Prezentacija Bobana Stojanovića sa 1. treninga za jačanje mreže organizacija civilnog društva iz istočne Srbije iz oblasti zaštite životne sredine u okviru projekta "Klikni zeleno" koji realizuje Timočki omladinski centar uz podršku CSOnnect programa REC kancelarije u Srbiji.
4. „Javnu politiku ne kreiraju
anđeli, već politički proces
koji je daleko od
savršenog.“
5. Politički „izlazi“; odluke vlasti u bilo
kom formatu koje određuju ili utiču na
živote građana.
6. Rešavaju probleme (Goodin, Rein, Moran)
Aktivnost vlasti kao odgovor na društvene
probleme (Đorđević)
Strategije i operativne metode koje grade
država i njeni organi u cilju uređenja i razvoja
pojedinih oblasti (Stojiljković)
7. Distribucija dobara i usluga, bogatstva i
prihoda je sama srž javnih politika. Ko
dobija šta, kada i kako? (Lasswell)
Javne politike određuju kako se “deli
kolač”
8. Upotreba vlasti ili političke moći;
Aktivnosti usmerene ka rešavanju
konkretnih problema ili unapređenju
stanja u zajednici. (Imamović)
9. Aktivnost vlasti ne bi li se proizveli
određeni politički rezultati (izlazi) čime bi
se postigle željene promene. (Wilson)
SVE ONO ŠTO VLASTI IZABERU DA
URADE ILI NE URADE! (Birkland)
10. Politički “izlaz”; politička odluka može
biti i odsustvo bilo kakve reakcije ili mere
(i to se svrstava pod javnu politiku)
Odluka da se “stvari same reše”,
održavanje statusa quo
Tržišno/nevidljivo/spontano VS.
Državno/regulatorno/uređivačko rešenje
11. Sve što je vlast / vlada odlučila učiniti ili ne činiti.
Policy područja
i sektori
Konstituirano
delovanje vlasti
Glavni akter
Političko odlučivanje o kolektivnim
pitanjima i problemima
Ciljevi + instrumenti
= ishodi
Nečinjenje i
ishodi bez odluka
12. “Javna politika” u srpskom jeziku –
preširoko značenje
Policy kao svaka mera/izlaz koji proizvodi
posledice po građane ili odsustvo mere
23. Predlozi javnih politika i javne politike
Predlozi postaju javna politika kada krenu da
proizvode posledice.
Vi ćete osmišljavati predlog JP
Ono može postati JP kada se institucionalizuje
24. KATEGORIJE IMENA
PODRUČJE
socijalna, ekonomska politika, obrazovna
politika, poljoprivredna politika, infrastrukturna,
sportska, kulturna politika
CILJNE GRUPE porodična politika, politika prema
srednjoškolcima, politika međugeneracijske
solidarnosti
INSTITUCIONALNI
OKVIR
Lokalna (JLS), regionalna, nacionalna, evropska
politika
25. Osnovna policy
područja
Nazivi pripadajućih podpolitika
1. KLASIČNI
DRŽAVNI RESORI
spoljna politika, odbrana, red i sigurnost, kaznena politika,
sudska politika, politika imigracija
2. EKONOMSKE
POLITIKE
makroekonomska politika, politika oporezivanja, politika
konkurentnosti, politika zapošljavanja, politika investicija,
politika regulacije poslovanja, politika regulacije finansija,
regionalna ekonomska politika
3. SOCIJALNE
POLITIKE
zdravstvena politika, politika socijalne pomoći, politika
socijalne zaštite, obrazovna politika, politika rodne
ravnopravnosti, politika prema manjinama, porodična
politika
4. SEKTORSKE
POLITIKE
poljoprivredna i ribarska politika, energetska politika,
politika transporta, informacijska politika, medijska politika,
politika zaštite životne sredine
5. OSTALE
POLITIKE
kulturna politika, sportska politika, religijska politika
26. 1. Regulacija (normiranje i sankcije)
2. Tržište (negativne eksternalije i javna
dobra)
3. Javne finansije i javna potrošnja (javne
usluge i servisi)
4. Menadžment vlasti (državno&privatno,
JPP)
5. Informisanje (kampanje, oglašavanje,
edukacija)
27. Vlade sve više regulišu stvari koje nije
potrebno regulisati
28.
29.
30.
31.
