Ce diaporama a bien été signalé.
Nous utilisons votre profil LinkedIn et vos données d’activité pour vous proposer des publicités personnalisées et pertinentes. Vous pouvez changer vos préférences de publicités à tout moment.
Prije fajrunta svira još jednaDa me prije dvije godine itko pitao vjerujem li u ljubav na prvi pogled, rekao bi mu da ljub...
Manje, subota je ipak, išli smo se nacugat prvo ko životinje. Imali smo razloga za slavlje, nakon dugovremena.Nebitna sitn...
A dve, tri...Danas nijedna uglavnom.Na to se nasmijala ponovno.Inače, uopde nisam šeprtljav. I zašto bi to ikome bilo priv...
Sljededi sam se dan probudio negdje u podne. Bilo je fakat naporno pjevat skoro cijelu nod. Ležao sam nakrevetu u bijeloj ...
Pa rekao sam ti da te volim! Okej, možda sam malo ubrzao, ali neznam kako bi drugačije opisao osjedajkad...Ma kužim. Nego ...
klubovima i počeli grtat lovu. Pokupovali smo novu opremu, uglavnom ,da ne duljim, s bendom je svesavršeno. Ne uzimajudi u...
Monika...Dario,ja.. Osjedam da nedu doživjet jutro. Ostani uz mene. Ne želim umrijet sama.Glupačo jedna, nedeš umrijet! Ak...
Tomislav Hercigonja- Prije fajrunta svira još jedna
Prochain SlideShare
Chargement dans…5
×

Tomislav Hercigonja- Prije fajrunta svira još jedna

606 vues

Publié le

Publié dans : Spirituel
  • Soyez le premier à commenter

Tomislav Hercigonja- Prije fajrunta svira još jedna

  1. 1. Prije fajrunta svira još jednaDa me prije dvije godine itko pitao vjerujem li u ljubav na prvi pogled, rekao bi mu da ljubav ne postoji ni naprvi ni drugi pogled,niti uopde. Zašto bi se trudio voljeti nekoga ako deš na kraju dana ostat sam? Ljubav mije bila trošak vremena,kojeg bar imaš pun kurac dok si mlad kao ja. Ostari kao da nikad nisi poznavaoljubav, gledajudi na mladost kao na onaj zadnji tramvaj u pola jedan.Ma kakvi,uopde nije bilo vrijedno ni razmišljati o nekoj djevojci dulje od jednog dana. Osobito ako pjevaš ubendu,kao ja.Bend nam se zove Grof Draškovid,i dakako, poznati smo u Hrvatskoj kao i lijek za rak.Uz par žicanja,tu i tamo pokoje poznanstvo sa klošarima koji su nekim čudom u glazbenoj industriji, znalismo održavat svirke po Zagrebu.Čak i Osijek jednom.Mi smo kakti neki rokeri,pa nam lova nije tolko bila bitna. Lijepo je naravno bit nagrađen za svoj trud, a jošje ljepše pokupit pljesak, makar od mrtve pijane ekipe koja pojma nema o čemu ustvari pjevamo.Moje je ime Dario, vokal sam benda Grof Draškovid, kojeg ponosno dijelim sa svojim srednjoškolskimprijateljima Šimetom,Perom i Tupanom. Tupan dakako nije uvreda, nego je to uistinu njegovo prezime. IgorTupan. Od prvog dana srednje sam znao da se s njim moram družit jer se čovjek preziva Tupan.Nas četiri dijelila smo ljubav prema rock glazbi, i svi smo kao klinci maštali o tome da imamo bend.Zamislite slučajnosti. Sudbina nas je povezala mjuzom.U početku, svirali smo u Šimetovoj garaži, dok nas njegov stari nije počeo pičkarat da smo preglasni.Uglavnom, nakon što ste dobili onu neku osnovnu crtu o meni, vrijeme je da ispričam svoju priču. Baš tuneku priču o tome kako sam prestao razmišljat kao dijete i kako sam ušao u svijet odraslih. Svijet kojegnikad nisam ni htio bit član. Dobro, ono što se meni dogodilo bit de vam malo neobičajeno. Ako se nekonađe u njoj, moje saučešde. Sa sigurnošdu mogu red da svaka sličnost sa drugim osobama i događajima jeslučajna i samo to,sličnost. Da ziher. Pazi sad ovo.Prije dve godine, sa mojih dvadeset i tri, još sam bio furo dugu kosu, imao sam nekih ,no ok, IMAM nekihmetar i osamdeset sedam, onak, prosječne neke građe, niš posebno. Ne sjedam se dali sam tada uopdeikad skinuo sa sebe crnu GUNS AND ROSES majicu.