Ce diaporama a bien été signalé.
Nous utilisons votre profil LinkedIn et vos données d’activité pour vous proposer des publicités personnalisées et pertinentes. Vous pouvez changer vos préférences de publicités à tout moment.

Ispadi bijesa

812 vues

Publié le

Što su ispadi bijesa i kada se događaju? Što ih pokreće? U kojoj fazi djetetovog života su oni normalni? I ono najvažnije, kako se s njima suočiti i što poduzeti da budu što manje intenzivni i što manje učestali?
Odgovore potražite ovdje!

Publié dans : Formation
  • Identifiez-vous pour voir les commentaires

Ispadi bijesa

  1. 1. ISPADI BIJESA ...i što s njima?
  2. 2. Što nazivamo ispadima bijesa? • Ispadi bijesa su emocionalni izljevi koji se događaju kada dijete osjeća da nema kontrolu • U pozadini nije uvijek ljutnja – mogu biti izraz frustracije zbog dječje fizičke ili mentalne nesposobnosti • Razumijevanje i izbjegavanje onoga što ih pokreće mogu Vam pomoći da ispade bijesa spriječite • Prvi ispadi bijesa događaju se kao instinktivna reakcija na izrazito frustrirajuću ili uznemiravajuću situaciju za dijete te ih ne treba gledati kao promišljen izraz ljutnje ili neposluha • U dobi od dvije do tri godine dijete se još uvijek bori s potrebom da bude neovisno o roditelju i ovisnošću koja postoji i te dvije potrebe pokušava pomiriti, a to mu stvara neprilike
  3. 3. Kako reagirati? • Rani ispadi bijesa često jako brzo završe • Dok se događaju trebate djetetu dati prostor da se odvoji od Vas ali ga i spremno dočekati u zagrljaj kad ispad završi • Kada se radi o starijoj djeci, ispadi bijesa traju dulje te imaju određeniju strukturu; počinju s djetotovom jasnom namjerom da izazove svađu izravnim odbijanjem Vaše odluke ili molbe, nakon čega počinje lupanje nogama, udaranje ili čak razbijanje stvari, (ponekad) nastavljaju na način da se bacaju na pod ili udaraju glavom u nešto tvrdo, da bi završili postupnim smirivanjem nakon što su potrošili svu ljutnju
  4. 4. Kako reagirati? • Ispade bijesa može biti jako teško ignorirati, pogotovo ako se dijete baca po podu i udara • Pokušajte se oduprijeti iskušenju da mu prigovorite – ne pridajite veliku pažnju takvom djetetovom ponašanju – IGNORIRAJTE! • Da biste ostali mirni, možete se okrenuti na drugu stranu ili čak izići iz prostorije, ali budite dostupni kad ispad završi • Većina djece ispade bijesa preraste do četvrte godine
  5. 5. Što su pokretači ispada bijesa? • Pokazalo se da postoji nekoliko velikih pokretača ispada bijesa • Najčešći su: - odlasci u trgovinu (veliki trgovački centri) - dolazak ili odlazak iz vrtića ili igraonice - ostavljanje djeteta da biste otišli na posao - oblačenje i svlačenje - vrijeme obroka
  6. 6. Strategije rješavanja ispada bijesa • Iako su normalan dio razvoja djeteta, postoje načini kojima možete postići da oni budu manje naporni za oboje • Postoji nekoliko trikova kojima si možete pomoći....
  7. 7. DAJTE DJETETU STRUKTURU • Jedan od najboljih načina izbjegavanja ispada bijesa je pružanje strukture • Djeca trebaju rutinu jer im to daje sigurnost i najsretniji su kad im je dan isplaniran jer u tom slučaju znaju što mogu očekivati u danom trenutku • To ne znači da mu cijeli dan trebate natrpati aktivnostima i očekivanjima jer na taj način možete postići suprotno – dijete neće moći zadovoljiti očekivanja i bit će frustrirano • Treba znati u koje doba dana radi neku aktivnost, koliko ona traje, gdje se odvija, tko su osobe koje su u tom trenutku prisutne i na koje treba obraćati pažnju
  8. 8. ODVLAČENJE POZORNOSTI • Ukoliko primjetite da se približava ispad bijesa, uključite dijete u aktivnosti koje u tom trenutku Vi radite • Na taj način odvući ćete mu pozornost, a moći ćete i nastaviti sa svojim poslom PRIMJER! Ukoliko stavljate odjeću u perilicu rublja, zamolite ga da Vam dodaje odjeću iz košare kako biste zajedno napunili perilicu.
