanja finale.indd 25 3.10.2008 10:37:593.10.2008 10:37:59

18. O D G O J I T E S V O J E D I J E T E B E Z V I K A N J A26
Pitanja za razmatranje
1. Prva rečenica ovoga poglavlja glasi: »Ako se naučite usredotočiti
na sebe, to je najviše što možete učiniti za svoju djecu.« Kako ste
reagirali na tu rečenicu kad ste je prvi put pročitali?
2. Je li sada, kad ste pročitali cijelo poglavlje, vaša reakcija drukčija?
3. Prisjetite se trenutka kad ste imali osjećaj da su se djeca otela kontroli.
Bi li situacija mogla imati drukčiji ishod da ste tada bolje vladali
vlastitim osjećajima?
4. Što vas je u prošlosti sprečavalo da se usredotočite na sebe? Strah
od sebičnosti? Strah da o sebi ne otkrijete neke stvari koje ne želite
saznati? Strah da ne biste za sve okrivili sebe i pustili druge da se
izvuku?
5. Kakve su, prema vašem mišljenju, vaše odgovornosti prema svakom
vašem djetetu?
Odgojite svoje dijete bez vikanja finale.indd 26Odgojite svoje dijete bez vikanja finale.indd 26 3.10.2008 10:37:593.10.2008 10:37:59