Recommandé
Contenu connexe
Similaire à Pustalovina1
Similaire à Pustalovina1 (20)
Pustalovina1
- 2. PUSTALOVINA, impresum BIBLIOTEKA ZRIKAVAC Knjiga 2 Nakladnik: Zrinko Šimunić Uredio: Zrinko Šimunić Recenzenti: Aleksandar Roža Ljubica Šego Likovna oprema: Jagoda Marenić O KNJIZI: Knjiga Pustalovina izašla je prvi put krajem 1998. godine u nakladi Književnog kruga “Reči rieč” iz Čakovca (Biblioteka suvremenog pjesništva, knjiga 7). Ovo je elektronsko izdanje iste knjige. ISBN 953-97095-2-0
- 3. PUSTALOVINA, naslovnica ciklusa GDJE JE ŠTO Pustalovina Kradljivac pjesme Zavodnička šuma Oktavijan Skica Zrikavac Znakovi orošeni mamuzama Scherzo Kako se nekad lijepo pisalo San o poetesi
- 4. PUSTALOVINA, Pustalovina PUSTALOVINA Moje je dijete pusta lovina Nigdar ne znaš kaj buš vlovil Moje je dijete ... tepam pjesmi I već vidim se na rubu šume, kosina gustiš u bijelim omrazama Sumrak je hajka tek što počela nije Al’ sve tako je mrtvo cijedi se magla na granama, u potocima vrvi Gle ... a ja zapravo čekam da proviri balerina smisla iz zlatne škrinje mog nemira Kud me pjesma vodi Na poljupcima prstiju vrti vrti Al’ ja joj, zapravo ne znam nit’ kraj ni tijek a još manje kud misao krivuda vrluda ... na proplancima gorskim Moje je dijete Pustalovina U grlu je lovim
- 5. PUSTALOVINA, Kradljivac pjesme, Zavodnička šuma KRADLJIVAC PJESME Često, kad moja draga uspije ispjevat vrludave riječi, grabim ih žurno ko pastrve Bljesnem! Kradljivac pjesme, satkan od zrike jogunastih snova, stihove glačam, u zaslon stupam i suzna vlakna sučem, skelet pup tajanstva Tražim mu hvatište ko ledolomac rezište u staklu valova. Škripi grč božanstva ZAVODNIČKA ŠUMA Eeeeh ... da mi je sklopiti pjesmaricu koja plače urnebesno plače u nekom šaljivom šuškavom papiru s kraja svijeta satkanom od recikliranih suza udjenuta u špagu vonj tutkala i rezbariju rumenog pečatnog voska Volio bih da je smišna Ma kakva plastifikacija promocije katalogizacija u publikaciji CIP E - NES - BE Otmjena piratska zbirka - onako baš za prijatelja koji kao i ti trabunja uz čašu i poljupce kestenova cvijeta o uzburkanoj
- 6. PUSTALOVINA, Zavodnička šuma, Oktavijan čarobnoj vrevi zavodljivog pjesničkog leta u toplom kašastom srcu bitka Tiha neka pregnuća, trbušasti plamen cvijeća OKTAVIJAN Nije svaka pjesma pjevna al’ nit zvonka strofa sočna U glavi je miso noćna pjena, vapaj smisla revna Kad se stvorim pljoštimice u proplancima soneta pobožna me rima šeta zauzla me ludimice pa kad u tercini krenem u otplitanje zapleta poruke za pas zadjenem Kušam ih pjevati žurno u sapunici raspleta sve dok stih ne svrši burno
- 7. PUSTALOVINA, Skica, Zrikavac SKICA Pjesma je samo nadahnuti govor U biseru smijeha, u sroku od pjene u nutrini katrene sve jarosti postaju slatke sve tuge su odjednom lijepe Pjesma je samo običan običan govor u plesnim okretima uma, u glazbi uvrnute šutnje ZRIKAVAC Nažvrljao bih žvrljotinu najljepšu i dao joj pečat moga mojstva Ispjevao bih stih zrikavi i utisnuo Tvoj glas u pjesmu
