5. Prolog
Škotska
1. VELJAČE 1513.
MIRIS JASMINA I SANDALOVINE LEBDIO JE MEĐU STABLIMA JAREBIKA. Iznad grana
prekrivenih rosom samotni je galeb poput duha izišao iz oblaka magle i vinuo se da poljubi zoru
nad bijelim pijescima Morara. O alabastrenu obalu u sjeni sireninih repova udarali su tirkizni
valovi plime.
Elegantan kraljevski dvor naroda Tuatha Dé Danaana bio je mrlja u pojasu bujnog zelenila.
Sofe s jarkoljubičastim i žutim jastucima ukrašavale su travnati brežuljak, u polumjesečastom
rasporedu postavljene oko vanjskog podija.
“Kažu da je ljepši i od tebe”, obratila se kraljica muškarcu koji se nonšalantno ispružio u
podnožju njezina podija.
“Nemoguće.” Njegov je podrugljiv smijeh zazvonio poput kristalnih zvonaca na povjetarcu.
“Kažu da njegovoj muškosti čak i na pola koplja zavide i pastusi.” Kraljica je napola spuštenih
vjeđa pogledala svoje dvorane koji su je pozorno slušali.
“Vjerojatnije miševi”, prezirno je odvratio muškarac do njezinih nogu. Malo je raširio
elegantne prste da se vidi na što misli, a maglicu je uznemirio napola prigušen smijeh.
“Kažu da u punoj snazi ženu posve lišava razuma. Otima joj dušu.” Kraljica je spustila duge
trepavice sakrivši vragolasti sjaj u očima. Kako je samo lako razdražiti moje muškarce!
Muškarac je zakolutao očima, a na arogantnu mu se profilu očitavao prezir. Prekrižio je noge
na gležnjevima i zagledao se u more.
Ali kraljicu nije prevario. Muškarac pod njezinim nogama bio je tašt i ni približno imun na
njezine provokacije kao što je glumio.
“Prestani ga navlačiti, kraljice moja”, prekorio ju je kralj Finnbheara.“Znaš što budala činikad
mu povrijediš čast.” Umirujuće ju je potapšao po ruci. “Dovoljno si ga zadirkivala.”
Kraljičine su se oči zamišljeno suzile. Za trenutak je pomislila da odustane od takve osvete,
no jedan proračunat pogled na njezine muškarce bio je dovoljan da odustane od te pomisli kad
se sjetila što ih je kasno sinoć načula da pričaju do najsitnijih detalja.
Rekli su stvari koje su bile neoprostive. Kraljica nije bila žena koju se moglo uspoređivati s
nekom drugom ženom a da ne iziđe kao pobjednica. Usta su joj se nezamjetno stisnula, a iznimno
delikatan dlan stisnuo u šaku. Pomno je odabrala sljedeće riječi.
“Ali ja sam ustanovila da je sve što o njemu pričaju istina”, mazno je izgovorila.
U tišini koja je uslijedila ta je izjava prešućeno lebdjela u zraku jer je udarac bio previše
okrutan da ga se prizna. Kralj uz nju i muškarac pod njezinim nogama nemirno su se
promeškoljili. Već je počela misliti da nije bila dovoljno jasna kad su obojica istodobno skočili na
noge očito zagrizavši mamac. “Tko je taj čovjek?”
Kraljica Aoibheal Vilinska diskretnim je zijevanjem sakrila smiješak zadovoljstva, uživajući u
ljubomori svojih muškaraca. “Zovu ga Jastreb.”
6. PRVO POGLAVLJE
Škotska
1. TRAVNJA 1513.
SIDHEACH JAMES LYON DOUGLAS, TREĆI GROF OD DALKEITHA, koračao je prostorijom.
Voda mu je kapala s mokre kose i širokih prsa, skupljajući se u potočić koji je tekao između
dvostrukih nabora trbušnih mišića. Kroz otvoreni prozor ulazila je mjesečina, kupajući mu
brončanu kožu srebrnastim sjajem i stvarajući iluziju da je stvoren od rastaljena čelika.
Voda u kadi iza njega se ohladila i odavno je bila zaboravljena, a žena na krevetu također je
bila hladna i zaboravljena. I znala je to.
A to joj se uopće nije sviđalo.
Previše lijep za mene, pomislila je Esmerelda. Ali za ime neba, bio je smrtonosni vjetar, a još
jedan dugi zalogaj njegova tijela jedini lijek za taj otrov. Pomislila je na stvari koje je učinila da
ga osvoji, da dođe u njegov krevet, i - neka joj Bog oprosti - sve što bi učinila da ostane u njemu.
Gotovo ga je mrzila zbog toga. Znala je da sebe mrzi zbog toga. Trebao bi biti moj, pomislila je.
Gledala ga je kako preko prostrane sobe odlazi do prozora otvorenog među granitnim stupovima
sa žljebićima koji su se šest metara iznad njezine glave spojili u visok luk. Esmerelda mu se iza
leđa podsmjehnula. Tako veliki nezaštićeni otvori u dvorcu bili su glupi ili neizmjerno oholi. Pa
što ako si mogao ležati u golemu krevetu na perini od guščjeg paperja i kroz ružičasti luk gledati
na baršunasto nebo posuto treperavim zvijezdama?
Uhvatila ga je kako gleda u tom smjeru kad je večeras svom snagom ušao u nju, podbadajući
onu nezasitnu glad u njezinoj krvi muškošću tvrdom poput stijene kakvu je samo on posjedovao.
Cviljela je pod njim u ekstazi kakvu nikad prije nije doživjela, a on je za to vrijeme gledao kroz
prozor - kao da je sam samcat.
Je li brojao zvijezde?
Ili šutke recitirao bestidne pjesmice kako se ne bi prevalio na madrac i zaspao?
Izgubila ga je.
Ne, zaklela se Esmerelda, nikad ga neće izgubiti.
“Jastrebe?”
“Hmmm?”
Uzdrhtalim prstima poravnala je ljubičastu svilenu plahtu. “Jastrebe, vrati se u krevet.”
“Večeras nemam mira, draga.” Igrao se stabljikom velikoga svijetloplavog cvijeta. Pola sata
prije toga po svilenastoj joj je koži posuo latice još vlažne od rose.
Esmerelda je ustuknula na otvoreno priznanje da u njemu još ima energije. Sneno
zadovoljena, vidjela je da mu tijelo od glave do pete i dalje bubnja nespokojnom jedrinom. Kakva
bi to žena - ili koliko njih - trebala biti da ovog muškarca ostavi u drijemežu opojnog
zadovoljstva?
Više žena od nje, a kako ju je to samo, o bogovi, vrijeđalo.
7. Je li ga njezina sestra bolje zadovoljila? Njezina sestra koja mu je grijala krevet dok Zeldie nije
pronašla način da je zamijeni?
“Jesam li bolja od svoje sestre?” Riječi su joj izletjele prije nego što ih je uspjela zaustaviti.
Ugrizla se za usnu, željno iščekujući odgovor.
Njezine su mu riječi odvukle zamagljen pogled sa zvjezdanog neba preko velikog prostora
ložnice do zamamne Ciganke kose crne poput gavranova perja. “Esmerelda”, blago ju je ukorio.
“Jesam li?” Njezin promukli kontraalt zvučao je pomalo goropadno.
Uzdahnuo je. “Već smo raspravljali o tome...”
“Ali nikad mi nisi odgovorio.”
“Prestani se uspoređivati, draga. Znaš da je blesavo...”
“Kako da se ne uspoređujem kad me ti možeš usporediti sa stotinama, ili čak s tisućama, čak
i s mojom vlastitom sestrom?” Lijepo su joj se oblikovane obrve nabrale iznad sjajnih očiju.
Prostorijom se prolomio njegov smijeh. “A s koliko me muškaraca ti uspoređuješ, ljupka
Esmereldo?”
“Moja sestra nije mogla biti dobra kao ja. Bila je gotovo pa djevica.” S gađenjem je ispljunula
tu riječ. Život je bio previše nepredvidljiv da bi se u njezinu narodu cijenilo djevičanstvo. Požuda
je, u svim svojim oblicima, bila zdrav element romske kulture.
Podignuo je ruku da je upozori. “Prestani. Odmah.”
Ali nije mogla. Otrovne riječi brzo su i žestoko optužile jedinog čovjeka od kojeg joj se
poganska krv ikad zapalila, a njegova dosada među njezinim bedrima večeras se kao u granitu
jasno ocrtavala na njegovu savršenom licu. Zapravo, već mnogo večeri.
Pretrpio je njezin bijes bez riječi, a kad joj se jezik naposljetku smirio, ponovno se okrenuo
prema prozoru. Zavijanje samotnog vuka razbilo je noćnu tišinu i ona je u sebi osjetila kako mu
želi odgovoriti na isti način. Znala je da Jastrebov muk znači rastanak. Odbijena i ponižena,
drhteći je ležala u njegovu krevetu - krevetu u koji, znala je, nikad više neće biti pozvana.
Ubila bi za njega.
I baš je to htjela učiniti nekoliko trenutaka poslije kad je sa srebrnim bodežom koji je uzela
sa stola pokraj kreveta pojurila prema njemu. Da je izgledao iznenađeno, Esmerelda je možda i
mogla otići a da ga ne prokune. Ili barem na trenutak uzbunjen. Možda i žalostan.
Ali nije pokazao nijedan od tih osjećaja. Savršeno mu je lice obasjao smiješak kad ju je bez
napora okrenuo, uhvatio za ruku i izbio joj bodež tako da je odletio kroz otvoreni prozor.
Nasmijao se.
A ona ga je proklela. I sve njegove zakonite i sve nezakonite potomke.
Kad joj je poljupcima zatvorio usta, proklinjala ga je kroz stisnute zube, premda joj se
izdajničko tijelo topilo pod njegovim dodirom. Nijedan muškarac ne bi smio biti tako lijep.
Nijedan muškarac ne bi smio biti tako nedodirljiv. I tako prokleto neustrašiv.
Nijedan muškarac ne bi smio ostaviti Esmereldu. On je završio s njom, ali ona nije završila s
njim. Nikad neće završiti s njim.
★ ★ ★
“Nisi ti kriv, Jastrebe”, rekao je Grimm. Sjedili su na terasi Dalkeitha popločanoj kamenim
kockama i uživali kao pravi muškarci, pijuckajući porto i pušeći uvozni duhan.
8. Sidheach James Lyon Douglas savršenom si je rukom protrljao savršenu čeljust jer mu je na
živce išla savršena kratka brada koja bi se pojavila samo nekoliko sati poslije brijanja.
“Jednostavno ne razumijem, Grimme. Mislio sam da sam je uspio zadovoljiti. Zašto bi me
pokušala ubiti?”
Grimm je podignuo obrvu. “Što točno činiš tim djevojkama u krevetu, Jastrebe?”
“Dajem im ono što žele. Maštariju. Moje željno meso i krv da im ispuni svaki hir.”
“A kako ti znaš o čemu žene maštaju?” naglas je razmišljao Grimm.
