Vodič za lokalne samouprave „Razvoj industrije i promocija investicija u Vojvodini“ nastao je u okviru projekta „Povoljno poslovno okruženje kao pokretač razvoja Vojvodine“ koji je tokom 2014. sprovela Nacionalna alijansa za lokalni ekonomski razvoj uz podršku Pokrajinskog sekretarijata za međuregionalnu saradnju i lokalnu samoupravu. Priručnik nudi jasne smernice kako zadovoljiti osnovne elemente za izgradnju dobre investicione klime, ali i praktične savete o tome kako pripremiti dobru ponudu za ulagače, kako doći do pravih investitora i zašto je targetiranje ulagača važno.
5. Razvoj industrije i promocija investicija u Vojvodini 5
SADRŽAJ
UVOD..................................................................................................................................................................6
PROMOCIJA INVESTICIJA.................................................................................................................................. 10
AUTOMOBILSKA INDUSTRIJA........................................................................................................................... 24
FARMACEUTSKA INDUSTRIJA........................................................................................................................... 34
POLJOPRIVREDA I PREHRAMBENA INDUSTRIJA............................................................................................... 44
ANEKS - PREDNOSTI ULAGANJA U VOJVODINI................................................................................................. 58
LITERATURA...................................................................................................................................................... 61
6. Vodič za lokalne samouprave 6
Iako je odgovornost za kvalitet života i ekonomski razvoj na
lokalu decentralizovana još od 2007, mali broj opština u Srbiji
i Vojvodini pokazao je da ima dovoljno znanja, iskustva i kapa-citeta
da bi se bavio razvojem privrede i promocijom investicija.
Rešenje za ovaj problem je stalna edukacija i uvođenje standarda
povoljnog poslovnog okruženja u rad lokalne administracije, te
podrška opštinama u promociji njihovih investicionih potencijala
u zemlji i inostranstvu.
Upravo iz tih razloga, Nacionalna alijansa za lokalni ekonomski
razvoj (NALED) je u aprilu 2014, uz podršku Pokrajinskog se-kretarijata
za međuregionalnu saradnju i lokalnu samoupravu,
pokrenula projekat „Povoljno poslovno okruženje kao pokretač
UVOD
razvoja Vojvodine“, a jedan od njegovih rezultata je prvi Vodič za
razvoj industrije i promociju investicija, koji se nalazi pred vama,
namenjen lokalnim liderima i profesionalcima iz javne uprave.
Početak projekta obeležilo je lansiranje četvrtog ciklusa naciona-lne
kampanje za promociju ulaganja „Čekirajte se za bolje poslo-vanje:
Investirajte u Srbiju“ na Aerodromu Nikola Tesla. Reč je o
jedinstvenoj kampanji u svetu u okviru koje su na beogradskom
aerodromu predstavljene ciljane grane privrede i mogućnosti za
ulaganje u opštine i gradove sa povoljnim poslovnim okruženjem
(aktuelni nosioci NALED-ovog certifikata): Kovačica, Kula, Nova
Varoš, Odžaci, Pirot, Ruma i Smederevo. Na Aerodromu se pro-moviše
i region Vojvodine koji je po oceni prestižnog Financial
7. Razvoj industrije i promocija investicija u Vojvodini 7
Timesa i njegovog fDi magazina, prvi u Evropi po cenovnoj efi-kasnosti.
U okviru projekta NALED je organizovao seriju edukativnih
okruglih stolova na lokalu, u odabranim industrijskim i razvo-jnim
centrima Vojvodine (u Sremu, Banatu i Bačkoj) i regionalni
samit o investicijama u Novom Sadu. Kroz razgovor i moderira-nu
diskusiju sa investitorima i predstavnicima razvojnih agenci-ja
i međunarodnih organizacija, gradonačelnici i profesionalci
iz kancelarija za lokalni ekonomski razvoj u Vojvodini imali su
priliku da saznaju kako da stvore podsticajnu poslovnu klimu za
razvoj prioritetnih grana privrede među kojima su poljoprivreda,
prehrambena, automobilska i farmaceutska industrija. Ključni
zaključci sa ovih diskusija i primeri najbolje prakse u promociji
investicija sadržani su i u ovom Vodiču.
PROAKTIVAN PRISTUP LOKALNOM RAZVOJU
Uspešnost i konkurentnost jedne lokalne samouprave u velikoj
meri zavisi od toga da li opština sebe vidi isključivo kao servis
građana i čeka na pomoć države u privlačenju investitora, ili je
spremna da samostalno preduzme inicijativu u cilju razvoja lo-kalne
privrede. S jedne strane, uloga države jeste presudna za
uspostavljanje kontakta i vođenje pregovora sa velikim investi-torima
(primer FIAT-a), koji ulažu nekoliko stotina miliona evra
i zapošljavaju hiljade ljudi, ali, na drugoj strani, opštine mogu
mnogo da učine po pitanju privlačenja malih i srednjih investicija,
u vrednosti od nekoliko miliona evra pa naviše.
Među prvim lokalnim samoupravama koje su shvatile značaj
proaktivnog delovanja na planu lokalnog ekonomskog razvoja
(LER) pojavile su se Inđija i Zrenjanin u periodu između 2000. i
2003. godine, pre svega zahvaljujući snažnom lokalnom liderstvu.
Međutim, institucionalni kapacitet za bavljenje LER-om nije bio
razvijen sve do 2006. godine, kada su formirane prve Kancelarije
za lokalni ekonomski razvoj, kao prvi organi opštinskih uprava
koji su imali razvojnu, a ne upravnu (administrativnu) ulogu.
Konačno, 2007. godine, novim Zakonom o lokalnoj samoupra-vi
uspostavljen je i nedostajući pravni okvir, kada su promocija
investicija i razvoj postojeće privrede stavljeni u nadležnost opšti-na
i gradova. Pošto su stvoreni svi uslovi za bavljenje lokalnim
ekonomskim razvojem, ostalo je nerešeno samo jedno pitanje
– kako se to radi? Iste godine (2007), odgovor na ovo pitanje
ponudio je NALED, u saradnji sa državnim institucijama i uz
podršku USAID-a, kroz program Certifikacije opština sa povo-ljnim
poslovnim okruženjem. U narednih nekoliko godina, više od
trećine lokalnih samouprava u Srbiji izabralo je NALED-ov pro-gram
certifikacije kao mehanizam za reformu lokalne adminis-tracije
i unapređenje kvaliteta usluga i informacija koje pružaju
postojećoj privredi i investitorima.
POVOLJNO POSLOVNO OKRUŽENJE
Zbog izuzetnih rezultata u Srbiji, program certifikacije 2012. go-dine,
uz podršku Nemačke Vlade i GIZ Otvorenog regionalnog
fonda za modernizaciju opštinskih usluga, prerasta u regionalnu
inicijativu i međunarodno priznat standard (BFC SEE - Business
Friendly Certification in Southeast Europe) koji osim u Srbiji, pri-menju
opštine i gradovi u Hrvatskoj, Makedoniji i Bosni i Herce-govini.
BFC SEE program pruža opštinama jasne smernice o tome kako
da kreiraju dobru poslovnu klimu i uvedu međunarodno priznate
standarde efikasne i transparentne lokalne administracije. S druge
strane, investitorima koji žele da presele ili prošire svoje poslovan-je
u jugoistočnu Evropu, BFC SEE služi kao standardizovan meh-anizam
za procenu lokalnih uslova za poslovanje i ukazuje na to
koje opštine u regionu imaju najpovoljniju klimu za investiranje.
Nagrada Financial Timesa
U proteklih sedam godina, certifikovane opš-tine
u Srbiji (31) su uspele da privuku više
od šest milijardi evra direktnih investicija.
Najnovije priznanje stiglo je od specijalnog izdanja časopisa The
Financial Times koji je šest lokalnih samouprava iz ove grupe
(Inđija, Sremska Mitrovica, Vranje, Zaječar i Subotica) uvrstio u
rang listu najboljih opština za ulaganje u Evropi 2014/15.
8. Vodič za lokalne samouprave 8
Kvalitet lokalnog poslovnog okruženja ocenjuje se na osnovu više
od 80 kriterijuma certifikacije koji su grupisani u 12 kategorija:
1. Strateški pristup lokalnom ekonomskom razvoju
2. Organizacioni kapacitet za pružanje podrške privredi
(Kancelarija za LER)
3. Saradnja i direktna komunikacjia sa lokalnom privredom
(Privredni savet)
4. Efikasan sistem za izdavanje građevinskih dozvola
5. Baze podataka o dostupnim lokacijama, radnoj snazi, privredi
6. Primena marketinga u cilju promocije investicija
7. Kreditna sposobnost i finansijska stabilnost
8. Promocija zapošljavanja i razvoja ljudskih resursa
9. Podsticanje privatno-javnih partnerstava
10. Adekvatna infrastruktura i pouzdane komunalne usluge
11. Transparentna i podsticajna politika lokalnih taksi, naknada
i podsticaja
12. Primena informacionih tehnologija
BFC SEE programu certifikacije do danas je pristupilo više od 50
lokalnih samouprava iz jugoistočne Evrope. Uz opštine iz regiona,
kao što su Bjelovar, Ivanec, Prijedor, Sanski Most, Veles i Strumi-ca,
među prvim dobitnicima međunarodnog certifikata o povo-ljnom
poslovnom okruženju, našle su se četiri opštine iz Srbije:
Leskovac, Pirot, Ruma i Stara Pazova.
Prvi dobitnici regionalnog BFC SEE certifikata, Zagreb, 2013.
10. Vodič za lokalne samouprave 10
PROMOCIJA INVESTICIJA
U uslovima globalizacije koja ne poznaje granice, prisutan je
specifičan oblik konkurencije između gradova, opština, država i regi-ja.
Svi oni nastoje da privuku i zadrže resurse koji su neophodni za
ekonomski i društveni prosperitet. Reč je o privlačenju i zadržavanju
investitora, preduzeća, turista, kadrova, organizatora manifestacija i
svega drugog što može pozitivno da utiče na razvoj lokalne zajednice
i kvalitet života. U tom kontekstu, jasno je da postoji tržište lokacija,
a primena marketing koncepta i promocije kao jednog od osnovnih
elemenata marketinga, se i u ovom slučaju pokazuje kao najefektivni-ja.
S obzirom na to da su strane investicije jedan od glavnih pokretača
ubrzanog lokalnog ekonomskog razvoja i najčešća meta države i loka-lnih
samouprava, važno je razumeti šta su to strane direktne investici-je
(SDI), zašto su one važne i kako ih privući.
Oslanjajući se na definiciju MMF-a i OECD-a, a iz perspektive
zemlje domaćina, možemo reći da je strana direktna investicija
ulaganje strane kompanije u domaća preduzeća i resurse u cilju
uspostavljanja upravljačke kontrole nad njima i ostvarivanja tra-jnog
interesa u našoj zemlji. Glavni tipovi ulaganja su tzv. grinfild
investicije (ulaganje u nove objekte) i merdžeri i akvizicije (spaja-nja
i pripajanja preduzeća, privatizacija).
Jedan od instrumenata koji države i lokalne samouprave koriste u
privlačenju novih ulaganja je promocija investicija koja se odnosi
na komuniciranje prednosti i uslova ulaganja u određenu lokaciju,
čiji je krajnji cilj povećanje broja SDI u zemlji / na lokalu. Promocija
investicija je uži pojam od privlačenja investicija koje osim komu-nikacije,
obuhvata još i unapređenje proizvoda – u ovom slučaju
poslovne klime, i različite „popuste u ceni” – poreske olakšice i fi-nansijske
podsticaje. Promocija investicija je komplementarna ali
i supstitabilna sa drugim aktivnostima koje javna uprava čini da
bi privukla investitore, a u uslovima ograničenih resursa često je
potrebno praviti kompromise i izbore kao što je: da li ulagati u
promociju investicija ili ponuditi poreske olakšice. I jedno i drugo
može značajno da košta, pitanje je šta je efektivnije? Istraživanja u
svetu govore da se promocija investicija daleko više isplati1.
PROCES SELEKCIJE LOKACIJA
Poslovno okruženje, za koje se često koristi i sintagma „investi-ciona
klima”, predstavlja kompleksan pojam koji obuhvata bro-jne
makroekonomske, političke, demografske, infrastrukturne,
pravne i druge parametre uslova za poslovanje, bilo na državnom,
bilo na regionalnom ili lokalnom nivou. Analizu faktora privred-nog
ambijenta i izbora investicione lokacije moguće je vršiti na
dva nivoa: 1) za državu kao celinu i 2) za pojedine regione i gra-dove,
odnosno opštine. Pritom je neophodno razumeti na koji
način investitori, po pravilu, vrše selekciju lokacija.
Ovaj proces varira u zavisnosti od kompanije i sektora. Neke
kompanije postepeno pokreću poslovanje na lokacijama u ino-stranstvu,
dok druge ulaganju pristupaju direktno. Na primer,
Moguće prednosti SDI
• Priliv kapitala
• Povećanje konkurentnosti i produktivnosti / rast GDP per capita
• Transfer tehnologije i inovacija, menadžerskih veština
• Uvođenje međunarodnih standarda kvaliteta
• Razvoj ljudskih resursa
• Razvoj lokalne privrede (dobavljača)
• Pristup globalnim tržištima (strana kompanija donosi svoja
tržišta) i porast izvoza
• Povećanje zaposlenosti i bolji životni standard
• Unapređenje imidža opštine i zemlje
• Izvor novih prihoda za lokalnu samoupravu i državu
Mogući nedostaci SDI
• Propadanje / stagnacija lokalnih preduzeća
• Smanjenje zaposlenosti
• Manja autonomija / zavisnost od spoljnih faktora
• Pritisak na tržište radne snage
1) Marketing a Country: promotion as a tool for attracting foreign investments, Louis T. Wells, Jr., Alvin G. Wint
11. Razvoj industrije i promocija investicija u Vojvodini 11
proizvodne firme, a naročito one sa nedovoljno međunarodnog
iskustva, često rade po sekvencama, počevši sa izvozom preko
agenata, nakon čega sledi licenciranje stranih proizvoda, dok
konačno ne stignu do faze sklapanja, odnosno proizvodnje. Is-traživanja2
su pokazala da je većina stranih investitora u Srbiji (63
%) imala prethodne poslovne kontakate sa lokalnim kompanija-ma
i dobavljačima, te da im tržište Srbije nije bilo nepoznato.