- 8. PUSTALOVINA, Znakovi orošeni mamuzama ZNAKOVI OROŠENI MAMUZAMA Ima tako negdje nekih riječi koje hlape opojnim žarom čarobnih rima Kaloper, naprimjer upregnut u čulna kola šestopera dlakavi miris brnistre i tapira Ima tako negdje nekih riječi koje se svlače u krljušti od šimšira E, a tek što su opojne i mirisne ako još niti ne znamo što zapravo znače Na primjer: Govoriti nekome nešto od milja Pa to je krema od čokolade zakovitlana u dubokom viru, mljaskavom cilju (Dječja je misao, doduše čista od primisli svakog zemaljskog smisla) Ima negdje tako nekih riječi koje se hvastaju pa se pale u uljanici stiha Pjesnici ih rabe da zadaju osobni udar, zveket prežganoj misli da ju zapamte klinci u lektiri, odrasli u osobnoj žgaravici Žarki ilinštak - naprimjer
- 9. PUSTALOVINA, Scherzo SCHERZO Kakav li sam to pjesnik pitam se pitam se Ogledalce!? Krleža bi me, vjerojatno smrvio u vlasulji svoje razularene ironije cičavog uma Vonjalo bi na očinsku dobrohotnost tatine enciklopedije izdanje ’57-e O, crljeni bi vihor planuo na sve moje nestašne laži, scherzo u kolomazu Bio bi ranjeno pseto tihi cvilež i spori lizaj rane E, a tek Antun Branko ... Pa, on bi me otmjeno zaobišo kapucinski skromno u čistoći stila - čisto Ta zašto da se troši na tu Gloriju neobuzdanih riječi: Ta, zna li taj o čemu uopće pjeva, guguče il’ mijauče kad ne pozna floru i faunu hrvatskih voda šuma ... Puknut će od muklih prispodoba
- 10. PUSTALOVINA, Kako se nekad lijepo pisalo KAKO SE NEKAD LIJEPO PISALO U žaru borbe pero je cvililo, psikalo mastilo se razlijevalo kapalo kapalo ruka nije stizala hvatati misao Al’ zatim ... su došli fontovi A šarenica se oka ne zalijepi na zaslon kompjutora ona lebdi, lebdi u očnim dupljama Boli glava Misao je negdje otkopčana u oblaku ispod tjemena, ona fruli kruli otkinuta od prstometa Eeeee ... a kako se nekad lijepo drapalo kad ruka je tetošila misao zaoblila mu svaku zapetljanciju u kolopletu vitičastih slova Prsti su plesali smisao Kažiprst i mozak bijahu vjenčani Jagodice su izranjale gustu medenu riječ On sjedi u zuri u svoj zaslon pa prevrće riječi po ekranu
- 11. PUSTALOVINA, San o poetesi SAN O POETESI Kad sam te pitao: Hoćeš li mi napisati pjesmu? Rekla si: Smjesta Ma, ne ne nisam to mislio Samo me zanimalo stvaraš li tek kad ti naiđe nadahnuće, ili pak kopaš kopaš u riznici snova, uvijaš kovrče i laštiš prepukla zvona Veliš: Pisanje pjesme to je mala svadba Sjedam na hasuru i mirisne štapiće žarim svijeću palim, uvlačim stopala i tiho se smješkam meškoljim bedra Ukapčam moj mali lap-top I čim napišem prvu strofu lagano se svlačim Želim biti naga pod vjeđama golih zvijezda Pred zastorom svečanim žamorom drhtavih ptica
- 12. PUSTALOVINA, San o poetesi Stihovi me gledaju Gle, grudi mi ulaze u pjesmu bućnu u zaslon kolobari gojnih gnijezda I tekući kristal zatreperi, blista Pjesnikinjo stopala ti ljubim na oblim obroncima, grlim leđa na ključnim kostima Tvoje su ruke proključale na tipkama Sve vrvi !
