Takmičenje na portalu www.nasaskola.net
"biramo najbolju lekciju"
februar 2012. godine,
Ćelijske organele,
Biologija,
Darko Stevanović,
Danijela Veljković,
Gimnazija Aleksinac
2. Ćelijske organele
• Svaka ćelija se sastoji iz citoplazme sa ćelijskim organelama i ćelijske membrane
koja ih ograđuje od spoljašnje sredine. U zavisnosti od njihove funkcije i oblika
postoje :
• Endopolazmatična mreža i ribozomi
• Goldžijev aparat
• Lizozomski sistem
• Vakuole
• Mitohondrije
• Hloroplasti
• Citoskelet
2
3. Ribozomi
Oni odlikuju i prokariotske i eukariotske ćelije,nalaze se u citoplazmi ćelija,kao i u
mitohondrijama i hloroplastima. Vrlo su mali,svega 30nm i sastoje se iz velike i male
podjedinice. Svaku od tih podjedinica čine proteini i ribozomske ribonukleinske
kiseline,jedne od 3 klasa RNK.Kako ne sadrže membranu neki od biologičara ih ne
ubrajaju u organele.
Njihova glavna funkcija je u sintezi proteina,a da bi u njoj učestvovali oni moraju biti
povezani tako da grade poliribozom. Poliribozom može slobodno da pluta u
citoplazmi,ili da bude povezan za Endoplazmatični retikulumom. Slobodni ribozomi
učestvuju u sintezi proteina koji odlikuju citoplazmu i citoskelet,kao i proteina koji su
deo membrana citoplazminih organela.
3
4. Endoplazmatična mreža,retikulum
To je citolazmina organela koju formiraju sistemi membrana koji naležu jedan na
drugog. Mogu biti slobodni,ili pričvršćeni za deo jedrovog ovoja. Te membrane su
izgrađene od lipida,proteina i ugljenih hidrata.
• Postoje dve vrste retikuluma:
• Granuliran,kada se na površini citoplazme nalaze poliribozomi.
• Glatki tip,gde se nikada ne mogu naći poliribozomi i obično imaju cevkoliku građu.
Uloga retikuluma je u sintezi proteina i lipida. U granuliranom retikulumu se sintetišu
proteini i dodaju im se oligosaharidi,na taj način se formiraju membraniski proteini.
Dok se u oblasti glatkog retikuluma obavlja sinteza lipida ćelijske membrane.
4
5. Goldžijev aparat
Prvi naučnik koji je zapazio ovu organelu je bio Goldži,Italjan,po kome je ova
organela i dobila ime.
Izgrađen je od membrana koje ograničavaju unutrašnji prostor i cisterne. Te
membrane su sastavlene od sakula – kesica. Nekoliko sakula čini diktiozom,
jedinicu građe Goldžijevog aparata. Oko njih se nalazi veći broj vezikula, koje imaju
prenosnu ulogu.
Funkcija ove organele se najviše može povezati sa funkcijom Endoplazmatičnog
retikuluma. Zato što se u cisternama sakula Goldzijevog aparata vrši izmena
oligarhjskih komponenata proteina,a zatim i razvrstavanje proteina,i najzad,njihovo
usmeravanje i izdvajanje iz ovog aparata.
5
6. Lizozomi i lizozomski sistem
Oni su povezani i sa procesima endocitoze i sa procesima sinteze enzima.
Sva živa bića unose u svoj organizam razne bakterije i sičušne organizme,oni se
unose pomoću enoditoznih vezikula i kada dođu u organizam razlažu se pomoću ovih
organela. To razlaganje obavljaju hidrolitički enzimi , oni te materije razlažu na
proteine, lipide, ugljene hidrate i nukleinske kiseline.Ti enzimi se nazivaju primarni
enzimi. Onog trenutka kada se primarni enzimi spoje sa ovim vezikulama oni postaju
sekundarni enzimi. A nakon završenog razlaganja,ovi enzimi izlaze iz vakuola i ona
materija što ostane se naziva tercijalni enzim.
• Lizozomi mogu da obavljaju 2 vrste razlaganja:
• Heterofagiju – kada razlažu druge materije
• Autofagiju – kada počnu da razlažu same sebe.
6
7. Vakuole
One odlikuju biljne ćelije i poput drugih
organela omeđene su membranom,koja se
naziva tonoplast. Unutar tonoplasta se
nalazi vakuolarni sadržaj - vodena sredina
sa jonima,malim molekulima i mnogim
organiskim kiselinama. Pored ovih
supstanici mogu se naći i –
proteini,pigmenti,tanini,kao i hidrolitički
enzimi. Oni su ti koji imaju glavnu ulogu i
razlažu brojne supstrate u vakuolarnom
sadržaju. Iz tog razloga vakuole se mogu
porediti sa lizozomima.
7
8. Mitohondrije
Da bi sama ćelija mogla da funkcioniše ona mora koristiti energiju,tu energiju dobija iz
ovih organela. Hemijsku energiju za sve procese pruža hidroliza adenozin-trifosfata
– ATP-a,to podrazumeva da se oduzme jedna fosfatna grupa i nastane adenozin-
difosfat.
Građa – sastoje se iz spoljašnje mitohondrijske membrane ,koja je u dodiru sa
citolazmom i unutrašnje membrane, koja ograničava unutrašnjost mitohondrije,ona
je mnogo puta veća od spoljašnje,ali pored toga razlikuje se i po tome što ima kriste
– prevoje. Unutrašnji deo,koji je kao citoplazma se naziva mitohondrijski matriks. U
tom matriksu se nalazi DNK i ribozomi mitohondrije,što je samo još jedan od
znakova da mitohondrija vrši hidrolizu.
8
9. Hloroplasti
Oni spadaju u takozvane plastide,imaju zelenu boju koja potiče od pigmenta
hlorofila. Sastoje se od ovojnice hloroplasta,a unutar nje je stroma, što je isto što i
matriks kod mitohondrija. U stromi se nalaze tilakodni sistemi, tu spadaju tilakoidi
strome i tilakoidi granuma. Glavna funkcija ove organele je mogućnost obavljanja
fotosinteze. Tokom tog procesa,hlorofil apsorbuje Sunčevu energiju i kroz niz
procesa je pretvara u ATP. Zahvaljujući ovom procesu se prečišćuje sav
ugljendioksid u vazduhu i mi zauzvrat dobijamo kiseonik. Pored svih ovih
delova,hloroplasti sadrže i DNK i ribozome hloroplasta, nalik mitohondrijama.
9
10. Citoskelet
On je izgrađen od struktura vlaknastog i cevkastog oblika i formiraju ćelijski skelet,
citoskelet. Zahvaljujući njemu sve organe u ćeliji mogu da se kreću usklađeno. Pored
ove njegova funkcija je i u održavanju stalnog oblika ćelije,a ima i ulogu u ćelijskoj
deobi.
Osnovni elmenti koji ga čine su aktinski filamenti i mikrotubule.
Filamenti su vlaknasti i sadrže aktin,mogu i da se povezuju i u perlasti niz. Oni su ti
koji upravljaju kretanjem ostalih organela.
Mikrotubule su cevkolike građe i njihova glavna uloga je u ćelijskoj deobi,tačnije
stvaranju centriola.
10