2. PUSTALOVINA, impresum
BIBLIOTEKA ZRIKAVAC
Knjiga 2
Nakladnik:
Zrinko Šimunić
Uredio:
Zrinko Šimunić
Recenzenti:
Aleksandar Roža
Ljubica Šego
Likovna oprema:
Jagoda Marenić
O KNJIZI:
Knjiga Pustalovina izašla je prvi put krajem 1998. godine
u nakladi Književnog kruga “Reči rieč” iz Čakovca
(Biblioteka suvremenog pjesništva, knjiga 7). Ovo je
elektronsko izdanje iste knjige.
ISBN 953-97095-2-0
3. PUSTALOVINA, naslovnica ciklusa
GDJE JE ŠTO
Pustalovina
Kradljivac pjesme
Zavodnička šuma
Oktavijan
Skica
Zrikavac
Znakovi orošeni mamuzama
Scherzo
Kako se nekad lijepo pisalo
San o poetesi
4. PUSTALOVINA, Pustalovina
PUSTALOVINA
Moje je dijete
pusta
lovina
Nigdar ne znaš
kaj
buš vlovil
Moje je dijete ...
tepam pjesmi
I već vidim se
na rubu šume, kosina
gustiš
u bijelim omrazama
Sumrak je
hajka tek što počela nije
Al’ sve tako je
mrtvo
cijedi se
magla na granama, u potocima
vrvi
Gle ... a ja zapravo čekam
da proviri
balerina smisla
iz zlatne škrinje mog nemira
Kud me pjesma vodi
Na poljupcima prstiju
vrti
vrti
Al’ ja joj, zapravo
ne znam
nit’ kraj ni tijek
a još manje
kud misao
krivuda vrluda ...
na proplancima gorskim
Moje je dijete
Pustalovina
U grlu je lovim
5. PUSTALOVINA, Kradljivac pjesme, Zavodnička šuma
KRADLJIVAC PJESME
Često, kad moja draga
uspije
ispjevat
vrludave riječi, grabim ih žurno
ko pastrve
Bljesnem!
Kradljivac pjesme, satkan
od zrike
jogunastih snova, stihove
glačam, u zaslon
stupam
i suzna vlakna sučem, skelet
pup tajanstva
Tražim mu hvatište
ko ledolomac
rezište u staklu valova. Škripi
grč božanstva
ZAVODNIČKA ŠUMA
Eeeeh ... da mi je sklopiti pjesmaricu
koja plače
urnebesno plače u nekom šaljivom
šuškavom papiru s kraja svijeta
satkanom
od recikliranih suza
udjenuta u špagu
vonj tutkala
i rezbariju rumenog
pečatnog voska
Volio bih da je smišna
Ma kakva plastifikacija
promocije
katalogizacija u publikaciji CIP
E - NES - BE
Otmjena piratska zbirka - onako
baš za prijatelja
koji kao i ti trabunja uz čašu i poljupce
kestenova cvijeta o uzburkanoj
6. PUSTALOVINA, Zavodnička šuma, Oktavijan
čarobnoj vrevi
zavodljivog pjesničkog leta u toplom
kašastom
srcu bitka
Tiha
neka pregnuća, trbušasti
plamen cvijeća
OKTAVIJAN
Nije svaka pjesma pjevna
al’ nit zvonka strofa sočna
U glavi je miso noćna
pjena, vapaj smisla revna
Kad se stvorim pljoštimice
u proplancima soneta
pobožna me rima šeta
zauzla me ludimice
pa kad u tercini krenem
u otplitanje zapleta
poruke za pas zadjenem
Kušam ih pjevati žurno
u sapunici raspleta
sve dok stih ne svrši burno
7. PUSTALOVINA, Skica, Zrikavac
SKICA
Pjesma je samo nadahnuti govor
U biseru smijeha, u sroku
od pjene
u nutrini katrene sve jarosti
postaju slatke
sve tuge su odjednom
lijepe
Pjesma je samo običan
običan govor
u plesnim okretima uma, u glazbi
uvrnute šutnje
ZRIKAVAC
Nažvrljao bih žvrljotinu
najljepšu
i dao joj pečat moga mojstva
Ispjevao bih stih
zrikavi
i utisnuo Tvoj glas u pjesmu
8. PUSTALOVINA, Znakovi orošeni mamuzama
ZNAKOVI OROŠENI MAMUZAMA
Ima tako
negdje nekih riječi
koje hlape
opojnim žarom čarobnih rima
Kaloper, naprimjer
upregnut
u čulna kola šestopera
dlakavi miris brnistre i tapira
Ima tako
negdje nekih riječi
koje se svlače
u krljušti od šimšira
E, a tek što su opojne
i mirisne
ako još niti ne znamo što zapravo
znače
Na primjer:
Govoriti nekome nešto
od milja
Pa to je krema od čokolade
zakovitlana
u dubokom viru, mljaskavom cilju
(Dječja je misao, doduše
čista
od primisli svakog
zemaljskog smisla)
Ima negdje
tako nekih riječi
koje se hvastaju pa se pale
u uljanici stiha
Pjesnici ih rabe
da zadaju osobni udar, zveket
prežganoj misli
da ju zapamte klinci u lektiri, odrasli
u osobnoj žgaravici
Žarki ilinštak -
naprimjer
9. PUSTALOVINA, Scherzo
SCHERZO
Kakav li sam to pjesnik
pitam se
pitam se
Ogledalce!?