- 13. AQUAMA, naslovnica ciklusa GDJE JE ŠTO Suton Ex ponto – ‘96 Slap I, Slap II, Slap III, Slapići Slunjske Rastoke Ljetna bura Morska pjesma, Bog vjetra Eol puše u jedra Cvrčak rave party Cvrčak rave party, San San, Prima primavera Metoda Silva
- 14. AQUAMA, Suton SUTON Slika koja stiže, stiže, klizi sa zapada malinovac je Sunca u brazdama rijeka snova krabulja zvijezda ko omama dječje igre prije zalaza Nebo je pečatni vosak, obale zastiru dvore boje uviru u zanose zamišljena svijeta Hoću li ovako idući ... idući odškrinuti vrata nekog drugačije ostrašćena grada svjetlo drugo i okus drugi urastanje u ozračjima neproživljena leta Ali svjetlo ovo uvire u daljine poznate, porozne sahnu sokovi dječjih čarolija, snoviđenja ljepljivih slika Svjetlo ovo stiže, stiže, klizi sa zapada
- 15. AQUAMA, Ex ponto – ‘96 EX PONTO ’96 Projektirao sam u snu rasvjetu visećeg mosta ulijevao svjetlo u kanalice gibljivih traka čeličnih zmija zatezao sjaj usukanih zraka I sve bijaše čisto lako žitka mazalica svjetla u mlaznici mraka Ali puno umjetnika sviralo je sa mnom kontrapunkt gipkih ideja vodoskok blistavih strijela I ne vjerovahu mi ne mišljahu da sve je to tek tako TIK – TAK A ja nastavio sam razmazivati ulje podatnog svjetla u ustavi spiralnog tijela I vrtio sam, pekao algoritam jasni do kloparanja jutarnjeg svijeta
- 16. AQUAMA, Slap I, Slap II, Slap III, Slapići SLAP I Huk buka je grozd zvuka, tren u knedli pjene najtiša okamina mijene Ispeglano vrijeme SLAP II Huk buka je grozd zvuka, svila kamene pjene u drhtaju koprene Na tren zaustavljeno vrijeme SLAP III Huk buka je grozd svjetla, svila kamene pjene u drhtaju koprene Na tren zaustavljeno vrijeme SLAPIĆI Čupavi slap brušenje svjetla grozd huka skrivaju perle na ivici zvuka, cilik stakalca ispod zelenog smočenog žbuna
- 17. AQUAMA, Slunjske Rastoke SLUNJSKE RASTOKE Posjetili smo te slapiće i slapove tek poslije rata hitajući kroz sobe i kuhinju nečijeg probušenog stana na huku razuzdanog slapa I tad na balkonu iznad orljave, u kotlu sunčeve pjene jasno vidjeh ljepotu i rugobu ko sestre koje vabe se, uviru jedna drugoj u leđa, smiješe se hihotom kobi suprotna zrcala svijeta Stara kineska mudrost prosijavala je u kamenoj pjeni, u zjeni sunčanog jutra Sve što je srušio rat mamilo je krhotinama sna od gorskog Stakla
- 18. AQUAMA, Ljetna bura LJETNA BURA Da li to more priča priče s vjetrom s kamenim šiljkom, poroznom krijestom ili su to glasovi ljudi radiofonija romor Evo baš barka je pristala zaklopio netko vrata, cijuče prokrom More se ljulja huči pljuska (ili šapuće nekom) Kaleži tišine nestvarni Cvrčak spava (čudan neki zvizdan) Ali netko je već zagrabio plavu brazdu huji gonik, treperi vodeni rotor