32. Rent – seeking
„Traženje renti“ predstavlja traženje profita
mimo tržišta
Visoka društvena cena traženja renti – visoka
cena taksi usluga
33.
34. Nudge (teorija usmeravanja, gurkanje)
Meki paternalizam ili liberalni paternalizam
Uticaj na arhitekturu izbora pojedinaca
„Nudging seems to offer policy makers an
effective way to influence citizens’ behavior
without further restricting freedom of choice,
imposing mandatory obligations, or introducing
new taxations, or tax reliefs.“
Doniranje organa
Cigarete
35.
36. Neželjene posledice javnih politika
Kobre – Nju Delhi
Alkoholna pića – SAD (krijumčarenje)
Zagađenje vazduha – Meksiko Siti
http://gajp.org/2015/11/efekat-kobre-
neocekivani-efekti-regulacije/
37. Problem (uzrok problema)
Kako rešiti stvarni uzrok?
Da li će se postići željeni efekat?
Morate da računate da neke politike građani
neće tako lako prihvatiti i/ili da će politike
napraviti kontra efekat.
38. VLAST!
Institucionalizovan akter koji ima moć
Demokratija, izbori
Neizabrani akteri?
Građani, interesne grupe, NVO, think thank
organizacije, mediji, univerziteti itd.
39. Teritorijalna org. države
Prezidencijalizam, parlamentarizam,
semi prezidencijalizam?
Struktura parlamenta?
Direktna demokratija?
Struktura vlade?
40. Narodna skupština (zakoni, budžet, bira
Vladu RS)
Predsednik (nema policy ovlašćenja)
Vlada (utvrđuje i vodi politiku, izvršava
zakone, donosi uredbe...)
Državna uprava (deo izvršne vlasti, vrši
upravne poslove, učestvovanje u oblikovanju
politike Vlade)
41. Partijski programi (predlozi javnih politika)
Izbori (druš. većina koja podržava određeni
program)
Parlament pretvara programe u zakone i bira
Vladu
Vlada pretvara predloge u javne politike
Državna uprava sprovodi sa konkretnim
rezultatima i ishodima
50. 1. POSTAVLJANJE NA POLITIČKI DNEVNI
RED – DEFINISANJE PROBLEMA
definisanje prioritetnih problema
definisanje glavnih ciljeva politike
5. MONITORING,
EVALUACIJA
(VREDNOVANJE) I
PROMENA
Monitoring (praćenje)
kvaliteta sprovođenja
i direktnih rezultata
Procena rezultata
Prijedlozi za nastavak,
izmene ili okončanje
politike
4. IMPLEMENTACIJA (SPROVOĐENJE)
Administracija, resursi (ljudski, novčani),
koordinacija
Budžetiranje
2. FORMULACIJA/RAZVOJ/IZBOR
REŠENJA
Identifikacija opcija
Procena učinka opcija
Argumentacija
3. KONCEPCIJA I LEGITIMIZACIJA
Donošenje političke odluke
Promocija i prihvaćanje politike
Razrada politike - izrada
instrumenta (propisa)
Procena učinka propisa
53. 1. Definisanje problema
veliki broj aktera
2. Razvoj politike
smanjuje se broj aktera, raste važnost stručnjaka
3. Koncepcija i legitimizacija
prvenstveno formalni akteri
4. Implementacija
definisani nositelji - administracija, ali i partneri iz
civilnog društva/JPP
5. Monitoring i evaluacija
raste broj aktera - javna i politička rasprava
54. DEFINISANJE PROBLEMA:
analiza policy problema i
definisanje ciljeva
MONITORING I
EVALUACIJA -
procena postignuća
politike i procesa
sprovođenja politike
- rezultira
komparativnom
analizom opcija za
budućnost politike
(nastavak, promjena,
ukidanje)
= ex post evaluacija
KONCEPCIJA I LEGITIMIZACIJA:
Procena prihvaćenosti političke
odluke u javnosti i interesnim
grupama, identifikacija rizika za
sprovođenje politike, analiza
aktera
FORMULACIJA/ DIZAJN POLITIKE
Komparativna procena izvodivosti i
učinka opcija rešenja i procena
izvodivosti rešenja.
- Procena učinka propisa
= ex ante evaluacija
IMPLEMENTACIJA
(SPROVOĐENJE): uočavanje
prepreka i rizika u
sprovođenju politike, cost
benefit analiza
razvoj
58. Sažetak – do 2 str.
Srednje rešenje – 6 do 8 str.