Grof od Dalkeitha tiho se nasmijao samouvjerenim promuklim glasom za koji je znao da
izluđuje žene. “Ah, Grimme, moraš je samo slušati cijelim tijelom. Ona ti govori svojim očima,
znala to ili ne. Usmjerava te svojim tihim krikovima. Gotovo ne zamjetnim okretanjem tijela daje
ti do znanja želi li te ispred ili iza svojih raskošnih oblina. Nježno ili silovito, želi li blagog
ljubavnika ili joj je potrebna zvijer. Voli li da joj ljubiš usne ili da ih proždireš. Volili da joj dojke...”
“Shvatio sam”, prekinuo ga je Grimm i teško progutao. Promeškoljio se u stolcu i izravnao
prekrižene noge. Ponovno ih je prekrižio i povukao kilt. Naposljetku ih je opet izravnao i
uzdahnuo. “A Esmerelda? Znaš li o čemu ona mašta?”
“I predobro. Jedna od stvari o kojima mašta je da postane gospođa Jastreb.”
“Morala bi znati da to nije moguće, Jastrebe. Svi znaju da samo što nisi oženjen otkad je kralj
Jakov objavio tvoje zaruke.”
“Samo što nisam mrtav. Ali ne želim o tome razgovarati.”
“Taj se čas približava, Jastrebe. Ne samo da ćeš morati razgovarati o tome nego ćeš i s tim u
vezi morati nešto poduzeti - primjerice otići po svoju mladu. Vrijeme ti istječe. Ili te nije briga?”
Jastreb ga je divlje pogledao.
“Samo provjeravam, ništa drugo. Ostala su ti manje od dva tjedna, zar si zaboravio?
Jastreb je zurio u kristalnu noć prepunu sjajnih zvijezda. “Kako bih mogao zaboraviti?”
“Doista misliš da bi Jakov mogao ispuniti svoje prijetnje ne oženiš li tu Comynovu curu?”
“Apsolutno”, bez razmišljanja je odgovorio Jastreb.
“Ne razumijem zašto te toliko mrzi.”
Jastrebovim je licem prošao zajedljiv osmijeh. Znao je zašto ga Jakov mrzi. Prije trideset
godina Jastrebovi su roditelji ponizili Jakova do srži njegove tašte duše. A budući da je Jastrebov
otac umro prije nego što mu se Jakov stigao osvetiti, kralj se umjesto na oca okomio na sina.
Petnaest dugih godina Jakov je nadzirao svaku minutu Jastrebova života. Nekoliko dana prije
nego što je trebao završiti obveznu službu, Jakov je smislio plan koji je će utjecati na cijelu
njegovu budućnost. Kraljevim je dekretom Jastreb bio prisiljen oženiti djevojku koju nije
poznavao i koju nije želio. Povučenu usidjelicu za koju se govorilo da je neopisivo ružna i posve
sigurno luda. Doživotna kazna koju je smislio izopačeni um kralja Jakova. “Tko može shvatiti
umove kraljeva, prijatelju moj?” Jastreb se nastojao izvući i efektno završio temu.
Dvojica su muškaraca nekovrijeme šutjela igledala u baršunasto nebo, obojica turobnih misli
iz različitih razloga. Iz vrta se čuo tihi huk sove. Cvrčci su trljajući nogama usklađeno cvrčali u
počast sumraku u Dalkeithu. Zvijezde su pulsirale i treperile na modro crnome noćnom nebu.
“Gle. Jedna upravo pada. Tamo, Jastrebe. Što misliš?” Grimm je pokazao na bijelu mrlju koja
se obrušavala s neba i za sobom ostavljala svjetlucavi mliječni trag.
“Esmerelda kaže da će ti se sigurno ispuniti želja koju si poželio dok zvijezda pada.”
“Jesi li sad što poželio?”
“Puka naklapanja”, podrugljivo je odgovorio Jastreb. “Glupa romantična koještarija za
djevojke sa sanjarskim očima.” Naravno da je nešto poželio. U posljednje bi vrijeme svaki put kad
9. bi vidio zvijezdu padalicu uvijek nešto poželio. I to uvijek istu želju. Naposljetku, trenutak se
doista bližio.
“Pa, ja ću pokušati”, zagunđao je Grimm koji se nije dao smesti Jastrebovim ruganjem.
“Želim...”
“Priznaj mi, Grimme. Što si poželio?” znatiželjno ga je upitao Jastreb.
“Što te briga. Ionako ne vjeruješ u to.”
“Ja? Vječni romantičar koji je nebrojene žene očarao svojim pjesništvom i zavodničkim
vještinama - da ne vjerujem u te ljupke ženske stvari?”
Grimm je prijatelju uputio upozoravajući pogled. “Pazi se, Jastrebe. Ismijavaj ih na vlastiti
rizik. Jednoga bi dana neku djevojku doista mogao naljutiti. I onda nećeš znati kako se s time
nositi. Zasad još uvijek padaju na tvoj savršen osmijeh...”
“Misliš na ovaj?” Jastreb je podignuo obrvu, nasmiješio se i zavodljivo suzio pogled kao da
djevojci kojoj je bio upućen govori da je jedina prava ljepotica u njegovu srcu, srcu u kojem je
bilo mjesta samo za jednu - onu koja bi se tog trenutka našla u Jastrebovu zagrljaju.
Grimm je stresao glavom kao da se zgraža. “Uvježbavaš ga. Siguran sam. Hajde, priznaj.”
“Naravno da ga vježbam. Zar ne bi i ti vježbao kad bi vidio da uvijek pali?”
“Ženskarošu.”
“Aha”, složio se Jastreb.
“Pamtiš li im uopće imena?”
“Svih pet tisuća.” Jastreb je otpio gutljaj porta i čašom sakrio smiješak.
“Nitkov. Propalica.”
“Hulja. Raskalašenik. Gad. Ah, evo jednog dobrog: ‘pohotljivac’”, pomogao mu je Jastreb.
“Kako to da te ne prozru?”
Jastreb je slegnuo ramenom. “Vole to što dobivaju od mene. Mnogo je gladnih cura, a ja ih ne
bih, u dobroj vjeri, nikako mogao odbiti. To bi mi uznemirilo glavu.”
“Mislim da točno znam koju bi ti to glavu uznemirilo”, odvratio je Grimm zajedljivo. “Onu istu
koja će te jednog dana dovesti u velike neprilike.”
“Što si poželio, Grimme?” Jastreb je zanemario njegovo upozorenje istom onom bezbrižnošću
kakvom se odnosio i prema djevojkama.
Grimmovim se licem polako raširio osmijeh. “Djevojku koja te ne želi. Ljupku, zapravo ne,
zanosno prekrasnu, obdarenu pameću i mudrošću. Djevojku savršena lica i savršena tijela sa
savršenim ‘ne’ na savršenim usnama za tebe, o moj tako savršeni prijatelju. A poželio sam da mi
bude dopušteno da i prisustvujem toj bitki.”
Jastreb se samodopadno nasmiješio. “To se neće nikad dogoditi.”
★ ★ ★
Vjetar koji se tiho provlačio kroz borove nosio je bestjelesan glas koji je lebdio na mirisima
jasmina i sandalovine. A onda se oglasio smijehom i riječima koje muškarci nisu mogli čuti.
“Mislim da bi se tako što moglo udesiti.”
10. DRUGO POGLAVLJE
MISTIČNI OTOK MORAR ZAOGRNUO JE SUMRAK,A KREMENI JE pijesak svjetlucao srebrnim
sjajem pod čizmama kralja Finnbheare koji je koračao po njemu nestrpljivo čekajući povratak
dvorske lude.
Kraljica i njezini omiljeni dvorani u udaljenom su gorštačkom selu veselo slavili Beltane1.
Gledajući svoju vilinsku Aoibheal kako pleše i očijuka sa smrtnim gorštacima, njegova se
uspavana ljubomora rasplamsala u silan bijes. Vatrama Beltanea pobjegao je prije nego što bi
mogao podleći želji da uništi cijelo selo. Bio je previše ljut na smrtnike da bi u ovom trenutku
mogao imati povjerenje u samoga sebe u njihovu društvu. Sama pomisao na njegovu kraljicu sa
smrtnim muškarcem ispunjavala ga je neopisivim gnjevom.
Kao što je vilinska kraljica imala miljenike medu svojim dvoranima, imao ih je i vilinski kralj.
Prepredena dvorska luda već mu je dugo bio kartaški partner. Poslao je ludu da prouči smrtnika
Jastreba i da prikupi informacije kako bi smislio prikladnu osvetu za muškarca koji se usudio
stupiti na vilinski teritorij.
“Njegovoj muškosti na pola koplja zavide i pastusi... otima ženi dušu.” Kralj Finnbheara
zajedljivim se falsetom rugao svojoj kraljici, a onda je razdraženo pljunuo.
“Bojim se da je to istina”, rekao mu je luda čim se pojavio u sjeni jarebike.
“Stvarno?” Kralj je iskrivio lice u grimasu. Samoga je sebe uvjerio da je Aoibheal malo
uljepšala stvari - naposljetku, ipak je bila riječ o običnom smrtniku.
Luda se namrgodio. “Proveo sam tri dana u Edinburghu. Tip je živa legenda. Žene samo o
njemu pričaju. Izgovaraju mu ime kao da je neka mistična čarolija koja će im zajamčiti vječnu
ekstazu.”
“Jesi li ga vidio? Vlastitim očima? Je li lijep?” brzo je upitao kralj.
Luda je kimnuo, a usta su mu se ogorčeno izvila. “Nema na njemu nijedne mane. Viši je od
mene...”
“Imaš više od dva metra u toj krinki!” pobunio se kralj.
“Gotovo je za dlan viši od mene. Ima kosu crnu poput gavrana začešljanu u rep, snene crne
oči, isklesano savršenstvo lica mladoga boga i tijelo vikinškog ratnika. Odvratno. Mogu li ga
osakatiti, gospodaru moj? Unakaziti njegovo savršeno lice?”
Kralj Finnbheara razmišljao je o svemu što je čuo od lude. Na pomisao da je taj tamni smrtnik
dodirivao kraljičine krasne udove i priuštio joj neusporediv užitak, želudac mu se stegnuo od
mučnine. Otima joj dušu.
“Ubit ću ga za vas”, ponudio je luda pun nade.
Kralj Finnbheara nestrpljivo je mahnuo rukom. “Budalo! I tako raskinuti Sporazum medu
našim rasama? Ne. Mora postojati drugi način.”
1 Beltane je engleski naziv za keltsku svečanost koja se obično održava prvi svibnja, odnosno otprilike na
polovici između proljetne ravnodnevnice i ljetnog suncostaja. Slavi se u škotskoj, Irskoj i na otoku Manu. (nap.
prev.)
11. Luda je slegnuo ramenima. “Možda bismo se mogli povući i ne učiniti ništa. Jastrebu njegova
vlastita rasa uskoro sprema propast.”
“Da čujem više”, zapovjedio je iznenada zainteresirani Finnbheara.
