Ce diaporama a bien été signalé.
Nous utilisons votre profil LinkedIn et vos données d’activité pour vous proposer des publicités personnalisées et pertinentes. Vous pouvez changer vos préférences de publicités à tout moment.

Medicinska bakterilogija

Nastava iz predmeta Medicinska bakteriologija, virologija i parazitologija za srednje medicinske škole.

Livres associés

Gratuit avec un essai de 30 jours de Scribd

Tout voir

Livres audio associés

Gratuit avec un essai de 30 jours de Scribd

Tout voir
  • Identifiez-vous pour voir les commentaires

Medicinska bakterilogija

  1. 1. MEDICINSKA BAKTERILOGIJAANTONIO KOBAŠ, DR.MED. DOM ZDRAVLJA ZAGREBAČKE ŽUPANIJE – ISPOSTAVA SAMOBOR www.slideshare.com/kobas
  2. 2. MORFOLOGIJA BAKTERIJA • Morfologija bakterija (grč. morphe – oblik, logos – znanost) – oblik, veličina i građa bakterijske stenice Oblici bakterija KOKI (kuglaste bakterije) BACILI (štapićaste bakterije) Zavojite / spiralne bakterije Pleomorfne bakterije diplokoki diplobacili spirili L-oblici bakterija streptokoki – lanac koka streptobacili – lanac bacila spirohete: borelije, treponeme, leptospire stafilokoki - grozd palisade – plot od kolaca tetrakok – 2 para kokobacili – izduženi koki vibrioni – oblik zareza sarcina – svežanj 8 koka
  3. 3. VELIČINA BAKTERIJA • mjeri se u mikrometrima (1µm = 10-3mm) • dužina bakterija u rasponu 0,3 – 20 µm • promjer oko 1 µm • dijelovi bakterijske stanice mjere se u nanometrima (1nm = 10-6mm)
  4. 4. Streptococcus pyogenes Staphylococcus aureus Treponema pallidum Escherichia coli
  5. 5. Građa bakterijske stanice •osnovni dijelovi bakterijske stanice: 1) citoplazma – sadrži organske i anorganske tvari a) plazmid – ekstrakromosomski DNA kružnog oblika, sadrže gene za rezistenciju na antibiotike b) ribosomi – slobodni ili u sklopu ER, mjesta sinteze proteina c) citoplazmatska zrnca (granula) – sadrže organske i anorganske tvari (glikogen, masti…) 2) nukleoid – sadrži bakterijski kromosom - DNK i RNK slobodno rasprostranjeni u sredini citoplazme – nema jezgrinu ovojnicu  prokarioti 3) citoplazmatska membrana – od slojeva fosfolipida i bjelančevina, semipermeabilna a) mezosom – uvrnuće (duplikatura) citopl. membrane, sadrži enzime, ima funkciju mitohondrija 4) stanična stijenka – od peptidoglikana ili mureina, okružuje i zaštićuje unutrašnjost bakterijske st. (osim mikoplazmi), daje joj čvrstoću i stalan oblik ◦ ovisno o vezanju boje za st. stijenku bakterije dijelimo na gram- pozitivne (plave) i gram-negativne (crvene) • neke bakterije sadrže: a) bič (flagela) – najčešće u bacila, služe za pokretanje, proteinske građe (H-antigen) • monotrihe bakt. – 1 bič na jednom polu; amfitrihe – na oba pola 1 ili više bičeva, lofotrihe – čuperak na 1 polu, peritrihe – bičevi oko cijele površ. b) fimbrije – kratki ravni izdanci proteinske građe (F antigen), služe za prijanjanje (adherenciju) bakt. na stanice makroorg. i omogućuju kolonizaciju c) pile (lat. pilus – dlaka) – izdanci dulji od fimbrija, povezuju bakterije i omogućuju prijenos DNA tijekom konjugacije (spolni pili) d) kapsulu – sluzava tvorba polisaharidnog sastava (K antigen), štiti od isušivanja i djelovanja fagocita, te za adherenciju o spore – metabolički inaktivna tvorba koju tvore neke bakt. u uvjetima nepovoljnim za život (prisutnost kisika, vrućine, nedostatak hrane i vode..) • sporulacija (nastajanje spora) germinacija (klijanje, tj. vraćanje u vegetativni oblik prilikom nastupa povoljnih uvjeta)