Kada se ovom broju doda još 23 % onih koji su u Srbiju uložili
zbog prijatelja i rođaka – onda dolazimo do brojke od čak 86 %.
Odatle je jasno kakve investitore treba targetirati – one koji ima-ju
poslovnu ili ličnu vezu sa lokalom. Ovde naša dijaspora može
da odigra značajnu ulogu, ali svakako i lokalna preduzeća koja
sarađuju sa stranim kompanijama.
S druge strane, ulaganja koja su motivisana traganjem za resur-sima
u zemlji domaćinu (recimo, mineralno bogatstvo), ili su us-merena
na zadovoljenje lokalne tražnje (kao što su tržni centri),
karakteriše relativno brz razvojni proces, jer ne postoji način da se
pristupi ovim resursima i tržištu bez ulaska u zemlju. Štaviše, neke
kompanije koje se bave proizvodnjom preskaču postepene faze i
odmah se odlučuju za ulaganje u inostranstvu. Iz tih razloga, gen-eralna
je preporuka da lokalne samouprave targetiraju izvozno
orijentisane investitore, jer će ovi drugi u svakom slučaju, pre ili
kasnije, i sami doći.
Uz velike individualne razlike, u najvećem broju slučajeva, proces
selekcije lokacija sastoji se iz tri faze:
1) Sastavljanje šire liste lokacija
2) Kreiranje uže liste lokacija
3) Konačan izbor lokacije
Na početku, potencijalni investitori razmatraju veće regione
(npr. Evropu u celini ili istočnu Evropu, kao region) ili grupe
zemalja, kao potencijalne investicione lokacije, zatim prave uži
izbor zemalja (recimo, Bugarska, Hrvatska, Rumunija i Srbija) i,
konačno, moguće lokacije odnosno opštine u okviru izabranih
zemalja. Ova analiza postaje sve detaljnija kako donosioci
odluka sužavaju listu mogućih investicionih lokacija na jedno ili
dva mesta. Najčešći pristup selekciji lokacija podrazumeva da se
kao predmet analize uzme veliki broj parametara, za koje se po-tom
vrši kvanitifikacija koja na kraju služi kao osnova za rangira-nje
lokacija. Da bi se našle na široj listi investitora, za zemlje i
opštine je jako važno da se dobro kotiraju na međunarodnim
listama konkurentnosti, kao što je Izveštaj o lakoći poslovanja
Svetske banke, Globalni indeks konkurentnosti Svetskog ekon-omskog
foruma, ili izveštaj Financial Timesa o najatraktivnijim
investicionim destinacijama u Evropi.
2) Priručnik za praktičare: Lokalni ekonomski razvoj u Srbiji, Jelena Bojović
Iskustva iz prakse: investicija Cooper Standarda
Kompanija Cooper Standard, koja spada u vodeće svetske doba-vljače
u autoindustriji, pokrenula je 2014. proizvodnju u
Sremskoj Mitrovici i otvorila 200 novih radnih mesta. Vrednost
investicije je 24 miliona evra, a u naredne tri godine ova američka
kompanija planira proširenje proizvodnje i zapošljavanje još 600
radnika. Zanimljiv je podatak kako je ova kompanija uopšte stigla
do Srbije. Sremska Mitrovica je 2011. godine dobila NALED-ov
nacionalni certifikat o povoljnom poslovnom okruženju, a Finan-cial
Times je ovu opštinu godinu dana kasnije uvrstio na listu top
deset cenovno najatraktivnijih investicionih destinacija u Evropi
2012/2013. Na dodeli nagrada u Kanu gradonačelnik Sremske
Mitrovice upoznao se sa predstavnicima Cooper Standarda i
tako je započeo investicioni projekat ove kompanije. Vodeći lju-di
Cooper Standarda kao jedan od razloga selidbe kompanije u
Srbiju navode visokokvalifikovanu radnu snagu i vrlo konkurentne
troškove proizvodnje – cenu koju plaćaju po satu za radnika je u
Evropi 28, a u Srbiji 4,5 evra po satu. Cooper Standard je u ovoj
investiciji imao i značajnu podršku države koja je uložila 4 miliona
evra, plus 8.000 evra subvencija po radniku, dok je Vlada Vojvo-dine
uložila 100.000 evra.
12. Vodič za lokalne samouprave 12
FAKTORI POSLOVNOG OKRUŽENJA
Skup faktora investicione klime na nivou lokalnih samouprava
kojima je određen kapacitet opština za privlačenje novih (ali i za
zadržavanje postojećih) investitora, bez obzira na njihovu veličinu
ili zemlju porekla, može se podeliti na dva osnovna podskupa
koje sačinjavaju:
A. Egzogeni faktori (elementi privrednog ambijenta koji su u pot-punosti
određeni odlukama na centralnom nivou vlasti ili da-tim
eksternim okolnostima)
B. Endogeni faktori (komponente poslovnog okruženja u većoj ili
manjoj meri zavisne od aktivnosti lokalnih organa uprave
Ilustracije radi, geografski položaj opštine, kao jedan od na-jznačajnijih
elemenata atraktivnosti za potencijalne investi-tore,
predstavlja tipičan egzogeni faktor, isto kao i prisustvo
glavnih saobraćajnica na teritoriji opštine. Primer gradova u
Zapadnoj Srbiji, isključenih iz mreže međunarodnih putnih
koridora, karakterističan je upravo sa ovog aspekta; u situaciji
ceteris paribus, dakle, pod ostalim istim ili sličnim uslovima,
ove lokacije će, po pravilu, biti u inferiornoj poziciji prilikom
izbora mesta za ulaganje usled viših troškova i dužeg vremena
za transport sirovina i proizvoda od dobavljača, odnosno ka
kupcima.
Na drugoj strani, proaktivne lokalne samouprave imaju na raspo-laganju
niz instrumenata kojima mogu da oblikuju kvalitet poslov-nog
okruženja na svojoj teritoriji, poput efikasnosti izdavanja
građevinskih i ostalih dozvola, određivanja visine lokalnih taksi i
naknada, ili kreiranja lokalnog promotivnog miksa.
Kada se uzmu u obzir razna empirijska istraživanja poslovnog
okruženja na globalnom i lokalnom nivou3, zatim praksa funk-cionisanja
lokalnih samouprava, kao i značaj endogenih i egzo-genih,
odnosno kvantitativnih i kvalitativnih pokazatelja, dobi-ja
se širok skup elemenata privrednog ambijenta koji određuju
kapacitet gradova i opština da generišu nove direktne investicije.
1. Geografski položaj
Geografski položaj je izuzetno značajan, pre svega u smislu uda-ljenosti
u odnosu na veća uvozna i, posebno, izvozna tržišta, s
obzirom da blizina glavnih dobavljača i kupaca može bitno da
opredeljuje troškove transporta sirovina, poluproizvoda i finalnih
proizvoda. Pristup tržištima zavisi ne samo od fizičke distance već
i od saobraćajne povezanosti, pa se posmatra udaljenost opš-tine
od najbližeg međunarodnog autoputa, odnosno, u našem
slučaju, od autoputeva E-70 ili E-75, kao deonica panevropskog
transportnog Koridora X. Dopunski faktor predstavlja udaljenost
u odnosu na međunarodne aerodrome i luke.
2. Prirodni resursi
Prirodni resursi, kao element poslovnog okruženja lokalnih
samouprava, dobijaju na značaju u slučaju tzv. ulaganja ba-ziranih
na resursima u sektorima poput poljoprivrede, rudarst-va,
prerade nafte ili turizma. Iz tog razloga se raspoloživost
sirovina određuje preko prisustva relevantnih prirodnih resur-sa
kao što su: površina obradivog poljoprivrednog zemljišta,
površina pod šumama, broj i kapacitet izvora mineralne i pi-jaće
vode, rudno bogatstvo itd.4
3) Primera radi, u svom istraživanju globalnih perspektiva za strana ulaganja u periodu 2009-2011, UNCTAD, organizacija Ujedinjenih nacija koja se bavi praćenjem tokova stranih investicija u celom
svetu, objavila je listu ključnih faktora ulaganja za sva tri privredna sektora: poljoprivredu, industriju i usluge. Rezultati Istraživanja pokazuju da relativan značaj pojedinih pokazatelja varira zavisno od
vrste delatnosti (recimo, raspoloživost prirodnih resursa najvažnija je za investitore u sektoru poljoprivrede, dok troškovi radne snage najviše opredeljuju odluke kompanija koje se bave proizvodnjom).
Kada se uzmu u obzir prosečne ocene za sva tri sektora, na vrhu liste se nalaze veličina i rast lokalnog tržišta, stabilnost poslovnog okruženja, kao i prisustvo dobavljača i poslovnih partnera, a na dnu
su rangirani podsticaji za ulaganja, pristup tržištu kapitala i praćenje konkurenata.
4) Jedan od aktuelnih primera značaja prirodnih resursa za strane investitore u Srbiji predstavlja povećano interesovanje međunarodnih kompanija za istraživanje mineralnih sirovina na teritoriji Bora
i Majdanpeka (bakar, zlato), Loznice (jadarit), Užica (nikl), Raške (olovo i cink) itd. Prema procenama nadležnog Ministarstva iz 2011. godine, Srbija poseduje potencijal da do 2020. privuče oko 3
milijarde evra ulaganja u istraživanja mineralnih resursa.
13. Razvoj industrije i promocija investicija u Vojvodini 13
3. Ekonomska razvijenost
Ekonomska razvijenost lokalne samouprave može se odrediti na
više načina, najčešće na osnovu prosečne mesečne neto i bruto
zarade po stanovniku (ograničen koncept jer iz analize isk-ljučuje
nezaposlene) ili bruto domaćeg proizvoda na nivou
regiona i opština.
4. Razvijenost privatnog sektora
Razvijenost privatnog sektora od izuzetne je važnosti poseb-no
kod ulaganja u tehnološki kompleksnim delatnostima sa
velikom dodatom vrednošću koje su, u velikoj meri, zavisne
od snabdevanja komponentama finalnih proizvoda ili različi-tih
proizvodnih usluga (na primer, automobilska, elektronska,
farmaceutska, prehrambena industrija itd.). Ovaj faktor sa-drži
niz pokazatelja, kao što su: broj kompanija (ukupno i u
datom sektoru), broj novoregistrovanih i kompanija izbrisanih
iz registra u toku godine, najvažnija domaća preduzeća i strani
investitori.
5. Raspoloživost radne snage
Određivanje raspoloživosti radne snage vrši se pomoću
broja zaposlenih, odnosno preko broja nezaposlenih na
teritoriji opštine, dok bi se za potrebe komparativne analize
mogle koristiti stope nezaposlenosti kao relativni pokaza-telji.
Na višem nivou analize, trebalo bi uključiti i broj (ne)
zaposlenih u susednim opštinama i gradovima koji su, pri-mera
radi, udaljeni do 1 časa vožnje u odnosu na posmatra-nu
lokalnu samoupravu. Ovaj faktor postaje značajan kada
konkretna opština po većini ključnih kriterijuma odgovara
potrebama potencijalnih investitora, pa se problem defici-ta
radne snage traženih kvalifikacija rešava angažovanjem
14. Vodič za lokalne samouprave 14
radnika iz drugih mesta, uz adekvatan aranžman u vezi sa
njihovim transportom do i od radnog mesta.5
6. Kvalitet radne snage
Kao merilo kvaliteta radne snage po pravilu se uzima kvalifikacio-na
struktura, po stepenima stručne spreme: bez osnovne škole, sa
1-3 razreda i od 4 do 7 razreda, sa osnovnom školom, sa sredn-jom
školom, sa višom školom, sa fakultetom, odnosno sa magis-traturom
i doktoratom. Takođe se posmatra koje škole i fakulteti
postoje u opštini ili posmatranom regionu, raspoloživost različitih
obrazovnih profila, postojanje tradicije u određenoj grani privrede.
7. Troškovi radne snage
Za razliku od merenja kvaliteta, kalkulisanje troškova radne snage
izvodi se na jednostavan način, uzimanjem prosečne mesečne
neto ili bruto zarade u evrima (na nivou opštine, kao i po poje-dinim
delatnostima i granama).6
8. Ostali troškovi poslovanja
Kada su u pitanju ostali troškovi poslovanja na lokalnom nivou,
najveći značaj u procesu privlačenja privatnih ulaganja svakako
imaju naknade za građevinsko zemljište koje se standardno iz-ražavaju
u evrima po kvadratnom metru, a njima se mogu prido-dati
cena zakupa hala i poslovnog prostora, takođe u evrima po
m2 na mesečnom nivou. Svakako u ukupne troškove poslovanja
na lokalu ulaze i porezi koje naplaćuje država (PDV, porez na do-bit,
porezi i doprinosi na plate), cena električne energije i drugo.
9. Ponuda grinfild i braunfild lokacija
Među najbitnijim indikatorima kapaciteta lokalnih samouprava
za generisanje investicija nalazi se ponuda grinfild i braunfild lo-kacija,
bilo u okviru industrijskih i, eventualno, slobodnih zona,
bilo izvan njih. Radi se o ukupnoj površini zemljišta koje se nalazi
na raspolaganju za dugoročan zakup ili kupovinu, dok ostale fak-tore
u sklopu ovog indikatora predstavljaju merila iskorišćenosti
zona, tačnije površina izdatog ili otuđenog zemljišta, apsolutno i
relativno, kao i ukupna površina braunfild objekata na teritoriji
lokalne samouprave koji, pre svega, podrazumevaju neiskorišćene
proizvodne i skladišne kapacitete i vojnu imovinu.