“Otkrio sam da se Jastreb za nekoliko dana treba oženiti. Zaručen je dekretom svojega
smrtnog kralja. Samo što ga nije zadesilo uništenje. Vidite, gospodaru, kralj Jakov je zapovjedio
Jastrebu da se oženi ženom imena Janet Comyn. Ako Jastreb to ne učini, kralj je jasno dao do
znanja da će uništiti klanove Douglas i Comyn.”
“I? Na što ciljaš?” nestrpljivo je pitao Finnbheara.
“Janet Comyn je mrtva. Umrla je danas.”
Finnbheara se odmah ukočio. “Jesi li je ti ubio, ludo?”
“Ne, gospodaru moj!” Luda ga je povrijeđeno pogledao. “Umrla je od očeve ruke. Nisam mu
ništa više stavio tu ideju u glavu nego što sam stavio ključ njezina tornja u njegov sporran”
“Znači li to da si mu stavio tu misao u glavu ili nisi?” sumnjičavo je nastavio kralj.
“Ma dajte, gospodaru,” nadurio se luda, “mislite da bih se bavio takvim smicalicama i sve nas
ugrozio?”
Finnbheara je skupio dlanove i proučavao ludu. Nepredvidljiv, lukav i nepromišljen, luda još
nije bio dovoljno blesav da ugrozi njihovu rasu. “Nastavi.”
Luda je nagnuo glavu i u polumraku mu se nazirao smiješak. “Stvar je jednostavna. Vjenčanje
se ne može održati. Kralj Jakov će uništiti Douglase. I Comyne”, dodao je bezobzirno.
“Ah!” Finnbheara je za trenutak duboko razmišljao. Nije morao podignuti ni mali prst, a
Jastreb će uskoro umrijeti.
Alito nijedovoljno,zapjeniose.Finnbheara jehtio sudjelovatiuJastrebovuuništenju.Osobno
ga je uvrijedio i želio mu se jednako osobno osvetiti. Nijedan smrtnik neće nabiti rogove
vilinskome kralju bez božanske kazne - a kako bi se samo božanski osjećao da uništi Jastreba.
U glavi mu se počela oblikovati zamisao. Što je dulje o njoj razmišljao, kralj Finnbheara sve je
više osjećao živost kakvu nije doživio već stoljećima.
Ludi nije promaknuo samodopadan smiješak koji je zatitrao na kraljevim usnama.
“Smišljate nešto vrlo opako. Što planirate, gospodaru moj?”
“Šuti”, zapovjedio mu je kralj Finnbheara. Zamišljeno je trljao čeljust razmišljajući o
mogućnostima i pomno razrađivao plan.
Ako je vrijeme prošlo dok je Finnbheara planirao, nijedan vilenjak to nije zamijetio; vrijeme
nije mnogo značilo za rasu bića koja su se u njemu mogla kretati po volji. Prva svjetla zore obojila
su nebo nad morem kad je kralj ponovno progovorio:
“Je li Jastreb ikad volio?”
“Volio?” ponovio je luda zbunjeno.
“Znaš na što mislim, onaj osjećaj zbog kojeg smrtnici pišu sonete, vode ratove, podižu
spomenike”, sarkastično mu je odgovorio kralj.
Luda je razmišljao. “Rekao bih da ne, kralju moj. Jastreb se nikad nije udvarao ženi koju nije
osvojio, a čini mi se da nikad nijednu ženu nije želio više od neke druge.”
“Žena ga nikad nije odbila?” upitao je kralj Finnbheara u nevjerici.
“Nisam pronašao nijednu. Mislim da u šesnaestom stoljeću nema žene koja živi i diše a koja
bi ga mogla odbiti. Kažem vam, čovjek je legenda. Žene padaju u nesvijest kad ga vide.”
Kralj se škrto nasmiješio. “Ludo, imam još jedan zadatak za tebe.”
“Što god poželite, gospodaru moj. Dopustite mi da ga ubijem.”
12. “Ne! Naše se ruke neće okrvaviti. Pažljivo me saslušaj. Prođi kroz stoljeća. Pođi naprijed - u
budućnosti su žene neovisnije i samosvjesnije. Pronađi mi ženu koja je neodoljiva, izvrsna,
inteligentna i jaka, ženu koja zna što želi. Dobro pripazi, to mora biti žena koja neće izgubiti
razum kad proputuje kroz vrijeme i mora se znati prilagoditi neobičnim događajima. Ne bi imalo
smisla dovesti je njemu i da joj se onda pomuti razum. Mora barem malo vjerovati u čaroliju.”
Luda je kimnuo. “Istina. Sjećate li se porezne knjigovotkinje koju smo vratili u dvanaesto
stoljeće? Preobrazila se u pomahnitalu luđakinju.”
“Baš tako. Žena koju pronađeš mora biti donekle naviknuta na neobično, tako da prihvati
putovanje kroz vrijeme a da ne skrene s uma.” Finnbheara je na trenutak razmišljao o tome.
“Znam što ćemo! Pogledaj u Salem u kojem još vjeruju u vještice ili možda u New Orleans gdje
drevna magija kipi u zraku.”
“Savršena mjesta!” složio se luda.
“Ali najvažnije od svega, ludo, moraš mi pronaći ženu koja gaji osobitu mržnju prema
prekrasnim ženskarošima, ženu koja će tom smrtniku život pretvoriti u pakao.”
Luda se zlokobno nasmiješio. “Mogu li dotjerati vaš plan?”
“Ti si mu najvažniji dio”, još zlokobnije odvratio mu je kralj.
★ ★ ★
Premda je bila neobično topla svibanjska večer u Seattleu, Adrienne de Simone zadrhtala je od
hladnoće. Navukla je džemper preko glave i zatvorila visoka dvostruka vrata koja su vodila u vrt.
Zagledala se kroz staklo i promatrala kako se noć spušta na vrt koji se dalje od staze širio u
neurednu džunglu.
Pri sve slabijoj svjetlosti pogledala je kameni zid koji je zaštićivao njezinu kuću na adresi 93
Coattail Lane, a zatim je pomno proučila sjene iza veličanstvenih hrastova tražeći među njima
neki pokret koji se nije uklapao. Duboko je udahnula i naredila si da se opusti. Psi čuvari koji su
pazili na okućnicu bili su mirni - očito joj ne prijeti nikakva opasnost, uvjeravala je samu sebe.
Neobjašnjivo napeta, utipkala je šifru nakontrolnupločicu alarmnog uređaja koji će aktivirati
detektore pokreta strateški postavljene na njezin travnjak od gotovo pola hektara. Bilo kakav
namjerni pokret objekta težeg od četrdeset kilograma i višeg od metra aktivirat će detektore, ali
glasan upozoravajući zvuk neće dozvati policiju ili neku zaštitarsku službu.
Adrienne će prije pojuriti prema pištolju nego prema telefonu. Prije bi pozvala samoga vraga
nego što biipomislila nazvati policiju. Premda je prošlo pola godine, Adrienne se još nije osjećala
dovoljno daleko od New Orleansa, čak ni kad bi se preselila preko jednog ili dva oceana, što
ionako nije mogla učiniti; postotak bjegunaca uhićenih pri pokušaju izlaska iz zemlje bio je
šokantno visok.
Je li to bila i ona? pitala se. Mada je prošlo nekoliko mjeseci, nije se prestala tome čuditi. Kako
je ona - Adrienne de Simone - mogla postati bjegunac? Uvijek je bila uzorna građanka koja je
poštovala zakon. Sve što je ikad tražila od života bilo je da ima dom i mjesto na koje pripada,
nekoga koga voli i tko voli nju, jednoga dana djecu - djecu koju nikad ne bi napustila i dala u
sirotište.
Sve je to pronašla u Eberhardu Darrowu Garrettu, pripadniku kreme neworleanskog društva,
ili je barem tako mislila.
13. Adrienne je prezirno otpuhnula dok je posljednji put pregledavala travnjak i zatim preko
dvostrukih vrata na vrt navukla zavjese. Prije nekoliko godina posve je drukčije gledala na svijet,
kao na prekrasno mjesto puno obećanja, uzbuđenja i beskonačnih mogućnosti.
Naoružana samo neukrotivim duhom i s tristo dolara gotovine, Adrienne Doe izmislila si je
prezime i na dan kad je navršila osamnaest godina pobjegla iz sirotišta. Oduševljeno je otkrila
studentske kredite koje je mogao dobiti gotovo svatko, čak i netko bez ikakve mogućnosti
osiguranja poput siročeta. Zaposlila se kao konobarica, upisala na fakultet i počela raditi na
svojem cilju da učini nešto od sebe. Nije točno znala što bi to moglo biti, ali je uvijek osjećala da
je iza ugla čeka nešto doista posebno.
Imala je dvadeset godina i bila je na drugoj godini fakulteta kad se nešto posebno napokon
dogodilo. Radeći u Blind Lemonu, elegantnom restoranu i baru, Adrienne je osvojila oči, srce i
zaručnički prsten tamnoga, zgodnog bogataša Eberharda Darrowa Garretta, neženje desetljeća.
Bila je to savršena bajka. Mjesecima je živjela na oblacima sreće.
Kad su oblaci pod njezinim nogama počeli nestajati, zatvarala je oči pred realnošću i nije
htjela priznati da je njezin princ iz bajke možda nešto mnogo mračnije.
Adrienne je čvrsto zatvorila oči nadajući se da će tako otjerati ružna sjećanja. Kako je bila
lakovjerna! Koliko je isprika pronašla - za sebe, za njega - sve dok naposljetku nije morala pobjeći.
Tiho mijaukanje vratilo ju je u sadašnjost inasmiješila se jedinoj dobroj stvari koja se iz svega
izrodila, njezinoj mačkici Moonshadow, drskoj lutalici koju je putujući na sjever pronašla kraj
benzinske postaje. Moonie joj se trljala o gležnjeve i ushićeno prela. Adrienne je podignula malo
dlakavo stvorenje i čvrsto ga privila uz tijelo. Dar koji joj je Moonie davala bila je bezuvjetna
ljubav. Ljubav bez granica i izgovora - čista privrženost bez skrivenih namjera.
Adrienne je tiho pjevušila češkajući Mooniene uši, a zatim je naglo prestala kad joj je zvuk
tihog struganja odvukao pozornost prema prozorima.
Nije se ni pomaknula, samo je držala Moonie i čekala, zadržavajući dah.
Vjerojatno samo grančica struže o krov, pomislila je. Ali nije li kad se uselila u ovu kuću
posjekla sva stabla iza nje?
Adrienne je uzdahnula, stresla glavom i zapovjedila mišićima da se opuste. Gotovo je i uspjela
u tome kad je na katu začula škripanje podne daske. Napetost joj se odmah vratila. Ispustila je
Moonie na tapecirani stolac i pogledala strop kad se škripanje ponovilo.
Možda se samo kuća slijegala.
Morala je poraditi na tome da prestane biti tako plašljiva.
Koliko vremena treba proći da se prestane bojati kako će se okrenuti i vidjeti Eberharda sa
sjajnim pištoljem u ruci i podrugljivim smiješkom na licu?