  6. 6. prokariotska V.S. eukariotska stanica
  7. 7. POSTUPAK BOJANJA PO GRAMU 1) izradba i učvršćivanje razmaza (fiksiranje) 2) bojenje kristal-violetnom (plavom) bojom – i G(+) i G(-) bakterije se oboje plavoljubičasto 3) nanošenje jodne otopine (lugol) učvršćuje kristal-violetnu boju u stijenci G(+) bakt. 4) nanošenjem alkohola dolazi do dekolorizacije G(-) bakterija, dok G(+) zadržavaju plavoljubičastu boju 5) nanošenje boje karbol-fuksin (crvena) oboji G(-) bakterije u crvenu boju
  8. 8. Prikaz oblika spora i njihov smještaj u stanici Podjela bakterija prema broju i izgledu bičeva endospore unutar Clostridium tetani
  9. 9. FIZIOLOGIJA BAKTERIJA •proučava funkciju bakt. stanice koja se temelji na biokemijskim procesima •važna zbog razumijevanja nastanka, tijeka, liječenja i sprječavanja zaraznih bolesti KEMIJSKI SASTAV BAKTERIJA • voda čini 75-98% staničnog sadržaja otapalo i prijenos elektrolita, otpornost na toplinu i isušivanje • suha tvar: • ugljikohidrati – oko 50%  energija • proteini – 10-15%  albumini i globulini • masti – 10-40%  većina u ovojniama, pričuvna hrana • soli – 12-14%  važne za održavanje osmotskog tlaka
  10. 10. METABOLIZAM BAKTERIJA (mijena tvari) • obuhvaća sve kem. procese koji se zbivaju u stanici • skup oksidacijsko-redukcijskih procesa u bakterijskoj stanici a) katabolizam – razgradnja tvari • razgradnja organskih hranjivih tvari (ugljikovih spojeva) 1. dobivanje energije - ADP  ATP (energijom bogat adenozin trifosfat) • energija je potrebna za anaboličke procese, rast i razmožavanje, pokretanje, sporulaciju… 2. dobivanje osnovnih tvari potrebnih za biosintezu vlastitih strukturnih spojeva • iznimke: klamidije i rikecije  ne mogu stvarati energijom bogate spojeve – obligatni intracelularni paraziti b) anabolizam – sinteza tvari (potrebna energija iz ATPa) • pretvorba osnovnih gradivnih molekula u aktivirane (energijom bogate) monomere • polimerizacija aktiviranih monomera – polimeri (npr. bakterijski proteini) • izgradnja staničnih dijelova (npr. st. membrane, ribosoma..) od nastalih polimera
  11. 11. AUTOTROFNI I HETEROTROFNI METABOLIZAM a) autotrofne bakterije (autotrofi) • same stvaraju hranu i energiju, bez značajne kliničke važnosti b) heterotrofne bakterije (heterotrofi) – uzročnici bolesti • dobivaju energiju iz organskih spojeva (ugljikohidrata) • paraziti – koriste organske spojeve iz živih organizama • saprofiti – koriste organske spojeve uginulih organizama PRIJENOS MOLEKULA KROZ STANIČNU MEMBRANU • ulazak hranjivih tvari i izlučivanje proizvoda metabolizma odvija se kroz polupropusnu membranu: a) pasivnim prijenosom – bez utroška energije, uz pomoć molekule nosača (protein) • prijenos tvari niz koncentracijski gradijent • npr. olakšana difuzija  unos nekih antibiotika, šećera, aminokiselina, peptida, iona… b) aktivnim prijenosom – potrebna energija • prijenos tvari iz područja niže koncentracije u područje više koncentracije • odstranjivanje štetnih tvari i antibiotika