  9. 9. PREUSMJERAVANJE DJETETA • Kad ste djetetu odvukli pozornost, trebate ga zaposliti i okupirati kako se ne bi vratilo u prethodno stanje PRIMJER! Možete predložiti da mu pročitate priču, početi igrati neke smiješne igre ili uključiti glazbu i plesati
  10. 10. HUMOR I IGRE • Uspijete li nasmijati dijete, to je najbolji način da spriječite ispade bijesa • Dobar način prevencije ispada bijesa je i to da dosadne poslove pretvorite u zabavne igre PRIMJER! Ukoliko dijete ne želi spremati igračke, možete ga navesti da to učini tako da mu zadate zadatak da skupi primjerice deset crvenih kockica i ubaci ih u kutiju. Kad to učini, smislite drugi zadatak (dok dijete skuplja te kockice, pogledajte što još ima na podu za pokupiti  )
  11. 11. OKLADE I IZAZOVI • Jedan od boljih načina da dijete navedete da učini dosadan zadatak ili da to učini s više volje jest da ga pretvorite u izazov • Dijete će uživati u mogućnosti da Vas pobijedi ili pokaže da ste u krivu PRIMJER! Možete se ga izazvati na natjecanje tko će brže pospremiti „svoj” dio kuće (Vi kuhinju a ono svoju sobu)
  12. 12. PREDAH • Vrlo dobra strategija koja može pomoći smiriti stvari dok je ispad bijesa najžešći • Predah znači da djetetu dajete vrijeme i prostor koji su mu potrebni da stekne samokontrolu nad svojim ponašanjem • Možete ga maknuti iz središta zbivanja ili se staviti nekamo gdje će njegovo ludovanje proći nezapaženo • Ovo ne koristite kao kaznu – takvo izdvajanje traje samo par minuta i ne treba ga koristiti ukoliko dijete na njega loše reagira
  13. 13. GRLJENJE I DRŽANJE • Neki stručnjaci vjeruju da je držanje najbolji način da mu pomognete kontrolirati ponašanje • Vjeruju da čvrsto držanje djeteta koje se baca i vrišti uz vlastito tijelo daje djetetu sigurnost i pomaže mu da osjeti da postoji sigurno mjesto gdje se može smiriti
  14. 14. ZADRŽAVANJE KONTROLE • Ako želite pokušati držati urlajuće ljuto dijete, morate biti jako mirni i imati kontrolu nad vlastitim ponašanjem • Morate biti spremni držati ga dovoljno čvrsto da se osjeća sigurno, a ne toliko čvrsto da se osjeća kažnjeno
  15. 15. EMOCIONALNO DISTANCIRANJE • Ukoliko zapazite da dijete koristi ispade bijesa kao način dobivanja dodatne pažnje, bit će potrebno držati ga na način da osjeti da ste za njega tu fizički ali bez topline i nježnosti koje ono obično povezuje s pažnjom • Ukoliko ga budete mazili i umirivali, ispad bijesa će i idućom prilikom koristiti kao način da zadobije Vašu dodatnu pažnju i privuče pozornost na sebe (što nije način privlačenja pažnje koji želite poticati)
  16. 16. Roditeljska ponašanja • Roditelji žele postići da njihova djeca izrastu u sretne i samopouzdane ljude • U tim nastojanjima koriste različite strategije i ponašanja • Pri tome često koriste ponašanja koja jednostavno nisu djelotvorna • Uglavnom pokušavamo djecu navesti da postupaju onako kako mi želimo, odnosno onako kako mislimo da je za njih najbolje • Najčešće im govorimo što u određenoj situaciji treba učiniti, a ako nas ne poslušaju kažnjavamo ih
  17. 17. Razmislite i odgovorite... 1. Koja NEdjelotvorna ponašanja Vi koristite u odgoju svog djeteta/djece?
  18. 18. • Neki od najčešćih primjera nedjelotvornih ponašanja su: - zanovijetanje - propovijedanje - optuživanje - prijetnje - uspoređivanje s drugima - vikanje - kritiziranje - batine i kažnjavanje
  19. 19. Razmislite i odgovorite... 2. Zašto ih koristite ako iz ranijeg iskustva znate da nisu djelotvorna?
  20. 20. • Obično takva ponašanja koristimo jer vjerujemo da će ipak dati neki rezultat i kada ne znamo što bismo drugo učinili, kada smo frustrirani ili kada dođemo „do ruba” • Naši su roditelji primjenjivali takva ponašanja kada su nas odgajali jer nisu znali drugačije pa „što nam fali”?  • Jedan od bitnijih razloga je to što ponekad daju rezultate, ali kratkoročno • Dugoročno, takva ponašanja narušavaju odnos jer su prisiljavajuća – prisiljavamo djecu da rade ono što mi želimo