Eberhard je bio mrtav. Bila je sigurna, znala je to.
Pa zašto se onda osjećala tako ranjivo? Već je nekoliko dana imala zagušujući osjećaj da je
netko špijunira. Koliko se god trudila uvjeriti sebe da su svi koji bi joj mogli poželjeti zlo mrtvi -
ili nisu znali da je ona živa - ipak ju je izjedao strašan nemir. Svaki ju je instinkt upozoravao da
nešto nije u redu - ili da će nešto poći po zlu. Odrasla u Gradu Duhova - sparnom, praznovjernom,
magičnom New Orleansu - Adrienne je naučila vjerovati instinktima. Rijetko kad se nisu pokazali
ispravnima.
Instinkti su joj bili točni i kad je bila riječ o Eberhardu. Od samog početka imala je loš
predosjećaj, ali je samu sebe uvjerila da je to posljedica njezine nesigurnosti. U cijelom New
Orleansu nije bilo poželjnijeg neženje od Eberharda i prirodno je da se uz takvog muškarca
osjećala pomalo nesigurno.
14. Tek je mnogo kasnije shvatila da je toliko dugo bila usamljena i da je toliko željela da joj život
postane bajka, da je pokušala natjeratistvarnost da zrcali njezine želje, umjesto da bude obratno.
Kazala si je toliko dobronamjernih laži prije nego što se naposljetku suočila s istinom da
Eberhard nije bio muškarac kakvim ga je smatrala. Osjećala se kao budala.
Adrienne je duboko udahnula proljetni zrak koji je blago pirkao kroz prozor iza nje, a onda je
ustuknula i naglo se okrenula. Zabrinuto je gledala lagano njihanje zavjesa. Nije li zatvorila taj
prozor? Bila je sigurna da je. Prije nego što je zatvorila vrata na vrt, zatvorila je sve prozore.
Adrienne se oprezno primaknula prozoru, brzo ga zatvorila i zabravila.
Bili su to samo živci, ništa više. Nitko nije virio kroz prozor, nijedan pas nije zalajao, nijedan
se alarm nije oglasio. Kakva je svrha poduzeti toliko mjera opreza ako se nije mogla opustiti? Nije
bilo moguće da je netko vani.
Adrienne se prisilila da se okrene od prozora. Krenula je preko sobe i udarila stopalom o
malen predmet koji se otkotrljao preko izblijedjela turskog tepiha i udario o zid.
Adrienne ga je pogledala i žacnula se. Bila je to figura iz Eberhardova šahovskog kompleta
koji je ukrala iz njegove kuće u New Orleansu one noći kad je pobjegla. Kad se uselila, posve je
zaboravila na njega. Bacila ga je u kutiju - jednu od onih naslaganih u kutu koje nikako nisu
dolazile na red za raspakiravanje. Možda je Moonie izvukla figure, razmišljala je, jer ih je nekoliko
bilo razbacano po tepihu.
Podignula je figuru koju je udarila nogom i pažljivo je protrljala među prstima. Preplavili su
je valovi emocija; more srama, ljutnje i poniženja, a povrh svega neumoljiv strah da još nije
sigurna.
Na stražnjoj strani vrata osjetila je zapuh zraka pa se istog trena ukočila, stišćući šahovsku
figuru tako čvrsto da joj se kruna crne kraljice bolno urezala u dlan. Logika joj je govorila da su
prozori iza nje zatvoreni - i znala je da je tako - ali instinkt joj je govorio suprotno.
Racionalna Adrienne znala je da u njezinoj knjižnici nema nikoga osim nje i mačkice koja je
tiho hrkala. Iracionalna Adrienne teturala je na rubu očaja.
Nervozno se nasmijala i prekorila što je toliko nervozna, a onda proklela Eberharda što ju je
učinio takvom. Neće podleći paranoji.
Spustivši se nakoljena a da nije ni pogledala iza sebe, Adrienne je skupila razbacane šahovske
figure na hrpu. Zapravo ih nije voljela dirati. Žena nije mogla provesti djetinjstvo u New Orleansu
- dobar dio uz noge kreolske pripovjedačice koja je živjela iza sirotišta - a da ne postane barem
malo praznovjerna. Komplet je bio prastar, originalno vikinški, a stara je legenda tvrdila da je
uklet. Adriennein život bio je dovoljno uklet. Jedini razlog zbog kojeg je ukrala figure bila je
mogućnost da ga proda zatreba li joj gotovine. Bio je izrezbaren od morževe bjelokosti i
ebanovine i kolekcionari bi za njega sigurno izdvojili pravo bogatstvo. Osim toga, nije li ga
zaradila poslije svega što je morala proći s Eberhardom?
Adrienne je promrmljala slikovitu pogrdu o lijepim muškarcima. Nije bilo moralno
prihvatljivo da netko zao poput Eberharda ima tako lijepo lice. Poetska pravda nalagala je
suprotno - ne bi li ljudska lica trebala zrcaliti njihova srca? Da je Eberhard bio izvana ružan kao
iznutra, što je prekasnootkrila, nikad ne bi završila s pogrešne strane pištolja. Naravno, Adrienne
je na teži način otkrila da je svaka strana pištolja pogrešna.
Eberhard Darrow Garrett bio je lijep i prijetvoran ženskar - i upropastio joj je život. Čvrsto
stišćući kraljicu dala si je obećanje. “Dok živim i dišem nikad više neću izići s lijepim muškarcem.
Mrzim lijepe muškarce. Mrzim ih!”
15. ★ ★ ★
S druge strane vrata na vrt na adresi 93 Coattail Lane nestvarni je muškarac, biće koje ljudski
uređaji nisu mogli zamijetiti ni zaustaviti, čuo njezine riječi i nasmiješio se. Odluku je donio brzo
i sigurno - Adrienne de Simone definitivno je bila žena kakvu je tražio.
16. TREĆE POGLAVLJE
ADRIENNE NIJE IMALA POJMA KAKO JE DOSPJELA U MUŠKARČEVO KRILO. Ni najmanjeg.
Jedan je trenutak bila posve pri sebi - možda pomalo neurotična, ali čvrsto uvjerena u svoj
zdrav razum - a sljedećeg joj je nestalo tlo pod nogama i propala je u jednu od onih Alicinih zečjih
rupa.
Prvo što je pomislila bilo je da sanja: živ, užasavajuće podsvjestan izlet u barbarsku noćnu
moru.
Ali to nije imalo nikakva smisla. Samo nekoliko trenutaka prije mazila je Moonshadow ili
radila... nešto... što? Nije mogla samo zaspati a da toga uopće nije bila svjesna!
Možda se spotaknula i udarila glavom o nešto, a ta je halucinacija bila samo snena posljedica
potresa mozga.
A možda i nije, zabrinula se ogledajući se po golemoj zadimljenoj sobi ispunjenoj neobično
odjevenim ljudima koji su razgovarali unakaženom inačicom engleskog jezika.
Sad ti je doista uspjelo, Adrienne, trijezno je razmišljala. Naposljetku si prešla preko ruba, a još
se trzaš. Adrienne je nastojala fokusirati oči, ali kapci su joj bili neobično teški. Muškarac koji ju
je grlio bio je odvratan. Podrigujuća zvijer, s debelim rukama i obješenim trbuhom, a usto je i
smrdio.
Prije samo nekoliko trenutaka bila je u svojoj knjižnici, nije li tako?
Masna joj je ruka stisnula dojku i glasno je kriknula. Zbunjenost je zamijenio posramljeni bijes
kad joj je njegova ruka kroz džemper namjerno okrznula vrh bradavice. Čak i ako je to bio samo
san, nije mogla dopustiti da takav potez prođe bez odgovora. Otvorila je usta da ga zajedljivo
ukori, ali ju je pretekao. Ružičasta su mu se usta okružena zamršenom bradom raširila u golemo
O. Dobri Bože, nije čak ni završio sa žvakanjem zalogaja i, što je uopće nije iznenadilo, ono malo
zubi koje je još imao bili su kratki i smeđi.
Kad je zagrmio, Adrienne je s gađenjem obrisala komadiće piletine i sline s lica, ali se još više
zabrinula kad je shvatila da razumije njegove riječi izgovorene čudnim narječjem.
Bila je Božji dar, objavio je svima u prostoriji. Dar od anđela.
Sutradan će se vjenčati.
Adrienne se onesvijestila. Besvjesno joj se tijelo zgrčilo i zatim opustilo. Crna joj je kraljica
ispala iz ruke, udarila o pod i iznošena ju je kožnata čizma šutnula pod stol.
★ ★ ★
Kad se Adrienne probudila, oči su joj još bile čvrsto zatvorene. Ispod leđa osjećala je debelo
naslagane kvrgave jastuke napunjene perjem. Mogao je to biti i njezin krevet. Kupila je antikne
jastuke i dala ih preurediti da odgovaraju visokom Queen Anne krevetu. Uvijek je voljela stare
stvari.
Oprezno je omirisala zrak. Nije bilo neobičnih mirisa banketa koji je sanjala. Nije se čuo žagor
narječja koji je prije zamislila.
Ali nije bilo ni buke prometa.
17. Naćulila je uši i nastojala uhvatiti svaki zvuk. Je li ikad prije čula takvu tišinu?
Hrapavo je udahnula i natjerala srce da uspori.
Bacakala se po neravnoj perini. Je li tako počinjalo ludilo? Neodređenim nagovještajem
nelagode, strašnim osjećajem da te promatraju, što brzo eskalira u pravo ludilo, a vrhunac je
smrdljiva, dlakava zvijer koja ti najavljuje skorašnje vjenčanje?
Adrienne je još čvršće zatvorila očii poželjela da joj se vratirazum. U mislima je vidjela obrise
šahovskih figura; kula spremnih za borbu i ogorčenih kraljica jasno vidljivih na pozadini
zatvorenihvjeđa, a učinilo joj se da postojinešto čega bise neodložno trebala sjetiti. Što je radila?
Glava ju je boljela. Bol je bio tup, u donjem dijelu grla popraćen gorkim okusom bakra. Za
trenutak mu se pokušala suprotstaviti, ali se pulsiranje pojačalo. Šahovske figure neuhvatljivo su
plesale u crnim i bijelim nijansama, a zatim se stopile s uznemirujućom pozadinom. Nije moglo
biti previše važno.
Adrienne se morala pozabaviti neodloživijim stvarima - gdje se, dovraga, nalazila?
Stisnula je oči i čekala. Još samo nekoliko trenutaka i čut će brujanje BMW-a koji klizi niz
Coattail Lane ili će je prenuti bučna zvonjava telefona...
Nemoguće da je pijetao upravo zakukurikao.
Još jedna minuta i čut će Moonieino upitno mijau i osjetiti kako joj se njezin rep očešao o lice
kad je skočila na krevet.
Nije čula škripu istrošenih šarki, struganje preniskih vrata po kamenome pragu.
“Gospo, znam da ste budni.”