Studija – više od 10 str.
59. Naslov
Sadržaj
Sažetak
Uvod
Opis problema
Raspoložive opcije javne politike
Obrazloženje izabrane opcije
Legitimizacija i implementacija
Resursi (budžetiranje i organizacija)
Indikatori (praćenje i ocenjivanje)
Zaključci i preporuke
Dodaci
Bibliografija
Beleške
60. Fokusiran
Profesionalan, a ne akademski
Zasnovan na dokazima
Ograničen
Koncizan (6-8 stranica)
Razumljiv
Pristupačan za čitanje
Promotivan
Praktičan i izvodljiv
61. Da li je problem adekvatno definisan?
Da li su ciljevi jasni i koherentni?
Kako i koliko odabrani instrumenti doprinose
ostvarenju specifičnih ciljeva?
Postoje li kritične tačke sprovođenja?
Da li je predlog politike ekonomski isplativ?
Da li je predlog politike pravedan?
Kojim indikatorima vezanima uz koji kriterijum
biste merili uspešnost sprovođenja?
Koji podaci nedostaju?
Gde ćete pronaći te podatke?
62. Identifikacija
Postaviti na agendu donosioca
odluka/kao prioritet
Ubedljivo predstaviti problem
Argumentacija
Pridobiti pažnju javnosti/građana
Definisanje problema – niz metoda
Stablo problema
64. česte
saobraćajne nesreće
Nepažljivost vozača
Loš kvalitet vozila
Loš kvalitet puteva
Slaba samodisciplina
i neučinkovite
sankcije
vozni park prestar
neodržavanje vozila
loše održavanje puteva
manjak
kapitalnih investicija
Nepoverenje
javnosti u Vladu
saobraćajne nesreće
glavni uzrok i trošak
povreda na radu
visoka smrtnost i
teške povrede
u saobraćaju
loš rejting u EU
analizama sigurnosti
u saobraćaju
negativan uticaj na turističku
reputaciju zemlje
PROBLEMSKO STABLO
mladi vozači najčešći
počinitelji nesreća
65. Opcije kako rešiti problem
Alternativa
Upoznati status quo
Istraživanje, prikupljanje informacija
Šta se želi postići? (ciljevi – SMART)
Na koji način se želi postići?
Koja raspoloživa opcija će dovesti do
cilja?
Procena ishoda, merenje, vrednovanje,
rizici
66. Relevantnost – Da li je razumno upravo tu
vrstu i kombinaciju instrumenta koristiti za tu
određenu javnu politiku?
Efikasnost –Kakav je odnos troškova i
koristi?
Efektivnost – Hoće li taj instrument i izabrana
opcija kombinacije instrumenata dati željeni
rezultat – ostvariti cilj?
Sprovodivost – Da li je instrument
jednostavan za primenu i može li se uopšte
primeniti, s obzirom na postojeće tehnološke
uslove, ljudske resurse, finansijska
ograničenja i organizacijsku strukturu?
67. Politička izvodivost
Legalnost – kako se pozicionira u postojeći pravni
okvir, poštovanje temeljnih ustavnih i ljudskih prava?
Koherentnost (unutrašnja i spoljna)– kakva je
usklađenost različitih ciljeva i instrumenata
intervencije, usklađenost intervencije s drugim
relevantnim politikama?
Pravednost – distribucija troškova i koristi u društvu
Demokratski potencijal – participacija,
transparentnost
Održivost/fleksibilnost – mogućnost dugoročnog
sprovođenja politike u odnosu na predviđene troškove
70. Smanjivanje broja
saobraćajnih nesreća
Povećavanje pažljivosti kod
vozača
Poboljšanje kvaliteta vozila Poboljšanje kvaliteta
puteva
Edukacija vozača
Nabavka novih
vozila
Redovno
održavanje vozila
Bolje održavanje
puteva
Smanjivanje broja poginulih i
stradalih u saobraćaju
Revizija
sankcija
Više resursa za
saobraćajnu
policiju
Fin.olakšice za nabavku i
redovno državanje vozila
Strategija kapitalnih
investicija u saobraćajnu
infrastrukturu
71. Sadrži političku legitimizaciju izabranih
rešenja. Ukoliko posmatramo
proceduralno, izabrana rešenja se
legitimišu time što prolaze neke formalne
uslove, kao što je npr. većinsko
prihvatanje u zakonodavnom telu.