Krleža bi me, vjerojatno
smrvio
u vlasulji
svoje razularene ironije cičavog uma
Vonjalo bi na očinsku
dobrohotnost
tatine enciklopedije izdanje ’57-e
O, crljeni bi vihor planuo
na sve moje
nestašne laži, scherzo
u kolomazu
Bio bi ranjeno pseto
tihi cvilež
i spori lizaj rane
E, a tek Antun Branko ...
Pa, on bi me otmjeno
zaobišo
kapucinski skromno
u čistoći stila
- čisto
Ta zašto da se troši
na tu
Gloriju
neobuzdanih riječi:
Ta, zna li taj
o čemu uopće pjeva, guguče
il’ mijauče
kad ne pozna floru i faunu
hrvatskih voda
šuma ...
Puknut će
od muklih prispodoba
10. PUSTALOVINA, Kako se nekad lijepo pisalo
KAKO SE NEKAD
LIJEPO PISALO
U žaru borbe
pero je cvililo, psikalo
mastilo se razlijevalo
kapalo
kapalo
ruka nije stizala
hvatati misao
Al’ zatim ...
su došli
fontovi
A šarenica se oka
ne zalijepi
na zaslon kompjutora
ona lebdi, lebdi
u očnim dupljama
Boli glava
Misao je negdje
otkopčana
u oblaku ispod tjemena, ona
fruli
kruli
otkinuta od prstometa
Eeeee ... a kako se nekad
lijepo
drapalo
kad ruka je tetošila misao
zaoblila mu svaku
zapetljanciju
u kolopletu vitičastih slova
Prsti su plesali smisao
Kažiprst
i mozak
bijahu vjenčani
Jagodice su izranjale
gustu
medenu riječ
On sjedi
u zuri u svoj zaslon
pa prevrće
riječi po ekranu
11. PUSTALOVINA, San o poetesi
SAN O POETESI
Kad sam te pitao:
Hoćeš li mi napisati pjesmu?
Rekla si: Smjesta
Ma, ne ne
nisam
to mislio
Samo me zanimalo
stvaraš li
tek kad ti naiđe nadahnuće, ili pak
kopaš kopaš
u riznici snova, uvijaš
kovrče i laštiš
prepukla zvona
Veliš:
Pisanje pjesme
to je mala svadba
Sjedam na hasuru i mirisne
štapiće žarim
svijeću palim, uvlačim
stopala
i tiho se smješkam
meškoljim bedra
Ukapčam
moj mali
lap-top
I čim napišem prvu strofu
lagano
se svlačim
Želim biti naga
pod vjeđama
golih zvijezda
Pred zastorom svečanim
žamorom
drhtavih ptica
12. PUSTALOVINA, San o poetesi
Stihovi me gledaju
Gle, grudi mi ulaze
u pjesmu
bućnu u zaslon kolobari
gojnih gnijezda
I tekući kristal
zatreperi, blista
Pjesnikinjo
stopala ti ljubim
na oblim obroncima, grlim
leđa
na ključnim kostima
Tvoje su ruke
proključale
na tipkama
Sve vrvi !