Šime je doletio do mene i počeo mi se derat u facu, nekak euforično. Kroz pospane oči gledao sam ga kakome drži za ramena i trese me. Htio je na neki svoj čudan način mi red da smo dobili gažu i da sviramo upetak (pazi,udarni termin) u Stars and Stripesu, dobrom i poznatijem malo kafidu u Zagrebu.Tog dana smo se našli sva četvorica na cugi i bili jebeno raspoloženi. Prolazili smo kraj Stars and Stripesa inekak lagano bahato gledali u znak na kojem je pisalo 24.4. u 19h –GROF DRAŠKOVID.To smo mi! To smo,jebote,mi!Šime je rekao da je termin dobio prek jednog frendovog (bla bla) frenda koji zna (bla bla) tog i tog.To je znači bila subota. Imali smo cijeli tjedan da se pripremimo da ne ispadnemo totalna banana u petak.
  2. 2. Manje, subota je ipak, išli smo se nacugat prvo ko životinje. Imali smo razloga za slavlje, nakon dugovremena.Nebitna sitnica i detalj, ali tu nod smo se potukli s nekim skinheadima (nemogu vjerovat da ta ekipa jošpostoji). Cijelu me je nedjelju bolila faca i pljuvao sam krv. Dobio sam martom u glavu, tri-četiri puta. Zubmi je ostao negdje na pločniku, ako ga nije kakva živina pojela. Dobro što je jedan od onih od iza, neznamkak se ti zubi zovu, sam je bitno da se ne kuži kad otvorim usta.Prolazili dani taj tjedan brzo ko baba kad vidi slobodan sic u tramvaju. Svaki dan smo neku novu stvarnaučili. Čak sam skino skoro pa savršeno Elvisovu A Little Less Conversation ,reko malo demo počastitekipu s komercijalnim rock and rollom.Tupan je na električnoj naučio Child In Time od Deep Purplea, sam je to meni malo teže za otpjevat dabar približno bude dobro ko kak ju je pjevao Ian Gillan. Pero je silovao bubnjeve sve bolje i bolje. Bili smoko Rocky iz filma, kad se po stoti put sprema obraniti titulu šampiona.Dan po dan, i dođe petak. Po mojem nekom iskustvu, svatko radi nečeg čeka taj petak. Nekak jenajomiljeniji u bogatoj paleti od sedam dana.Nekom je gotov tjedan u školi, nekom na poslu, neko želi počet cugat petkom, kako bi napravio malimaraton do ponedjeljka.Petak bi trebali proglasit nekakvim blagdanom, kad je ved toliko bitan nama, radnoj klasi.Nekih pola sata prije svirke, Šime nam je smoto malo trave. Taman demo se fino opustit. Cugali nismo, bašsmo htjeli da sve bude savršeno.Izašli smo na binu. Ekipa unutra počela je pljeskat, makar malo njih, vjerojatno dvoje ili troje možda znajutko smo. Svejedno, nabrijalo nas.Počeli smo svirku jednom svojom pjesmom, gramofon, al to je nebitan detalj za važnost ove mojeispovjesti.Uglavnom, publika nam je pljeskala sve žešde. Odlično sam se osjedao, a vidio sam da i dečki se razdraganosmiju.E vidiš, tu dolazi do nekakve komplikacije. Ma briga me, redi du to super klišejiziranom rečenicom: tadaugledah nju.Stajala je sama kraj šanka.Buljila je u mene.Ko zna kako dugo.Jebote, fukat du danas.Nastavim ja tako,sve pet, pjevam dalje, kadli Šime napravi znak da je vrijeme za pauzu nekih petnaestminuta. Obrisao sam znoj sa čela i sišao s bine. Publika, makar pijani svi, vrištali su ODEMO JOŠ,ODEMOJOŠ ,pa sam se morao vratit gore da na mikrofon kažem pauza, 15 minuta.Hvala vam svima.Uletimo mi među rulju, ono, ipak je ovo birc i ravno na šank. Naručim ja tako, četiri pive, dečki mi sepridruže. Konobar nam još onak kaže ovu ja pladam ko da smo neki super poznati bend. Da, vidiš, jebenje bio taj petak 24.4. ,ali ne samo zbog toga negoHej...Okrenuo sam se i vidio onu curu koja me je gledala maloprije. Iz blizine je imala neobično plave oči.H-hej.... odgovorim ja njoj.Super ste.Hvala ti. kažem ja njoj. Sekundu poslije sam skužio da sam se naježio.Ja sam Monika.Dario, drago mi je.Taj mi je trenutak piva pala iz ruke i pala gdje drugdje nego na njenu majicu.Sori, jebemu!Ona se samo nasmijala.Odlično pjevaš, nisi neki ružan i uz to si šeprtljav. Dali ti je ijedna odolila? pita mene ona.