Otvorila je oči i ugledala krupnu ženu prosijede smeđe kose i ružičastih obraza kako trljajući
dlanove stoji uz podnožje kreveta. “Tko ste vi?” oprezno je upitala Adrienne, ne želeći vidjeti više
od sobe osim dijela u kojem se nalazila ta posljednja prikaza.
“Pih! Tko sam ja, pita ona? Cura koja se samo tako pojavila niotkuda, poput vještice, molim
vas, želi znati tko sam ja? Ha!”
Na obližnji je stol stavila pladanj hrane neobična mirisa i preslagivanjem jastuka iza njezinih
leđa natjerala Adrienne da se uspravi u krevetu.
“Ja sam Talia. Poslali su me da se pobrinem za vas. Jedite. Ne budete li jeli, nećete biti dovoljno
jaki za vjenčanje s njim”, prekorila ju je.
Slušajući te riječi i gledajući u kamene zidove na kojima su visjele jarko obojene tapiserije s
prizorima lovova i orgija, Adrienne se ponovno onesvijestila - ovaj put sa zadovoljstvom.
★ ★ ★
Adrienne se ponovno osvijestila okružena mnoštvom sluškinja koje su držale donje rublje,
čarape i vjenčanicu.
Žene su je pred velikim kamenim kaminom okupale u mirisavoj vodi. Skutrena pod vodom u
dubokoj drvenoj kadi, Adrienne je proučila svaki centimetar sobe. Kako je san mogao izgledati
tako stvarno, s toliko mirisa, dodira i zvukova? Voda u kadi mirisala je na svjež vrijesak i
jorgovane. Sluškinje su čavrljale dok su je kupale. Kameni je kamin bio visok barem poput tri
muškarca - dosezao je do stropa iširio se uzduž polovice istočnog zida. Bio je prekriven različitim
srebrnim umjetninama: filigranski izrađenim košarama, rukom načinjenim ružama koje su
sjajile poput rastaljenog srebra, a ipak je svaka latica bila drukčija i izgledala pomalo baršunasto.
18. Iznad velike klupčice kamina grubo istesane od hrastovine boje meda visio je prizor iz lova s
krvavim ulovom.
U proučavanju tapiserije prekinula ju je škripa vrata. Šokirani uzvici i brzo utišani glasovi
natjerali su Adrienne da baci pogled preko golog ramena, a onda je i ona glasno ciknula. Nitkov s
neurednom bradom na licu! Obrazi su joj se zažarili od stida i dublje je uronila u kadu.
“Gospodaru, ovo nije mjesto za vas...” počela je sluškinja.
Pljuska je odjeknula sobom, ušutkavši služavkin prosvjed i zaustavljajući druge da učine
nešto slično i prije nego što bi pomislile na to. Velika masna životinja iz njezine noćne more
pohotnog je izraza lica čučnula pred kadu iz koje se parilo. Plave oči stisnute u pukotine susrele
su se s Adrienneinim čelično sivima. Nije ustuknula nego je držala njegov grub pogled.
Oborio je oči, preletio pogledom po površini vode i ispod nje. Nasmiješio se kad je ugledao
njezine ružičaste bradavice, a ona je brzo prekrižila ruke i čvrsto se zagrlila.
“Mislim da neće loše proći”, promrmljao je muškarac. Podignuo je pogled iz vode na njezino
rumeno lice i zapovjedio joj: “Od ovoga trenutka ime ti je Janet Comyn.”
Adrienne ga je bahato pogledala. “Zovem se,” prasnula je, “Adrienne de Simone.”
Paf!
U nevjerici je podignula ruku na obraz. Sluškinja joj je uputila prigušeno upozorenje.
“Pokušaj ponovno”, tiho ju je savjetovao, a bez obzira na blagost riječi, u plavim mu je očima
vidjela opasnu odlučnost.
Adrienne je bez riječi protrljala bolni obraz.
A njegova se ruka ponovno podignula i spustila.
“Gospo! Preklinjemo vas!” Sitna se sluškinja bacila na koljena kraj kade i stavila ruku na
Adrienneino golo rame.
”Tako je, ti joj reci, Bess. Znaš što se dogodi nerazumnoj djevojci koja me odbije. Da čujem”,
ponovio je Adriennei. “Reci da se zoveš Janet Comyn.”
Kad mu se ruka ponovno podignula i spustila, silovito je sletjela na Bessino lice. Dok je udarao
sluškinju, Adrienne je vrištala.
“Prestani!” povikala je.
“Kaži to!” zapovjedio je podižući opet ruku i spuštajući je. Bess se jecajući skutrila na podu,
ali je muškarac krenuo na nju, a dlan mu se stisnuo u šaku.
“Zovem se Janet Comyn!” povikala je Adrienne, pridignuvši se napola iz kade.
Comynova se šaka zaustavila u zraku i čučnuo je unatrag na pete, a u očima mu se vidio
pobjednički sjaj. Pobjeda - i to odvratno sporo proučavanje njezina tijela.
Adrienne je pocrvenjela od čiste pohote u njegovim svijetlim očima i ponovno je gornji dio
tijela uronila u vodu.
“Ne, naposljetku neće proći uopće loše. Mnogo si ljupkija od moje Janet.” Usta su mu se
iskrivila u smiješak. “Volio bih da sam imao zadovoljstvo sam isprobati te meke jastuke, ali stigla
si u posljednji trenutak.”
“Stigla kamo?”
“Stigla odakle, moje je pitanje”, odvratio joj je. Adrienne je u tom trenutku shvatila da bi bila
teška pogreška podcijeniti toga okrutnog čovjeka. Iza prostačkog ponašanja i neuredne vanjštine
skrivao se čeličan karakter i um oštar poput rapira. U mlitavoj ruci koja je zadavala udarce bilo
je mišića. Svijetle jedva otvorene oči koje se nisu prestajale micati nisu ništa propuštale. Nije
kaznio Bess jer je bio bijesan. Tukao ju je hladno i proračunato kako bi od Adrienne dobio što je
htio.
19. Zatresla je glavom, a oči su joj se zbunjeno raširile. “Doista, nemam pojma kako sam se našla
ovdje.”
“Ne znaš odakle si došla?”
Bess je tiho jecala, a Adrienneine su oči potamnjele kad je vidjela kako se sluškinja sklupčala
i krišom pokušala odmaknuti od Comyna. No ruka mu je hitro poletjela i zaustavila se na
sluškinjinu gležnju. Bess je beznadno zajecala.
“A, ne, ljepotice moja. Možda ćeš mi još zatrebati.” Pohotnim je pogledom prešao preko
njezina uzdrhtala tijela. Adrienne je šokirano ciknula kad je povukao Bessinu haljinu i nastavio
je trgati s njezina tijela. Želudac joj se grčio od boli kad je na sluškinjinim blijedim bokovima i
bedrima vidjela velike natečene modrice. Okrutne, natečene modrice od pojasa ili biča.
Ostale su sluškinje pobjegle iz sobe, ostavivši je samu s Bess i luđakom.
“Ovo je moj svijet, Adrienne de Simone”, rekao je kao da počinje govor, a Adrienne je imala
predosjećaj da će joj se riječi koje će izreći zadugo urezati u pamćenje. Blago je milovao Bessino
uzdrhtalo bedro. “Moja pravila. Moji ljudi. Moja volja da podarim život ili smrt. Tvoj i njezin. Od
tebe tražim nešto vrlo jednostavno. Ne budeš li surađivala, ona će umrijeti. Zatim neka druga, pa
neka treća. Doći ću do srži toga budalastog osjećaja samilosti koji nosiš poput vela. Zbog njega te
lako iskoristiti. Ali sve žene su takve. Slabe.”
Adrienne nije ništa rekla, samo je pogureno sjedila i teškim disanjem nadopunjavala Bessine
umorne jecaje.
“Tiho, djevojko!” Udario je sluškinju u lice, a ona se još više sklupčala i zaplakala u ruke da
utiša zvuk.
Jednog ću ga dana ubiti golim rukama, zarekla se Adrienne u sebi.
“Ne znam kako si stigla ovamo ni tko si ali, iskreno, nije me ni briga. Ja imam problem, a ti ćeš
ga riješiti. Ako ikad zaboraviš to što ću ti reći, ako ikad pogriješiš, ako me ikad izdaš, uništit ću
sve do čega ti je stalo, a onda ću te ubiti.”
“Gdje sam?” pitala je jedva čujno, protiv volje izgovarajući jedno od pitanja koja su je mučila.
Bojala se da bi, kad počne postavljati pitanja, mogla otkriti da ovo zapravo uopće nije san.
“Baš me briga ako si luda”, zadovoljno se zacerekao. “Zapravo mi se sviđa da ti u glavi lepršaju
šišmiši. Bog mi je svjedok, i moja ih je Janet imala.A to nije ni više ni manje nego što on zaslužuje.”
“Gdje se nalazim?” ponovila je Adrienne.
“I Janet je to teško mogla zapamtiti.”
“Pa, gdje sam?”
Comyn ju je pogledavao i slegnuo ramenima. “U Škotskoj. U dvorcu Comynu - mojem dvorcu.”
Srce joj je stalo u grudima. Nemoguće. Je li doista poludjela? Adrienne se prisilila na sljedeće
pitanje - očito pitanje, užasavajuće pitanje koje je pažljivo izbjegavala otkad se probudila. Naučila
je da je katkad bolje ne postavljati previše pitanja - odgovori bi te mogli posve obeshrabriti.
Odgovor na to pitanje mogao je narušiti njezinu ionako slabu vezu s razumom; Adrienne je
sumnjala da to gdje se nalazi nije jedini problem koji je imala. Duboko udahnuvši, pažljivo je
izgovorila: “Koja je godina?”
Comyn se grohotom nasmijao. “Malo si slaboumna, je li, djevojko?”
Adrienne ga je šutke gledala.
Ponovno je slegnuo ramenima. “Tisuću petsto trinaesta.”
“Oh”, tiho je rekla Adrienne. Omojbožeomojbože, jaukala je u dubini uzburkanog uma.
Udahnula je, polako i duboko, i rekla si da mora krenuti od samog početka ove zagonetke. Možda
će je tako raspetljati. “A tko ste, zapravo, vi?”
20. “Ukratko, ja sam tvoj otac, djevojko. To je prva od brojnih stvari koje nikad ne smiješ
zaboraviti.”
Isprekidano jecanje za trenutak joj je skrenulo pozornost s njezinih problema. Jadna Bess;
Adrienne nije mogla podnijeti tuđi bol, pogotovo ako je mogla poduzeti nešto da ga spriječi. Ovaj
je čovjek htio nešto od nje i možda bi u zamjenu za to ona također mogla dobiti nešto. “Pustite
Bess”, rekla je.
“Prisežeš li mi odanost u toj stvari?” Imao je ravne očipoput zmije,shvatila je Adrienne.Poput
pitona u seattleovu zoološkom vrtu.
“Pusti je iz dvorca. Daj joj slobodu”, pojasnila je.
“Ne, gospo!” vrisnula je Bess, a zvijer se toplo nasmijala.