  12. 12. BAKTERIJSKI ENZIMI • organske tvari građene od proteina  aktivnost im ovisi o temperaturi i pH • sudjeluju u svim kemijskim procesima metabolizma – ubrzavaju ih a) konstitutivni enzimi  stalno prisutni u st. b) adaptivni (inducirani) enzimi  stvaraju se po potrebi • egzoenzimi – enzimi koje bakterije izlučuju u okoliš radi hidrolitičke razgradnje organskih tvari na manje molekule, koje potom difuzijom ulaze u stanicu 1) proteolitički (proteinaze i peptidaze) – razgrađuju proteine i peptide do A.K. 2) lipolitički (lipaze) – razgrađuju masti, tj. trigliceride u masne kiseline i glicerol 3) saharolitički – razgrađuju šećere, tj. polisaharide u monosaharide (glukoza) • prema ovisnosti metaboličkih procesa o atmosferskom kisiku, bakterije dijelimo na: a) obligatno aerobne – rastu i razmnožavaju se u prisutnosti kisika, tj. u aerobnim uvjetima (M. tuberculosis) b) obligatno anaerobne – rastu bez prisutnosti atmosferskog kisika, tj. u anaerobnim uvjetima (Clostridium spp.) c) fakultativno anaerobne – rastu i razmnožavaju se neovisno o razini atmosf. kisika (većina patogenih bakterija) d) aerotolerantne anaerobne – ne trebaju kisik za rast, ali im on ne šteti
  13. 13. BAKTERIJSKI OTROVI a) nespecifični otrovi - najčešće nastaju razgradnjom proteina (npr. kvarenje namirnica) b) specifični otrovi (toksini) – proizvode ih samo neke, tzv. toksinogene bakterije 1. egzotoksini – hemolizini, neurotoksini, enterotoksini 2. endotoksini EGZOTOKSINI ENDOTOKSINI Proizvodi metabolizma nekih G(+) i G(-) bakterija sastavni su dio stanične stijenke većine G(-) bakt. izlučuje ih bakterijska st. za života oslobađaju se nakon raspada bakt. stanica polipeptidnog sastava lipopolisaharidi termolabilni su (>60°C) termostabilni su vrlo su toksični umjereno su toksični imunogenični su nisu imunogenični mogu se detoksicirati ne mogu se detoksicirati
  14. 14. RAST I RAZMNOŽAVANJE BAKTERIJA • razmnožavanje ovisi o povoljnim hranidbenim, energetskim, atmosferskim i temperaturnim uvjetima (pH, vlaga, dostatnost hranjive tvari…) • najveći broj se razmnožava jednostavnom, binarnom diobom • diobi prethodi replikacija kromosoma i plazmida • vrijeme koje protekne između nastanka jedne bakterijske st. do njezine ponovne diobe naziva se vremenom jedne generacije • zbivanja tijekom rasta bakterija prikazuju se krivuljom rasta u 6 faza: a) faza prilagodbe / suzdržanog rasta b) faza ubrzanog rasta c) faza eksponencijalnog rasta d) faza usporenog rasta e) faza zastoja rasta f) faza ubrzanog ugibanja
  15. 15. GENETIKA BAKTERIJA • proučava nasljedna svojstva bakterija i mehanizme njihova prijenosa na potomstvo • geni – osnovne jedinice naslijeđivanja  sadrže kodirane sve informacije o građi i funkciji bakt. st. • bakterijski nukleoid sadrži 1 kromosom (duga DNK) te ekstrakromosomsku DNK koja čini plazmid • svi geni u jednoj bakterijskoj st. čine genom • genotip – skup nasljednih obilježja sadržanih u DNK tj. genetska informacija • fenotip – svojstva organizma određena njegovim genotipom i uvjetima okoliša u kojem boravi
  16. 16. • genotipske varijacije koje nastaju u genomu bakterija (DNK, naslijedni materijal) zovu se mutacije • mutageni – tvari koje izazivaju pojavu genotipskih varijacija, tj. mutacija u bakterija a) fizikalni – UV zrake, gamma-zrake b) kemijski – dušična kiselina, peroksidi, hidroksilamin c) biološki – virusi • osim mutacijom, genske izmjene nastaju i rekombinacijom  jednosmjernim prijenosom gena iz bakterijske stanice - davatelja u drugu bakterijsku st. – primatelja, na jedan od 4 načina: 1) transformacija – st. primatelj prihvaća topljivi DNK koji se kem. procesima oslobodio iz st. davatelja u okolni