  3. 3. A dve, tri...Danas nijedna uglavnom.Na to se nasmijala ponovno.Inače, uopde nisam šeprtljav. I zašto bi to ikome bilo privlačno? Monika je izgledala prelijepo, ovako izblizine. Svjetlo smeđa kosa, skoro pa savršeno tijelo. Imao sam osjedaj da mi s tim plavim očima gledadirektno u dušu. Ako bi ikad se zaljubio, bila bi to ona. Samo kaj ti ja u to ne vjerujem. Al je mogu poševit,zašto ne? Bacim se ja na akciju.Ovaj,Monika? Kaj radiš poslije?Paaaa ništa.Zašto?Jesi za neku šetnju?Samo ako mi otpjevaš jednu, onako, za fajrunt.Može. Zadnja pjesma de bit za tebe. Neka gorko slatka. Može?Aha.Vidio sam neku tu zaljubljenost u njenim očima. Ovu du malu imat lakše nego kaj sam mislio. I vjeruj mi dade ti ova zadnja rečenica bit onak, super smješna na kraju.Tupan i dečki su promatrali moj razgovor s Monikom i cerekali se nekako blesavo. Došao sam do njih kakobi nastavili svirati. Monika je sjela blizu pozornice.Koji si ti jorgovan, Darac! Gorko slatku? Ahahahahahahahah. Ovo još nisam čuo! dobaci mi Tupan.Daj ne seri i primi se gitare! Monikica je moja danas! odgovorim ja njemu, ali nekako bezsamopouzdanja.Mala mi se skroz svidjela. Al onak, skroz. Na prvi pogled. A baš sam jorgovan.Nastavimo mi tako svirku, i ponovo ekipa u deliriju. Fakat nam ide večeras. Zasvirali se mi malo i vidim javed je pol tri ujutro. Konobar nam indirektno daje znak da lagano završimo. Pogledam ja okolo, ekipa serazilazi, par njih ostalo. Par njih i Monika. Sjedi pored pozornice i gleda me. Idem ja održat obedanje.Vrijeme je za zadnju pjesmu.Mislim si ja, što bi bilo dobro za kraj. Za Moniku. Padne meni na pamet Wonderwall.Dam dečkima znak, i počnemoToday is gonna be the day,That theyre gonna throw it back to you,By now you shouldve somehow,Realized what you gotta do.I dont believe that anybody,Feels the way I do, about you now....Pokupili smo zadnji pljesak od onih par koji su ostali. Osjedali smo se ko neki siromašni Beatlesi. Monika sedigla sa stolice i popela se na pozornicu i poljubila me, onako sa jezikom. Tupan, Pero i Šime su viknuliOPAAAAAAAAA!To je bio taj trenutak. Zaljubio sam se. Koma.Odemo mi van iz Stars and Stripesa, dajemo si pet i dogovaramo di demo dalje. Tu sam ih zeznuo, jer sam jaznao. Monika. Vidio sam je kako izlazi van iz kafida.Dečki, svaka nam čast za danas! Nemojte mi kaj zamjerit, ali danas me nema. kažem ja njima.Ajde, ajde stari, jebi to. Vidimo se sutra, valjda. kroz smijeh mi je rekao Pero.Priđem ja njoj, a ona me ponovno presječe svojim plavim pogledom. Stajao sam nekoliko sekundi samogledajudi joj oči, a nakon toga sam je pribio uz zid i poljubio. Opet sam se naježio. Ma jorgovan pravi.Barili smo se barem pola sata u mraku blizu Stars and Stripesa. Ko neki klinci. Baš sam se odlično osjedao.Nije to tak sranje kad si zaljubljen, barem postoje ovakvi trenuci koji želiš da samo ostanu u kamenuzaglavljeni zauvijek.Poslije smo pričali o svemu. Muzika, filmovi, Dinamo (makar me boli briga za nogomet).Rekla je da živi sastarcima. Ne radi sad nigdje. Stavila mi je noge u krilo. Imali smo skoro iste svjetle izlizane traperice i crnestarke. Kad smo to skužili, ponovo smo se počeli ljubit.I sad da ne govorim o tim nekim detaljima, bilo je stvarno odlično, nisam htio da idemo kudi. Pitao sam jeza broj. Ovo se mora nastavit, bar još jednom. Samo još jednom.