Oči su mu bile zamišljene dok je gladio Bessinu nogu. “Čini mi se, Janet Comyn, da baš i ne
razumiješ ovaj svijet. Oslobodim li je, osudit ću je na smrt od gladi, silovanja ili nečega još goreg.
Oslobodim li je moje ‘brižne pozornosti’, sljedeći muškarac možda neće biti tako brižan. Tvoj
vlastiti suprug možda neće biti takav.”
Adrienne se počela jako tresti dok se borila da odvrati pogled s mlohave ruke koja je ritmično
gladila nogu. Izvor Bessine boli bila je ista ruka koja ju je hranila. “Štitila” je. Žuč joj se podignula
u grlu i umalo je ugušila.
“Nasreću, on već misli da si luda, pa poslije današnjeg dana možeš govoriti što poželiš. Ali
danas, od zore do sutona, zaklet ćeš se da si Janet Comyn, jedina zakonita kći moćnoga Crvenog
Comyna, zakleta nevjesta Sidheacha Douglasa. Ovaj ćeš dan odraditi kako ti budem naložio...”
“A što je s pravom Janet?” nije odoljela da ga ne pita.
Pljas! Kako ju je stigao udariti prije nego što je uspjela trepnuti? Dok je stajao iznad nje i
tresao se od bijesa, rekao je: “Idući udarac neće ti biti u lice, kučko, jer to haljina ne može pokriti.
Ali ima načina da te udarim tamo gdje najviše boli i gdje ne ostaju tragovi. Ne tjeraj me na to.”
Adrienne je šutjela i poslušno slušala što joj je govorio. Njegova je poruka bila jasna. Ne bude
li šutjela i bila poslušna, ubit će je. Bio to san ili ne, udarci su je boljeli, a imala je dojam da bi i
smrt ovdje bila bolna.
Tada joj je počeo nabrajati stotine detalja za koje je očekivao da ih sve zapamti što je i učinila
jer ju je barem privremeno sprečavalo da razmišlja o punom opsegu njezina prividna ludila.
Ponovila je svaki detalj, svako ime, svako sjećanje koje nije bilo njezino. Pažljivim promatranjem
svojeg “oca” mogla je pogoditi brojna sjećanja koja su pripadala ženi čiji je identitet preuzimala.
Ali sve to vrijeme mislima joj je odzvanjala tiha mantra. Ovo se ne događa. Nije moguće. Ovo
se ne događa. Ali bila je realist i shvaćala je da te riječi ne znače ništa kad se nemoguće doista
događalo.
Osim ako se uskoro ne probudi iz toga užasnog i realističnog sna, bila je u Škotskoj, godina je
bila 1513., a ona se upravo spremala za svoje vjenčanje.
21. ČETVRTO POGLAVLJE
“VISOKA JE KAO JANET.”
“Nema ih mnogo tako visokih.”
“Tiho! Ona je Janet! Ne smijemo govoriti drukčije, inače će nam servirati glave na
pladnjevima.”
“Što se dogodilo Janet?” tiho je upitala Adrienne. Nije ju iznenadilo kad su se usta šestero
sluškinja zatvorila, pa su se u grobnoj tišini posvetile njezinu odijevanju.
Adrienne je zakolutala očima. Ako joj ne žele ništa reći o Janet, možda će htjeti razgovarati o
mladoženji.
“A tko je taj čovjek s kojim ću se vjenčati?” Sidhawk Douglas. Kakvo je uopće to ime Sidhawk?
Sluškinje su se zahihotale kao leglo preplašenih prepelica. “Istinu govoreći, gospo, o njemu
smo čule samo priče. Zaruke je zapovjedio kralj Jakov osobno.”
“I kakve ste priče čule?” podrugljivo je pitala Adrienne. “Njegovi su podvizi legendarni!”
“Njegovim osvajanjima nema broja. Priča se da je proputovao cijeli svijet u društvu samo
najljepših djevojaka.”
“Govori se da nema zgodne djevojke u cijeloj Škotskoj koju nije okrenuo...”
“...ni u Engleskoj!”
“...i nijednoj se ne sjeća imena.”
“Priča se da je božanski lijep i nedostižan u vještini zavođenja.”
“Basnoslovno je bogat i čule smo da mu je dvorac nezamislivo luksuzan.”
Adrienne je trepnula. “Baš krasno. Materijalistički, nevjeran, prekrasan plejboj koji se
prepušta užicima, bezobziranprema drugima, a usto ima i loše pamćenje. Isad je moj. Dragi Bože,
što sam učinila da to zaslužim?” glasno se pitala. Dvaput, turobno je pomislila.
Lisbelle ju je znatiželjno pogledala. “Ali glasine kažu da je čudesan ljubavnik i iznimno zgodan,
gospo. Što bi u tome moglo biti lošega?”
Čini mi se, Janet Comyn, da baš i ne razumiješ ovaj svijet. Možda je imao pravo. “Tuče li svoje
žene?”
“Ne ostaje s njima dovoljno dugo, tako barem kažu.”
“Iako sam čula da ga je jedna od njegovih žena nedavno pokušala ubiti. Ne mogu zamisliti
zašto”, dodala je sluškinja s nevjericom u glasu. “Kažu da je više nego velikodušan prema svojim
ljubavnicama kad završi s njima.”
“Mogu zamisliti zašto”, razdraženo je progunđala Adrienne, iznenada nestrpljiva zbog svih
tih ruku na njezinu tijelu koje su je povlačile, učvršćivale, ukrašavale i uređivale. “Stanite,
stanite.” Lagano je pljesnula Lisbelleinu ruku sa svoje kose koju su oprali, nemilosrdno počešljali
i mukotrpno tapirali kako joj se činilo već cijelu vječnost.
“Ali gospo, moramo učiniti nešto s kosom. Sasvim je ravna! Morate izgledati najbolje...”
“Što se mene tiče, radije bih izgledala kao nešto što je dovukla mačka. Mokra, prljava i
smrdljiva poput hrpe gnoja.” Začuli su se uzdasi nevjerice. “Djevojko, bit će ti muž, a mogla si
proći i mnogo gore”, čuo se strog glas s druge strane sobe. Adrienne se polako okrenula i susrela
22. znalački pogled žene s kojom je odmah osjetila bliskost. “U nedostatku boljeg primjera, mogla si
dobiti mojega.”
Adrienne je oštro udahnula. “Gospodara Comyna?”
“Tvojeg oca, draga moja kćeri”, rekla je lady Althea Comyn s kiselim osmijehom. “Otiđite -
sve.”Kraljevskim je pokretom ruke pokazala sluškinjama da iziđu iz sobe,a pogled joj se posebno
zadržao na Bess. “Jednoga će dana ubiti tu djevojku, doista će je ubiti”, tiho je rekla. Čvrsto je
stisnula oči i dugo ostala tako.
“Objasnio ti je što moraš učiniti?”
Adrienne je kimnula.
“I učinit ćeš to?”
Ponovno je kimnula. Lady Comyn glasno je odahnula od olakšanja.
“Bude li vremena da ti se odužim za tu ljubaznost...”
“Nije ljubaznost. Učinit ću to da si spasim život.”
“... trebaš samo pitati. Jer spasit ćeš i moj život.”
★ ★ ★
Adrienne je uspravno stajala pred svećenikom i odrađivala svoj dio farse. “Ja sam Janet Comyn”,
glasno je izjavila. Božji je čovjek vidljivo problijedio i stisnuo svoju Bibliju tako čvrsto da se činilo
da će mu zglobovi prstiju popucati. On, dakle, zna da to nisam ja. Što se, zapravo, zbiva ovdje?
Osjetila je prisutnost uz svoje lijevo rame i nevoljko se okrenula da se suoči s čovjekom za
kojeg će se vjenčati. Oči su joj pale malo ispod njegove prsne kosti i vidjela je da je sav oklopljen
čelikom.
Adrienne je počela ustajati kako bi svojeg zaručnika pogledala u oči, ali onda je, užasnuta,
shvatila da ne kleči. I više nego razočarana, zabacila je glavu unatrag i progutala tisuću bijesnih
prigovora koji su joj začepili grlo.
Div joj je uzvratio pogled nedokučiva izraza lica, a u najmodrijim očima koje je ikad vidjela
plesali su plamenovi treperavih svijeća.
Ne mogu se udati za njega, u sebi je vrisnula. Ne mogu to učiniti!
Pogled joj je odlutao s njegove pojave i prešao preko prisutnih kako bi pronašla nekoga tko
bi je spasio od ove propasti. Bess je sjedila u stražnjem redu, sklopljenih očiju kao da se moli.
Adrienne je ustuknula i također zatvorila oči. Molim te Bože, ako sam poludjela, ozdravi mi
razum. A ako nisam poludjela i ovo se doista događa - žao mi je što ti nisam bila zahvalna za
dvadeseto stoljeće. Žao mi je zbog onoga što sam učinila Eberhardu. Žao mi je zbog svega i
obećavam da ću biti bolja osoba ako me IZBAVIŠ ODAVDE!
Kad je ponovno otvorila oči mogla se zakleti da je svećenik znao o čemu je razmišljala jer mu
je u očima vidjela zadovoljni sjaj kao da se zabavlja.
“Pomozite mi”, izustila je bez glasa.
Brzo je spustio pogled u tlo i nije ga više podizao.
Iako to nije htjela, Adrienne se prisilila da pogleda trup svojeg mladoženje, a zatim je
podignula pogled još više, prema njegovu lijepom licu.
Dok su flautisti sve brže i radosnije svirali, podignuo je obrvu prema njoj.
Od težine njegova pogleda spasila ju je iznenadna strka, a onda je začula glas svojeg “oca”
kako bijesno odzvanja ispod greda.
23. “Zašto govoriš da nije mogao sam doći?” Crveni Comyn vikao je na vojnika.
“Bilo je nekakvih problema u Sjevernom Usteru. Jastreb je morao žurno odjahati, ali nije
zaboravio na svoju obvezu. Želi pokazati poštovanje prema klanovima.” Vojnik je prenio svoju
uvježbanu poruku.
“Time što nije ovdje vrijeđa svoju zadanu riječ!” zagrmio je lord Comyn. Tada se okrenuo
muškarcu pokraj Adrienne. “A tko si ti koji si ga došao zamijeniti?”
“Grimm Roderick, kapetan Jastrebove straže. Došao sam vjenčati vašu kćer kao zastupnik...”
“Kuga na zastupnika! Kako se usudio ne doći sam po ruku moje kćeri?”
“Sve je po zakonu. Kralj će priznati brak i obveza je ispunjena.”
Adrienne nije mogla zaustaviti radost koja joj je na te riječi obasjala lice. Taj muškarac nije
bio njezin muž!
“Zar sam ti tako odvratan, djevojko?” pitao ju je i podrugljivo se nasmiješio jer mu nije
promaknulo njezino olakšanje.
Otprilike odvratan kao plitica jagoda umočenih u tamnu čokoladu i prelivenih šlagom,
pomislila je zajedljivo.
“Prije bih se udala za žabu”, rekla je Adrienne.