13. AQUAMA, naslovnica ciklusa
GDJE JE ŠTO
Suton
Ex ponto – ‘96
Slap I, Slap II, Slap III, Slapići
Slunjske Rastoke
Ljetna bura
Morska pjesma, Bog vjetra Eol puše u jedra
Cvrčak rave party
Cvrčak rave party, San
San, Prima primavera
Metoda Silva
14. AQUAMA, Suton
SUTON
Slika koja stiže, stiže, klizi
sa zapada
malinovac je Sunca u brazdama
rijeka snova
krabulja zvijezda
ko omama dječje igre prije zalaza
Nebo je pečatni vosak, obale
zastiru dvore
boje uviru
u zanose zamišljena svijeta
Hoću li ovako idući ... idući
odškrinuti vrata
nekog drugačije ostrašćena grada
svjetlo drugo
i okus drugi
urastanje
u ozračjima neproživljena leta
Ali svjetlo ovo
uvire u daljine poznate, porozne
sahnu sokovi
dječjih čarolija, snoviđenja
ljepljivih slika
Svjetlo ovo stiže, stiže, klizi
sa zapada
15. AQUAMA, Ex ponto – ‘96
EX PONTO ’96
Projektirao sam u snu rasvjetu
visećeg mosta
ulijevao svjetlo u kanalice gibljivih traka
čeličnih zmija
zatezao sjaj usukanih zraka
I sve bijaše čisto
lako
žitka mazalica svjetla u mlaznici
mraka
Ali puno umjetnika
sviralo je sa mnom kontrapunkt
gipkih ideja
vodoskok blistavih strijela
I ne vjerovahu mi
ne mišljahu da sve je to
tek tako
TIK – TAK
A ja nastavio sam
razmazivati
ulje podatnog svjetla u ustavi
spiralnog tijela
I vrtio sam, pekao
algoritam jasni
do kloparanja jutarnjeg svijeta
16. AQUAMA, Slap I, Slap II, Slap III, Slapići
SLAP I
Huk buka
je grozd zvuka, tren
u knedli pjene
najtiša
okamina mijene
Ispeglano vrijeme
SLAP II
Huk buka
je grozd zvuka, svila
kamene pjene
u drhtaju koprene
Na tren
zaustavljeno vrijeme
SLAP III
Huk buka
je grozd svjetla, svila
kamene pjene
u drhtaju koprene
Na tren
zaustavljeno vrijeme
SLAPIĆI
Čupavi slap
brušenje svjetla
grozd
huka
skrivaju perle
na ivici zvuka, cilik
stakalca
ispod zelenog
smočenog
žbuna
17. AQUAMA, Slunjske Rastoke
SLUNJSKE RASTOKE
Posjetili smo te slapiće
i slapove
tek
poslije rata
hitajući kroz sobe i kuhinju
nečijeg
probušenog stana na huku
razuzdanog slapa
I tad
na balkonu iznad orljave, u kotlu
sunčeve pjene
jasno vidjeh ljepotu
i rugobu
ko sestre
koje vabe se, uviru
jedna drugoj u leđa, smiješe se
hihotom kobi
suprotna
zrcala svijeta
Stara
kineska mudrost
prosijavala je
u kamenoj pjeni, u zjeni
sunčanog jutra
Sve što je srušio rat
mamilo je
krhotinama sna
od gorskog
Stakla
18. AQUAMA, Ljetna bura
LJETNA BURA
Da li to more priča priče
s vjetrom
s kamenim šiljkom, poroznom krijestom
ili su to glasovi ljudi
radiofonija
romor
Evo baš barka je pristala
zaklopio
netko vrata, cijuče prokrom
More se ljulja
huči
pljuska
(ili šapuće nekom)
Kaleži tišine
nestvarni
Cvrčak spava
(čudan neki zvizdan)
Ali netko je već zagrabio
plavu brazdu
huji gonik, treperi
vodeni rotor
19. AQUAMA, Morska pjesma, Bog vjetra Eol puše u jedra
MORSKA PJESMA
Predajem se valima svjetlucavog mora
ko oblutak
Bijele njihove krijeste oplakuju, toče
misli moje
koje im se ulaguju, valjaju se s njima
ko vjetar
grleć’ jednu neiskazivu misao, tišinu
s onu
stranu smisla
samo uskovitlani oblik, oblutak
ono
o čemu upravo snivam
BOG VJETRA EOL
PUŠE U JEDRA
O, kako su samo lijepa
ova jedra bedra
napunjena smolom zraka
palucanjem svjetla
sokovima neba usoljena
natopljena suncem
u perlanju srebra
20. AQUAMA, Cvrčak rave party
CVRČAK RAVE PARTY
Ma ... bila bi to jedna bijesno
dobra pjesma
o pjeni zvuka, cilik
sunčeva struka
zagrljen kljunom mora, škojić
na žalu
u košulji bora
Bila bi to zvonjelica
o njemu
koji je prosuo tišinu u tisuće struna, iskri
čegrtaljka, blista
tirkizna kruna
E ... a daj zamisli, za nas
golaće morske
grobna je to tišina, mir ...
mir
nebeski vir
Zvizdan
Pripeka!