  4. 4. Sljededi sam se dan probudio negdje u podne. Bilo je fakat naporno pjevat skoro cijelu nod. Ležao sam nakrevetu u bijeloj potkošulji i sjetio se Monike. Automatski mi je prošao adrenalin kroz želudac, il koji ti vragved prolazi kroz trbuh dok si zaljubljen.Na mobitelu sam vidio poruku od Tupana koja je glasila KAJ JESI?. Valjda je mislio jesam li poseksaoMoniku. Druga poruka je bila baš od nje: . Samo taj smajlid. Fora. Zapravo nije, al sad je.Poslije sam se našao s dečkima da prepričamo ostatak naše trijumfalne večeri od kad smo se rastali. Njihtrojica su našli neki klub koji radi i tamo su bili do sedam ujutro. Pero i Šime su našli neke ženske, a Tupanpo običaju se tek doma vjenčao sa svojom šakom. Pitali su me hrpu pitanja o Moniki, al sam ja bio nekakčudno tajnovit. Samo mi se smijalo. To valjda svima tako kad postanu jorgovani,ovaj, zaljubljeni.Skužili su me i zajebavali. Cijelo vrijeme su me zajebavali. Ali znam da im je drago.Nebi vjerovali kamo sam išao poslije cuge s dečkima. Na cugu s Monikom, naravno, bilo je to retoričkopitanje, ako takva uopde i postoje.Otišli smo u Maksimir, malo se ljubakali po klupicama. Sjedili smo na molu.Dario?Reci..Hvala na pjesmi.Znaš da si je zaslužila. Prelijepa si. I neznam jel rano ali....Reci!Paa...eto, onak, volim te. Bar mislim. Nisam nikad. Onak.U tome se trenutku bacila na mene glasno se smijudi.Pa znamo se dva dana! Ali odat du ti tajnu. Ja tebe ne. Za dvije minute budem.Suvišno je pričati kako sam se tada osjedao. Kralj svijeta. Ma kakav Di Caprio, jebote.Ajmo do mene! rekla je.A di su ti starci? Tvoj de me stari razapet ak neznam, dođem.Ma nema ih još tjedan dana! Kod bake su u Rijeci.Pa ajd, vodi me.Dođemo mi tak kod nje u Dubravu. Jebote, pa nisam reko da smo dečki i ja, tj. bend Grof Draškovid, saKvatrida. Blizu placa, skroz. Onog novog.Njen stan je izgledao vrlo čudno. Sve je bilo puno nekih čudnih ali lijepih slika na platnu.Kaj ti slikaš?Pa da. Nisam ti rekla,a?Ma nema beda. Al to je onak, velika stvar!Eto, sad znaš! Ti pjevaš, ja slikam. Kako smo se samo našli!Sjeo sam na kauč.Odeš nešto popit? Pivo? Sok?Pivo je ok, hvala!Donijela mi je bocu hladnog Ožujskog. Otvorila je i sebi jednu, i sjela kraj mene s otvorenom bocom.Živjeli! Za nas dvoje. I za Grofa Draškovida! rekla je gledajudi me u oči.Tek što sam ispio prvi gutljaj skočila je na mene. Skinula mi je GUNS AND ROSES majicu i hlače. Zatim jeskinula svoje hlače. Nakon toga... Ma ustvari, uopde nije bitno. Poševili smo se. Ma kakvi. Vodili smo ljubav,i to satima.Sjedam se našeg razgovora nakon toga u krevetu kao da je bio jučer.Dario?Da?Moram ti nešto red..Reci...trudna si? u šali sam je pitao.Ma ne. Nego, sviđam li ti se? Onako, ljubavno? pitala me nekim plahim tonom.