Njegov joj je smijeh na usta izmamio slabašan smiješak.
“Onda stvarno nemate sreće, gospo. Jer Jastreb sigurno nije žaba. U usporedbi s Jastrebom, ja
sam doista prava žaba. Zapravo ne, trol. Još gore, rogati i bradavičavi gušter. Ili...”
“Shvatila sam.” Dragi Bože, oslobodi me savršenstva. “Pa gdje je onda taj moj nevoljni muž?”
“Rješava posljedice ozbiljnog problema.”
“A što bi to moglo biti?”
“Ozbiljna i strašna pobuna.”
“U Sjevernom Usteru?”
“Blizu.” Usne su mu se trznule.
Adrienne je zahvatio osjećaj žurbe. Ma kako bude odugovlačila, ovaj će se čin obaviti. Mora li
se suočiti s nepoznatim,najbolje da se s time odmah uhvatiu koštac. Čekanje je samo pogoršavalo
stvari, a vika lorda Comyna pomiješana s divljom kakofonijom flautista koji su nastojali
nadglasati buku razdraživala joj je živce. Ja, Janet, sam luda? To mi odgovara. Uspravljajući se na
svoju punu visinu od sto šezdeset šest centimetara, potražila je figuru svojeg “oca” koji je i dalje
urlao i povikala u gužvu.
“Ah, ušuti oče i završimo već jednom s tim! Čeka me vjenčanje, a ti ga samo odlažeš. Pa što
ako nije došao? Ne mogu reći da mu zamjeram.”
Na kapelicu se spustila grobna tišina. Adrienne se mogla zakleti da se muškarac uz nju tresao
od zatomljenog smijeha, iako ga se nije ponovno usudila pogledati u oči.
Kapelicom su se odbijali šapati “Luda Janet”, a Adrienne je osjetila navalu olakšanja. Glas o
ludosti koji ju je pratio mogao se pokazati iznimno korisnim. Sve dok se danas bude pokoravala
Comynovim zapovijedima, mogla je biti luda poput šeširdžije i nitko to ne bismatrao nepriličnim.
Adrienne se brinula da neće uspjeti zapamtiti sve detalje koje joj je Comyn rekao, da će
pogriješiti i da će netko u domu njezina novog muža otkriti da je varalica. Kad je razotkriju kao
šarlatana, Comyn će ispuniti svoju prijetnju i ubiti je.
Iznenada je taj pritisak nestao kao u oblačiću dima. Ovdje i sada (ako je doista bila ovdje i
sada) bila je luda Janet Comyn. Kako bi je se moglo držati odgovornom ako kaže ili učini nešto
što nema smisla? Ludilo je bila njezina dozvola za slobodu. Dozvola da učini i kaže što god poželi
- bez posljedica. Nema više Eberharda, pištolja ni strašnih sjećanja.
25. PETO POGLAVLJE
ADRIENNE JE NEKOLIKO SATI LUTALA OKO DALKEITHA kad je naletjela na kovačnicu.
Preživjevši naporno dvodnevno jahanje na mrzovoljnu konju iz dvorca Comyna do njezina nova
doma - Dalkeitha na Moru - planirala se srušiti na najbliži meki krevet, spavati danima i kad se
probudi (ako još uvijek bude ovdje), pronaći poveću bocu viskija i napiti se do besvijesti. A zatim
ponovno provjeriti je li još uvijek ovdje.
No ne samo da u bučnom dvorcu nije mogla pronaći mek krevet nego tu nije bilo ni viskija, ni
znaka od njezina muža i svi su je u dvorcu složno ignorirali. Bilo je vrlo teško osjećati se kao kod
kuće. Iako se tijekom putovanja ponašao kao pravi džentlmen, Grimm ju je napustio čim su ušli
među ružičaste granitne zidine dvorca Douglasa.
Ali Adrienne nije bila glupa. Nije ju trebalo udariti po glavi da shvati kako ovdje uopće nije
poželjna. Udana po zastupniku, bez dobrodošlice i bez traga mužu. Očito je bila neželjena.
Adrienne je odustala od jalove potrage za svojim mužem, krevetom, čak i bocom te se pošla
prošetati da istraži svoj novi dom.
I tako je posve slučajno prolazeći među stablima jarebika nabasala na kovačnicu smještenu
na samome rubu šume. U njoj je bio muškarac, odjeven samo u kilt, koji je pritiskao kovačkimijeh
i oblikovao čelik u potkovu.
Adrienne je čula da je njezin muž po zastupniku bio nezamislivo lijep, ali ovaj je muškarac
doista pretvarao veličanstvenoga Grimma u pravu žabu.
U dvadesetom stoljeću jednostavno nije bilo takvih pravih muškaraca, pomislila je u
bespomoćnom divljenju gledajući ga kako radi. Da bi vidjela takvu vrstu muškarca u dvadesetom
stoljeću žena bi nekako morala dobiti pristup svetištu utega i bućica, mjestu gdje je muškarac
oblikovao svoje tijelo u počast samome sebi. No u ovom je stoljeću takvog muškarca jednostavno
stvorila priroda.
Njegov je svijet zahtijevao da bude dovoljno snažan da preživi, da zapovijeda, da ustraje.
Kad se kovač okrenuo i sagnuo da uzme drugi čekić, ugledala je potočić znoja koji mu je s
obrva curio niz obraz i glasno kapnuo na prsa te zatim, nevjerojatno polako, tekao uzduž visokih
uzvisina trbušnih mišića. Do pupka, gornjeg dijela kilta i još niže. Zadivljeno mu je gledala noge i
čekala da se kap znoja pojavi na snažnim listovima te kao u bunilu razmišljala o svakom
centimetru između toga.
Treperava vrućina kovačkog ognjišta bila je tako velika, a njezina potreba tako neobična, da
Adrienne nije ni shvatila da je prije nekoliko trenutaka prestao raditi.
Sve dok nije podignula glavu s njegovih prsa i ugledala tamne, ne nasmiješene oči.
Glasno je uzdahnula.
Krenuo je prema njoj i znala je da bi trebala pobjeći. Ali je također znala dane bi mogla pobjeći
ni da joj je život o tome ovisio. U tim je očima bilo nečega...
Grubom ju je rukom uhvatio za bradu i prisilio je da ga pogleda u sjajne srebrne oči.
“Mogu li nešto učiniti za vas, lijepa kraljice? Možda vam treba nešto oblikovano i stvoreno u
vatri? Ili bih ja možda mogao svoje čelično koplje preoblikovati u vatri vaše kovačnice,
gospodarice?”
26. Oči su joj divlje lutale njegovim licem. Priberi se, zapovjedila je sama sebi.
Nemilosrdno ju je protresao. “Trebaju li vam moje usluge?”
“To je od vrućine, ništa više”, jedva je izustila.
“Da, sigurno je od vrućine, ljepotice.” Oči su mu bile kao u vraga. “Dođi.” Zgrabio ju je za ruku
i počeo je brzo vući za sobom.
“Ne!” Udarila ga je po ruci.
“Dođi”, zapovjedio je i imala je neobičan osjećaj da očima prodire u nju i volju joj usklađuje
sa svojom. Premrla je od straha na tu pomisao.
“Pusti me!” viknula je.
Oči su mu krenule još dublje, ali iako je znala da je posve ludo, Adrienne je osjećala da se bori
za nešto iznimno važno. Znala je da ne smije poći s tim čovjekom, ali nije mogla reći zašto.
Osjećala je mračnu i iskonsku opasnost. Neprirodnu i drevnu opasnost koju nije mogla
kontrolirati. Ako ponovno otvori svoja okrutno lijepa usta i još jednom joj kaže dođi, mogla bi to
doista i učiniti.
Otvorio je usta. Pripremila se za zapovijed za koju je znala da će uslijediti.
“Pusti moju ženu”, začuo se iznenada dubok glas iza njih.
27. ŠESTO POGLAVLJE
DAKLE, MUŠKARAC IZ KOVAČNICE NIJE BIO NJEZIN MUŽ. Dragi Bože, što će ugledati kad se
okrene? Usudi li se okrenuti?
Malo se okrenula, kao da će brzo virenje preko ramena biti sigurnije i ublažiti udarac.
Adrienne je uskoro otkrila koliko je pogriješila. Ništa nije moglo smanjiti dojam koji je ostavljao
taj muškarac.
Valhala zdesna, vraćeni Raj slijeva.
Uhvaćena između Godivina trufla i čokoladnog eklera.
Između čekića i nakovnja. Dva vrlo tvrda mjesta, kako se doimalo. Mrzim lijepe muškarce,
tužno je jadikovala. Mrzim ih. Mrzim ih. Mrzim ih. Ali odoljeti im...
Ruke su je odostraga obuhvatile oko struka i kovač ju je povukao prema svojem isklesanom
tijelu.
“Pusti me!” povikala je, a neobična joj se magla povukla iz mozga.
Kovač ju je pustio.
A taj veliki, prekrasni muškarac pred njom - legendarni Jastreb - zurio je u nju poput Odina
koji se sprema na nju baciti munju. Glasno je zadahtala.
“Ne gledaj me tako ljuto. Nisi se udostojao pojaviti na našem vjenčanju.” Adrienne je počela
koračati amo-tamo. Ako je stvarno bila Janet, kako bi se Janet osjećala? Kako je strašno biti
vjenčan poput neke imovine i zatim tako bijedno dočekan od strane nove rodbine! “Provela sam
dvije očajne, vlažne noći na leđima kljuseta i prestaje li na ovom strašnom mjestu ikad padati
kiša? Trebala su nam dva dana da stignemo ovamo. Milostivi Grimm ostavio me istog trenutka
kad smo stigli u Dalkeith. Ti se nisi udostojao ni dočekati me. Nitko me nije odveo do moje sobe.
Nitko mi nije dao ništa za jesti niti za piti.” Zastala je u svojoj litaniji i leđima se naslonila na
stablo, s rukama na bokovima i udarajući jednom nogom o tlo. “A onda nisam mogla pronaći
mjesto na kojem bih spavala jer bi moglo pripadati nekome drugom, pa sam pošla u šetnju dok
se naposljetku ne udostojiš pojaviti, a ti me sad bijesno gledaš? Pa, samo da znaš...”
“Tiho, ženo.”
“Ja nisam žena koju gurneš ustranu i ona to krotko prihvati. Znam kad nisam poželjna...”
“Posve sigurno si poželjna”, ubacio se kovač.
“Ne treba mi na glavu baciti tonu kamenja...”
“Rekao sam da šutiš.”
“Usto nisam dobila niti jedan jedini vjenčani dar!” dodala je, ponosna što se toga dosjetila. Da,
Janet bi se svakako uvrijedila zbog toga.
“Tišina!” zagrmio je Jastreb.
“Meni se ne može zapovijedati! Auuuf!” Adrienne je glasno zagunđala kad je njezin muž naglo
skočio do nje i oborio je na tlo. Kad je pala na zemlju pod težinom nosoroga, kako joj se činilo,
nekoliko ju je puta prevrnuo po tlu zarobljenu u njegovu zagrljaju. Dok se nastojala iskobeljati iz
njegova čeličnog zahvata, čula je kako kovač tiho psuje, a zatim i zvuk nogu u bijegu.