A tamo, u Gradu od cvrčka
udara
vrije
u damaru tijela nebo se smije
šaman se ljulja
klopoću perle u njiski
ždrijela
A ritam je tijesan, prasak
u besvijesti žudnje
monotoni krik u krilu slutnje
kojom se raduju djeca, u valovima
uskovitlanog mesa
orošena suknom udaraca uvijek istih ...
istih
a na nebu bliskih ...
bistrih
glazbom bez gabule, igrom bez fabule
A ovdje,
u Gradu od Svijeta
21. AQUAMA, Cvrčak rave party, San
to je ...
tišina
Mir ...
mir
Zvizdan
pripeka!
SAN
Plivali smo nagi
u plavoj vedrini bukvi, jela
čakovečki park
s prozorom na zapad. Veslamo hitro
Bujica okreta
Nježna pliskavica ta djevojka
djevojak ja
vrtim je na dlanu, uzmiče
smije se
kolibri nožnih prstiju njenih, kolutići
ljube me
Ljubi me
kristal oka, gutljaj sokova
Kako ...
kako da pijem njen osmijeh
tihu vatru
san usana u sedefu krvi ?
Gdje
gdje da joj ljubim nogu bijelu
22. AQUAMA, San, Prima primavera
obrijanu
slatkim
vodenim suzama, stopala
pas
pupasti
bubanj-trbuh, brzake u slanoj
slatkoj međi
među zvonom bistrih butina ?
Gle, preokrenula se
i očima
me zaronila ko kiša
u blistavi
vir
cjelov istočila, laticama
zrelih usana
brazdila
je sjetni, raspucali osmijeh
Vatreni mir
u vrevi
moga oka
PRIMA PRIMAVERA
Počeci su mi uvijek najljepši
kad propucaju prve vatre, pište
i zemlja krotko zamiriše, titra
oslađena zalogajima svjetla
Trudna, mokra glina, rahli srsi
izliječenog, prvi pokret ugažene
vlati, mlačni ćuh na razbojištu
oštrih zima. Zeleni mirisi vjetra
Najslađi su tihi izbojci, pupovi
u povojima svježeg zrenja, baš
kao vreteno djevojčice u plesu
u bubrenju dojki, vreloj klopci
nestašnih mjesečnih mijena,
u ciki vedrog, bosog trenja
23. AQUAMA, Metoda Silva
METODA SILVA
je u tišini vjetra, grohotu ptica
šuštaju
kiša
stoga u šume hojmo
u glazbu sjena
krosnu svjetla, krparu zvijezda
gdje gljive mirišu
mahovina
i zelenilo debla
Jer kako ćeš osjetiti sebe, uroniti
u zagrljaj
vlastitog Svjetla
ako ne
u osami osinjeg gnijezda
jer šuma je simbol, ma više od simbola
metoda je šumska
razdrljena
u pupanju
blistanju šuma
u biglisanju glasova, u glagolu tišine
bez bruma
O tišini je riječ
o mirisu zvijezda
Ne o tišini bez huka
nego odsustvu
umjetnih glasova u koži betona
bez smrada
pritajenih vibratora u krletki
pospanih zdanja
Ma koliko god
tih
bio
zvuk je buka
ako je od strojnog tkanja
Stoga, u dubrave hojmo
u tišinu gozbe
24. RES PUBLICA, naslovnica ciklusa
GDJE JE ŠTO
Coloseum, Tai chi chuan
Radio Sljeme
Ujak Vanja, Kralj Lear
Nocturno, Radost pisanja
U izlogu preko puta šanka
Sexy magazin
Sexy magazin, Forica morica fora ti s mora
Forica morica fora ti s mora, Kućna srećica
Gea, Pjerestrojka
Bistro
25. RES PUBLICA, Coloseum, Tai chi chuan
COLOSEUM
Bili su za nas bogovi glazbe
nešto ukusno i sočno, prepun
složenac mirisa i boja, harpun
grimiznih riba u tišini gozbe
Točila se svila u krletki soka
pali nabori u šuštaju leptira
izvijala se žena niz grlo satira
mazila truba u vodenici sroka
Bijaše to molitva, svečani krik
u prašumi snova. Prosijali dah
sunca u pučini krošnji, cilik
mitova u mlinu smijeha. Pasli
smo uši i kupali mozak, uzdah
prosuli u zlatnom kotlu srasli
TAI CHI CHUAN
Slušam tu glazbu punu soka
razgaljujem grudi
nadimljem dimove svjetla
u pećini mesa
smirujem duhove udišem san
Slušam to kovitlanje, sapunicu
kovanog tijesta
loptanje zuba u žuboru leptira
drhtavu frulu
u kolobarima vodeni
zvjezdan
26. RES PUBLICA, Radio Sljeme
RADIO SLJEME
Baš volim kad kiša