10. Stanje infrastrukture
Na prethodni kriterijum nadovezuje se i stanje infrastrukture koja,
pored ukupne dužine drumske, železničke i vodovodne i kanal-izacione
mreže, broja aerodroma, raspoloživosti telekomunik-acione
mreže, obuhvata i visinu ulaganja u infrastrukturu, kako
ukupnu, tako i u procentu lokalnog budžeta.
11. Podsticaji za ulaganja
Nivo podsticaja za ulaganja može se meriti u formi procentualnog
umanjenja naknada za građevinsko zemljište, odnosno ostalih
5) Broj (ne)zaposlenih određenih kvalifikacija od značaja je kod svih tipova investicionih projekata, a naročito kod radno-intenzivnih ulaganja koja angažuju veliki broj zaposlenih. Najbolji primer te vrste
predstavljaju ulaganja u tekstilnoj industriji u Srbiji koja su locirana u opštinama sa velikim brojem nezaposlenih tekstilne struke (Benetton u Nišu, Golden Lady u Loznici, Pompea u Brusu i Zrenjaninu itd.).
6) Visina zarada nosi veliki ponder kod radno-intenzivnih ulaganja koja su primarno motivisana nivoom troškova, zbog njihovog značajnog učešća u ceni koštanja proizvoda. Na taj način objašnjava se lociranje
proizvodnje brojnih multinacionalnih kompanija na tzv. low-cost lokacijama (zemljama sa niskim troškovima poslovanja, a posebno radne snage), kakve su države Istočne Azije, poput Kine, Indonezije, Tajlanda,
Vijetnama i drugih. Kada su opštine i gradovi u Srbiji u pitanju, cena radne snage rangirana je na visokom 3. mestu među faktorima privlačenja investicija, prema Istraživanju investicione klime iz 2008. godine.
Problem radne snage
Poznat je primer opštine Pećinci koja je privukla veliki broj domaćih
i stranih investitora (kao što su nemački Bosch i domaći Pink) ali
sa svojih 3.000 stanovnika ne može ni izbliza da podmiri potrebe
za radnom snagom, pa lokalne kompanije zapošljavaju veliki broj
radnika iz Beograda zbog čega opština gubi začajne prihode od pore-za
na zarade. U tom smislu, strategija opštine bi trebalo da bude
unapređenje kvaliteta života, privlačenje ulaganja u nekretnine i
povećanje broja stanovnika.
15. Razvoj industrije i promocija investicija u Vojvodini 15
lokalnih naknada i taksi. Značajni su i podsticaji koje obezbeđuje
država odnosno Pokrajina preka agencija za promociju investicija
SIEPA i VIP fond.
12. Kvalitet života
Kvalitet celokupne socijalne infrastrukture obuhvata, između
ostalog, obrazovni sistem, ponudu i cene stambenog prosto-ra,
prisustvo ekspozitura poslovnih banaka, kulturne sadržaje
i drugo. U ovom trenutku, s obzirom na relativno nizak nivo
kvaliteta ostalih faktora lokalnog poslovnog okruženja i neo-phodnost
njihovog unapređenja, razvijenost obrazovnog siste-ma
i ostali elementi socijalne infrastrukture objektivno imaju
manji značaj. Međutim, sa podizanjem stepena konkurentno-sti
lokalnih samouprava po ostalim, važnijim indikatorima,
kvalitet života svakako će imati rastući uticaj. U praksi pro-mocije
investicija, poznat je primer Slovačke koja je uspela da
opredeli konačnu odluku korejske kompanije Kia Motors da
locira svoj projekat u gradu Žilina između ostalog i time što
je finansirala otvaranje škole na korejskom jeziku za decu me-nadžera
kompanije.
13. Pravni okvir i politička stabilnost
Kako na nacionalnom, tako i na lokalnom nivou, važna je
politička stabilnost koja predstavlja svojevrsan garant pred-vidivog
poslovnog okruženja. U tom smislu, česte promene
vlasti nisu dobra indikacija. Značajan je i regulatorni okvir za
poslovanje i pravna sigurnost, što ponajviše zavisi od države, a
u manjoj meri od lokalne samouprave. U tom smislu, sticanje
statusa kandidata za EU šalje pozitivan signal investitorima.
Međunarodni sporazumi i ugovori o slobodnoj trgovini kakve
ima Srbija sa Rusijom, CEFTA regijom itd, mogu imati oprede-ljujuć
uticaj na investitore.
Na osnovu ovako definisanih opštih elemenata privrednog am-bijenta,
lokalne samouprave mogu da organizuju sistematsko
prikupljanje podataka za navedene faktore i kreiranje baza
podataka (recimo, u .xls formatu) koje će biti ažurirane na
godišnjem nivou. Baze podataka imaju višestruku upotrebnu
vrednost: 1) u slučaju upita i interesovanja investitora, omo-gućavaju
efikasno prikupljanje traženih podataka i brzi odgo-vor
na upit; 2) informacije iz baza koriste se za izradu promo-tivnih
materijala opštine; 3) na višem nivou analize, oni mogu
poslužiti za statističko merenje međuzavisnosti pojedinih kom-ponenti
poslovnog okruženja (kao nezavisnih promenljivih) i
broja i vrednosti direktnih investicija u konkretnoj opštini (u
svojstvu zavisnih promenljivih veličina).
TARGETIRANI PRISTUP PROMOCIJI INVESTICIJA
Targetirani pristup promociji investicija podrazumeva usmer-avanje
marketinških napora na prioritetne industrije i one
investitore koje lokalna samouprava ima najviše šansi da
privuče. Targetiranje se smatra naj-adekvatnijim
pristupom u promociji
investicija, posebno za slabije raz-vijene
zemlje, jer omogućava da se
ograničeni resursi opštine efikasnije
koriste i usmeravaju na ključne grane
privrede koje imaju najviše potencijala
za razvoj i zapošljavanje.
Osnovni preduslov za uspeh u privlačenju investicija jeste da
opština identifikuje prioritetne sektore, zemlje i, eventualno,
kompanije koje imaju značajan potencijal za ulaganje na lo-kalnom
nivou. U tom cilju, koristan instrument predstavlja
matrica: sektori – zemlje, gde će biti označene privredne delat-nosti
i grane, kao i zemlje sa najvećom verovatnoćom ulaga-nja.
Naredni filter, nakon određivanja prioriteta u dimenzi-ji
sektor–zemlja, predstavlja procena potencijala za ulaganje
među kompanijama iz odabranih sektora i zemalja. Ova pro-cena
se vrši na osnovu detaljnog istraživanja poslovanja rele-vantnih
kompanija, ali, generalno, najveća verovatnoća ulag-anja
dolazi od stranih kompanija koje:
• Imaju veliki broj filijala u inostranstvu
• Delom obavljaju proizvodnju van matične zemlje
16. Vodič za lokalne samouprave 16
• U istočnoj i jugoistočnoj Evropi imaju mali broj fabrika ili
uopšte nemaju svoje fabrike
• Imaju značajan izvoz u istočnoj Evropi ili, u slučaju vanevro-pskih
kompanija, u Evropi kao celini
• U Srbiji već imaju neki oblik poslovanja (predstavništvo, distri-bucija,
marketing itd.), ali nisu realizovale investicione projekte
• Suočavaju se sa konkurentskim slabostima na sopstvenom
tržištu
• Zainteresovane su za strateška partnerstva sa firmama u našoj
zemlji
• Nabavljaju sirovine, poluproizvode, usluge i druge inpute iz
Srbije.
Generalno, preporučuje se targetiranje izvozno orijentisanih in-vestitora
jer na njih promocija ima najviše efekta (investitori koji
dolaze da bi opslužili unutražnje tržište će doći u svakom slučaju).
Ako neka kompanija prođe kroz navedene filtere, neophodno je
oceniti da li u našoj zemlji, odnosno u regionu i opštini postoje
resursi koji su potrebni za realizaciju investicije. U takve resurse
ubrajaju se: radna snaga (broj i kvalifikaciona struktura radni-ka);
sirovine (količina, kvalitet i cena); građevinsko zemljište
(površina, lokacija, komunalna infrastruktura, cena); saobraća-jna
i telekomunikaciona infrastruktura; lokalni dobavljači (broj
domaćih firmi u određenom sektoru, asortiman, kvalitet i cene
njihovih proizvoda, sertifikati kvaliteta) i drugo. Na kraju, kada
dođete do liste željenih kompanija – potrebno je da identifikujete
konkretne osobe, donosioce odluka, koji su zaduženi za tržište i/
ili investiranje u istočnoj i jugoistočnoj Evropi.
Osim potencijalnih investitora, važno je targetirati i različite
posredinke u promociji investicija u zemlji: pored državnih
agencija kao što su SIEPA i VIP fond, ovde spadaju i strane
privredne komore, poslovne asocijacije, konsultantske firme i ad-vokatske
kancelarije koje se bave savetovanjem prilikom selekcije
lokacija. Neretko, internacionalne kompanije posao prikupljanja
i analize podataka o potencijalnim lokacijama prepuštaju upra-vo
ovim specijalizovanim firmama i agencijama.
Koga da pitamo za investitore?
• Postojeća preduzeća – njihov lanac vrednosti (dobavljači i kupci u
inostranstvu)
• Logističke centre
• Međunarodne konsultantske kuće i advokatske kancelarije
• Sajmove – listing preduzeća izlagača
• Agencije za promociju investicija (SIEPA, VIP fond)
• Domaće i strane privredne komore i asocijacije u zemlji
• Privredne komore i sektorske asocijacije u inostranstvu
• Ministre i druge visokopozicionirane funkcionere
• Strane ambasade
• Dijasporu
• Internet – baze kompanija (Kompass, Hoover’s)
• Banke (međunarodno odeljenje)
Zašto je targetiranje investitora bitno?
1. Targetiranje omogućava opštinama i gradovima da usmere svoje
ograničene resurse na one industrije i kompanije koje imaju
najviše šanse da privuku
2. Targetiranje pomaže opštinama u definisanju proizvoda – veliči-na
industrijske zone, infrastruktura
3. Targetiranje pomaže opštinama da kreiraju najefektivniju strate-giju
promocije: na koje sajmove ići, kakve promotivne materijale
napraviti, koje kompanije obuhvatiti kampanjom direktnog
marketinga
4. Targetiranje omogućava proaktivan pristup promociji investicija i
prednost u pregovorima sa investitorom
DIFERENCIRANJE I POZICIONIRANJE PONUDE
Targetiranje je samo prva faza u marketingu lokacije, a potom
slede diferenciranje i pozicioniranje ponude – odnosno promo-cija.
Svrha etape diferenciranja i pozicioniranja sastoji se u tome
da se ustanovi šta je to u vezi sa našom zemljom, regionom ili
opštinom što je izdvaja od konkurencije – šta je to što će uveriti
17. Razvoj industrije i promocija investicija u Vojvodini 17
potencijalnog investitora da konkretna lokalna samouprava nudi
najbolju priliku za ulaganje. Za uspešno diferenciranje neophod-no
je detaljno poznavanje sopstvenog „proizvoda“, klijenata i
konkurencije. Ocena karakteristika jedne opštine, kao potenci-jalne
lokacije, vrši se pomoću SWOT (Strengths, Weaknesses,
Opportunities, Threats) analize. Ova analiza, kojom se ispituju
jake i slabe strane lokacije, odnosno šanse i pretnje iz okruženja,
služi da omogući razumevanje pozitivnih i negativnih aspekata
lokacije, kao potencijalnog mesta za ulaganje.
Analiza konkurencije podrazumeva četiri faze: 1) određivanje fak-tora
poređenja; 2) izbor konkurentskih lokacija i prikupljanje
podataka; 3) poređenje konkretne lokacije sa konkurentskim lo-kacijama;
4) formulisanje Jedinstvene prodajne poruke (Unique
Selling Proposition – USP) za lokaciju.
Kada je reč o zemaljama, naši glavni konkurenti su, pre svega,
države jugoistočne Evrope (Rumunija, Bugarska, Hrvatska i, u
manjoj meri, Bosna i Hercegovina, Makedonija, Albanija i Crna
Gora), kao i članice Evropske unije iz istočne Evrope (Češka,
Mađarska, Poljska, Slovačka, Slovenija i druge). Konkurenti
među lokalnim samoupravama su opštine i gradovi iz zemlje i
regiona, koji pre svega imaju sličnu privrednu strukturu i veličinu.
Kada se vrši poređenje sa konkurentskim lokacijama, od koristi
je da se kvantifikuje ovaj proces, tako što će izabranim faktori-ma
biti dodeljeni odgovarajući ponderi, prema njihovoj relativ-noj
važnosti. Najzad, na osnovu komparativne analize, moguće
je precizno odrediti konkurentsku poziciju lokacije i formulisa-ti
Jedinstvenu prodajnu poruku. Ova poruka treba, u sažetom
obliku, da izrazi one karakteristike lokacije koje su superiorne u
odnosu na konkurenciju i za koje postoji velika verovatnoća da
će biti atraktivne određenim privrednim sektorima.
Nakon faze diferenciranja, slede aktivnosti na pozicioniranju
ponude koje podrazumeva prezentovanje ponude na način koji
zadovoljava interese ciljne grupe investitora i promocija, odnosno
izgradnja željenog imidža. Ključne aktivnosti u okviru pozicionira-nja
ponude sastoje se u sledećem: 1) istraživanje postojećih per-cepcija
potencijalnih investitora; 2) definisanje željenih percepci-ja;
3) informisanje targetirane grupe u cilju izgradnje pozitivnog
imidža lokalne samouprave kao potencijalne investicione lokacije,
odnosno promocija.
ALATI I TEHNIKE PROMOCIJE INVESTICIJA
Kao jedan od četiri instrumenta lokalnog marketing miksa7,
promocija uključuje brojne tehnike pomoću kojih lokalne
samouprave mogu da prezentuju svoju ponudu ciljnim kategori-jama
investitora:
Unapređenje prodaje
U kontekstu promocije investicija, unapređenje prodaje se pre
svega odnosi na sajamske nastupe (sektorski i investicioni sa-jmovi),
poslovne konferencije i skupove, štampane materijale
(brošure, kataloge i info listove). Unapređenje prodaje omo-gućava
lokalnim samoupravama da se informišu o aktuelnim
trendovima, konkurenciji i stanju na tržištu, da grade željeni im-idž,
privlače investicije, pomažu razvoj postojeće privrede (pod-sticanje
izvoza i poslovne saradnje sa stranim kompanijama).