- 19. AQUAMA, Morska pjesma, Bog vjetra Eol puše u jedra MORSKA PJESMA Predajem se valima svjetlucavog mora ko oblutak Bijele njihove krijeste oplakuju, toče misli moje koje im se ulaguju, valjaju se s njima ko vjetar grleć’ jednu neiskazivu misao, tišinu s onu stranu smisla samo uskovitlani oblik, oblutak ono o čemu upravo snivam BOG VJETRA EOL PUŠE U JEDRA O, kako su samo lijepa ova jedra bedra napunjena smolom zraka palucanjem svjetla sokovima neba usoljena natopljena suncem u perlanju srebra
- 20. AQUAMA, Cvrčak rave party CVRČAK RAVE PARTY Ma ... bila bi to jedna bijesno dobra pjesma o pjeni zvuka, cilik sunčeva struka zagrljen kljunom mora, škojić na žalu u košulji bora Bila bi to zvonjelica o njemu koji je prosuo tišinu u tisuće struna, iskri čegrtaljka, blista tirkizna kruna E ... a daj zamisli, za nas golaće morske grobna je to tišina, mir ... mir nebeski vir Zvizdan Pripeka! A tamo, u Gradu od cvrčka udara vrije u damaru tijela nebo se smije šaman se ljulja klopoću perle u njiski ždrijela A ritam je tijesan, prasak u besvijesti žudnje monotoni krik u krilu slutnje kojom se raduju djeca, u valovima uskovitlanog mesa orošena suknom udaraca uvijek istih ... istih a na nebu bliskih ... bistrih glazbom bez gabule, igrom bez fabule A ovdje, u Gradu od Svijeta
- 21. AQUAMA, Cvrčak rave party, San to je ... tišina Mir ... mir Zvizdan pripeka! SAN Plivali smo nagi u plavoj vedrini bukvi, jela čakovečki park s prozorom na zapad. Veslamo hitro Bujica okreta Nježna pliskavica ta djevojka djevojak ja vrtim je na dlanu, uzmiče smije se kolibri nožnih prstiju njenih, kolutići ljube me Ljubi me kristal oka, gutljaj sokova Kako ... kako da pijem njen osmijeh tihu vatru san usana u sedefu krvi ? Gdje gdje da joj ljubim nogu bijelu
- 22. AQUAMA, San, Prima primavera obrijanu slatkim vodenim suzama, stopala pas pupasti bubanj-trbuh, brzake u slanoj slatkoj međi među zvonom bistrih butina ? Gle, preokrenula se i očima me zaronila ko kiša u blistavi vir cjelov istočila, laticama zrelih usana brazdila je sjetni, raspucali osmijeh Vatreni mir u vrevi moga oka PRIMA PRIMAVERA Počeci su mi uvijek najljepši kad propucaju prve vatre, pište i zemlja krotko zamiriše, titra oslađena zalogajima svjetla Trudna, mokra glina, rahli srsi izliječenog, prvi pokret ugažene vlati, mlačni ćuh na razbojištu oštrih zima. Zeleni mirisi vjetra Najslađi su tihi izbojci, pupovi u povojima svježeg zrenja, baš kao vreteno djevojčice u plesu u bubrenju dojki, vreloj klopci nestašnih mjesečnih mijena, u ciki vedrog, bosog trenja
- 23. AQUAMA, Metoda Silva METODA SILVA je u tišini vjetra, grohotu ptica šuštaju kiša stoga u šume hojmo u glazbu sjena krosnu svjetla, krparu zvijezda gdje gljive mirišu mahovina i zelenilo debla Jer kako ćeš osjetiti sebe, uroniti u zagrljaj vlastitog Svjetla ako ne u osami osinjeg gnijezda jer šuma je simbol, ma više od simbola metoda je šumska razdrljena u pupanju blistanju šuma u biglisanju glasova, u glagolu tišine bez bruma O tišini je riječ o mirisu zvijezda Ne o tišini bez huka nego odsustvu umjetnih glasova u koži betona bez smrada pritajenih vibratora u krletki pospanih zdanja Ma koliko god tih bio zvuk je buka ako je od strojnog tkanja Stoga, u dubrave hojmo u tišinu gozbe