šušti
u carstvu
pliša
baršunasto, usred nosa
jorgovan diše
A na radiju pljušti
country
bene-
volentno
za njim se prelije blues, kolokvijalno
naposlijetku
sve zagrije chanson-a, narašpani
francuski poj
napukli alt zarominja
slatko
Bobočka
I opet prostruji kiša
raskošna
u crnom
pocupkivanju pliša u lokvi
kraj ulične lampe
Jorgovan diše
A na radiju svira blues
udara dur
27. RES PUBLICA, Ujak Vanja, Kralj Lear
UJAK VANJA
I kad se plaha glumica
svukla
pred ogledalom
srce mi je lupalo ko kretenu
Ona je vikala
da je ružna - pravila scenu
a jagoda bradavice
njene
pupčala se
u zaljevu zjene
Onako
iskosa gledano
na vrhu bijelog
ko od kruškine kriške
lizak cjelov
KRALJ LEAR
Bilo je nekog tihog sjaja
u glasu
hrvatskog Leara
kad je zaiskao
zemljovid
Riječ se otkinula
igrokazu
i propjevala puno bujnije
od ikoje vojne
ili kraljske
mape
Svečana skladba smijeha
zaglavinja
u zubima
probuđene nacije
E, baš su smišne
te tavne
stopljene riječi
28. RES PUBLICA, Nocturno, Radost pisanja
NOCTURNO
Volio bih noćas napisati stihove
stihove
ni o čemu
Ime je lijepo samo kad se čuje
i ne kaže
ništa
Tijana
Volio bih ...
lepet leptirovih krila s tvojih usana
nestašan i tih, prpošan
i mek
kao pjesma kao san
u dnu noći stvoren lik
zamišljaj
na vrhu vlati trave
netom
otkriven
Volio bih noćas napisati stihove
stihove
ni o čemu
RADOST PISANJA
To je jedna
od onih knjiga ... hej
kako miriše
Listam je poput slikovnice (tata kupio)
polako
požudno
Treperim ...
Samo da joj sva slova
ne pojedem prije svitanja !
I rosi mi se
silueta Szymborske
u šaci
U poljupcima prstiju
kupam korice
Pliva pot
Tko zna ... gle, zašto je
ova knjiga
tako jako pobožna ?
29. RES PUBLICA, U izlogu preko puta šanka
U IZLOGU PREKO PUTA ŠANKA
Imao je Henry Miller pravo
ove su lutke žive
ko vratovi obešenih praznina, ko guske
bijele
u zaljevu trske
Razmiču se
sa svojim otpalim životima
vretenu
golih
gipsanih tijela
Nehajno
pogledom bludeći
Čekaju na mrtvozornika
kleknutog
sa pribadačom u zubima
On će ih odjenuti
zihericom
Pritegnuti
Ali ja bi ih obukao
u zrelo voće, trešnje
objesio
na bodlju slijepe dojke i među noge
vlasulju
tutnuo kovrče
kukuruznog klipa
Svukao sa njih ćelavu
igru tkanja
pomadio obraze
brašnom
ružičastom krinkom i mirisom sanja
I one bi se podale
strasno
pjesmi u gugutki smijeha, klokotu
slapastih strofa,
u pjeni
nasmijanih zima, u grlenoj
klopci
zakovitlanih parodija
30. RES PUBLICA, Sexy magazin
SEXY MAGAZIN
Hej, ne volim ja
one blještave časopise, naslovnice
gdje cure
usmine
rastežu si ko pedoće, rumene
ko napudrana
dječja guza
kamilicom
smočenom u gazi
Cura je cmoknula
stožac
svojih gumastih grudi
licka
paluca jezikom, kruži
bradavicu
zebe
Zagledan u jutarnji
felatio
na kioska oknu
žvačem krafnu
A ona se očima smješka
ko da
pirošku sniježi
Papala maca
hapala nježno
Al’ meni se hoće jutro
neuzibalo
tiho
bez sline
i strasti
šapat rose
miris
žemlji
E, da mi je čuti
31. RES PUBLICA, Sexy magazin, Forica morica fora ti s mora
kloparanje kola
i pekarskih klompi. Tišinu
slome
tamo negdje
u ulici
Filipa Latinovitza, ulici izmaštanoj
kad zorom se budim
i šunjam
smutljivac
tamo gdje sokovi grada
mire
u halapljivoj krošnji
FORICA MORICA
FORA TI S MORA
Jednu, samo jednu
kuglu
sladoleda tražih
Straciatellu
Al’ tebi je bilo blesavo
baš čudno
natočiti kuglu jednu ko nijednu
pa si mi utrapila
korneta dva
tuljac u tuljac štosa
radi
I rekla mi
da lisnicu s pulta
sklonim
da mami ...