Štampani promotivni materijali nalaze svoju primenu na sajmov-ima,
konferencijama i drugim poslovnim skupovima, zatim pri-likom
održavanja prezentacija i sastanaka, u okviru direktnog
marketinga kada se distribuiraju ciljnim kompanijama, kao i u
elektronskom obliku na veb stranicama opština. Njihova osnovna
svrha je da, zavisno od obima materijala, zainteresuju potenci-jalne
investitore te da pruže osnovne informacije o mogućnos-tima,
uslovima i prednostima ulaganja u određenoj lokalnoj
samoupravi. Generalno, poželjno je da brošure budu manjeg obi-ma
(tri do deset strana), tako da sadrže samo najvažnije podat-ke
u konciznoj formi koji služe samo da zaintrigiraju investitora,
7) Marketing miks – 4P (Product – proizvod, Price – cena, Promotion – promocija i Place – distribucija) u smislu investicionog marketinga na lokalnom nivou podrazumeva kombinaciju elemenata
poslovnog okruženja ili konkretnu poslovnu ponudu (proizvod), troškove poslovanja u opštini (cena), instrumente prezentovanja investicionih potencijala opštine (promocija), odnosno efikasnost procesa
realizacije investicionih projekata (distribucija).
18. Vodič za lokalne samouprave 18
uključujući: prednosti ulaganja, geografska lokacija, infrastruk-tura,
radna snaga, struktura privrede, industrijska zona, porezi i
podsticaji, uspešne priče investitora. Info listovi su manjeg obima
(jedna strana) i sadrže još konciznije informacije bilo generalno
o investicionoj ponudi opštine, ili specifično – o konkretnoj grani
privrede ili o konkretnom projektu.
Investicioni sajmovi, opšteg ili sektorskog karaktera, mogu
da budu značajan alat u generisanju novih investicija ukoliko
se sajamskom nastupu pristupi na organizovan i sistematičan
način. Na prvom mestu, budžetom lokalne samouprave treba
predvideti sredstva za učešće samo na onim sajmovima, gde
postoji najveća verovatnoća ugovaranja novih poslova. Važno je
napomenuti da opština ne mora da zakupljuje sopstveni štand
(jer je to obično jako skupo), već može da se opredeli za daleko
povoljniju alternativu – a to je da pošalje odabranu delegaci-ju
lokalnih zvaničnika i profesionalaca samo da posete sajam.
Takođe, lokalna samouprava treba da prati pozive koje imaju
SIEPA ili VIP fond za učešće na zajedničkim nacionalnom ili
pokrajinskom štandu pod subvencionisanim uslovima. Na kraju
– uvek postoji mogućnost udruživanja i zajedničkog nastupa sa
lokalnom privredom, što je korisno i sa aspekta uštede opština
i sa aspekta promocije investicija i trgovine. Najbolji sajmovi su
najčešće sajmovi u inostranstvu koji su fokusirani na određeni
sektor ili granu privrede, kao što su MIPIM u Kanu i Expo Real
u Minhenu (sektor nekretnina), Fruit Logistica u Berlinu (preh-rambena
industrija), Hannover Messe u Hanoveru ili Autome-chanika
u Frankfurtu (za automobilsku industriju). U poslednje
vreme postaju aktuelni sajmovi u zemljama u razvoju koje se
Info-list certifikovane
opštine Stara Pazova
19. Razvoj industrije i promocija investicija u Vojvodini 19
pojavljuju ne samo kao velika uvozna tržišta, nego i kao rele-vantni
izvori stranih investicija (pre svega, Kina i države Dalekog
Istoka, kao i zemlje Arapskog poluostrva).
Lična prodaja
Lična prodaja podrazumeva prezentacije i demonstracije
proizvoda i usluga, u ovom slučaju – investicione lokacije i lo-kalne
administracije. Lična prodaja je neophodna kod proiz-voda
i usluga koji su skupi, tehnički složeni i retko se kupuju,
kao što je ovde slučaj. Prednosti lične prodaje su fokus na
potencijalne poslovne partnere – investitore, kastomizovana
komunikacija, neposredna povratna reakcija tokom i posle
sastanka. Najveći izazov je imati kompetentnog prezentera
(prodavca) koji dobro razume ponude opštine i zna strani
jezik. Direktni kontakti sa investitorima tokom prodajnih
prezentacija predstavljaju jedinstvenu priliku da opština saz-na
što više informacija o njihovim planovima, utiscima, koje
sve lokacije razmatraju itd.
Dobra priprema za sajam – ključ uspeha
Ključni preduslov uspešnog nastupa na sajmu, pored striktne selekcije sajamskih manifestacija, podrazumeva adekvatnu pripremu za učešće koja
obuhvata:
• Sastavljanje liste kompanija sa kojima će biti uspostavljen kontakt na sajmu: na osnovu privrednih potencijala opštine treba odabrati najviše
trideset kompanija koje bi mogle da budu zainteresovane za ulaganja (spisak svih izlagača na sajmu uvek postoji na veb sajtu ili u sajamskom
katalogu)
• Zakazivanje sastanaka unapred – izabranim kompanijama treba se unapred obratiti putem elektronske pošte (najkasnije dve nedelje pre počet-ka
sajma), ukratko predstaviti svoju ponudu i dogovoriti vreme i mesto sastanka
• Uspostavljanje kontakata sa relevantnim osobama – kada se radi o ulaganjima, ključni top menadžeri u organizacionoj strukturi, pored
generalnog direktora, mogu biti direktori zaduženi za razvoj poslovanja, ili direktori odgovorni za pojedine geografske regione (Srbija se najčešće
svrstava u region centralne i istočne Evrope, ili jugoistočne Evrope, ili u tzv. EMEA zonu koja obuhvata Evropu, Bliski Istok i Afriku)
Nakon posete sajmu potrebno je uraditi tzv. follow-up sa svim kompanijama sa kojima je uspostavljen kontakt, poslati e-mail sa dodatnim infor-macijama,
pozvati na dalju saradnju te u narednom periodu održavati odnose u cilju eventualnog uspostavljanja saradnje.
Direktni marketing
Direktni marketing podrazumeva direktno obraćanje po-tencijalnim
investitorima ili poslovnim partnerima, sa konk-retnom
ponudom, preko pošte, telefona (telemarketing),
e-maila ili društvenih mreža. Osnovni uslov za sprovođenje
ovakvih kampanja jeste izrada i održavanje baze potencijal-nih
investitora. Za opštine se preporučuje da se fokusiraju
na male i srednje kompanije izvozne orijentacije koje mogu
samostalno da kontaktiraju, bez prethodnog posredovanja
na nivou centralne vlasti. U pitanju je krajnje personalizovan
vid komunikacije, prilagođen tačno određenom i unapred
poznatom potencijalnom investitoru, usmeren na odgovor i
akciju. Krajnji cilj je zakazati sastanak – u lokalnoj samoupra-vi,
u kompaniji, na sajmu itd. U značajne prednosti ove teh-nike
spada merljivost rezultata i relativno niski troškovi, a
izazov je stalno zastarevanje kontakata u bazi i potreba za
održavanjem kontinuiranog (često višegodišnjeg) odnosa sa
potencijalnim investitorima.
20. Vodič za lokalne samouprave 20
Ekonomska propaganda (advertajzing)
Propaganda se odnosi na oglašavanje u stručnim i poslovnim
časopisima, novinama, na internet portalima i mrežama,
putem bilborda, reklamiranje na televiziji ili radiju. Oglaša-vanje
i reklamiranje je u principu više namenjeno za proizvode
koji se masovno i često kupuju (različita potrošna dobra koja
se mogu pronaći u svakoj prodavnici) jer je reč o izuzetno
skupom vidu promocije (u apsolutnom smislu) koji postaje
relativno jeftin po jedinici proizvoda (ako nam je cilj da proda-jemo
velike količine određenog proizvoda što očigledno nije
slučaj sa investicionom lokacijom). Ipak, lokalne samouprave
mogu pronaći interes u oglašavanju – bilbordi kraj autoputa
ili na aerodromu mogu biti relativno povoljan i atraktivan vid
promocije koji pomaže u jačanju svesti o lokalnoj samoupra-vi
kao investicionoj destinaciji i izgradnji povoljnog imidža i
prepoznatljivosti. Takođe, dobro osmišljeni oglasi i plaćeni PR
članci u poslovnim i industrijskim časopisima su se pokazali
efektivnim u privlačenju investitora.
Odnosi sa javnošću (PR)
Publicitet se često doživljava kao besplatna promocija, ali
to je samo delimično tačno: iako možda niste platili oglas
– sigurno ste morali da uložite dosta vremena, ideja i na
kraju – novca da biste postigli željeni efekat u medijima. Ali
velika prednost publiciteta je kredibilitet poruke. Za lokalne
samouprave je sigurno važno da budu zastupljene u nacio-nalnim
medijima, jer je to nešto što strani investitori zain-teresovani
za Srbiju sigurno prate i analiziraju. A važno je da
za opštinu čuju i svi donosioci odluka i posrednici u promo-ciji
investicija na nacionalnom nivou. Takođe, opštine mogu
Kampanja na beogradskom
aerodromu za jačanje imidža
Srbije i Vojvodine kao
investicione destinacije
21. Razvoj industrije i promocija investicija u Vojvodini 21
da učestvuju na međunarodnim konkursima i takmičenjima
kao što je fDi konkurs Financial Timesa za najbolje investi-cione
destinacije u Evropi koji se održava na svake dve go-dine
– dobri rezultati na ovakvim takmičenjima mogu doneti
mnogo pozitivnog publiciteta ne samo u Evropi – već širom
sveta. Neki od najčešće korišćenih instrumenata u PR-u su
promotivni događaji, pres konferencije, organizacija studi-jskih
poseta i treninga za novinare, saopštenja za štampu,
medijski bilteni itd.
Internet marketing
U domenu internet marketinga, za lokalne samouprave je na-jvažnije
da imaju ažurnu i informativnu internet prezentaciju
(vebsajt) na srpskom i engleskom jeziku (najmanje). Vebsajt
je prozor u svet lokalne samouprave i često prva tačka sus-reta
s investitorom, pa može značajno uticati na prvi utisak.
Sadržaj informacija na sajtu treba da prati stukrutu investici-one
brošure opštine, uz dodatak sekcije za preuzimanje važnih
dokumenata, odluka, strategija i promotivnih materijala. Pored
održavanja vebsajta, izuzetno je korisno da lokalna samoupra-va
ima aktivne profile na ključnim društvenim mrežama – Face-book,
Twitter, Youtube, Linkedin, Slideshare, iako u praksi opš-tine
retko imaju kapaciteta za ovu aktivnost. Postoji mogućnost
oglašavanja na internetu – sponzorisani linkovi na Googleu, kam-panje
na Facebooku, postavljanje reklamnih banera na sajto-vima
koji ostvaruju veliki broj poseta itd. Prednosti interneta
su brojne: pristup globalnom tržištu po veoma niskoj ceni,
potpuna kontrola i velika fleksibilnost sadržaja, interakcija sa
ciljnim javnostima i ažuriranje informacija u realnom vremenu,
praćenje rezultata promotivnih kampanja (kretanje broja pose-ta),
učenje o posetiocima kroz specijalizovane besplatne alate
za praćenje statistika (Google Analytics).
KONZISTENTNA I KOORDINISANA KOMUNIKACIJA
Kako bi se ostvarila sinergija i postigli željeni rezultati neophodna
je osmišljena i koordinisana upotreba različitih promotivnih ala-ta
i tehnika koje smo opisali u prethodnom poglavlju. Prilikom
razvijanja svakog od promotivnih instrumenata, od izuzetne je
važnosti da se najpre odredi centralna tema promotivnih poru-ka
koja će zatim konzistentno biti korišćena kroz sve promotivne
aktivnosti. Između ostalog, ova tema treba da bude bazirana na
sledećim principima:
• Tema mora reflektovati želje investitora – treba da demonstrira
način na koji će opština pomoći investitoru da zadovolji svoje
ključne potrebe
• Tema mora izražavati jedinstvenost lokacije – da bi se konkret-na
lokacija razlikovala od ostalih, tema marketinga mora jasno
da izrazi Jedinstvenu prodajnu poruku
• Tema mora biti precizna i istinita – bez obzira na eventualne
konkurentske nedostatke određene lokacije, oni ne smeju da
budu neistinito predstavljeni, zbog toga što takav način pro-movisanja
stvara veoma negativne percepcije i umanjuje kredi-bilitet
lokalne samouprave
Sajt za promociju investicija
grada Subotice
22. Vodič za lokalne samouprave 22
• Tema mora biti konzistentna – centralna marketinška poruka
mora da bude više od reklamiranja i treba da se provlači kroz
sve promotivne aktivnosti.
Sadržaj teme treba da bude zasnovan na Jedinstvenoj proda-jnoj
poruci – kratkom i efektom sloganu kojim se izražava njena
ključna konkurentska prednost, tj. ono po čemu je jedna lokalna
samouprava bolja od konkurentskih opština. Jedan od najboljih
slogana koji je svojevremeno korišćen u opštini Ruma glasi: „Ruma
ima petlju“. Kao takav, on predstavlja kombinaciju popularnog
kolokvijalnog izraza, koji dugo ostaje zabeležen u memoriji, i
zvaničnog naziva radne (industrijske) zone u Rumi – Rumska petlja,
što sugeriše široku ponudu komunalno opremljenog građevinskog
zemljišta, kao glavni ili jedan od glavnih promotivnih argumenata
Rume pred potencijalnim investitorima. Ruma je takođe koristila
slogan „Fit for profit” za ciljanu promociju investicija u industriju
kože i obuće na beogradskom aerodromu.
