U čitavoj svojoj istoriji čovek je uticao i menjao svoju okolinu.
Sa procesom industrijalizacije, započetim prvom industrijskom
revolucijom krajem XVIII veka, ekološki problemi počinju da se
zaoštravaju i ubrzano rastu.
Između industrije i ekološkog sistema postoji tesna uzročno-
posledična veza, koja se narušava delovanjem čoveka:
degradacijom (korišćenjem prirodnih resursa, fizičkim promenama
pejzaža, uništavanjem vegetacije) i sve većim zagađivanjem životne
sredine.
Industrijalizacija je dovela do intenzivnog razvoja urbanizacije
(povećanje broja i veličine gradova, i stanovnika koji u njima žive),
motorizacije (masovno korišćenje motornih vozila u prevozu ljudi i
roba) i dr. Istovremeno, dovela je i do tzv. "industrijalizma", kao
načina i stila rada i života ljudi.
Industrija
...neželjene promene fizičkih, hemijskih i bioloških
svojstava životne sredine (voda, vazduh, zemljište) koje
mogu nepovoljno delovati na ekosisteme i živa bića u
njemu.
ZAGA ENJEĐ
• Intoksikacija – otrovna zagađenja,
• Kontaminacija – preopterećenje prirode nerastvorljivim ili
radioaktivnim elementima,
• Pejorizacija – narušavanje estetike pejsaža,
• Destrukcija – fizičko razaranje prirodne sredine,
• Zagađenje može biti i u obliku neželjene emisije energije, npr.
prekomerna toplota, buka ili zračenje.
Oblici zaga enja životneđ
sredine
Zaga enje vazduhađ
• Zagađen vazduh je onaj koji je
poprimio gas, paru, dim, prašinu i
druge materije iz različitih izvora u
količinama koje mogu štetiti
zdravlju stanovnika, životnoj
sredini i materijalnim dobrima.
Zaga ivanje vodeđ
Najveći zagađivači vode na Zemlji su:
- nafta i petrohemijska industrija,
- hemijska industrija,
- vađenje i obrada mineralnih sirovina,
- metalurgija i mašinska industrija,
- energetika.
Voda se zagađuje na više načina:
- mehanički,
- hemijski,
- bakteriološki,
- toplotno.
Za dobijanje 1 t neke mineralne sirovine, na pr. metala iz
rude potrebno je oko 70% vode u tehnološkom postupku.
Količina otpadnih voda je izuzetno velika, kao i njeni
negativni efekti na okolinu.
BORSKA REKA
Transport nafte tankerima, u slučaju havarije, ugrožava
okeansku vodu.
Meksički zaliv: iscurelo 750.000 kubnih metara
nafte
• Toksični crveni mulj, koji se pre četiri godine izlio iz jedne
fabrike aluminijuma na zapadu Mađarske, po razmerama
odgovara naftnoj mrlji koja se izlila u Meksičkom zalivu, što je
smatra najvećom ekološkom katastrofom u američkoj istoriji.
• U zagađenju u Mađarskoj, usled havarije na rezervoaru u fabrici
za preradu aluminijuma "MAL", nastradalo je sedam ljudi, dok
je najmanje 150 zadobilo opekotine.
Zaga ivanje zemljištađ
• Pod zagađivanjem zemljišta podrazumevaju se promene fizičkih,
hemijskih I bioloških svojstava zemljišta, koje dovode do smanjenja
njegove plodnosti i sposobnosti za normalno odvijanje procesa
razlaganja, a samim tim i kruženja materije u prirodi.
Znamo da je zemljište za čoveka jedan od osnovnih uslova života,
odnosno jedan od najvažnijih prirodnih resursa.
• Čovek na zemljištu proizvodi hranu I bez zemljišta ne može opstati.
Zemljiste se, kao i voda, zagađuje na razne načine:
- fizički, hemijski, biološki I radioaktivno.
