2. “Plavi oblak”
„Na nebu je živio jedan mali plavi oblak. Radio je što je htio i uopće ga se nije ticalo
što rade drugi. Sve dok jednog dana nije ugledao grad sav u plamenu. Bijeli ljudi su
napadali crne, crni su navaljivali na crvene, crveni su napadali žute, a žuti pak na
bijele. Užasnut nasiljem oblak je počeo kišiti sve dok nije i zadnju svoju kap izlio, i od
njega više ništa nije ostalo. Svi ljudi su postali plavi te obojani istom bojom nastavili
živjeti zajedno u miru“.
3. Ko je glavni lik u priči?
Kako se plavi oblak osjećao na početku priče?
Što je jednog dana ugledao?
Kakve je ljude vidio?
Kakvu je odluku tada donio?
Što se dogodilo kada je ugasio vatru?
Kakvi su svi ljudi bili na kraju priče?
Što mislite zbog čega su se ljudi sukobili?
Bist li vi htjeli biti svi isti?
Na koji bi način vi riješili sukob? Zašto?
Kako ste se sve osjećali za vrijeme čitanja priče?
5. Jednom su se Sunce i vjetar prepirali ko je od njih dvoje jači. Dugo su se tako prepirali i na kraju odlučili da
isprobaju svoju snagu na putniku koji je u to vreme jahao velikim drumom. Dogovorili su se da je pobjednik
onaj koji prvi skine putniku kaput.
– Pazi – rekao je vjetar – kada zapušem odmah ću mu skinuti kaput!
Čim je to izgovorio, odmah poče duvati iz sve snage. Ali, što je više duvao, to se putnik jače uvijao u svoj
kaput. On je bio jako ljut zbog nevremena, ali je ipak jahao sve dalje i dalje. Vjetar se ljutio, bijesnio, bacao
na jadnog putnika i snijeg i kišu. Putnik je još čvršće stegnuo svoj kaput. Onda se vjetar i sam uvjerio da ne
može skinuti kaput sa putnika.
Sunce, vidjevši nemoć svog protivnika, nasmešilo se, izvirilo iza oblaka, ogrejalo i osušilo zemlju i jadnog
polusmrznutog putnika. Osjetivši toplotu Sunčevih zraka, putnik je sam skinuo svoj kaput, umotao ga i
privezao za sedlo.
– Vidiš, – reklo je onda Sunce vjetru: milošću i dobrotom može se mnogo više uraditi nego ljutnjom.