2. Da ponovimo
Komponovanje je likovni proces sastavljanja i
međusobnog povezivanja likovnih elemenata – elemenata
kompozicije u likovnu cjelinu prema vlastitoj likovnoj
koncepciji. Likovni produkt nastao procesom likovnog
komponovanja naziva se kompozicija.
Kompozicija je skladan raspored i smisleno uređen
odnos likovnih elemenata – elemenata kompozicije
unutar nekog prostora ili formata, u kojem vlada
jedinstvo korišćene tehnike, materijala, ideje,
opažajnih svojstava i primenjenih estetskih načela –
principa komponovanja.
3. Format slike
Površina na koju je slikar ograničen fizički predstavlja
dvodimenzionalnu ravan koja ima samo širinu i
dužinu. Ovakva površina bez dubine naziva se prostor
djela, dizajn- polje, odnosno jednostavnije rečeno
format slike.
4. Organizacija slike
Prije nego što se pristupi komponovanju neke slike
potrebno je odlučiti se kako organizovati jedinstvo
formata i oblika u njemu. Format je definisan
odnosom vertikalne i horizontalne stranice.
5. Pravila organizacije
Za skladan i prijatan smještaj objekata koriste se
pravila, kao što su:
Geometrijski centar
Optički centar
Pravilo trećina i dr..
6. Centar formata
Jedan format osim četiri tačke njegovih tjemena
određuje i peta, nevidljiva, tačka centra, koja se
nalazi u presjeku dijagonala formata ili u
presjeku “linija polovina”.
Elementi raspoređeni oko centra interesa treba da su
raspoređeni tako da vode oko posmatrača iz
perifernih mjesta ka centru.
Ipak, centar kompozicije nije baš najbolje mjesto gdje
bi oko posmatrača mirovalo. Sa glavnim objektom
postavljenim u centar, posmatrač neće biti motivisan
da prouči ostatak slike.
7.
8. Optički centar
Mjesto na kojem se sijeku dva zlatna presjeka -
vertikalni i horizontalni- naziva se optički centar
(nije isto što i geometrijski!).
Oblik postavljen u optički centar postaje
dominantan, a kompozicija djeluje jedinstveno.
9. Pravilo trećina
Vrlo često se koristi pravilo 3 trećine : sa dvije
horizontale i i dvije vertikale format se dijeli na 9
jednakih dijelova, u presjeku vertikala i horizontala
dobijaju se četiri važne tačke u koje treba smjestiti
glavne objekte kompozicije.
10.
11. Vrste kompozicija
Razlikujemo sljedeće vrste kompozicija:
centralna
horizontalna
vertikalna
dijagonalna
ovalna ili kružna
piramidalna - trougaona
kombinovana
haotična
12. Centralna kompozicija
U ovoj vrsti kompozicije glavni, ili većina likovnih
elemenata se nalazi ili gravitira sredini.
14. Horizontalna kompozicija
Likovni elementi svojim položajem, rasporedom i
oblicima prate horizontalne ose formata. Takva
kompozicija djeluje mirno i opuštajuće, a koristimo je
kada želimo da prikažemo širinu prostora, neku
scenu, grupne portrete, pejsaže, panorame, mrtvu
prirodu i slična, uglavnom pasivna i statična stanja.
Horizontalna postavka omogućuje gledaocu da mirno
posmatra sadržaj i pojedine elemente na slici.
Horizontalnoj kompoziciji odgovara format
postavljen po širini.
16. Vertikalna kompozicija
Kod ove kompozicije likovni elementi prate vertikalne ose
formata. Vertikala prikazuje rast u visinu, spuštanje ili pad
naniže, odnos onog što je gore (glava), prema onom što je
dole (telo, noge). Visoka stabla, vrhovi planina, katedrale,
tornjevi, obelisci i neboderi u velikim gradovima, najbolji
su primjer za to.
To je aktivna postavka, koja sugeriše ozbiljnost, odlučnost,
čvrstoću, autoritet i sl., pa je koristimo kada upravo te
osobine želimo da pridružimo elementima na slici, ili
istaknuti njihovu važnost. Vertikalnoj kompoziciji
odgovara format postavljen po visini.
18. Dijagonalna kompozicija
Ova vrsta kompozicije koristi dijagonalne ose formata
i kosine za pretežni raspored i komunikaciju među
likovnim elementima na slici. To je živa i i dinamična
kompozicija koja odmah privlači pažnju, jer sugeriše
pokret i određenu napetost. Osim toga kosi pravci
stvaraju utisak prostora, te služe za neformalno
povezivanje elemenata kompozicije. Snažniji utisak
dijagonale postižu na vertikalnom, a blaži na
horizontalno postavljenom formatu
20. Ovalna ili kružna kompozicija
Kada se likovni elementi u prostoru ili unutar
pravouglog formata povezuju po vidljivoj ili
zamišljenoj liniji kružnice ili elipse, nastaje ovalna ili
kružna kompozicija, koja sugeriše okupljenost
različitih elemenata oko jedne ideje. U ovoj vrsti
kompozicije elementi mogu biti raspoređeni i po
spirali, kao jednom od kružnici bliskih arhetipskih
oblika u prirodi.
To je topla i blaga kompozicija, a koristimo je kada
želimo da naglasimo porodičnu povezanost i
zajedništvo elemenata na slici (sklad, jedinstvo).
22. Piramidalna (trougaona) kompozicija
U ovoj vrsti kompozicije se kao osnovni oblik za
raspored elemenata unutar formata koristi trougao ili
piramida. Elementi postavljeni u njima čine
dominantnu grupu, kojoj su elementi izvan njih
podređeni. To je graditeljska kompozicija koja se
jednako dobro može upotrebiti kako na vertikalnom,
tako i na horizontalnom formatu.
24. Kombinovana kompozicija
Ovo je najprirodnija i najčešće korišćena vrsta
kompozicije, koja na formatu udružuje i kombinuje dva ili
više navedenih osnovnih položaja i rasporeda likovnih
elemenata. Ona je istovremeno i najzahtjevnija u smislu
postizanja dobre ravnoteže. Pri gradnji kombinovane
kompozicije nastoji se da se stvori jedinstvo i sklad
suprotnih položaja, smjerova i oblika, kao što su
vertikalno-horizintalno (arhitektonska kompozicija),
horizontalno-vertikalno-dijagonalno, ovalno ili spiralno-
ravno itd. U kombinovanom rasporedu osim položaja i
oblika, značajnu ulogu imaju opažajna svojstva (tonovi
svjetla i tame, boje itd.), kao i odnosi različitih veličina,
količina i intenziteta likovnih elemenata.
25. Haotična kompozicija
U ovoj kompoziciji, kao što joj i ime kaže, elementi su
razbacani haotično - bez ikakvog rasporeda.
Elementi raspoređeni oko centra interesa treba da su raspoređeni tako da vode oko posmatrača iz perifernih mjesta ka centru.
Ipak, centar kompozicije nije baš najbolje mjesto gdje bi oko posmatrača mirovalo. Sa glavnim objektom postavljenim u centar, posmatrač neće biti motivisan da prouči ostatak slike.
Arhetip je Jungov pojam koji se odnosi na urođene obrasce mišljenja, osjećanja i djelovanja, nastali kao rezultat vijekovima taloženog iskustva brojnih generacija predaka i koji predstavljaju osnovne strukture i dinamičke elemente kolektivno nesvesnog.