Ah, ne znate Vi
kakve
32. RES PUBLICA, Forica morica fora ti s mora, Kućna srećica
sve cure
u sladoled grabe
I mame
Pjesnikinje tihe
glas im vjetrom rošen
prhko
tijelo
glazbeni je lik
A sladoled se okretao
oko
osi svoje, usidren
u stožac
u žiži stošca drugog
Polizao mi nos
KUĆNA SREĆICA
Moj tata je tihi
bonvivan
Gle kako je malo potrebno
za sreću
krigla orošena piva, Vjesnik
u šaci
i nema te ovdje, ne stanuješ
više
Potpuno svoj
kao i sin tvoj kad potone
u pjesmi
33. RES PUBLICA, Gea, Pjerestrojka
GEA
R, ti znaš ...
Život nije torta sa šlagom
s kremom od badema
i jagodama u razbludnom krugu
Zapravo –
kolač od neljuštene pšenice integralne riže
infinitezimalna okusa
s kriškama marelice
nekaramelizirane
Samo to
PJERESTROJKA
Sanjao sam Vas, susjede
u škrtom sanjivom baru
Samo šank i glazba boja
škuro svjetlo, huk duhana
Stan ste, djelomice doduše
u kafić preudesili, vijugavu
priliku za vinske kolokvije
bez stolica barskih uresili
Ali, zapravo, i čemu stolci
ljepše se plovi bujicom misli
kad grabiš slike i pipaš tlo
Lijepo je bilo u Vas, toliko
da bih i sebe pozvao u goste
i jelovim kormilario šankom
34. RES PUBLICA, Bistro
BISTRO
Pariško jutro. Krpara Sunca
u treptaju mansardi, zrcala
oblaka na granitnoj šaradi
Udah proljeća - noćna kiša
Jedan je barba sjeo u hladu
ne skida beretku pariškomodru
bijelu kavu srče, žemlju žvače
Konobar se zalijepio na fasadu
A stolovi su posuti laticama
vode i vina, mjedeni im obruč
musav, blijed. Mramor je slijep
Eto tako, bistro uvijek gledam
kroz francuski doručak, nehajan
i vrijedan ko osmaški minus pet
35. TERRA MAGICA, naslovnica ciklusa
GDJE JE ŠTO
Nježnost, Cjelov
Epistola - ´96, Sonet za R
Antistatic, Photo-session
Photo-session, San o čizmi
Jutro, Skica
Nordijska, Scherzo
Scherzo, Cjelov
Cjelov, Girlanda
Girlanda, Ko u jednoj bajci
Ko u jednoj bajci, Na uzglavlju
Na uzglavlju, Felatio
Felatio, Ljubavna
Ljubavna
36. TERRA MAGICA, Nježnost, Cjelov
NJEŽNOST
Kristalna kocka vedrine
oplakuje kamenove
prepune algi
Gorsko oko puno sna
U njemu se zrcale borovi
i Sunce
ili
... tvoj lik
Voljena
CJELOV
Kad sam ti lizao usne, cjelivao usmine
rekla si:
Ljudi su nekoć davali sol jedni drugima
Tako je nastao poljubac
37. TERRA MAGICA, Epistola – ’96, Sonet za R
EPISTOLA ’96
Što li sada radiš, prijateljice
u čulnoj zemlji pastelnih boja
Dojiš li dijete mlijekom basni
il’ ga kupaš u medenoj bajci
Ili si, možda, baš sada trudna
s trbuhom na sunčanom brijegu
uz topot malih stopa u bijegu
Grliš li ga bojažljivo, omamljivo
Kuhaš li upravo nešto fino, ribu
u mirisu bijelog vina, crni rižot
na maslinovom ulju i ružmarinu
Eto, baš te zamišljam kao srh
sočnih cjelova organskog svijeta
Žena u ogrlici stvarnog Svjetla
P.S. Nadam se da si sretna!