Pored definisanja Jedinstvene prodajne poruke, promotivni miks
opština treba da izražava i njihov prepoznatljiv vizuelni identitet
kojeg će se dosledno pridržavati prilikom izrade dizajna promo-tivnih
materijala (logo, karakteristične boje, vrsta, veličina i boja
fonta, oblici i drugo).
Reklama za promociju investicija u
certifikovanu opštinu Ruma, kampanja
na beogradskom aerodromu 2014.
24. Vodič za lokalne samouprave 24
AUTOMOBILSKA INDUSTRIJA
Automobilska industrija je jedan od najvažnijih i najvećih privred-nih
sektora u svetu, kako po prihodima, tako i po broju zaposlen-ih.
U svetu se godišnje proizvede oko 90 miliona motornih vozila,
od čega preko 70 miliona spada u kategoriju putničkih vozila.
Po svojoj strukturi, automobilska industrija je strogo hijerarhi-zovana.
Na vrhu hijerarhije nalaze se proizvođači automobila.
Današnja uloga proizvođača automobila (OEM) je da razvija au-tomobil,
kontroliše svoje dobavljače i vrši montažu. Većina proiz-vođača
automobila proizvodi i motore u sopstvenim pogonima.
Neki proizvođači proizvode i svoje transmisije (menjače) i otpre-ske
(limove) tj. karoseriju. Sve ostale delove (uključujući i delove
motora i transmisije) proizvode njihovi dobavljači. Na jednog
zaposlenog kod proizvođača automobila dolaze 3 zaposlena kod
dobavljača. Dobavljači stvaraju skoro 80% vrednosti automobila.
LANAC VREDNOSTI
Dobavljači su razvrstani u razrede ili tzv. redove (Tier). Takozvani
Tier 1 dobavljači imaju direktnu vezu sa proizvođačem automobi-la
i vrše dostavu komponenti u fabrike automobila. U pitanju su
uglavnom velike kompanije koje proizvode veće grupe ili sisteme
(Bosch, Continental, Magna, Denso, TRW itd.). Oni proizvode
sisteme ubrizgavanja goriva, instrumental table, sedišta, izduvne
25. Razvoj industrije i promocija investicija u Vojvodini 25
sisteme, klima uređaje, turbo punjače, šasije ili osovine, tzv.
frontendove, krovne sisteme itd. Tier 2 dobavljači proizvode za
potrebe Tier 1 dobavljača i nemaju direktnu vezu sa proizvođačem
automobila. Tier 3 dobavljači proizvode za potrebe Tier 2 doba-vljača
i tako redom. Standardna praksa je da svaki OEM ima četi-ri
reda dobavljača od Tier 1 do Tier 4. U Tier 4 dobavljače, koji se
nalaze u dnu piramide, generalno spadaju proizvođači sirovina,
poput Thyssen Kruppa, Arcelor Mitala, Alcoae, BASF-a, DuPonta
itd. Pošto su Tier 1 dobavljači velike kompanije, sa mnogo različi-tih
proizvoda, čest je slučaj da Tier 1 dobavljač bude u isto vreme
i Tier 2, ali za različite proizvode.
Za automobilski sektor karakteristična su dva osnovna mod-ela
proizvodnje i isporuke: Just in Time – JIT i Just in Sequence
– JIS. Oba tipa proizvodnje podrazumevaju proizvodnju sa min-imalnim,
samo nužnim zalihama, kako sirovina, tako i gotovih
proizvoda. Pošto je karakteristika automobilske industrije proiz-vodnja
velikih količina proizvoda od relativno skupih materijala,
JIT omogućava minimalnu rezervaciju kapitala za resurse koji u
datom trenutku ne ostvaruju dodatu vrednost, što znači da se
proizvodnja i nabavka materijala organizuju u direktnoj vezi sa
narudžbinama klijenata (OEM, ili Tier 1, 2). JIT podrazumeva
postojanje male zalihe robe koja ima za cilj očuvanje kontinuite-ta
proizvodnje u slučaju nepredviđenih problema (sa mašinama,
fabrikom, kvalitetom proizvoda itd.). Takođe, kod JIT-a postoji
međukorak skladištenja gotovih proizvoda pre isporuke na lini-ju
za montiranje sistema tj. automobila. JIS model se zasniva na
istim principima kao JIT sa tom razlikom što se komponente is-poručuju
direktno na liniju za proizvodnju klijenta (OEM, ili Tier
1) u tačno utvrđenom vremenskom intervalu (sekvenci, otuda i
naziv). JIS podrazumeva nepostojanje zaliha.
Budući da se danas skoro svaki automobil razlikuje od drugog
u skladu sa željama krajnjih kupaca, JIT i JIS sistem moraju da
obezbede veliku fleksibilnost proizvodnje. Kada kupac naručuje
automobil u salonu, on bira osnovni paket opcija i opreme, ali
može i da dodaje opremu. Ovakva narudžbina dolazi do proiz-vođača
koji potom obaveštava svoje dobavljače koje i kakve
delove treba da mu isporuče. Dobavljači potom imaju nekoliko
dana ili sati da komponente proizvedu i isporuče. Da bi doba-vljači
udovoljili zahtevima svojih neposrednih kupaca oni svoje
kapacitete organizuju na nekoliko načina. OEM-ovi zahtevaju od
svojih Tier 1 dobavljača da formiraju tzv. sekvencione fabrike. Te
fabrike montiraju ili proizvode sisteme i komponente koji su veliki
i za koje se ne isplati transport na veće udaljenosti. Ove fabrike
su, po pravilu, razmeštene u parkove dobavljača (supplier park) i
nalaze se ili u sklopu kruga fabrike automobila ili u neposrednoj
blizini. Isporuka se vrši ili kamionima ili posebno napravljenim
trakama koje omogućavaju direktnu vezu sa linijom za montažu
automobila, što je ređi slučaj.
OEM-ovi i Tier 1 dobavljači često primoravaju svoje dobavljače da
lokalizuju svoju proizvodnju tj. smeste je u neposrednu blizinu ili
Primer iz prakse: FIAT
Italijanski FIAT u Kragujevcu ima nekoliko Tier 1 dobavljača
sa sekvencionim fabrikama u krugu fabrike i u zoni Grošnica:
Johnson Controls, Magneti Marelli, HTL, Sigit, Proma. Oni
montiraju sledeće komponente: instrument table, centralne
konzole, obloge vrata i zadnje obloge, prednje i zadnje branike,
izduvne sisteme, gume, sedišta, plastične delove, otpreske za
vozilo. Komponente u Kragujevac dolaze od njihovih dobavljača
sa fabrikama širom Evrope. Sekvencione fabrike rade isključivo
za jednu fabriku. Za FIAT u Srbiji od stranih kompanija takođe
rade i Draexlmaier u Zrenjaninu (centralni kablovski set),
Mecaplast Zrenjanin (plastični delovi), AD Plastik Mladenovac
(plastični delovi) itd. Međutim, ove fabrike ne rade isključi-vo
za FIAT, već i za druge proizvođače (BMW u Nemačkoj,
Renault u Sloveniji, Dacia u Rumuniji, Suzuki u Mađarskoj).
Ostale fabrike Tier dobavljača su teritorijalno raspoređene
tako da pokrivaju što veće geografsko tržište (ceo kontinent,
pojedinačnu zemlju ili regiju) naravno u skladu sa rasporedom
postojećih i potencijalnih kupaca.
26. Vodič za lokalne samouprave 26
istu zemlju gde se nalazi njihova sopstvena fabrika, ukoliko žele da
dobiju posao. Postoji nekoliko razloga koji utiču na odluku doba-vljača
da otvore novi pogon, ali se uglavnom svode na optimizaciju
poslovanja i smanjivanje troškova, bilo da je u pitanju izmeštanje
postojećih kapaciteta ili otvaranje novih. Dodatni razlog je ulazak
na novo tržište koje se nalazi u fazi intenzivnog rasta.
Svaki OEM ima po nekoliko dobavljača za istu komponentu. Na
taj način se povećava konkurencija, smanjuje cena, kao i rizik
vezivanja samo za jednu kompaniju. OEM-ovi, takođe, insistiraju
da njihovi dobavljači imaju nekoliko klijenata, kako bi smanjili
rizik propadanja dobavljača, što bi značilo i ugrožavanje sopst-vene
proizvodnje.
Certifikat koji je standard u automobilskoj industriji i koji
poseduje skoro svaka kompanija, pored sistema upravljanja
kvalitetom, zaštitom na radu i zaštitom životne sredine, jeste
certifikat TS 16949.
GLAVNI FAKTORI INVESTICIJA
Radna snaga
Prilikom sastavljanja dobre ponude za investitore iz prateće au-tomobilske
industrije, mora se imati u vidu koji su to faktori i
kriterijumi koji utiču na donošenje njihovih odluka i šta ih uopšte
pokreće da traže novu lokaciju. Najvažniji i najčešći opšti razlog je
smanjenje troškova poslovanja. Ovo se pre svega odnosi na trošk-ove
radne snage, energenata, carinske stope u zemljama krajnjeg
uvoza proizvoda, logistike itd.
Ključ privlačenja investitora je radna snaga. Stoga je veoma
bitno da se investitoru prenesu potpune informacije o stanju
raspoložive radne snage u opštini. Svaka lokalna samouprava bi
trebalo da poseduje pregled obrazovnih ustanova sa posebnim
naglaskom na tehničke škole i fakultete. Investitori često traže od
lokalnih škola da se program učenja uskladi sa potrebama firme
i da se napravi veza između škole i firme u pogledu prakse koju bi
učenici svakako morali da steknu u toku školovanja.
Kadrovi koji se najčešće traže su:
• Tekstilni radnici – zapošljavaju se ne samo za potrebe krojenja i
šivenja, već i u finoj montaži zbog razvijene motorike i spretnosti
u radu rukama
• Operateri na mašinama – različiti profili operatera za rad na
mašinama za razne namene; prednost pri zapošljavanju imaju teh-nički
obrazovani radnici (srednje tehničke škole raznih smerova)
• Inženjeri – različitih tehničkih smerova
• Menadžment – logistika, HR, finansije, proizvodnja i drugo.
Kompanije često obuhvataju veći region za potrebe zapošljava-nja.
Radijus od 25 km je prihvatljiv za investitora u pogledu troško-va
transporta radnika u proizvodnji. Radijus je veći za inženjere i
menadžere. Najbolje rešenje je ukoliko od mesta stanovanja do
fabrike postoji mogućnost organizacije javnog prevoza autobu-som,
ili da se investitoru ponudi opcija privatnog prevoznika.
Braunfild lokacije
Investitori su često zainteresovani da u početku samo zakupe
proizvodni, skladišni i kancelarijski prostor, a ne da kupe pos-tojeći
ili izgrade svoj. Ovo uglavnom rade zbog smanjivanja
rizika da im proizvodnja ne bude uspešna u Srbiji, jer ne poznaju
zemlju i nemaju poverenja u nju, zbog izbegavanja velikih finan-sijskih
ulaganja u početku ili zbog potrebe da krenu veoma brzo
u realizaciju investicije i proizvodnju. Pored toga, postoje prim-eri
investitora koji uzimaju u zakup prostor zbog planova da u
27. Razvoj industrije i promocija investicija u Vojvodini 27
zemlji ne ostanu duži vremenski period, što bi značilo nerent-abilnost
izgradnje sopstvenih objekata. Postoje, međutim, i in-vestitori
koji u početku pokazuju isključivu zainteresovanost da
uzmu u zakup prostor, ali ipak promene odluku i preorijentišu
se na grinfild investiciju (ovo je veoma bitno znati i zbog toga
treba svakom investitoru predstaviti sve opcije, koje naravno
imaju smisla). Ovo se dešava iz nekoliko razloga, ali pre svega
zato što ne postoji velika ponuda adekvatnih braunfild lokacija
u Srbiji, zato što postojeće ne odgovaraju potrebama (prestare,
nedovoljno energetski efikasne, nisu namenjene proizvodnji, već
prvenstveno skladištenju) ili su preskupe.
Investitori traže braunfild lokacije različitih površina. Dosadašnje
investicije iz prateće automobilske industrije u Srbiji podrazume-vale
su zapošljavanje velikog broja radnika, što se odražava i na
veličinu braunfilda – od 2.000 m2 pa naviše. Ukoliko su hale
namenjene za jednostavnu montažu i operacije na mašinama,
one ne treba da budu visoke, već upravo suprotno zbog smanjen-ja
potrebe za grejanjem zimi. Međutim, kod proizvodnje u kojoj
postoje veće mašine ili potreba instaliranja krana, tražena visina
je od 8 m pa naviše. Za jednostavne operacije dovoljna je struja
od nekoliko stotina kW. Prosek je jedan normalan trafo od 630
kW. Kod proizvodnje sa većim brojem mašina (guma, plastika,
livnica) traži se kapacitet struje od nekoliko MW. Hale moraju
da imaju dovod vode, kanalizaciju, kišnu kanalizaciju, telefonske
linije, internet, gas (koji se koristi za grejanje, ali i za proizvodn-ju).
Takođe, hale treba da poseduju i dovoljno mokrih čvorova za
zaposlene sa tuševima, garderobom i kantinom. Oko hale treba
da postoji dovoljno prostora za manevrisanje kamionima, jer su
istovari/utovari česti i zbog toga se traže i rampe za utovar/ isto-var.
Prostor mora da bude ograđen zbog sigurnosti.
Starije hale uglavnom imaju više kancelarija nego što je danas po-trebno,
nisu energetski efikasne, nemaju adekvatan sistem grejan-ja
(skoro isključivo se danas traži gas) i nemaju hlađenje. Prateća
automobilska industrija traži visoke standarde u pogledu hale i
zbog toga je teško pronaći adekvatnu halu starije gradnje koja bi
investitorima odgovarala.
Lokacije treba da budu u blizini većeg naseljenog mesta i idealno
je da radnici mogu da dolaze do njih biciklima ili javnim prevo-zom.
Investitori vrlo često traže da na lokaciji postoji dovoljno
prostora za kasnije širenje površine pod krovom.