- 24. RES PUBLICA, naslovnica ciklusa GDJE JE ŠTO Coloseum, Tai chi chuan Radio Sljeme Ujak Vanja, Kralj Lear Nocturno, Radost pisanja U izlogu preko puta šanka Sexy magazin Sexy magazin, Forica morica fora ti s mora Forica morica fora ti s mora, Kućna srećica Gea, Pjerestrojka Bistro
- 25. RES PUBLICA, Coloseum, Tai chi chuan COLOSEUM Bili su za nas bogovi glazbe nešto ukusno i sočno, prepun složenac mirisa i boja, harpun grimiznih riba u tišini gozbe Točila se svila u krletki soka pali nabori u šuštaju leptira izvijala se žena niz grlo satira mazila truba u vodenici sroka Bijaše to molitva, svečani krik u prašumi snova. Prosijali dah sunca u pučini krošnji, cilik mitova u mlinu smijeha. Pasli smo uši i kupali mozak, uzdah prosuli u zlatnom kotlu srasli TAI CHI CHUAN Slušam tu glazbu punu soka razgaljujem grudi nadimljem dimove svjetla u pećini mesa smirujem duhove udišem san Slušam to kovitlanje, sapunicu kovanog tijesta loptanje zuba u žuboru leptira drhtavu frulu u kolobarima vodeni zvjezdan
- 26. RES PUBLICA, Radio Sljeme RADIO SLJEME Baš volim kad kiša šušti u carstvu pliša baršunasto, usred nosa jorgovan diše A na radiju pljušti country bene- volentno za njim se prelije blues, kolokvijalno naposlijetku sve zagrije chanson-a, narašpani francuski poj napukli alt zarominja slatko Bobočka I opet prostruji kiša raskošna u crnom pocupkivanju pliša u lokvi kraj ulične lampe Jorgovan diše A na radiju svira blues udara dur
- 27. RES PUBLICA, Ujak Vanja, Kralj Lear UJAK VANJA I kad se plaha glumica svukla pred ogledalom srce mi je lupalo ko kretenu Ona je vikala da je ružna - pravila scenu a jagoda bradavice njene pupčala se u zaljevu zjene Onako iskosa gledano na vrhu bijelog ko od kruškine kriške lizak cjelov KRALJ LEAR Bilo je nekog tihog sjaja u glasu hrvatskog Leara kad je zaiskao zemljovid Riječ se otkinula igrokazu i propjevala puno bujnije od ikoje vojne ili kraljske mape Svečana skladba smijeha zaglavinja u zubima probuđene nacije E, baš su smišne te tavne stopljene riječi
- 28. RES PUBLICA, Nocturno, Radost pisanja NOCTURNO Volio bih noćas napisati stihove stihove ni o čemu Ime je lijepo samo kad se čuje i ne kaže ništa Tijana Volio bih ... lepet leptirovih krila s tvojih usana nestašan i tih, prpošan i mek kao pjesma kao san u dnu noći stvoren lik zamišljaj na vrhu vlati trave netom otkriven Volio bih noćas napisati stihove stihove ni o čemu RADOST PISANJA To je jedna od onih knjiga ... hej kako miriše Listam je poput slikovnice (tata kupio) polako požudno Treperim ... Samo da joj sva slova ne pojedem prije svitanja ! I rosi mi se silueta Szymborske u šaci U poljupcima prstiju kupam korice Pliva pot Tko zna ... gle, zašto je ova knjiga tako jako pobožna ?
