3. On-line baze podataka
Baze cjelovitog teksta nezaobilazni su izvor pouzdanih informacija.
Domaći ulaz na baze koje se plaćaju: www.online-baze.hr ili
http://baze.nsk.hr/
Priručnik za pretraživanje može se otvoriti na: http://
www.gskos.unios.hr/Digitalna_knjiznica_GISKO/prirucnik_online-baze.pdf
Nevidljivi web dio je interneta do kojeg se ne može doći koristeći tražilice.
Tu su znanstvene i komercijalne baze podataka, te knjižnični katalozi. Treba ih
pretraživati izravno preko njihove URL adrese.
Na portalu online-baze.hr omogućen je pristup nekim bazama s bilo kojeg
računala prijavljivanjem pomoću AAI@EduHr korisničke oznake. Treba
napraviti login SHIBBOLETH autentikacijom i odabrati "AAI@EduHr" u
izborniku ustanova. Za druge koristiti proxy ulaz Carnet-a.
4. Vrednovanje informacija radi razlikovanja pouzdane
informacije
Na internetu bilo tko može objaviti bilo kakav sadržaj s raznim
namjerama. Kako procijeniti možemo li izvoru vjerovati?
Tko je autor sadržaja na stranici? Je li je autor prepoznat kao ekspert u
području?
Je li je objavio još neke radove? Da li su radovi objavljeni u uvaženim
časopisima?
Obrazovanje? Radno iskustvo?
Autor je osoba ili organizacija? - sadržaj za koji nije poznata
odgovornost (autor ili ustanova) nije uputno koristiti kao izvor
informacija.
5. Vrednovanje sadržaja stranice:
Tko je izdavač stranice? Održava li stranice poznata organizacija s dobrom
reputacijom? Je li stranica vlastito izdanje autora ili udruge.
Kako bi to moglo utjecati na kvalitetu sadržaja?
Samoizdavaštvo je danas jako jednostavno - ne postoji treća strana koja je
provjerila informacije, treba ih samostalno provjeriti.
Je li stranica redovito održavana? Sadrži li linkove koji nikamo ne vode? Ima li
podatak kad je stranica objavljena i zadnji put obnovljena? Jesu li informacije
zastarjele?
Tko je recenzent sadržaja? Postoji li postupak recenzije i koliko je rigorozna?
Akademska recenzija je kao za časopise. Moguća je otvorena recenzija na webu.
Autori komentara se potpisuju ili su
anonimni?
Da li konsenzus potvrđuje činjenice?
Pogledati pod "About", "Author details",
„Contact", "Publisher",
"Copyright statement".
6. Kritičko
vrednovanje
sadržaja
Nije dovoljno osloniti se na Google, blogove, forume, Wikipediju i Facebook.
Treba potražiti akademske izvore, evaluirati pronađeni sadržaj i pravilno citirati.
Potrebno je poznavati proces akademskog istraživanja. Traži se znanstvena
literatura, recenzirani članci, potkrijepljeni podacima i referencama na druge
članke, izdani od strane renomiranih akademskih izdavača u znanstvenim
časopisima, navedeni u relevantnim bibliografskim bazama podataka.
Je li sadržaj originalan ili je prerađena verzija originala? Je li objektivan? Da li
su prikazana sva gledišta? Sadrži li stranica linkove na druge izvore? Kako se
dokazuju informacije? Jesu li pouzdane? Temelje li se na istraživanju ili osobnom
stavu? Je li istraživanje provedeno ispravno ili pristrano?
7. Stranica je komercijalne, političke, akademske, javne
organizacije ili pojedinca. Često se ne
može odrediti porijeklo, no vidi se
domena u web adresi:
.hr za Hrvatsku
.ac.uk za britanske akademske ustanove
.org za neprofitne organizacije
.edu za američke akademske ustanove
.com za komercijalne stranice
.uk, nl, ru, de, nz, au - su stranice iz Britanije, Nizozemske,
Rusije, Njemačke, N. Zelanda, Australije
Neke stranice odražavanju ideološku,
ekonomsku ili osobnu pristranost.
Pokušavaju nešto prodati? Imaju li
svrhu zbog koje mogu biti pristrane?
Kome je namijenjen sadržaj?
Akademski ili za opću populaciju? Prijevara?
Tilda (~) u web adresi znači da je osobna stranica - stavovi te osobe ne moraju se
poklapati sa stavovima ustanove na čijem je serveru stranica smještena.
Pogledati: "Mission statement"
9. Slobodan pristup /recenziranim/
znanstvenim informacijama
Nakon izdavanja članka, autorska prava prenose se na izdavača i autori ne
dobivaju honorar, iako časopis naplaćuje pristup članku. Ta apsurdna situacija
gdje zarađuju komercijalni izdavači, dovela je do Pokreta za otvoreni pristup,
Open access (OA). Svatko na internetu ima pravo čitati, preuzimati i tiskati
digitalni sadržaj radova, s jedinom obvezom da ih korektno citira.
Slobodan pristup dokumentima ne znači slobodu od ocjenjivanja (recenzije),
već pretplate. I časopisi s otvorenim pristupom imaju troškove, financiraju se
donacijama, reklamama, naknadom koju daju autori da bi im se objavio tekst,
te prodajom tiskanog časopisa.
U slobodnom su pristupu i razni wiki-projekti koje se ne smatra relevantnim
izvorima, te blogovi. Znanstvenici obavještavaju javnost o novim člancima,
jer im je u interesu da oni budu što prije pronađeni.
U Hrvatskoj je portal znanstvenih informacija http://hrcak.srce.hr/
http://www.doabooks.org/ - portal za traženje knjiga u slobodnom pristupu
http://www.doaj.org/ – portal za časopise u slobodnom pristupu
10.
11.
virtualna referentna zbirka: http://nippur.irb.hr/hrv/vrz/index.html
edukacija korisnika: http://
www.gskos.unios.hr/Digitalna_knjiznica_GISKO/prirucnik_online-baze.pdf
dobri meta pretraživači: www.mamma.com
http://eu.ixquick.com
pogled unazad na internetu, wayback machine:
http://archive.org/web/
slobodni ulazi na internetu, opći portali:
http://www.scienceresearch.com/
http://worldwidescience.org/
http://www.refseek.com/
http://www.jurn.org/
Pretraživanje osim na Google-u, koji ne dopire do svakog (zaštićenog) izvora,
te Wikipediji, koja nije validan izvor, može započeti na http://www.hr
(za Hrvatsku)