72. Definisanje okvira za primenu izabranog
instrumenta sa ciljem promene stanja
Zakon, uredbe, izvršenje budžeta, pružanje
usluga, javnih radova, informisanje...
73. Ko i kako sprovodi
Set aktivnosti usmerenih prema realizaciji
Tri aspekta primene politike
1. Organizacija (resursi)
2. Finansije (budžetiranje)
3. Rutinska primena (usluge, naplata,
kontrola itd.)
Državna/lokalna uprava
74. RIA (engl. Regulatory Impact Analysis) je
proces analize uticaja propisa na poslovni
ambijent i predstavlja ključni instrument u
kreiranju boljih regulativa.
RIA definiše da predlagač zakona ima
obavezu da izvrši analizu procene uticaja
određenog propisa, precizira koji se konkretan
problem rešava novim propisom, objasni da li
će koristi prilikom primene rešenja koja nudi
biti veće od troškova
75. Analiza utemeljena na činjenicama, koja se
koristi kao instrument za sistematsko
donošenje odluka u javnoj upravi u svrhu
ispitivanja i merenja verovatnih:
koristi,
troškova,
rizika,
efekata konkurencije
RSJP
76. kreatori politike mogu bolje da razumeju
posljedice, tj. troškove, koristi i distribucione
uticaje odluka (ko ubira koristi, a ko snosi
troškove);
bolji uvid i razumevanje pravih uticaja propisa,
uzimajaći u obzir da RIA pomaže procenu i opis
troškova i koristi;
pravovremeno otkrivanje indirektnih i
nenameravanih uticaja propisa;
pojednostavljenje regulatornog okruženja;
77.
78. Nema besplatnog ručka – ’’ni kod babe nema džabe’’
Za svaku javnu politiku potrebni su neki resursi da bi ona
mogla da se sprovede
Diskusija: da li je onda uvek neophodno budžetiranje javnih
sredstava za javne politike?
Nešto što je ’’besplatno’’ može da bude veoma skupo – skuplje
obrazovanje osnovca nego studenta društvenih nauka
79. Javne politike se mogu sprovoditi:
- Prikupljanjem privatnih donacija
Izgradnja Narodnog pozorišta u Beogradu; Finansiranje narodnih
kuhinja
- Prebacivanjem troškova regulacijom na drugu stranu (građane
ili privredu)
Taksa za biometrijska dokumenta; Predavanje finansijskih
izveštaja;
- Korišćenjem već postojećih resursa
Npr. prebaciti šalterske radnike na druge poslove nakon obuke
80. Šta je Oportunitetni trošak?
Kako su resursi oskudni, društva/pojedinci
moraju birati između različitih mogućnosti.
Tako izborom jedne opcije propuštaju druge
prilike.
Oportunitetni trošak studiranja?
Oportunitetni trošak fontane na TDT?
81. Poređenje troškova i koristi među različitim opcijama
da bi se odabrala ona koja maksimizuje neto korist
Prost oblik:
Opcija A: trošak X1, prihod Y1, neto benefit Z1
Opcija B: trošak X2, prihod Y2, neto benefit Z2
Izabrati opciju koja je efikasnija – veći benefit ili niže
troškove
82. CB analiza je lako primenjiva kada su u pitanju
vidljivi novčani ekvivalenti.
Izgraditi ili ne izgraditi put; Kojom trasom da ide...
Problemi: stvari nisu uvek tako jednostavne.
1) Kako porediti stvari koje nemaju novčane ekvivalente?
2) Treba meriti i indirektne, a ne samo direktne troškove
ili koristi
83. Tehnika poređenja opcija koja se koristi pri
kvalitativnom ocenjivanju.
Korak 1: Definisati kriterijume
Korak 2: Bodovanje opcija
Korak 3: Ponderisanje
Korak 4: Poređenje opcija
84. Finansijska pismenost (nije ekonomija) je važna, ali ona nije
zastupljena u srednjim školama.