medij (Griffithov eksperiment na miševima sa virulentnim i nevirulentnom pneumokokom) 2) konjugacija – njome se najčešće prenose plazmidi putem spolnih pilusa tj. konjugacijskog mostića iz stanice davatelja u stanicu primatelja  prijenos rezistencije na antibiotike, svojstvo virulencije 3) transdukcija – prijenos dijela DNK iz bakterije davatelja u bakt. primatelja pomoću bakteriofaga – virusa koji napada bakterije 4) transpozicija – prijenos genskih informacija unutar bakterijske st. premještanjem dijela genskog materijala s jednog mjesta na drugo, npr. s kromosoma na plazmid • veliko značenje mikroorganizama u genetičkom inžinjerstvu - postupcima rekombinantne DNK danas od bakterija dobivamo lijekove, inzulin, interferon, hormone rasta, cjepiva, enzime…
  17. 17. TRANSFORMACIJA
  18. 18. KONJUGACIJA
  19. 19. TRANSDUKCIJA
  20. 20. GENETSKI INŽENJERING - proizvodnja inzulina postupcima rekombinantne DNK
  21. 21. LABORATORIJSKA DIJAGNOSTIKA BAKTERIJSKIH INFEKCIJA •ključna za identifikaciju mikroorganizama uzročnika zaraznih bolesti a) izravna dijagnostika 1. mikroskopski pregled bolesnikova uzorka • za primarno sterilne uzorke (bez fiziološke flore) – punktati, aspirati, likvor • za uzorke s karakterističnim bakterijama, npr. gonokok u uretri, TBC u sputumu (Ziehl-Neelsen) 2. zasijavanje uzorka i uzgoj bakterija na hranjivim podlogama • ispituje se biokemijska aktivnost, antigena struktura i genotipizacija uzročnika b) neizravna dijagnostika • utvrđivanje specifičnih protutijela koje stvara bolesnik
  22. 22. Uzorci za bakteriološku dijagnostiku •svaki uzorak za mikrobiološku dijagnostiku treba biti: • uzet u pravo vrijeme i s odgovarajućeg mjesta • uzet u dovoljnoj količini • pravilno pohranjen i transportiran • uzet prije antimikrobne terapije •uzorci se dobivaju iz: a) ljudskog organizma • iz pojedinih organskih sustava • krv za hemokulturu, CSL • inficirana rana ili opeklina b) čovjekovog okoliša • radi dobivanja epidemiološki bitnih podataka  bitno za poduzimanje protuepidemijskih mjera • uzorci hrane, vode, sa životinja…
  23. 23. UZORCI IZ ČOVJEKOVA ORGANIZMA • pohrana u sterilnim posudama s poklopcem te imenom i prezimenom bolesnika • ukoliko je pacijent na antibiotiku, na uputnici obavezno navesti na kojem i koliko dugo • uzorci se uzimaju ovisno o povjesti bolesti tj. osobnoj anamnezi • npr. učestalo mokrenje s dizurijom, te leukociti u sedimentu urina  urinokultura • jaka grlobolja unazad 5 dana, praćena febrilitetom, otežanim gutanjem  bris ždrijela i tonzila • proljev unazad 2 tjedna, praćen, febrilitetom, dehidracijom i osjećajem slabosti  koprokultura • koža i sluznice (oko, gornji dišni sustav), debelo crijevo, vagina, vanjska uretra  sadrže fiziološku floru  primarno nesterilna područja / uzorci – kod infekcija će u uzorku osim patogena biti i fiziološka flora • primarno sterilna područja / uzorci – nisu nastanjena mikroorganizmima – kosti i zglobovi, živčani sustav (likvor), krvožilni sustav (krv), limfni sustav, jetra, slezena, bubrezi, ureteri, mokraćni mjehur (urin) • tijekom mikrobiološke dijagnostike važno je razlikovati mikroorganizme fiziološke flore od patogena • uzorci se dostavljaju na transportnoj podlozi, primarno sterilni na sobnoj temperaturi, a primarno nesterilni na +4°C • do dostave u laboratorij se pohranjuju u hladnjak, termostat ili se ostavljaju na sobnoj temp.