SONET ZA R
Reci mi to pjesmom bez riječi
zlatousto, bez hola i stida
Gle, plavi treptaj skida
vrući kašalj u svijeći
Ti kažeš neki osmijeh, pokret
pogled rukom, žamor ljeta
zažare u nama poput svijeta
Miris je snažan kao let
Reci mi to tijelom što sniva
plamene jezike, šapat soli
Sjeme krvi zanos skriva
Kaži mi to utrobom boli
slatkom kao meso gljiva
Moje tijelo ljubav moli
38. TERRA MAGICA, Antistatic, Photo-session
ANTISTATIC
Dječače,
kad miluješ djevojci grudi
obuci ih u zastor
mrežasti
od umjetnog vlakna, nek’ pucketa
Prsti neka ti bride
- frula krvi
Okupaj ih u njuškama
One se meškolje
u okicama, žuljavim zavojima
u klopci
Plešu
ko vrapci, loptaj
u školjci
Jastuk dlana
Cjelovi su rosni pleter, jezici
tuku vam se
ko trpovi u mreži
PHOTO-SESSION
Hej, osmjehnula si se
ko polumjesec
sa svojim kuglastim dojkama iza zastora
skrita
do pasa
glatka
premrežena sitom
golih niti od plastičnog vlakna
ko od stakla
Stisnuo sam šaku
u utonuće
tvojih oblih obala, a osmijeh nam se
zacrvenio
u muci
glupog zazora
Ta naša mala
foto-sesija
svečanost tiha
i kratka
39. TERRA MAGICA, Photo-session, San o čizmi
Glumili smo umjetnost
praveć se
da ljubimo
čuđenje u svijetu tražeć ga
izvan
slatkog pakla
Ma pogledaj danas te fotke
Mislim?! Dakle?!
SAN O ČIZMI
Djevojka se ljulja
u poljupcima vjetra
Rosnogola
ustreptala
raspletene kose u zibaju dojki
zajašila na čizmu
kaubojsku
poput pijetla
I svinutom
kožnatom njuškom raspliće
mesnate latice, cvijet
Toči se mlijeko, ples butina
lepet sara
u vruljama zadnjice
Smičak slasti
u grlu bez granice
40. TERRA MAGICA, Jutro, Skica
JUTRO
Kad nauljena svjetlom
sjevernog neba
glačaš mi košulju i sveđ gola sjajiš
bubanj trbuha
čašu pupka
zadnjicu tajiš
u zjeni mog ribljeg oka
ljupka
ko kruška
SKICA
Poljubac
njenih stopala u sandalama
od lika
coktaj pete, pjena mirisa
Okus badema
Zavrti se
u vjetru haljina, prozirna
bedra
u potoku pastrva
41. TERRA MAGICA, Nordijska, Scherzo
NORDIJSKA
Daj, zamisli
da voliš se
sa djevojkom plamene kose
prosute
niz prsa
Njen nordijski sjaj
u očima
stopala ti ljubi, tijelom
vrluda
Uranjaš u poljupce
Gledam vas obje
umočene
u žar grlene igre, izranjam
kopljonoša
prepun trava, zatravljen
ko vidra
Je l’ smetam ?
SCHERZO
Pričali su mi o tebi
da se za novac podaješ
Al’ meni se život
nije zgadio
niti mozak uvrnuo
Još me više
osladiše
bijele hajke
sisatih slika
Ti kupaš se
u osmjesima babljih priča. Stupaš
nalivperom jedrih listova, tirkiz
u svjetlu baršuna
Podsmješljiva i gola u abažuru
hotelskih nimfi
loptaš se svojim oblicima, dobacuješ
jezičave oči
zajapurenim starcima
42. TERRA MAGICA, Scherzo, Cjelov
Blistaš
u čistoj svili opojnih slika
ptica rugalica
grozi osupnutog puka, u grlenoj
školjci djevojčice
koja je ludovala s dječacima
u bršljanu
čupavih poljubaca
CJELOV
Te noći mrazne, pjegave
zimske
lebdjela je u oblacima finih mirisa
kapale su cigarete
parfem
Chanel 5
Hvalila se, gizdava
ko prasak
svojim pariškim cvijetom
plamenom svilom
Te noći opojne, alkoholne
plinske
Kušati htjedoh reski
mameni
zumbul
otmjene vodice
Pitah je za dozvolu i priklonim
usnu
nekom nejasnom mjestu
43. TERRA MAGICA, Cjelov, Girlanda
Taj tren ...