  5. 5. Pa rekao sam ti da te volim! Okej, možda sam malo ubrzao, ali neznam kako bi drugačije opisao osjedajkad...Ma kužim. Nego stvarno ne želim da odeš od mene. Moraš znati nešto o meni. Stvar koju ti nisam rekla.prekinula me u pola rečenice.Slušam te, želim znat apsolutno sve o tebi, Monika.Obedaj da nedeš pobjed dok ti ne objasnim! naredljivim glasom mi je rekla.Zaveži me ako želiš. Nedu pobjed.Prije dva dana sam...U tom ju trenutku prekine zvono na vratima. Naglo sam bio trznuo glavom, uplašio sam se da su joj starcidošli.Monika je ustala iz kreveta i krenula prema vratima, onako u gadama i majici. Ja sam stao kraj ugla vratakako me nitko nebi vidio i slušao tko joj je došao.Stajala je na vratima još uvijek i razgovarala s nekim. Neprimjetno, nadam se, sam pogledao o čemu se radi.Razgovarala je sa starijim nekim likom u bijeloj majici s kapuljačom. On joj je dao nekakvu kutijicu ili šta jaznam što, i otišao. Monika je zaključala vrata iza njega pa se vratila u sobu.Ko je to bio?Prijatelj...Nešto ti je dao? Vidio sam slučajno! Dario....Možda je vrijeme da sad odeš doma.Možeš li barem dovršit rečenicu od maloprije?Ne.Ajde molim te. Obedajem da ne idem nigdje!Dario....prije dva dana sam počela ponovno uzimati heroin. odgovorila mi je gledajudi me ravno u oči.M-molim? rekao sam vidljivo šokiran.Provela sam tri godine u komuni. Starci su otišli od kude,očito nisu mogli podnijet teret da samnarkomanka. U te tri godine, poriv za heroinom mi je nestao. Sve do prekjučer. I želim nastaviti. Nemožešništa u vezi toga. rekla mi je to neobičajeno hladno, ali opet kao da se bojala moje reakcije.Monika...Otiđi sad. Ne želiš ovo, vjeruj mi, ne želiš.Ali ja....Heroin? Od toga se umire. To je loše sranje.Odlazi, molim te. Bilo je lijepo dok je moglo bit lijepo, neželim da ovo proživljavaš. Nisam htjela da otiđešod mene, ali sad shvadam da bi ti bilo nemogude uistinu me voljeti. Ja sam narkomanka, i krast du tvojestvari i tvoj novac kako bi kupila heroin.Bila je uznemirujude iskrena. Ved je prošla s nekim ovo.Mala, ako sam odem, nema me više. To ne želim. Ne smeta mi tvoja ovisnost, makar znam da bi trebala, imakar znam da bi trebao ti pozvat nekoga ko ti može pomodi ponovno, ali vidiš, sjeti se pjesmeWonderwall i njenog refrena (maybe youre the one thats gonna save me). Želim bit tvoj Wonderwall dokgod to bude bilo mogude. Ok? rekao sam joj i shvatio kako je glupo to što sam rekao.Dario,volim te. Ne idi od meneCijela naša priča je počela kao nevjerojatno loš ljubavni roman, ali sad se transformirala u nešto vrlobolesno i izopačeno. Možda sam ja taj koji nikad nije vjerovao u ljubav i možda sam u rekordnom vremenuod dva dana uspio shvatit što ona znači. Samo moja ljubav je oštedena i ima rok trajanja. Barem dok seMonika ne predozira. Otkad sam saznao za njenu ovisnost, volim je više nego što je itko mogao zamislit.Baš sam jorgovan. Ali popišani jorgovan, od strane nekog psa kojeg je gazda izveo u šetnju.Naravno da nisam otišao od nje. Trebao sam, ali nisam, jer tada još nisam znao u što se upuštam.Dečkima, naravno nisam ništa rekao. Za njih je to ona slatka plavooka cura koja mi je uletila dok smo sviraliu Stars and Stripesu.Ali dobro, prije nego nastavim priču o meni i mojoj novoj curi, potrebno je malo ubacit i pokoju o mojimmomcima. Bend Grof Draškovid se poprilično proslavio nakon one večeri. Dobivali smo gaže u vrlo dobrim