Grinfild lokacije
Investitori koji su zainteresovani za grinfild lokacije obraćaju
pažnju na prethodnu upotrebu zemljišta zbog mogućeg zagađen-ja,
opremljenost lokacije infrastrukturom, položaj lokacije, pos-tojanje
planske dokumentacije itd. Investitori uglavnom zahteva-ju
da lokacija ima svu neophodnu infrastrukturu (pristupni put,
vodovod, struja, gas, kanalizacija, optički kabl) i da se tačke za
priključke nalaze u neposrednoj blizini ili na samom obodu lokaci-je.
Ukoliko ne postoji sva neophodna infrastruktura, investitor će
tražiti uveravanje od strane Vlade da će infrastruktura biti dovede-na
u dogovoreno vreme do lokacije i nije retko da se u Ugovor sa
lokalnom samoupravom uvrste i penali za slučaj kašnjenja.
Investitori uglavnom traže lokacije koje su veće od potrebnog
kako bi sebi ostavili prostor za dalji rast u narednim fazama
poslovanja. Pošto većina lokalnih samouprava ima lokacije kod
kojih je stepen zauzetosti 50% (između 40% i 70%), to znači da
će investitor za halu od 5.000 m2 tražiti više od 1 ha zemljišta.
U poslednje vreme investitori traže oko 5 ha zemljišta, pogotovo
Industrijska zona
u Staroj Pazovi
28. Vodič za lokalne samouprave 28
što koriste mogućnost dobijanja besplatnog zemljišta od lokalnih
samouprava. Investitori obraćaju pažnju i na blizinu stambenih
objekata u odnosu na lokaciju, budući da se proizvodnja kod ve-likih
fabrika odvija u često u tri smene, uključujući i vikend pa,
stoga, postoji zabrinutost izazivanja buke i problema sa lokalnim
stanovništvom.
Dobavljači
Dobar efekat investicija je i stvaranje posla za lokalne firme koje
mogu da prave opremu, alate ili čak da budu i direktni dobavljači
investitorima. Zato je dobro imati pripremljenu listu kompani-ja
koje bi mogle da budu dobavljači investitorima. S tim u vezi,
poželjno je imati i pripremljenu listu i preporuku (više od jedne
firme ako je moguće) za projektantsku kuću, špeditera, advokat-sku
kancelariju, knjigovođu itd.
Tržišta
Glavno tržište za većinu kompanija koje ulažu u Srbiji predstavlja
Evropska unija. Iako sa EU Srbija ima preferencijalni trgovinski
odnos, Sporazum nije toliko jednostavan u smislu sticanja porek-la
i EUR1 certifikata, koji omogućava uvoz robe iz EU u Srbiju i
obrnuto bez carine. Rusija, s druge strane, nije toliko zanimljiva
investitorima iz prateće automobilske industrije, iz dva razloga.
Prvi i najvažniji je velika udaljenost, tako da transportni troškovi
ne dozvoljavaju da kompanije iz Srbije snabdevaju rusko tržište.
Drugi razlog je postojanje Dekreta 166 po kojem svaki proiz-vođač
automobila u Rusiji mora da lokalizuje 60% svoje proiz-vodnje
kako bi izbegao plaćanje uvoznih carina na komponente.
Zbog toga, OEM-ovi sa fabrikama u Rusiji primoravaju svoje do-bavljače
da otvaraju fabrike u Rusiji kako bi ispunili uslov 60%
domaćeg porekla robe.
Slobodne zone
Lokalne samouprave koje na svojoj teritoriji imaju formirane slo-bodne
zone mogu i treba da ih koriste kao instrument privlačen-ja
investitora. Činjenica da većina investitora u Srbiji proizvodi
za potrebe automobilske industrije koja je bazirana u Evropskoj
uniji, čiji Srbija nije deo, pre svega u carinskom smislu, znači da
pri uvozu i izvozu dobara (sirovina i gotovih proizvoda) sva roba
podleže carinskom postupku koji iziskuje dokumentaviju koju
većina investitora ne poznaje, kao i postupcima koji vremenski
opterećuju organizaciju transporta dobara i proces proizvodnje.
Bez obzira na to da li u konkretnoj lokalnoj samoupravi posto-ji
Slobodna zona ili ne, nužno je investitora na vreme detaljno
upoznati sa carinskim propisima u Srbiji. Mnogo je primera da su
zbog nedovoljne informisanosti investitori nezadovoljni carinskim
sistemom, pa čak i da trpe neočekivane i najvažnije neplanirane
gubitke zbog naplate carinskih stopa prilikom uvoza robe u Srbiju.
Carinjenje
Carinjenje predstavlja jednu od najbitnijih stavki uspešnosti in-vestitora
u Srbiji, jer odlučujuće utiče na logističke performanse
kompanija. Automobilska industrija je, zbog modela JIT i JIS, ve-oma
rigorozna u pogledu kašnjenja isporuke proizvoda. Ovo se
naročito odnosi na JIS model koga odlikuje nepostojanje zaliha
roba, što znači da, ukoliko dobavljač kasni sa isporukom, kasni
i cela proizvodnja automobila i traka mora da se zaustavlja. Svi
proizvođači komponenti imaju ugovore sa proizvođačima auto-mobila
u kome se jasno definišu penali koje komponentaši plaća-ju
u slučaju kašnjenja i zaustavljanja proizvodnje. Oni se neretko
mere u milionima evra za svaki sat kašnjenja. Pored ove direktne
kazne postoji i indirektna, a ona se sastoji u gubitku posla tj. kli-jenta.
Zbog ovoga je automobilska industrija izuzetno osetljiva i
oprezna u pogledu pitanja logistike i carinjenja. Drugi razlog je
finansijske prirode – prateću automobilsku industriju karakterišu
relativno niske jednocifrene marže, što znači da svaka carinska
stopa veća od nule značajno smanjuje zaradu.
KANALI PRIVLAČENJA INVESTITORA
Strani investitori do informacija o Srbiji dolaze kroz nekoliko
kanala. Prvi kontakt sa njima često ostvaruju diplomatska pred-stavništva
njihovih matičnih zemalja u Srbiji, SIEPA-a i VIP fond,
29. Razvoj industrije i promocija investicija u Vojvodini 29
konsultantske kuće, Privredna komora Srbije, ili predstavništva
inostranih privrednih komora u Srbiji. Takođe, sve su češći sluča-jevi
da investitori direktno kontaktiraju lokalne samouprave. Izvor
kontakata sa kompanijama mogu biti specijalizovani sajmovi,
konferencije, manifestacije na kojima se okupljaju velike inos-trane
kompanije ili pojedini industrijski sektori. Jedan od kanala
koje ne treba potceniti jesu i neformalni kontakti preko prijatelja,
rođaka, ili bivših sugrađana koji se nalaze na radu u inostranstvu
u raznim proizvodnim kompanijama.
Lokalne samouprave bi trebalo da održavaju redovan kontakt sa
svim navedenim institucijama, što uključuje i ažuriranje informaci-ja
o opštini i postojećim lokacijama u bazama SIEPA-e i VIP fonda.
Preporuka je, ukoliko naravno za to postoje preduslovi, da i loka-lna
samouprava samostalno preduzima aktivnosti vezane za ak-tivno
privlačenje investitora. Jedan od načina je obilazak sajmo-va
specijalizovanih za prateću automobilsku industriju. Najveći
takav sajam je bijenale Automechanika (https://automechanika.
messefrankfurt.com) koja se održava u nekoliko zemalja sveta, ali
je najveća i najvažnija u Nemačkoj, u Frankfurtu. Tu se okuplja
najveći broj kompanija. Savet je da se ide na prva dva dana jer
je tada najveća šansa da se na štandovima firmi pronađu me-nadžeri
zaduženi za potragu za novim lokacijama (bilo da su oni
vlasnici, potpredsednici, ili zaposleni u odeljenjima za planiranje
i investicije). Ovo pravilo pogotovo važi za veliki i poznati sajam
automobila (http://www.iaa.de/) u Frankfurtu. On se smenjuje
sa Automechanikom i isto se održava svake druge godine. Iako su
kompanije koje izlaže na sajmu uglavnom proizvođači automobi-la,
postoje i hale u kojima su isključivo dobavljači i to velike firme.
Specijalizovane konferencije su takođe značajan kanal za
privlačenje investitora. Postoji nekoliko konferencija, a dve naj-bolje
su nemačke: konferencija časopisa Automobil Produktion
(http://www.automobil-forum.de/) i konferencija Zulieferer In-novativ
(http://www.bayern-innovativ.de/zulieferer2014). Obe
se održavaju u Minhenu u letnjim mesecima svake godine. For-mat
konferencija je takav da se u dva dana održi desetak preda-vanja
na temu trendova u automobilskoj industriji. Postoji i mini
prostor za izlaganje, ali pravi razlog za posećivanje ovih konfe-rencija
su kafe pauze i pauze za ručak, kao i večera na završetku
prvoga dana zbog prilike da se uz kafu ili obrok obave razgovori
sa direktorima velikih nemačkih i svetskih kompanija koji dolaze
zbog predavanja i sticanja novih kontakata.
Naredni način uspostavljanja kontakata sa investitorima podra-zumeva
direktnu komunikaciju, bez posebnog povoda. Primera
radi, ukoliko se u medijima pojavi vest da je neka kompanija u
problemima, zatvara fabrike ili da reorganizuje kapacitete, ona
često znači seljenje proizvodnje u zemlju sa nižim operativnim
troškovima. Tipična procedura za ovakav vid kontaktiranja inves-titora
sastoji se u tome da se unapred pripremi kratka prezentacija
(ne duža od dve stranice A4 formata) sa najvažnijim karakteristi-kama
Srbije i lokalne samouprave. Potom se centrala kompanija
pozove i zamoli se za kontakt osobe koja je zadužena za planiranje,
Primer iz prakse: komunikacija sa
potencijalnim investitorom
Jedan od najvećih dobavljača u automobilskoj industriji u svetu
u Srbiju je investirao nakon nekoliko godina komunikacije.
Osoba iz te kompanije zadužena za prodaju na području jugo-istočne
Evrope je upoznata je na automobilskoj konferenciji u
Austriji. Iako ta osoba nema veze sa investicijama, prosleđena
joj je prezentacija potencijala Srbije. I pored toga što nije bilo
nikakvog interesa kompanije u tom momentu, sa dotičnom
osobom je komunikacija održavana sledeće dve godine povre-menim
slanjem newslettera ili novih informacija o promenama
regulative u Srbiji. Nakon dve godine, kao odgovor na poslati
newsletter osoba iz te kompanije je ponudila sastanak u Aus-triji
sa članovima odeljenja kompanije iz Nemačke zaduženim
za odabir novih lokacija. Pokazalo se da je kompanija upravo
krenula u analizu novih lokacija za nekoliko proizvoda za koje
su bili neophodni novi kapaciteti. Sastanak je održan, nakon
čega je delegacija posetila Srbiju. Godinu i po dana nakon
prvog sastanka kompanija je odlučila da investira u Srbiji.
30. Vodič za lokalne samouprave 30
ili nove investicije. Idealno bi bilo kada bi se mogao obaviti i tele-fonski
razgovor sa relevantnom osobom, ali u realnosti se uglav-nom
se dobije email adresa na koju se pošalje kratak mejl koji
mora da bude tako formulisan da skrene pažnju osobi koja ga čita
i zainteresuje je da pogleda prezentaciju. Nakon nekoliko dana se
vrši provera da li je mejl primljen i da li postoji zainteresovanost.
Kasnije se, ukoliko trenutno ne postoji zainteresovanost, osobi pe-riodično
šalju mejlovi sa novim aktuelnim informacijama o ponu-di
Srbije, dolasku nekog novog investitora, ili novim podsticajima
u lokalnoj samoupravi.
Najzad, jedan od načina da se napravi veza sa investitorima je
i kroz održavanje redovnog kontakta sa kompanijama koje već
posluju na teritoriji opštine. Naime, direktori lokalnih fabrika
imaju uvid u planove svojih kompanija i često partnerskih firmi i
dobavljača i znaju kada se ove firme spremaju na nove investicije.
OD KOMUNIKACIJE DO INVESTICIJE
Kompanije iz prateće automobilske industrije koje najviše investi-raju
i stalno su potrazi za novim lokacijama uglavnom uključuju
velike multinacionalne kompanije sa složenom organizacijom i
mehanizmom odlučivanja koji se vertikalno proteže na više nivoa
menadžmenta. Ovo znači da se istraživanje i analiza lokacije radi
detaljno u nekoliko ciklusa, što podrazumeva česte posete i veliki
broj pitanja, bez obzira na to što se odluke ponekad donesu i u
roku od nekoliko meseci. Praksa je ipak pokazala da se rokovi za
donošenje odluka često probijaju od strane samih investitora do
te mere da se ponekad donošenje odluka produži na nekoliko
godina. U svakom slučaju, komunikacija sa investitorom treba da
bude konstantna čak i kada je donošenje odluke odloženo ili se
kompanija odlučila za drugu zemlju ili lokaciju.
Za vođenje jednog projekta trebalo bi da bude opredeljenja jed-na
osoba u lokalnoj samoupravi zadužena samo za konkretnog
investitora. Prilikom inicijalnog kontakta, lep gest je da prvom
sastanku, kao i drugim važnijim posetama, prisustvuje rukovodst-vo
lokalne samouprave, kao dokaz da lokalna samouprava zaista
želi da dobije projekat. Dalja komunikacija mora da se održava
redovno, bez velikih pauza.
Organizacija poseta dogovara se unapred ili sa samim investi-torom,
ili sa konsultantima tj. SIEPA-om i VIP-om. Pošto se, po
pravilu, obilazi više lokalnih samouprava u toku jednog dana,
neophodno je dobro organizovati posetu i držati se dogovo-rene
satnice. Najlakše je kada investitor unapred pošalje pitanja,
međutim, u slučajevima kada to izostane, trebalo bi pretpostaviti
šta investitora interesuje. Radi se uglavnom o pitanjima vezanim
za lokalnu samoupravu (opšti podaci), radnu snagu (proseč-na
cena, raspoloživost prema kvalifikacijama, polu i starosti),
ponuđene lokacije, ili podsticaje za ulaganja.