Prozubila mi struju
jezika
hrapavu
slapastu vodenicu bujicu
sline
kovrčavih sokova
sočnih
račiće morske
Okupah se ...
u mirisu
ko žlahtina reskom
Uteg njenog
otežalog
izlizanog jeansa bijaše
tako ženstven
GIRLANDA
Ona je jarosno
lijepa u svom nabujalom
tijelu
mladog proljeća
Ona je raskuštrani
raščupani puto
zlatogriva i barokna glina
vrč uzdrhtali
u vrelini dana
Volim je zbog prsiju
prezrelih
i osmijeha plavog
zubatog vrela
Njen prgavi način
plameni jezik
pecka
dan
44. TERRA MAGICA, Girlanda, Ko u jednoj bajci
Slapasti prut
hrapav
i dječački smiješan
Misao
tiha ko pamuk, pogled
pun
čipkastih želja, potoci
krvi
pastiri sjena
u uglovima usana zarezi
slasti i osjenčanih
snova
Ona je jarosno
lijepa u svom nabujalom
tijelu
mladog proljeća
KO U JEDNOJ BAJCI
Sad, kad ostala si sama
u hotelskoj sobi
veliš mi: diraš se ...
Pusto je ...
ta i zidovi bi potonuli
u vrelo žudnje
Znam, sanjaš o nama:
milujem te prstima, pletem
kovrče britke
u škurama pohlepnice, upadam
slanomice
u usta milosnice
Sanjam
te propetu
u topotu strijela, njisku
skliske
omame tijela
45. TERRA MAGICA, Ko u jednoj bajci, Na uzglavlju
Lijepa si ...
kad gališ se
Tvoj osmijeh ... mjesečeva krinka
šuti
na tvojim usnama
NA UZGLAVLJU
Usne su ti slane
usmine
jezik sikilj drčan
i vruć
I drhtiš
kad cjelivam te sviralom
mokrih
loptajućih pusa. Palucaš polako
Dolje sam, dolje sam
u tebi
u mislima
Goriš u tijelu
ko strijela
skliskom
Smiješ se očima
Griješ
me ušima
46. TERRA MAGICA, Na uzglavlju, Felatio
Kad pričam ti priče
od kojih jezikom lutaš
i šumnu
pleteš mi školjku
FELATIO
Probudila se
sa vizirom
jutra na usnama
Mlijekom
slanih poljubaca
vrtjela je
plela u svirali sjena, okupala se
u grebenu
naprslih strijela
A potom prebirala
polako
tihi legato
cjelova, glisando
od korijena do stremena
Zašušurila
staccatom
Cilik jezika
47. TERRA MAGICA, Felatio, Ljubavna
Lakom konjicom
sokova
zapalila srsi
Rasanila se
s opnom sna
u zubima
LJUBAVNA
Sinoć, kad si me ljubila
htjedoh te zvati bludnicom
pohotnom
i potnom
Dušu si rašila
ko dupin
skliska
Plivao ti Mjesec u očima
Topli vonj
Šapat tijela
Jašila si me osmijehom, jato riba
vrtjela
među nogama
Grickala me brzicom
bujicom
bombica
Frula krvi na vratu - raspamet
slatkih žila
48. TERRA MAGICA, Ljubavna
Sinoć kad smo se voljeli
htjedoh te vidjeti
razmetnom
Zgrabio sam ti kosu
u naručju
gutao pogled tražio
šumske jagode
u dubravi tvojih očiju
gutljaj milja
Ma, ko da ću zavladati tobom
potpuno mi se predaješ
treperava
sokove točiš
vladarice moja
Gle, mi Hrvati
ne znamo
reći ženi da volimo je
kad nam se daruje
u duši čista
Pa ona je uvijek
kurva
il’ svetica
a katkad ...
Nemušto
nemušto
Hej - baš je škrt
taj jezik bez stida!