  24. 24. Uzorci iz gornjeg dijela dišnog sustava • obrisak ždrijela (orofarinksa) radi izolacije ß-hemolitičkog streptokoka A (gnojna angina) • potreban štapić s vatom te špatula  uzme se bris nep. lukova, tonzila te orofarinksa • obrisak nazofarinksa kod sumnje na kliconoštvo za gnojni meningitis, dokazivanje H. influenzae, te difterije i hripavca • uzima se tankim savitljivim štapićem s vatom namočenom u F.O. Uzorci iz donjeg dijela dišnog sustava a) neinvazivne metode • iskašljaj (sputum) – prvi jutarnji, isprati usnu šupljinu i grgljati F.O. b) invazivne metode • aspirat traheje / bronha / pluća – kateterom ili bronhoskopsku Uzorci iz oka, uha i sinusa • obrisak konjuktive, zvukovoda • aspiracija sinusa – analiza eksudata  rijetko, empirijska th. sinusitisa
  25. 25. Uzorci iz usne šupljine • peridontalna bolest • ulceracije sluznice – često u imunokompromitiranih Uzorci iz donjeg dijela probavnog sustava • uzorak za pretragu je stolica – proljevasta ili formirana • najčešći patogeni su Salmonella, Campylobacter, patogena E. coli, Shigella, Yersinia Enterocolitica • trovanje hranom – intoksikacija sa toksinima bakterija roda Clostridium, Staphilococcus aureus, Bacillus cereus… • naglašeni simptomi – profuzni proljevi i povraćanje, dijagnoza se postavlja klinički, a uzorci se uzimaju iz hrane Uzorci iz mokraćnog sustava • mokraćni sustav do distalne trećine uretre je primarno sterilan • uzorak je urin – urinokultura i sediment urina • bakteriološka obrada urina – urinokultura: srednji mlaz prvog jutarnjeg urina (~10mL)! • prethodno napraviti toaletu ušća mokraćne cijevi (uretre) • prvi jutarnji urin – preko noći se bakterije u mjehuru umnože • srednji mlaz – kako bi se isprala fiziološka flora iz uretre
  26. 26. Uzorci iz spolnog sustava • infekcija često praćena iscjetkom • infekcija klamidijom, ureaplazmom, mikoplazmom, trihomonasom • rjeđe gonoreja i sifilis  obrisak eksudata ulkusa • uzorci su obrisak uretre (mokraćne cijevi) – M i Ž, te vagine i cerviksa u žena (VCE razmaz) Uzorci krvi za hemokulturu • krv se uzima iz periferne vene • inkubacija traje 7 dana, ako se ne izoliraju bakterije – HK je sterilna • bakterijemija – prisutnost bakterija u krvi a) prolazna – npr. nakon vađenja zuba, ne ostavlja posljedice b) trajna – posljedica trajne infekcije u krvotoku ili izvan krvotoka, npr. žarište na srčanim zaliscima c) povremena – vrlo mali broj bakterija u uzorku Uzorci iz središnjeg živčanog sustava • najčešće je uzorak cerebrospinalni likvor (CSL), ponekad punktat apscesa mozga • prije punkcije potrebno je dobro dezinficirati kožu – aseptični uvjeti • uvijek se uzima uzorak u 3 epruvete – za citološku, biokemijsku i mikrobiološku obradu • kao i za hemokulturu, uzorak se odmah neposredno dostavlja u laboratorij
  27. 27. Lumbalna punkcija – uzorak CSL-a