- 29. RES PUBLICA, U izlogu preko puta šanka U IZLOGU PREKO PUTA ŠANKA Imao je Henry Miller pravo ove su lutke žive ko vratovi obešenih praznina, ko guske bijele u zaljevu trske Razmiču se sa svojim otpalim životima vretenu golih gipsanih tijela Nehajno pogledom bludeći Čekaju na mrtvozornika kleknutog sa pribadačom u zubima On će ih odjenuti zihericom Pritegnuti Ali ja bi ih obukao u zrelo voće, trešnje objesio na bodlju slijepe dojke i među noge vlasulju tutnuo kovrče kukuruznog klipa Svukao sa njih ćelavu igru tkanja pomadio obraze brašnom ružičastom krinkom i mirisom sanja I one bi se podale strasno pjesmi u gugutki smijeha, klokotu slapastih strofa, u pjeni nasmijanih zima, u grlenoj klopci zakovitlanih parodija
- 30. RES PUBLICA, Sexy magazin SEXY MAGAZIN Hej, ne volim ja one blještave časopise, naslovnice gdje cure usmine rastežu si ko pedoće, rumene ko napudrana dječja guza kamilicom smočenom u gazi Cura je cmoknula stožac svojih gumastih grudi licka paluca jezikom, kruži bradavicu zebe Zagledan u jutarnji felatio na kioska oknu žvačem krafnu A ona se očima smješka ko da pirošku sniježi Papala maca hapala nježno Al’ meni se hoće jutro neuzibalo tiho bez sline i strasti šapat rose miris žemlji E, da mi je čuti
- 31. RES PUBLICA, Sexy magazin, Forica morica fora ti s mora kloparanje kola i pekarskih klompi. Tišinu slome tamo negdje u ulici Filipa Latinovitza, ulici izmaštanoj kad zorom se budim i šunjam smutljivac tamo gdje sokovi grada mire u halapljivoj krošnji FORICA MORICA FORA TI S MORA Jednu, samo jednu kuglu sladoleda tražih Straciatellu Al’ tebi je bilo blesavo baš čudno natočiti kuglu jednu ko nijednu pa si mi utrapila korneta dva tuljac u tuljac štosa radi I rekla mi da lisnicu s pulta sklonim da mami ... Ah, ne znate Vi kakve
- 32. RES PUBLICA, Forica morica fora ti s mora, Kućna srećica sve cure u sladoled grabe I mame Pjesnikinje tihe glas im vjetrom rošen prhko tijelo glazbeni je lik A sladoled se okretao oko osi svoje, usidren u stožac u žiži stošca drugog Polizao mi nos KUĆNA SREĆICA Moj tata je tihi bonvivan Gle kako je malo potrebno za sreću krigla orošena piva, Vjesnik u šaci i nema te ovdje, ne stanuješ više Potpuno svoj kao i sin tvoj kad potone u pjesmi
- 33. RES PUBLICA, Gea, Pjerestrojka GEA R, ti znaš ... Život nije torta sa šlagom s kremom od badema i jagodama u razbludnom krugu Zapravo – kolač od neljuštene pšenice integralne riže infinitezimalna okusa s kriškama marelice nekaramelizirane Samo to PJERESTROJKA Sanjao sam Vas, susjede u škrtom sanjivom baru Samo šank i glazba boja škuro svjetlo, huk duhana Stan ste, djelomice doduše u kafić preudesili, vijugavu priliku za vinske kolokvije bez stolica barskih uresili Ali, zapravo, i čemu stolci ljepše se plovi bujicom misli kad grabiš slike i pipaš tlo Lijepo je bilo u Vas, toliko da bih i sebe pozvao u goste i jelovim kormilario šankom
- 34. RES PUBLICA, Bistro BISTRO Pariško jutro. Krpara Sunca u treptaju mansardi, zrcala oblaka na granitnoj šaradi Udah proljeća - noćna kiša Jedan je barba sjeo u hladu ne skida beretku pariškomodru bijelu kavu srče, žemlju žvače Konobar se zalijepio na fasadu A stolovi su posuti laticama vode i vina, mjedeni im obruč musav, blijed. Mramor je slijep Eto tako, bistro uvijek gledam kroz francuski doručak, nehajan i vrijedan ko osmaški minus pet