  6. 6. klubovima i počeli grtat lovu. Pokupovali smo novu opremu, uglavnom ,da ne duljim, s bendom je svesavršeno. Ne uzimajudi u obzir mene, naravno. Svaka pjesma koju sam otpjevao s njima bila je upudenaMoniki, koja je uvijek bila blizu pozornice.Dečki su skužili da nešto nevalja samnom, ali sam prema njima bio jako zatvoren. Svaki trenutak koji samproveo s Monikom pojeo je dio mene. Našao sam joj injekcije svuda po sobi. Bezbroj sam je puta držao dokse tresla u drogiranom bunilu.Vodio sam je, preko njene volje, nekim alternativim doktorima. To je bio jedini način, jer ovi pravi bi jezatvorili u komunu i nikad je više nebi vidio. Vjerojatno bi, ali ja želim bit onaj koji de joj pomodi. Inačenisam nikakav vjernik, to mi je onak, bizarno da vjerujem u stvari koje se nevide, ali vodio sam je čak i ucrkvu, mislio sam da de ju to na neki meni nerazumljiv način maknut od heroina.Jebem mater onom koji ga je napravio.Jedan dan, sjedim ja kod nje, a ona u skoro besvjesnom stanju pokušava mi skinut hlače.Ljube, ajd ne sad. Kad te malo pusti, važi?Daj odjebi, ja odu sad! Šta si peder postao?Ne,nego... Nevolim to kad si takva.Malo kasnije, ok?Ma daj, ti si za kurac. Probudi me dok me oš jebat.Tada je stvarno došlo vrijeme da nešto realno poduzmem. Rano sam se jako sjetio, ako itko dopustisarkazam prije nego me osudi do kraja. Odnio sam je u bolnicu i otišao. Nije se osvjestila putem. Nije niznala da sam je odveo.Neka me mrzi radi toga, spašavam joj život. Tako sam mislio tada, eto.Tupan me nazvao.Ej buraz. Si slobodan navečer? Nema te,stari.Hej. Može navečer. Platiš neku pivu? pitam ga, jer sam shvatio da sam skoro pa potpuno švorc radiMonikinog hobija.Našli smo se nas četvorica, ko u dobra stara vremena dok još nisam bio zaljubljen. Odlučio sam dečkima redistinu o Moniki. Više stvarno nisam mogao šutit.E moj Darac. Zašto nam nisi prije rekao? Ti nisi normalan, cura je mogla umrijet! rekao je Šime.Šutiš takve stvari od nas. Zaglibio si, prijatelju. Primi jedan prijateljski savjet od mene, ostavi je ukomuni.Ne treba ti to. Šta ti je uopde bilo u glavi da si je pustio da se drogira? nastavio je Pero.Ne kužiš ti to. Nitko od vas ni nede. Volim je i to je bitno. Htio sam joj pomod, htio sam je usmjerit na praviput,ja..Ma daj, kakav pravi put? Tri godine u komuni i vratila se i nastavila? Stari moj, šta se s tobom dogodilo?Pomažeš joj da se ubije! prekinuo me Tupan.Jebem ti mater! Volim je. Nemožeš to shvatit. Nitko nemože. Prvi put u životu volim nekoga. Boli me kurackaj se drogira, nemožeš radi toga nekog pokopat!Darac, ti si puko potpuno. Želim ti doslovno svu sredu svijeta s Monikom.To je bio trenutak kada sam prekinuo s bendom. To je bio trenutak kada me bolila briga za Tupana, Peru iŠimu. Treba mi Monika.Otišao sam u bolnicu gdje su je liječili. Uzeo sam je u naručje i odnio van. Doktori su trčali zamnom i zvaliosiguranje. Tako mi je bilo svjedno.D-Dario? Jesi li to ti? upitala me.Jesam, ljubavi. Došao sam po tebe. Nede nas više nitko razdvojit.Odnio sam je u njen stan.Voliš li me Dario?Od trenutka kad sam te zalio pivom.I ja tebe. Volim te. Ostani uz mene večeras.Obedaj mi da nedeš više uzimat ono sranje. OBEDAJ MI!Uzela sam ved. U bolnici. Zadnji put, kunem ti se.Pogledao sam joj ruku. Vene su joj bile crne kao ugljen.Zašto ti to nisu pogledali u bolnici?Jesu. Amputirali bi mi ruku. Zamisli, ko u Rekvijemu za snove.