Najbolje pripremljene opštine za sastanke organizuju predstavni-ke
svih službi koje su bitne za realizaciju investicije, a koji su pri-premljeni
sa podacima kako bi mogli odmah da odgovore na sva
pitanja. Naravno, to ponekad nije moguće, ali je tada bitno da se
odgovori naknadno pošalju u što kraćem roku.
Kada investitor donese odluku da investira u lokalnu samoupra-vu,
dalja realizacija investicije mora da bude dobro usklađena
između onoga što je lokalnoj samoupravi neophodno u pogledu
birokratije i kapaciteta investitora da brzo pripremi svu neophod-nu
dokumentaciju sa svoje strane. Najbolje je sa investitorom
dogovarati u koracima sve faze realizacije unapred sa dobro pro-cenjenim
rokovima. I nakon realizacije investicije, posao se ne za-vršava,
već bi investitora trebalo pratiti i nadalje ukoliko se ukaže
potreba za naknadnom pomoći, što je uvek i slučaj.
PRIMERI REALIZOVANIH INVESTICIJA
U poslednjih 10 godina u Srbiji su investirale kompanije koje su
uglavnom Tier 1 i Tier 2 dobavljači i jedan OEM – FIAT. Najveći broj
kompanija koje su došle do sada u Srbiju potiču iz nekoliko podsek-tora
prateće automobilske industrije. Uglavnom je reč o proizvod-nji
koja zahteva mnogo ljudskog, a manje mašinskog rada poput:
konfekcioniranja kablova (Yura, Draexlmaier, Leoni, PKC, Lear),
obrade tekstila (Magna, Grammer, Aunde), pneumatici i tehnička
guma (Mitas, Michelin, Cooper Tires, Cooper Standard) i montaža
raznih vrsta sklopova (Bauerhin, Bosch, Lames).
31. Razvoj industrije i promocija investicija u Vojvodini 31
IG Bauerhin
IG Bauerhin je nemačka firma koja se bavi proizvodnjom grejača
za sedište. Nastupa na tržištu kao Tier 1 i Tier 2 dobavljač, jer za
pojedine grejače isporuku vrši direktno OEM-ovima (poput Au-dia)
ili Tier 1 dobavljačima (npr. Faurecia). Kompanija je otvorila
fabriku u Inđiji u zakupljenoj hali u privatnom vlasništvu, zatim je
izgradila sopstvene objekte u industrijskoj zoni u Inđiji i trenutno
zapošljava 1.300 radnika.
VIP fond je direktno kontaktiran od strane direktora kompanije
koji je pročitao članak o Vojvodini u OWC magazinu 2007. go-dine.
Kompanija je prvo proverila VIP fond preko kancelarije PKS-a
u Frankfurtu. Nakon nekoliko izveštaja i velikog broja ponuđenih
lokacija širom Vojvodine, doneta je odluka da se u zakup uzme lo-kaciju
u Inđiji. Razlozi su bili dobar položaj (autoput, aerodrom),
raspoloživa radna snaga (tekstilna industrija, prevashodno su os-obe
ženskog pola u proizvodnji) i objekat koji je odgovarao zada-tim
kriterijumima. Investicija je realizovana u roku od tri meseca
od prvog kontakta do početka proizvodnje i to sve u 2007. godini.
Kompanija nije planirala zapošljavanje ovolikog broja radnika, ali
se lokacija u Inđiji pokazala kao odlična zbog dobre radne snage
i činjenice da je matična kuća uspela da poveća godišnju količinu
prodatih grejača na evropskom tržištu.
Continental
Nemačka kompanija Continental je u 2013. godini postala naj-veći
svetski proizvođač automobilskih delova po prometu. Do
tada je ovo mesto zauzimao Bosch. Kompanija je najpoznatija po
proizvodnji pneumatika, iako najveći deo prihoda (sa tendenci-jom
porasta udela) ostvaruju u proizvodnji mehaničkih, meha-troničkih
i elektronskih komponenti. Najmanji deo grupe je teh-nička
guma koja je bila i zainteresovana za proizvodnju u Srbiji.
Prvi kontakt sa kompanijom ostvarili su predstavnici grada Sub-otice,
upoznavši zaposlenog u kompaniji tokom njegovog pri-vatnog
boravka u Subotici 2010. godine. Ubrzo zatim je Con-tinental
uputio zvaničan upit ekonomskom diplomati Srbije u
Berlinu, koji je zatim upit prosledio SIEPA-i i VIP fondu. Inves-titoru
je ponuđen veliki broj braunfild i grinfild lokacija. Investi-tor
je odabrao nekoliko i one su ubrzo posećene. Continental je
zatim odustao od zakupa, jer nijedna ponuđena lokacija nije bila
adekvatna (preskupa ili prestara). U trci su preostale tri grinfild
lokacije, sve na autoputu. Posle druge posete lokacijama u užem
krugu, Continental se odlučio za Suboticu. Nekoliko razloga bilo
je presudno: postojanje slobodne zone, iskusna i profesionalna
lokalna samouprava, blizina autoputa i granice, raspoloživost
radne snage. Investitor je 2012. godine u rekordnom roku podi-gao
halu, započeo proizvodnju i već sada je prevazišao planove u
pogledu broja radnika i visine investicije.
Kvalifikacije za FIAT
Kada je FIAT započeo sa procesom rekonstrukcije Zastave, VIP
fond je predložio kompaniji Draexlmaier da pokuša da se kva-lifikuje
kao dobavljač za kablovske setove. Prosleđen je kontakt
generalnog direktora FIAT-a. Na kraju je Draexlmaier dobio
posao i zaposlio novih, neplaniranih 700 radnika u Zrenjaninu.
32. Vodič za lokalne samouprave 32
Magna
U pitanju je kanadska kompanija koja ima snažno prisustvo u
Austriji sa preko 20.000 zaposlenih, budući da je osnovana od
strane Kanađanina rođenog u Austriji. Bavi se proizvodnjom ve-likog
broja raznorodnih komponenti i spada u pet najvećih kom-panija
u sektoru prateće automobilske industrije. Prvi kontakt sa
kompanijom je ostvarila SIEPA-a dobivši upit od direktora fab-rike
u Češkoj 2010. godine. SIEPA je ponudila veći broj lokaci-ja
u Srbiji. Posle nekoliko poseta Srbiji i ponuđenim lokacijama,
odabrana je grinfild lokacija u opštini Odžaci. Razlozi za odluku
su postojanje radne snage sa iskustvom u tekstilnoj industriji,
blizina granice, nepostojanje većih proizvodnih kompanija u oko-lini
i proaktivnost lokalne administracije. Magna je počela proiz-vodnju
2011. godine i već premašila prvobitne planove, tako da
trenutno zapošljava oko 650 ljudi sa tendencijom rasta.
Draexlmaier
Draexlmaier je porodična nemačka firma koja se bavi proizvod-njom
kablovskih setova i komponenti enterijera. Najveći pojedi-načni
klijent je BMW, za koji im je najveća konkurencija nemačka
firma Leoni koja takođe ima fabriku u Srbiji, u Prokuplju.
Prvi kontakt je ostvario VIP fond za predstavnikom kompani-je
u Rumuniji posredstvom Nemačke organizacije za tehničku
saradnju – GTZ još 2005. godine. U Rumuniji je u tom trenutku
Draexlmaier imao oko 20.000 zaposlenih i bio je najveći privatni
poslodavac. Za investitora su izlistane sve braunfild lokacije u Vo-jvodini
koje su odgovarale zadatim kriterijumima u skoro 15 loka-lnih
samouprava. Kompanija je bila zainteresovana isključivo za
zakup. Nakon godinu dana analize lokacija, investitor je odlučio
da ipak ne investira u Srbiji. Sa investitorom je, bez obzira na pro-bitnu
odluku, i dalje održavana komunikacija. Posle dve godine,
Draexlmaier je odlučio da još jednom pokrene proces analize lo-kacija
u Srbiji. Sredinom 2007. godine doneta je odluka da to
bude postojeća hala u Zrenjaninu. Presudilo je nekoliko faktora,
ali pre svega raspoloživost radne snage, blizina granice sa EU i
blizina postojećih fabrika u Rumuniji. Draexlmaier je proizvodnju
počeo 2008. godine. Trenutno zapošljavaju duplo više radnika od
prvobitnog plana – oko 3.000.
Bosch
Radi se o nemačkoj porodičnoj firmi u vlasništvu Bosch fondaci-je.
Sve do 2013. godine Bosch je bio najveći svetski proizvođač
delova za automobile. Kontakti sa ovom kompanijom su sigur-no
ostvarivani od strane više institucija na sajmovima i konfer-encijama
u toku prethodnih deset godina. VIP fond je kontakt
Fabrika Draexlmaiera
u Zrenjaninu
Fabrika Magne u Odžacima
33. Razvoj industrije i promocija investicija u Vojvodini 33
sa kompanijom ostvario na konferenciji u Gracu, u Austriji, gde
je upoznata osoba zadužena za prodaju u jugoistočnoj Evropi.
Komunikacija je održavana sve do 2010. godine kada su pred-stavnici
VIP-a pozvani da održe prezentaciju odeljenju kompanije
iz centrale u Štutgartu koja se bavi planiranjem novih lokacija i
investicija. Ubrzo nakon prezentacije, organizovana je poseta Sr-biji.
Već 2011. godine, kompanija odlučila da investira na grinfild
lokaciji u opštini Pećinci, zona Šimanovci. Za početak, kompanija
planira da proizvodi brisače sa oko 600 zaposlenih u sledećih ne-koliko
godina. Razlozi za odabir lokacije bili su blizina Beograda
zbog radne snage i većeg broja tzv. expat-ova (stranih državljana
iz iste firme), blizina aerodroma, autoputa itd.
Prilikom odlučivanja, velike kompanije koje u lokalnoj fabrici an-gažuju
zaposlene u kompaniji iz čitavog sveta favorizuju blizinu
velikih gradova. Logična pretpostavka je da će menadžeri želeti
da žive u velikim gradovima gde postoji infrastruktura za strance.
Najbolja infrastruktura je u Beogradu, gde se takođe nalazi i aero-drom.
Ovo je logika koju prate mnoge velike kompanije i treba je
imati u vidu.
Tisza Cipo Group
Mađarska kompanija koja se bavi autsorsingom, tj. proizvodi za
potrebe drugih proizvođača. Investititor je ostvario direktan kon-takt
sa više lokalnih samouprava na severu Vojvodine 2013. go-dine.
Najbitnija su bila tri kriterijuma: raspoloživost radne snage,
blizina granice sa Mađarskom i postojanje adekvatnog prostora.
U konkurenciji nekoliko lokacija odluka je 2014. godine done-ta
da se proizvodnja započne u Senti u iznajmljenom prostoru
nekadašnjeg Sentex-a, u vlasništvu Phiwa-e iz Subotice. Plan je da
kompanija zaposli oko 1.300 ljudi u sledeće tri godine.
Fabrika Boscha u Pećincima
34. Vodič za lokalne samouprave 34
FARMACEUTSKA INDUSTRIJA
Posmatrano po fabričkim vrednostima farmaceutskih proizvoda,
procenjena vrednost globalnog farmaceutskog tržišta u 2013. go-dini
iznosila je 665 milijardi evra. U Evropi, prema podacima EF-PIA
(The European Federation of Pharmaceutical Industries and
Associations), ukupna vrednost proizvodnje u 28 država člani-ca
EU, Norveškoj, Švajcarskoj, Srbiji i Turskoj dostigla je 217,5
milijardi evra i direktno obezbeđivala oko 690.000 radnih mesta.
Indirektno, farmaceutska industrija je generisala još tri do četiri
puta više radnih mesta u pratećim delatnostima. U pogledu tr-govinskog
bilansa, evropska farmaceutska industrija je u 2013.
godini ostvarila za 90 milijardi evra veći izvoz od uvoza.
Specifičnost ovog sektora sastoji se u dominantnom zapošlja-vanju
visokokvalifikovane radne snage različitih profila, kao i u
ogromnim ulaganjima u oblasti istraživanja i razvoja. Samo
tokom 2013. godine, prema podacima EFPIA, izdvajanja za is-traživanje
i razvoj u Evropi premašila su 30 milijardi evra. U
odnosu na neto prihode od prodaje, ovaj podatak farmaceut-sku
industriju stavlja na ubedljivo prvo mesto po izdvajanju za
istraživanje i razvoj (primera radi, izdvajanje za sektor softvera i
kompjuterskih tehnologija bilo je gotovo dvostruko manje).
U odnosu na globalni trend rasta, farmaceutsku industriju nisu
mimoišle mere štednje nacionalnih vlada koje se sprovode od
2010. Tako je na evropskom i američkom farmaceutskom tržištu
u 2013. godini zabeležen rast od 3%, odnosno 1%, dok su, u isto
vreme, tzv. brzorastuća tržišta, poput Brazila, Kine i Indije, imala
rapidan rast od 14% do 17% (IMS Retail Drug Monitor, 2014).
35. Razvoj industrije i promocija investicija u Vojvodini 35
Tradicionalna dominacija severnoameričkog tržišta potvrđena je
podacima da ovaj kontinent učestvuje sa 41% ukupne prodaje
lekova u svetu, a evropsko tržište učestvuje sa 27,4%. Pored toga,
zbog manje kupovne moći i okrenutosti dela evropske farma-ceutske
industrije ka proizvodnji generičkih lekova (zemlje Istočne
Evrope), tržište Severne Amerike učestvovalo je u prometu čak
55% novih, originalnih lekova, a Evropa sa svega 23% (IMS Data).
Uprkos usporavanju rasta, farmaceutska industrija, gledano kroz
trgovinski bilans visokotehnoloških sektora 28 zemlja članica EU,
drži visoko prvo mesto sa 55,6 milijardi evra suficita, znatno više
u odnosu na ostale visokotehnološke grane.