  21. 21. Postavljanje granica • Svi roditelji se katkad susreću s oblicima neprihvatljivog ponašanja svoje djece • Vođenje i usmjeravanje djeteta u usvajanju prihvatljivih ponašanja i načina izražavanja emocija jedna je od temeljnih roditeljskih zadaća • Zbog toga je važno djeci od malih nogu postaviti jasne, konkretne i dobro definirane granice, kako bi dijete znalo što smije, a što ne, koje opcije ima na raspolaganju i što može očekivati kao pozitivan ishod svoje suradnje
  22. 22. Postavljanje granica • najvažnije kod postavljanja granica jest DOSLJEDNOST • Ni u kojem slučaju nemojte popuštati djetotavim pritiscima jednom kad ste postavili granicu jer time pokazujete da ne mislite ono što govorite i da je u redu da dijete ne poštuje te granice • Nadalje, nedosljednost vodi djetetovom buntu kad idući put postavite tu istu granicu
  23. 23. Granice vs. Naredbe • Granice se razlikuju od naredbi i pravila jer se ne temelje na djetetovom strahu od reakcije roditelja (npr. ljutnja ili kazna), već dopuštaju djetetu da doživi pozitivne ili negativne posljedice svog ponašanja u sigurnom okruženju • Na taj način pomažemo djetetu da ono (a ne roditelj) bude odgovorno za svoje ponašanje, što nam i treba biti cilj • Postavljanje granica posebno je djelotvorno ako se provodi u atmosferi međusobnog poštovanja, prihvaćanja i ljubavi
  24. 24. Skala samoprocjene!  • 0 – nikada • 1 – jednom ili dvaput u životu • 2 – nekoliko puta godišnje • 3 – nekoliko puta mjesečno • 4 – nekoliko puta tjedno • 5 – svakodnevno • 6 – svakodnevno u više navrata
  25. 25. Razmislimo... • Na prvih osam pitanja poželjan odgovor bi bio NIKADA • Većina roditelja barem na neka od tih pitanja odgovorit će drugačije • Razmislite zašto reagirate na taj način i u kojim situacijama • Na temelju svih dosadašnjih iskustava, razmislite kako biste mogli na djelotvoran način postaviti granicu • Neke ideje možete pronaći u prostalih sedam pitanja 
  26. 26. Što, dakle, možemo?? • Djecu trebamo voditi kroz život, i to na način da im: DAJEMO INFORMACIJU Naučimo dijete onome što djeca zapravo žele znati i što ih uistinu zanima, pri čemu možemo izreći i svoje mišljenje, ali na način da mu ga ne namećemo. Dajmo mu do znanja kako smo došli do tog mišljenja ili stajališta, kako bi shvatilo razloge zbog kojih je neko ponašanje poželjno ili ne.
  27. 27. Što, dakle, možemo?? • Usmjeravamo dijete na način da: DAJEMO POTICAJ Počevši od pažljivog slušanja djeteta i obraćanja pozornosti na ono što govori ili čini, malih pozitivnih primjedbi, poruka potpore, povremenih malih nagrada za trud i uspjeh ili poželjno ponašanje, do pomoći djetetu u ostvarivanju uspjeha, suradnji i potpori u slučaju neuspjeha
  28. 28. Što, dakle, možemo?? • Usmjeravamo dijete na način da: ODAJEMO PRIZNANJE ...ali ne na način da hvalimo dijete kad želimo da nešto učini jer je to oblik manipulacije. Djetetu možemo odati priznanje kada se ponaša na djelotvoran način kako bismo mu pomogli da shvati što je ispravno i kako bismo ga poduprli. Djelotvorna dječja ponašanja mogu biti: odgovorno ponašanje, održavanje obećanja, fleksibilnost, kompromisi, pregovaranje, donošenje odgovornih odluka, postavljanje ciljeva, planiranje, lijepa komunikacija, vođenje računa o sebi i drugima.
  29. 29. Što možemo zaključiti na kraju? • Mala djeca su bića čije ponašanje treba modelirati s puno ljubavi, pažnje, brige i jasno postavljenih, dosljednih granica • Djetetu jasno treba dati do znanja koje su pozitivne i negativne posljedice određenog ponašanja • Ne popuštati u granicama koje su postavljene jer time narušavate njihovu važnost (a važne su, inače ih ne biste postavili kao granice)! • Djetetu pružiti podršku, nagradu, priznanje kada učini nešto dobro i na taj način usmjeravati ponašanje ka onom obliku kako biste htjeli da se dijete ponaša
  30. 30. Hvala na pažnji! 

×