  7. 7. Monika...Dario,ja.. Osjedam da nedu doživjet jutro. Ostani uz mene. Ne želim umrijet sama.Glupačo jedna, nedeš umrijet! Ako se makneš od tog sranja, živjet deš još dugo i umrijet deš ko oronulastara baba negdje kraj mene.Otpjevaj mi Wonderwall, molim te.Sjeo sam na pod i položio njenu glavu u krilo. Počeo sam pjevat, baš onako kao prve nodi.Volim te, Dario. Volim....U tom je trenutku moja ljubav života umrla. Zlatni šut je imala u bolnici. Nitko nije znao da ima heroinkod sebe. Očito ih je bolio kurac za smrdljivu narkomanku.I što bi sad ijedan normalan čovjek zaključio iz moje priče? Eh,da. Našao sam se ponovno s dečkima. Prednjima sam se rasplakao. Baš sam jorgovan, kak bi Tupan reko. Neka viša sila, nazovimo je Bogom, darovalami je ljubav, bezuvjetnu, bolesnu, izopačenu, besmislenu, ali ja sam je ipak prihvatio. Što sam ja kao jedanDario naučio iz toga? Samo jednu stvar. Želim Moniku. Želim njene plave oči i svjetlosmeđu kosu. Želimnjene zmazane svjetloplave traperice i njene crne starke na svojim koljenima još jednom. Besmisao svega?Nemogu to dobit, jer je Monika mrtva. Neznam uistinu što je ta viša Bog sila htjela dokazat ovomoštedenom ljubavnom pričom. Počela je prije dvije godine, a završava danas. Zašto? Jer je to život? Kakva jeutjeha redi samo život ide dalje? Prodi de bol, prodi de i mladost i život, dali je stvarno utjeha u tome dasve prolazi? Ako je tako, prolazim i ja, Dario, član benda Grof Draškovid.U Monikinoj sobi sam našao kutijicu gdje je držala heroin. Našao sam sterilne igle pod krevetom. Uzeo samžlicu, stavio malo tog sranja u žlicu, polio sa nekoliko kapljica limuna, i zagrijao žlicu na svijedi. To samnaučio od svoje Monike.Napunio sam iglu smečkasto žutom melasom, zagrijanom na svijedi. Udario sam u svoju venu i sjeo na pod.Pustio sam na njenoj liniji Wonderwall. Ta nam je pjesma fakat obilježila ovu bolesnu vezu. Uzeo samdvadesetak žileta iz kupaonice i razrezao si vene na lijevoj ruci. Okomito, onako, od šake prema bicepsu.Pjesma je svirala. Uvijek svira ta jedna prije fajrunta.Zašto se ubijam upravo? Odgovorit du na to pitanje protupitanjem: zašto ne?.Naravno, imam hrpu stvari za izgubit. Starci, moji momci iz benda, pa čak i neku slavu što smo postigli uzadnje vrijeme. A uostalom kakva je to rock zvijezda koja ne umre mlada, zar ne? Ma ne slušajte mene, sadsam opet jorgovan. Uglavnom za par minuta postajem statistika ( cause after all).Monika, vidimo se za koji trenutak. (youre my wonderwall). A sad zbogom tebi koji god si me poslušao, izapamti jednu stvar; jebeno je vrijedilo svake sekunde..... KRAJ

×