Prema aktuelnim prognozama IMS, očekuje se da godišnja sto-pa
rasta globalnog farmaceutskog tržišta bude između 3% i 6% u
periodu do 2017. godine, a evropskog od 0% do 3%. Očigledno
je da će na navedenu pozitivnu stopu presudno uticati rast tržišta
Kine, Indije, Brazila i Rusije sa godišnjim stopama rasta od 10%
do 13%. Poseban faktor koji sve ozbiljnije utiče na tržište i sektor
farmaceutske industrije predstavlja sivo tržište lekova i tzv. para-lelna
tgovina koja je samo u 2011. godini, na osnovu veleproda-jnih
cena, iznosila oko 5 milijardi evra.
U strukturi cene (bez hospitalne potrošnje) lekova na evrops-kom
tržištu, proizvođač zauzima oko 66%, ostatak pripada vele-drogerijama,
apotekama i državama (porezi i druga davanja).
Struktura cene
leka u Evropi
Proizvođač
Veledrogerija
Maloprodaja
Država
5,20%
18,80%
9,90%
66,10%
LANAC VREDNOSTI I TRŽIŠTE
Složenost farmaceutske industrije može se analizirati kroz lanac
vrednosti i faza u osvajanju proizvodnje i plasmanu na tržište.
Prva karika u lancu je otkriće aktivne supstance ili leka, kroz ra-zličita
prethodna istraživanja. U daljem procesu sledi faza razvoja
leka kroz pretklinička i klinička ispitivanja koja imaju za rezultat
patentiranje leka i postupak licenciranja i dozvole za proizvodnju.
Posebnu fazu čini osvajanje proizvodnje leka, odnosno standard-izacija
proizvodnog procesa kroz dobru proizvođačku praksu, pri
čemu se za stavljanje u promet zahtevaju odgovarajuće dozvole
kod nadležnih regulatornih tela. Nakon toga slede faze distribuci-je,
marketinga i prodaje kroz veleprodajne i maloprodajne mreže.
Inače, ovaj izuzetno složen i skup proces zahteva (kada je u pita-nju
inovativni preparat) između 12 do 15 godina.
Farmaceutsko tržište možemo podeliti na tri segmenta: original-ni
lekovi, generički lekovi i proizvodi koji se prodaju bez recep-ta.
Za razliku od proizvođača originalnih lekova, čije je korišće-nje
patentnih prava oročeno, proizvodnja generičkih lekova ima
drugačiji karakter i podrazumeva lekove čija je patentna zaštita
istekla. Bazirani na istoj aktivnoj supstanci, generički lekovi se
plasiraju na tržište pod drugim imenom u odnosu na originalni
lek. Najčešće, proizvođači genričkih lekova nisu oni koji su bili
proizvođači originalnog leka. Udeo generičkih lekova na tržištu
značajno je veći u zemljama istočne i centralne Evrope u odnosu
na na ,,stare’’ članice EU. Tako, za razliku od tržišta Francuske i
Belgije, gde iznosi u proseku oko 13%, u Poljskoj je iznad 60%, u
Slovačkoj 52%, a u Mađarskoj 35%. Zbog niza faktora, kao što je
isticanje patentne zaštite na jedan broj veoma zastupljenih orig-inalnih
lekova (posebno u periodu do 2016. godine), slabljenja
kupovne moći, te zvaničnih politika EU, nacionalnih vlasti, kao i
Svetske zdravstvene organizacije, očekuje se dalji rast udela gener-ičkih
lekova na tržištu. Tako, IMS u okviru svojih prognoza, pro-cenjuje
da će na tradicionalnim tržištima generičkih lekova udeo
generika sa današnjih 50% rasti do 57% u 2017. U narednih pet
do šest godina, značajan broj patenata će isteći, ostavljajući pros-tor
za prodor generičkih kopija na tržište. Po pravilu, nakon isteka
36. Vodič za lokalne samouprave 36
patenta, generički lek zauzme oko 90% udela u njegovoj prodaji.
Predviđanja pokazuju da će samo američki proizvođači original-nih
lekova, zbog isteka patenata, do 2015. izgubiti do 250 mili-jardi
dolara. Iako kompanije polažu nade u mogućnost razvijanja
novih originalnih proizvoda, male su šanse da se do takvih ino-vacija
dođe. Zbog toga će već prisutni merdžeri i akvizicije kom-panija
originalnih lekova sa proizvođačima generika biti sve češći.
Kroz merdžere i akvizicije, kompanije će pokušati da nadomeste
pad profita, dajući pravo licence kompanijama da prodaju autor-izovane
generike.
Pored originalnih i generičkih proizvoda, treći segment farma-ceutskog
tržišta i proizvodnje su OTC proizvodi tj. oni koji se
prodaju bez recepta. Ovaj deo tržišta, iako beleži usporenje
rasta zbog pada kupovne moći, ima stalnu ekspanziju i čini
sve značajniji deo farmaceutske proizvodnje. Stalnu ekspanzi-ju
na globalnom tržištu beleže i proizvodi za oralnu higijenu,
tradicionalni biljni lekovi, te dijetetski preparati, što se oce-njuje
kao jedan od značajnih potencijala farmaceutske indus-trije.
U prilog budućeg razvoja i osvajanja proizvodnje pojed-inih
generičkih lekova ide i to što se osnovna i klinička, izuzetno
skupa ispitivanja ne moraju ponavljati, pa je trošak proizvođača
takvog leka mnogo niži.
POVEZANE GRANE PRIVREDE
Razvoj farmaceutske industrije ima direktan ili indirektan uticaj
na većinu ostalih prerađivačkih industrija, ali i drugih delatnosti.
Direktan efekat se pre svega ostvaruje u oblasti hemijske indus-trije,
koja može igrati značajnu ulogu u proizvodnji i preradi
sirovina i polusirovina kao sastavnih komponenti farmaceutske
proizvodnje (proizvodnja neorganskih i organskih hemikalija,
destilovane vode, industrijskih gasova i dr), kao i proizvodnji
gotovih proizvoda hemijske industrije (parfemi i toaletni prepa-rati,
paste i preparati za oralnu higijenu i drugi kozmetički
preparati). Isti efekat se može očekivati i na prateću industri-ju
proizvodnje papirne i druge ambalaže, pakovanja i prepa-kivanja,
štamparsku industriju. Investiranje u farmaceutsku in-dustriju
podrazumeva angažovanje svih proizvodnih i uslužnih
delatnosti neophodnih za pokretanje i realizaciju kompleksnog
procesa proizvodnje (usluge planiranja, projektovanja, izgra-dnje
i opremanja objekata, proizvodnju i prodaju proizvodne,
laboratorijske i druge opreme, usluge servisa i održavanja,
usluge iz oblasti IKT, usluge transporta itd). Poseban segment
koji sve više dobija na značaju jeste odlaganje, uništavanje i
eventualna reciklaža farmaceutskog otpada. Farmaceutska in-dustrija,
zbog svoje strukture i potreba, može podstaći sektor
malih i srednjih preduzeća u pratećim delatnostima, kakav je
slučaj u Irskoj i Mađarskoj.
FARMACEUTSKA INDUSTRIJA U SRBIJI
U odnosu na razvijene farmaceutske industrije i tržišta Evrope,
Srbija ima relativno slabo razvijen sektor farmacije. Farmaceutska in-dustrija
u našoj zemlji doprinosi ukupnom BDP-u sa 0,6% do 0,7%.
37. Razvoj industrije i promocija investicija u Vojvodini 37
Udeo ove grane industrije u ukupnoj industrijskoj proizvodnji iznosi
oko 3,5%, a u okviru ukupne proizvodnje domaće hemijske indus-trije
učešće je oko 22%. Ukupna proizvodnja u ovoj grani industrije
dostiže 450 miliona evra, dok je ukupna potrošnja lekova na nivou
od 740 miliona evra, prema statistici Privredne komore Srbije za
2011. Domaća farmaceutska industrija direktno zapošljava oko
6.600 radnika, dok se indirektan broj radnih mesta procenjuje na
oko 30.000.
Vrednost srpskog izvoza lekova kreće se u rasponu od 155 do
160 miliona evra. Najveća izvozna tržišta su Ruska Federaci-ja
(50 miliona dolara), Nemačka (40 miliona dolara), zatim
Crna Gora, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Makedonija i Itali-ja.
Na drugoj strani, uvoz lekova je dvostruko veći, na nivou od
oko 370 miliona evra. Uvoz lekova bio je dominatno iz EU. Pre
svega iz Nemačke (99 miliona dolara), Francuske (76 miliona
dolara), Italije (47 miliona dolara), Velike Britanije (30 miliona
dolara) itd.
Udeo farmaceutskih i medicinskih proizvoda u ukupnom izvozu
Srbije, u prvom polugodištu 2014. bio je svega 1,6%, a u uvozu
3,4%. (Republički zavod za statistiku, Saopštenje za jun 2014).
Farmaceutska industrija, u pogledu direktnog doprinosa budžetu
Republike Srbije, učestvuje sa oko 40 miliona evra (porezi, dopri-nosi,
carine).
Na domaćem maloprodajnom tržištu lekova, procenjenom na
oko 740 miliona evra, po broju prodatih pakovanja, domaća
industrija i dalje je dominantna sa preko 70% udela. Međutim,
u smislu vrednosti prodatih lekova, odnos je bitno drugačiji i
ide u korist inostranih proizvođača i do 55% (ovo se objašnjava
značajno nižim cenama domaćih lekova u odnosu na uvozne).
Vrednosno posmatrano, domaće farmaceutsko tržište dom-inantno
čine generički lekovi sa oko 60%, a originalni lekovi
učestvuju sa 29%. Posebnu karakteristiku domaćeg tržišta čine
OTC proizvodi koji su u stalnoj ekspanziji i zauzimaju oko 12%
tržišta. Uočava se i trend stalnog proiširivanja dela tržišta za di-jetetske
suplemente, proizvode za oralnu higijenu, kao i tradi-cionalne
biljne lekove.
Učešće pojedinih vrsta
lekova na tržištu Srbije
Generički
Originalni
OTC
11%
29%
60%
Sa druge strane, Srbija pripada zemljama sa najmanjim brojem
originalnih lekova koji se nalaze na pozitivnoj listi (lekovi koji se
u celini ili delom plaćaju iz sredstava obaveznog zdravstvenog
osiguranja). Zbog toga se u narednom periodu očekuje veći
prodor uvoznih originalnih proizvoda, ali i investiranje velikih
komapnija u farmaceutski sektor, kada je u pitanju proizvodnja
inovativnih lekova.
Proizvodnjom osnovnih farmaceutskih proizvoda i preparata
u Srbiji bavi se 59 poslovnih subjekata. Za domaće farma-ceutsko
tržište karakteristična je dominacija nekoliko kom-panija.
Zajedničko učešće Hemofarma, Galenike i Zdravlja
Actavis iznosi oko 45%. Vodeći proizvođač u okviru farma-ceutske
industrije jeste Hemofarm, koji je u 2011. zauzimao
u ukupnoj prodaji lekova na domaćem tržištu od 26%. Gale-nika,
nekada dominantni snabdevač tržišta sa udelom koji se
kretao i preko 60%, u kontinuitetu gubi pozicije na tržištu, sa
udelom od oko 13%.
Izuzimajući Galeniku, Institut za imunologiju i virusologi-ju
Torlak, kao i Jugoremediju, najznačajniji domaći proiz-vođači
u oblasti farmaceutske industrije su u privatnom
vlasništvu i tu spadaju: Hemofarm, Zdravlje Actavis, Phar-maswiss,
Alkaloid Srbija, Pharmanova, Slaviamed, Ivančić i
sinovi i drugi.
38. Vodič za lokalne samouprave 38
Strane kompanije su u najvećem broju na farmaceutskom tržištu
prisutne kroz uvozne i licencirane proizvode ili su na tržištu zas-tupljene
kroz ugovore sa domaćim proizvođačima. U Srbiji je da-nas
aktivno oko 70 stranih farmaceutskih kompanija koje ima-ju
svoja registrovana predstavništva u zemlji. Najvažnije strane
kompanije prisutne u Srbiji su Pfizer, GSK, Sanofi-Aventis, Novo
Nordisk, Novartis, Boehringer Ingelheim, Bayer Healthcare, Al-kaloid,
Merck Sharp&Dohme, Janssen-Cilag.
Distribucija lekova u Srbiji, na osnovu važeće zakonske regu-lative,
odvija se preko veledrogerija. Pored više desetina regis-trovanih
veledrogerija, oko 75% lekova i medicinskih sredstava
se plasira preko 17 najvećih veledrogerija, koje su okupljene u
Grupaciju veledrogerija i zapošljavaju oko 2.500 radnika.
Na kraju lanca snabdevanja lekovima pojavljuju se apoteke,
koje se nalaze, pored državnih apotekarskih ustanova, uglav-nom
u privatnom vlasništvu. Broj apoteka je u stalnom porastu
i danas se kreće oko 5.000.
ISTICANJE PATENTNE ZAŠTITE
KAO ŠANSA ZA DOMAĆU INDUSTRIJU
Od 2010. godine, farmaceutska industrija je suočena sa prob-lemom
isteka patentne zaštite nad vodećim lekovima na svets-kom
tržištu. U narednih 5 do 6 godina , značajan broj patenata
će isteći, ostavljajući prostor za prodor generičkih kopija na
tržište. Po pravilu, nakon isteka patenta, generički leka zauzme
oko 90% udela u njegovoj prodaji. Predviđanja pokazuju da će
samo američki proizvođači originalnih lekova, zbog isteka pate-nata,
do 2015. izgubiti do 250 milijardi dolara. Iako kompanije
polažu nade u mogućnost razvijanja novih originalnih proizvo-da,
male su šanse da se do takvih inovacija dođe. Zbog toga će
već prisutni merdžeri i akvizicije kompanija originalnih lekova sa
proizvođačima generika, biti sve češći. Kroz merdžere i akvizicije
kompanije će pokušati da nadomeste pad profita, dajući pravo
licence kompanijama da prodaju autorizovane generike.
Najilustrativniji primer efekata osvajanja proizvodnje generičkih le-kova,
jeste lek Imatinib, od strane kompanije Actavis, koji proizvodi
Hemofarm u Vršcu