- 35. TERRA MAGICA, naslovnica ciklusa GDJE JE ŠTO Nježnost, Cjelov Epistola - ´96, Sonet za R Antistatic, Photo-session Photo-session, San o čizmi Jutro, Skica Nordijska, Scherzo Scherzo, Cjelov Cjelov, Girlanda Girlanda, Ko u jednoj bajci Ko u jednoj bajci, Na uzglavlju Na uzglavlju, Felatio Felatio, Ljubavna Ljubavna
- 36. TERRA MAGICA, Nježnost, Cjelov NJEŽNOST Kristalna kocka vedrine oplakuje kamenove prepune algi Gorsko oko puno sna U njemu se zrcale borovi i Sunce ili ... tvoj lik Voljena CJELOV Kad sam ti lizao usne, cjelivao usmine rekla si: Ljudi su nekoć davali sol jedni drugima Tako je nastao poljubac
- 37. TERRA MAGICA, Epistola – ’96, Sonet za R EPISTOLA ’96 Što li sada radiš, prijateljice u čulnoj zemlji pastelnih boja Dojiš li dijete mlijekom basni il’ ga kupaš u medenoj bajci Ili si, možda, baš sada trudna s trbuhom na sunčanom brijegu uz topot malih stopa u bijegu Grliš li ga bojažljivo, omamljivo Kuhaš li upravo nešto fino, ribu u mirisu bijelog vina, crni rižot na maslinovom ulju i ružmarinu Eto, baš te zamišljam kao srh sočnih cjelova organskog svijeta Žena u ogrlici stvarnog Svjetla P.S. Nadam se da si sretna! SONET ZA R Reci mi to pjesmom bez riječi zlatousto, bez hola i stida Gle, plavi treptaj skida vrući kašalj u svijeći Ti kažeš neki osmijeh, pokret pogled rukom, žamor ljeta zažare u nama poput svijeta Miris je snažan kao let Reci mi to tijelom što sniva plamene jezike, šapat soli Sjeme krvi zanos skriva Kaži mi to utrobom boli slatkom kao meso gljiva Moje tijelo ljubav moli
- 38. TERRA MAGICA, Antistatic, Photo-session ANTISTATIC Dječače, kad miluješ djevojci grudi obuci ih u zastor mrežasti od umjetnog vlakna, nek’ pucketa Prsti neka ti bride - frula krvi Okupaj ih u njuškama One se meškolje u okicama, žuljavim zavojima u klopci Plešu ko vrapci, loptaj u školjci Jastuk dlana Cjelovi su rosni pleter, jezici tuku vam se ko trpovi u mreži PHOTO-SESSION Hej, osmjehnula si se ko polumjesec sa svojim kuglastim dojkama iza zastora skrita do pasa glatka premrežena sitom golih niti od plastičnog vlakna ko od stakla Stisnuo sam šaku u utonuće tvojih oblih obala, a osmijeh nam se zacrvenio u muci glupog zazora Ta naša mala foto-sesija svečanost tiha i kratka
- 39. TERRA MAGICA, Photo-session, San o čizmi Glumili smo umjetnost praveć se da ljubimo čuđenje u svijetu tražeć ga izvan slatkog pakla Ma pogledaj danas te fotke Mislim?! Dakle?! SAN O ČIZMI Djevojka se ljulja u poljupcima vjetra Rosnogola ustreptala raspletene kose u zibaju dojki zajašila na čizmu kaubojsku poput pijetla I svinutom kožnatom njuškom raspliće mesnate latice, cvijet Toči se mlijeko, ples butina lepet sara u vruljama zadnjice Smičak slasti u grlu bez granice
- 40. TERRA MAGICA, Jutro, Skica JUTRO Kad nauljena svjetlom sjevernog neba glačaš mi košulju i sveđ gola sjajiš bubanj trbuha čašu pupka zadnjicu tajiš u zjeni mog ribljeg oka ljupka ko kruška SKICA Poljubac njenih stopala u sandalama od lika coktaj pete, pjena mirisa Okus badema Zavrti se u vjetru haljina, prozirna bedra u potoku pastrva
- 41. TERRA MAGICA, Nordijska, Scherzo NORDIJSKA Daj, zamisli da voliš se sa djevojkom plamene kose prosute niz prsa Njen nordijski sjaj u očima stopala ti ljubi, tijelom vrluda Uranjaš u poljupce Gledam vas obje umočene u žar grlene igre, izranjam kopljonoša prepun trava, zatravljen ko vidra Je l’ smetam ? SCHERZO Pričali su mi o tebi da se za novac podaješ Al’ meni se život nije zgadio niti mozak uvrnuo Još me više osladiše bijele hajke sisatih slika Ti kupaš se u osmjesima babljih priča. Stupaš nalivperom jedrih listova, tirkiz u svjetlu baršuna Podsmješljiva i gola u abažuru hotelskih nimfi loptaš se svojim oblicima, dobacuješ jezičave oči zajapurenim starcima