Opcija 1: uvesti nov predmet
Opcija 2: ubaciti u kurikulum građanskog vaspitanja
Opcija 3: ubaciti u kurikulum više predmeta (npr sociologija i
građansko)
Opcija 4: fakultativan predmet ili sekcije
85. Kriterijumi:
1) Obuhvat (broj) dece
2) Dostupnost nastavnog kadra
3) Promene celokupnog kurikuluma
4) Brzina implementacije
Ponderi:
Obuhvat dece 2
Dostupnost kadra 1.5
Promene u kurikulumu 1
Brzina implementacije 1
86. Opcije Obuhvat
(2)
Dostupnost
kadra (1,5)
Nivo promene
(1)
Brzina
(1)
Nov predmet 10 2 2 3
Građansko 7 4 5 6
Više predmeta 8 6 7 6
Fakultativno 2 2 9 8
Opcije Obuhvat Dostupnos
kadra
Nivo promene Brzina
Nov predmet 20 3 2 3
Građansko 14 6 5 6
Više predmeta 16 9 7 6
Fakultativno 4 3 9 8
28
31
38
24
90. Indikatori za praćenje
Merenje ispunjenja ciljeva, ali i sredstava
(troškova)
Procena učinkovitosti
91. Praćenje (monitoring) je proces sistematičnog
prikupljanja podataka o razvoju i
sprovođenju politike, te ostvarivanju ciljeva
koji se odvija tokom sprovođenja u određenim
vremenskim intervalima, na osnovu prethodno
definisanih indikatora/pokazatelja koje je
moguće upoređivati sa polaznim stanjem.
92. Evaluacija je sistematska procena
sprovođenja i/ili ishoda određene javne
politike, u poređenju sa nizom eksplicitnih ili
implicitnih standarda (indikatora), u svrhu
doprinosa poboljšanju određene javne
politike.
Evaluacija je vrednovanje ili procena putem
istraživanja.
93. Evaluacija (ocena) predstavlja logički
nastavak procesa praćenja: na osnovu
prikupljenih podataka i saznanja kroz
postupak praćenja, evaluacijom se analizira i
meri uticaj sprovedene politike. Evaluacija
pruža podatke koji govore da li su postignuti
željeni efekti i pokušava da odgovori na
pitanje zašto zacrtani ciljevi i rezultati jesu
ili nisu ispunjeni.
94.
95. Da li se politika sprovodi u skladu s
propisanim planom?
Da li se novac i drugi resursi svrsishodno
troše?
Da li je došlo do promena u kontekstu koje se
treba uzeti u obzir s obzirom na ciljeve
politike?
Obuhvaćenost ciljne grupe?
Postižu li se očekivani rezultati pojedinih
aktivnosti/mera?
96. Koja su dosadašnja postignuća politike s
obzirom na ciljeve?
Šta treba učiniti kako bi sprovođenje bilo
uspešnije?
Ima li potrebe za modifikacijom same
politike?
97. Donosioci odluka
Oni koji politiku sprovode (birokratija –
maksimizacija troškova)
Evaluatori (građani, OCD, mediji...)
98. Komunikacijski – ciljevi evaluacije
Informacijski - dostupnost podataka
Akcijski -spremnosti na sprovođenje
preporuka i odgovornosti za (ne)učinjeno
99. Povećanje kvaliteta
Sprečavanje zloupotrebe i štete
Pravovremena modifikacijaprograma
Poverenje javnosti i ciljnih grupa
Politička podrška
Racionalno finansijsko upravljanje
Učenje i inovacija
Opravdanje za okončanje programa
100. Nerealna procena
Preveliki troškovi
Manjak kompetencija
Izostanak rezultata
Politička manipulacija
Ugrožavanje političke pozicije
101. Koliko su se ciljevi pokazali primereni u odnosu na
potrebe/problem?
Koliko je politika/propis usklađen s drugim povezanim
programima i politikama?
Koliko je sprovođenje politike/propisa odgovaralo
predviđenim troškovima i rezultatima?
Šta su glavni rezultati politike/propisa po korisnike i
druge aktere?
Šta su dugoročni i širi rezultati politike/propisa
korisnike i druge aktere?
Ima li nepredviđenih rezultata i ishoda?
Koliko je ova politika/propis uspešan u odnosu na
najbolje prakse?
102.
103. Postavljeni na početku
Merljivi i mogući za komparaciju
Dostupnost informacija
Kvantitativni i kvalitativni podaci
Realni, ne proizvoljni
104. Godišnji izveštaji
Baze podataka
Mediji
Građani
Tehnike prikupljanja podataka (upitnici, fokus
grupe, intervjui...)