  28. 28. Uzorci krvi za serološke pretrage • neizravna dijagnostika – odgovor imunološkog sustava čovjeka na bakterijsku, virusnu ili parazitarnu infekciju • mjeri se porast tj. dinamika protutijela u serumu - titar na mikroorganizam koji uzrokuje infekciju • za bakterije koje je teško kultivirati – rikecije, koksijele, spirohete, brucele, klamidije… • serološki postupci se zasnivaju na reakciji antigen – antitijelo: aglutinacija, indirektna hemaglutinacija, imunoflorescencija… • uzorak je 2-5 ml krvi bez antikoagulansa
  29. 29. UZORCI IZ ČOVJEKOVA OKOLIŠA • istražuju se kada se želi utvrditi izvor bolničkih i izvanbolničkih epidemija a) uzorci hrane • uzimaju se „sumnjive” namirnice pri epidemijama trovanja hranom b) uzorci vode • rijetko je vodovodna voda uzrok epidemija • najčešći izvori infekcija su voda iz bunara, rekreacijski bazeni, dvorišne pumpe – blizina kanalizacijskog sustava • uzima se do 5l vode u sterilne posude i odmah dostavlja u laboratorij c) ostali uzorci • vodeni aerosol – legionele • dijelovi životinja – zoonoze (npr. trihineloza, bruceloza…)
  30. 30. Osnovni laboratorijski postupci u mikrobiologiji •za dokazivanje, tj. identifikaciju bakterijskog uzročnika infekcije, koristi se: a) mikroskopska pretraga uzorka b) uzgoj bakterija c) makroskopski i mikroskopski pregled izraslih kolonija d) biokemija izoliranih bakterija e) serološki i molekularni dijagnostički postupci f) antibiogram
  31. 31. a) mikroskopska dijagnostika bakterija 1) svjetlosna (optička) mikroskopija • mikroskop sa svijetlim vidnim poljem - „klasičan” svjetlosni mikroskop rezolucija 0,2 mm • žive bakterije prikazuju se u nativnom preparatu ili visećoj kapi, a mrtve se boje – monokromatski (metilensko modrilo, nigrozin) ili polikromatski (prema Gramu, Ziehl- Neelsenu, Fultonu, Lubinskom…) • mikroskop sa tamnim vidnim poljem – za prikaz malih i tankih bakterija, npr. spiroheta • fluorescentni mikroskop – preparati se boje fluorescentnim bojama – svijetle na tamnoj podlozi • fazno-kontrastni mikroskop – za izravnu dijagnostiku bakterija iz primarno sterilnih uzoraka 2) elektronska mikroskopija • rezolucija 0,4 – 1,0 nm, povećanje do milijun puta • umjesto izvora svjetlosti rabi se snop elektrona ubrzanih visokim naponom • elektroni se fokusiraju pomoću elektromagnetskih leća • slika predmeta se promatra na fluorescentnom zaslonu • 2 vrste: 1. transmisijski EM – 2D slika 2. scanning EM – 3D slika
  32. 32. b) Uzgoj bakterija in vitro • kultivacija bakterija u laboratorijskim uvjetima - potrebno stvoriti uvjete kao in vivo 1) izolacija bakt. iz nekog materijala / uzorka radi njihove identifikacije 2) radi određivanja njihove osjetljivosti na antibiotike (antibiogram) 3) radi pripremanja antigena – serološke reakcije, imunizacija Za uzgoj bakterija in vitro potrebno je: 1. hranjive tvari 2. određena koncentrac. vodikovih iona  neutrofilne / acidofilne / alkalofilne bakt. 3. određena temperatura (inkubator) psihrofilne / mezofilne (20-40°C)/ termofilne 4. prisutnost kisika  aerobne / anaerobne bakt. 5. primjeren osmotski tlak 0,9% NaCl (F.O.)