- 42. TERRA MAGICA, Scherzo, Cjelov Blistaš u čistoj svili opojnih slika ptica rugalica grozi osupnutog puka, u grlenoj školjci djevojčice koja je ludovala s dječacima u bršljanu čupavih poljubaca CJELOV Te noći mrazne, pjegave zimske lebdjela je u oblacima finih mirisa kapale su cigarete parfem Chanel 5 Hvalila se, gizdava ko prasak svojim pariškim cvijetom plamenom svilom Te noći opojne, alkoholne plinske Kušati htjedoh reski mameni zumbul otmjene vodice Pitah je za dozvolu i priklonim usnu nekom nejasnom mjestu
- 43. TERRA MAGICA, Cjelov, Girlanda Taj tren ... Prozubila mi struju jezika hrapavu slapastu vodenicu bujicu sline kovrčavih sokova sočnih račiće morske Okupah se ... u mirisu ko žlahtina reskom Uteg njenog otežalog izlizanog jeansa bijaše tako ženstven GIRLANDA Ona je jarosno lijepa u svom nabujalom tijelu mladog proljeća Ona je raskuštrani raščupani puto zlatogriva i barokna glina vrč uzdrhtali u vrelini dana Volim je zbog prsiju prezrelih i osmijeha plavog zubatog vrela Njen prgavi način plameni jezik pecka dan
- 44. TERRA MAGICA, Girlanda, Ko u jednoj bajci Slapasti prut hrapav i dječački smiješan Misao tiha ko pamuk, pogled pun čipkastih želja, potoci krvi pastiri sjena u uglovima usana zarezi slasti i osjenčanih snova Ona je jarosno lijepa u svom nabujalom tijelu mladog proljeća KO U JEDNOJ BAJCI Sad, kad ostala si sama u hotelskoj sobi veliš mi: diraš se ... Pusto je ... ta i zidovi bi potonuli u vrelo žudnje Znam, sanjaš o nama: milujem te prstima, pletem kovrče britke u škurama pohlepnice, upadam slanomice u usta milosnice Sanjam te propetu u topotu strijela, njisku skliske omame tijela
- 45. TERRA MAGICA, Ko u jednoj bajci, Na uzglavlju Lijepa si ... kad gališ se Tvoj osmijeh ... mjesečeva krinka šuti na tvojim usnama NA UZGLAVLJU Usne su ti slane usmine jezik sikilj drčan i vruć I drhtiš kad cjelivam te sviralom mokrih loptajućih pusa. Palucaš polako Dolje sam, dolje sam u tebi u mislima Goriš u tijelu ko strijela skliskom Smiješ se očima Griješ me ušima
- 46. TERRA MAGICA, Na uzglavlju, Felatio Kad pričam ti priče od kojih jezikom lutaš i šumnu pleteš mi školjku FELATIO Probudila se sa vizirom jutra na usnama Mlijekom slanih poljubaca vrtjela je plela u svirali sjena, okupala se u grebenu naprslih strijela A potom prebirala polako tihi legato cjelova, glisando od korijena do stremena Zašušurila staccatom Cilik jezika
- 47. TERRA MAGICA, Felatio, Ljubavna Lakom konjicom sokova zapalila srsi Rasanila se s opnom sna u zubima LJUBAVNA Sinoć, kad si me ljubila htjedoh te zvati bludnicom pohotnom i potnom Dušu si rašila ko dupin skliska Plivao ti Mjesec u očima Topli vonj Šapat tijela Jašila si me osmijehom, jato riba vrtjela među nogama Grickala me brzicom bujicom bombica Frula krvi na vratu - raspamet slatkih žila
- 48. TERRA MAGICA, Ljubavna Sinoć kad smo se voljeli htjedoh te vidjeti razmetnom Zgrabio sam ti kosu u naručju gutao pogled tražio šumske jagode u dubravi tvojih očiju gutljaj milja Ma, ko da ću zavladati tobom potpuno mi se predaješ treperava sokove točiš vladarice moja Gle, mi Hrvati ne znamo reći ženi da volimo je kad nam se daruje u duši čista Pa ona je uvijek kurva il’ svetica a katkad ... Nemušto nemušto Hej - baš je škrt taj jezik bez stida!