Zagadjivači zemljista su: površinski kopovi, kamenolomi, deponije,
industrija.
• Industrija zagađuje zemljište: neposredno – zauzimanjem terena, i
posredno –zagađivanjem tla preko otpadnih voda i vazduha (kisele
kiše).
Zaga ivanje zemljištađ – deponije industrijskog otpada
Direktno zagađivanje zemljišta – deponije industrijskog otpada
(pepelišta TE)
Deponija pepela TE Kostolac = 250 ha
Deponije pepela i šljake u
Srbiji zauzimaju 1.800 ha
plodnog zemljišta
U Srbiji se godišnje produkuje i
deponuje 6-7 miliona tona
pepela
Eksploatacija uglja i ruda iz površinskih
kopova
U Svetu se godišnje uništi oko 40 miliona tona plodnog zemljišnog
materijala – “ZEMLJA SE KRUNI”.
Površinski kopovi uglja i ruda su prisutni u svim regionima sveta.
Površinski kopovi uglja u Srbiji zauzimaju ukupno 11.000 ha.
Posledice industrijskog zaga enjađ
• Negativne ekološke posledice industrijskog razvoja predstavljaju najveće i
najteže probleme savremenog društva.
• Ubrzan industrijski rast i razvoj izazvali su stvaranje velike količine raznovrsnog
otpada i potencijalno opasnih i radioaktivnih materija koje se ispuštaju u
prirodne ekosisteme.
• Posledice toga su neželjeni efekti na zdravstveno stanje ljudi, oštećenja na
biljkama, životinjama, materijalima i izmenama klimatskih uslova, kao i
smanjenje prirodnih resursa potrebnih za dugoročno održivi ekonomski i
ukupni društveni razvoj.
• One mogu biti:
A) globalne
1. klimatske promene
2. uništavanje ozonskog omotača
3. smanjenje biološke raznovrsnosti
B) regionalne i lokalne
1. kisele kiše
2. hemikalije
3. promet opasnog otpada
4. smanjenje obradivih površina i degradacija tla
Svojim funkcionisanjem, masovnom proizvodnjom i
širenjem, industrija neprestano iscrpljuje neobnovljive
prirodne resurse i zagadjuje životnu sredinu.
Medjutim, nemaju sve industrijske grane isti uticaj na
životnu sredinu.
On zavisi od tehničko-tehnoloških karakteristika
primenjene tehnike i tehnologije, kao i od vrste i
porekla dobijenih ili preradjenih sirovina u
tehnološkim procesima proizvodnje.
U Evropi, najveće zagadjenje medju industrijskim
granama ima hemijska industrija, industrija papira,
celuloze, cementa, čelika i obojenih metala. Njihov
uticaj na živi svet još uvek nije u potpunosti sagledan,
ni proučen. U prilog tome govori podatak, da se u
Evropi godišnje registruje 200-300 novih hemijskih
proizvoda, dok ih je trenutno u upotrebi preko 100
hiljada.
Posebno štetni, i za zdravlje opasni, su oni hemijski
proizvodi koji sadrže azot, fosfor, teške metale,
azbest, zatim deterdženti i pesticidi.
U zemljama EU do sada je prijavljeno preko 300
genetičkih modifikovanih organizama koji
predstavljaju nove vrste virusa, bakterija, gljiva,
biljaka, insekata.
Tehnološki parkovi
• Industrija koja ne zagađuje životnu sredinu, već je
okrenuta ka štednji resursa i energije, i stvaranju
bezotpadne proizvodnje je industrija visoke tehnologije.
• Hi-Tech industrija se gradi u blizini naučnih centara kako
bi se što lakše mogla ostvariti veza nauka-tehnologija-
proizvodnja.
• Tako se u okolini univerzitetskih gradova stvaraju
tehnopolisi – tehnološki parkovi.
• Najpoznatiji su: Silikonska dolina u Kaliforniji, Cukuba u
Japanu, Sofija Antipolis u Francuskoj.