  33. 33. Bakteriološke hranjive podloge • sadržavaju: a) vodu (destiliranu) b) ugljikohidrate c) vitamine (B-kompleks) d) pufere e) agar f) organske spojeve (peptone, purine, pirimidine…) g) elementi u tragovima (katalizatori) h) mineralne soli • moraju biti sterilne  aseptičko rukovanje i razlijevanje u Petrijeve ploče
  34. 34. Vrste hranjivih podloga: a) prema podrijetlu: 1. prirodne – krv, serum, mlijeko… 2. sintetičke – sadrže točno određene i uravnotežene kem. sastojke 3. polusintetičke – kombinacija prirodnih i sintet. podloga b) prema konzistenciji (agregatnom stanju): 1. tekuće – za uzgoj uzoraka sa samo 1 vrstom bakterija (primarno sterilna područja) 2. polukrute – kao i krute nastaju dodavanjem agara tekućoj podlozi 3. krute – omogućuju rast pojedinih bakt. kolonija *agar – polisaharidni ekstrakt morskih algi  kad očvrsne omogućuje difuziju hranjivih tvari c) prema sastavu i namjeni 1. jednostavne – sadrže samo 2 tvari dovoljne za rast (hranjivi bujon – pepton i NaCl) 2. složene – jednostavna podloga + mnoge hranjive tvari a. bogate hranjive podloge opće namjene – najčešće korištene za uzgoj bakt. b. selektivne hranjive podloge – omogućuju bolji rast 1 vrste bakt., a inhibiraju rast ostalih bakterija c. diferencijalne hranjive podloge – razlikovanje pojedinih bakt. vrsta u mješovitoj kulturi d. hranjive podloge za određivanje biokem. svojstava e. hranjive podloge za čuvanje bakterijskih kultura f. hranjive podloge za posebne namjene g. transportne hranjive podloge – omogućuju preživljavanje bakt. tijekom transporta do labosa
  35. 35. Određivanje osjetljivosti bakterija na antimikrobne lijekove – antibiogram • potrebno utvrditi etiološku dijagnozu – identificirati uzročnika bolesti • testovima osjetljivosti odrediti optimalni antibakterijski lijek • rezultat istraživanja osjetljivosti identificirane bakterije na određene antibiotike zove se antibiogram • stupanj osjetljivosti bakterija na antibiotik može se odrediti: a) postupkom dilucije (razblaživanje) • određuje se minimalna inhibicijska koncentracija (MIK) nekog antibiotika za istraživanu bakteriju • u niz epruveta s tekućom podlogom razrjeđuje se antibiotik geometrijskom progresijom  u svaku od njih se ucijepi stalan br. bakterija – nakon inkubacije, očitava se zamućenje nastalo razmnožavanjem bakterija • epruveta sa najvećim razrjeđenjem antibiotika u kojoj nema zamućenja  MIK  najmanja količina antibiotika koja je dovoljna da spriječi razmnožavanje bakterija
  36. 36. Minimalna inhibitorna koncentracija (MIK) i minimalna baktericidna koncentracija (MBK)
  37. 37. b) postupkom difuzije (disk difuzije) • istražuje se osjetljivost izdvojene bakterije na nekoliko antibiotika istovremeno • suspenzija bakterijskog soja kojem ispitujemo osjetljivost na antibiotik nacijepljuje se prelijevanjem po površini čvrste hranjive podloge ( npr. krvni agar) u Petrijevoj ploči • potom se na osušenu podlogu pomoću pincete postavljaju diskovi ili antibiotske tablete • razmak između susjednih diskova mora biti najmanje 3 cm, a svaki disk je zasebno označen • kroz 30ak min antibiotik iz diska radijalno difundira, a njegova konc. se smanjuje s udaljenošću od diska • potom se Petrijeva ploča inkubira na 35°C / 24h  bakterijski soj će rasti oko diska ovisno o njegovoj osjetljivosti na lijek (antibiotik) • stvara se područje u kojem nema vidljiva rasta bakterija – „zona inhibicije rasta bakterija” • tri kategorije osjetljivosti na antibiotike ovisno o veličini zone inhibicije (mjeri se u mm) 1) „uzročnik osjetljiv” – S – 3 (+++) 2) „uzročnik umjereno osjetljiv” – 2 (++) 3) „uzročnik otporan” – R – 0

×