28. “Budi mirna!” zarežao je Jastreb, a dah mu je bio topao na njezinu uhu. Trebalo joj je nekoliko
trenutaka da shvati kako je drži gotovo zaštitnički, kao da je štiti svojim tijelom. Adrienne je
podignula glavu i vidjela kako mračnim očima pomno promatra rub šume.
“Što radiš?” prošaptala je uzdrhtala srca. Zbog grubog kotrljanja, uvjeravala je samu sebe, a
ne zbog zagrljaja toga snažnog muškarca. Počela se vrpoljiti.
“Rekao sam da budeš mirna.”
Migoljila se djelomice da mu se suprotstavi, a djelomice da makne njegovu nogu između
svojih bedara, ali uspjelo joj je samo da sve završi naslanjanjem njezine stražnjice o njegovu -
Bože moj -valjda takone hoda posvuda sve vrijeme!Naglo se povukla od tog dodira i začula mukli
udarac, zvuk kosti kad joj je glava glasno udarila o njegovu bradu. Tiho je opsovao, a zatim ih je
grmljavina njegova promukloga baritonskog smijeha potresla dok je čvršće stiskao ruke oko nje.
“Jesi li ti divlja mačka?” rekao joj je u uho.
Silovito se trzala. “Pusti me!”
Ali nije ju pustio. Zagrljaj je oslabio samo toliko da je može okrenuti, pa je sad bila ispružena
na njemu, okrenuta licem prema njemu. Velika, velika pogreška, pomislila je sa žaljenjem. To ju
je stavilo pred niz posve novih problema, počev od toga da su joj grudi sad bile pritisnute o njega,
nogamujebila međunjezinima,a dlanovisujojbilirašireninanjegovimmišićavimprsima.Bijela
mu je lanena košulja bila razdrljena i s njegovih se širokih prsa podizala muška toplina. Niz
arogantno izvijenu donju usnicu curila je krv, a u jednom je suludom trenutku čak pomislila da
je obliže. Jednim ju je brzim i skladnim pokretom okrenuo pod sebe i oduzeo joj dah. Usne su joj
se razdvojile. Gledala ga je u nijemom divljenju i u tom je zastrašujućem trenutku znala da će je
muškarac za kojeg se udala po zastupniku poljubiti, a kad to učini bila je sigurna da joj život više
nikad neće biti isti.
Progunđala je. On se nasmiješio i spustio glavu prema njezinoj.
Baš u tom trenutku na čistinu je iznenada izbio kovač. “Nema nikoga, kvragu!”ljutito je rekao.
“Tko god da je bio, više ga nema.”
Jastreb se iznenađeno podignuo i Adrienne je iskoristila trenutak da se odgurne od njega. Ali
bilo je to kao da pokušava odvući Sfingu do Nila.
Tek je tada Adrienne vidjela strijelu koja je još titrala na stablu ispred kojeg je samo koji
trenutak prije ona stajala i bijesno korila novog muža. Oči su joj se raširile kad je upitno
podignula pogled prema Jastrebu. Bilo je to previše čudno.
“Koga si uvrijedila?” Muž ju je žestoko protresao. “Tko te pokušava ubiti?”
“Kako znaš da strelica nije bila namijenjena tebi i da je jednostavno promašila.”
“Nitko mene ne pokušava ubiti, ženo.”
“A ja sam čula da je tvoja posljednja ljubavnica pokušala baš to”, zlobno mu je odgovorila.
Besprijekorna mu je brončana koža za nijansu problijedjela.
Kovač se nasmijao.
Vrat ju je počeo boljeti od gledanja uvis. “Siđi s mene”, progunđala je mužu.
Nije bila pripremljena na trenutak kad su Jastrebove oči potamnjele, a on se prevrnuo i
odgurnuo je od sebe.
“Iako me ustrajno odbijaš, ženo, mislim da sam ti potreban”, tiho je rekao Jastreb.
“Ja ne mislim tako”, ljutito mu je odgovorila.
“Bit ću tu ako se predomisliš.”
“Riskirat ću. Nitko me nije ničime pokušao pogoditi dok se nisi ti pojavio. To su dva pokušaja
na tebe za koja znam i nijedan na mene.” Ustala je i otresla haljinu. Prljavština i koprive uhvatili
29. su se za debelu tkaninu. Izvukla je nekoliko listova iz kose i oprašila stražnjicu sve dok nije
postala svjesna nelagodnog osjećaja. Polako je podignula oči s odjeće i ugledala oba muškarca
kako je promatraju pozorno poput vukova. Velikih, gladnih vukova.
“Što je?” otresla se na njih.
Kovač se ponovno nasmijao. Smijeh mu je bio dubok, mračan i zagonetan. “Mislim da gospa
ne vidi kako slatko okrutno poziva takva ljepota.”
“Poštedite me”, umorno je rekla.
“Svijetla zora vašeg rumenila, djevo, bajna, zrela i bujna.” Njezin se suprug nije dao nadmašiti.
Adrienne je udarila nogom o tlo i obojicu ih ljutito pogledala. Gdje je bio njezin Shakespeare
sad kad ga je trebala? “Kleh se da si svijetla, mišljah da si plava, a ko noć si crna, ko pakao tavna”,
promrmljala je.
Kovač je zabacio glavu i glasno se nasmijao, a usne njezina muža izvile su se u zadovoljni
smiješak.
Jastreb se uspravio i ispružio ruku. “Zakuni se na mir sa mnom, djevojko.”
Zakuni se. Taj je čovjek mogao i anđele natjerati u plač. Ali bila je gladna. Žedna. Umorna.
Prihvatila je njegovu ruku, vatreno se zaklevši da nikad neće prihvatiti više od toga. Nikad.
Dok ju je muž odvodio s čistine, kovačev ih je glas slijedio na povjetarcu koji je nosio miris
jasmina. Iznenadilo ju je što joj muž nije reagirao. Ili nije bio posesivan ili jednostavno nije čuo.
Jer ona je jasno čula kad je kovač rekao: “Ženo koja sve muškarce čini slabima poput mačića na
vrhnje, mogu te odvesti na mjesta koja si znala samo u snovima.”
“Noćne more”, promrmljala je i čula njegov tihi smijeh iza sebe.
Muž ju je znatiželjno pogledao. “Što je?”
Duboko je uzdahnula. “Noćno jahanje nije mi prijalo. Moram na spavanje.”
Kimnuo je. “A onda ćemo razgovarati.”
Svakako. Ako još uvijek budem u ovoj nedođiji kad se probudim.
★ ★ ★
Sidheach James Lyon Douglas trljao je neobrijanu bradu žuljevitim prstima. Je li bio ljut? Možda.
U nevjerici, sigurno. Posesivan. Odakle je to došlo, kvragu?
Bijes. Da, sigurno je to. Hladan, mračan bijes izjedao ga je iznutra, a bol nije ublažavalo ništa
osim jakog viskija.
Stajao je i gladnim očima gledao svoju novu ženu. Vidio je kako ju je zahvatila sirova i iskonska
žudnja za muškarcem - a to nije bio on. Nevjerojatno.
“Nastaviš li tako piti, nećemo stići sutra u Uster”, upozorio ga je Grimm.
“Ne idem sutra u Uster. Dok se vratim, moja bi žena već mogla biti noseća.”
Grimm se nasmiješio. “Užasno je bijesna na tebe, znaš.”
“Bijesna je na mene?”
“Bio si previše pijan da je oženiš, još manje da je odvedeš u krevet, a sad si se izbezumio jer
je milo gledala Adama.”
“Milo? Daj joj pladanj i ona bi ga stavila pod njega i pogostila se oblizujući usne!”
“Pa?”
“Ona je moja žena.”
30. “Ah, ovo postaje previše složeno za mene. Rekao si da te nije briga što će se biti s njom nakon
što je oženiš. Zakleo si se da ćeš poštovati zakletvu, a to si i učinio. Pa čemu onda ovaj budalasti
bijes, Jastrebe?”
“Neću dopustiti da mi moja žena nabija rogove.”
“Mislim da žena može nabiti mužu rogove samo ako mu je stalo do nje. Tebi nije stalo.”
“Nitko me nije pitao je li mi stalo.”
Grimm je trepnuo, iznenađen Jastrebovim ponašanjem. “Sve djevojke tako gledaju Adama.”
“Nije me ni zamijetila. Ona želi Adama. Dovraga, tko je uopće zaposlio tog kovača?”
Grimm je mrmljao u svoje pivo. “Nije li kovač bio Thomas?”
“Kad bolje razmislim, da.”
“I gdje je Thomas nestao?”
“Ne znam, Grimme. Zato te i pitam.”
“Pa, netko je morao zaposliti Adama.”
“Ti nisi?”
“Ne, mislio sam da si ti, Jastrebe.”
“Ne. Možda je Thomasov brat, a Thomas je obolio.”
Grimm se nasmijao. “Ružni Thomas njegov brat? Nema šanse.”
“Riješi ga se.”
“Adama?”
“Da.”
Muk.
A onda: “Svih mu svetaca, Jastrebe, sigurno ne misliš ozbiljno! Nije ti nalik da oduzmeš
čovjeku posao zbog načina na koji ga neka djevojka gleda...”
“Nije bilo koja djevojka nego moja žena.”
“Da, baš ona koju nisi htio.”
“Predomislio sam se.”
“Usto, on sasvim dobro zadovoljava Esmereldu, Jastrebe.”
Sidheach je duboko uzdahnuo. “To je istina.” Šutio je nekoliko ljubomornih otkucaja srca.
“Grimme?”
“Ha?”
“Reci mu da se ne skida dok radi. To je zapovijed.”
★ ★ ★
Ali Jastreb nije mogao tek tako zaboraviti. Postao je svjestan kamo su ga noge odnijele tek kad je
prešao jantarni rub svjetlosti vatre ispod stabala jarebike u Adamovoj kovačnici.
“Dobrodošao gospodaru Jastrebe od Dalkeitha na Moru.” Jastreb se okrenuo i našao nosom
uz nos s blistavim kovačem koji mu se nekako uspio stvoriti iza leđa. Samo su rijetki mogli
iznenaditi Jastreba i na trenutak je bio istodobno fasciniran i iziritiran kovačem.
“Ja te nisam zaposlio. Tko si ti?”
“Adam”, hladno je odgovorio kovač.
“Adam što?”
Kovač je razmislio, a zatim se vragolasto nasmiješio. “Adam Black.”
“Tko te zaposlio?”
31. “Čuo sam da trebate čovjeka za rad u kovačnici.”
“Drži se dalje od moje žene.” Jastreb se iznenadio kad je izustio te riječi. Svih mu svetaca,
zvučao je poput ljubomornog muža! Namjeravao je nastaviti s pitanjem tko ga je zaposlio, ali čini
se da nije samo izgubio kontrolu nad svojim nogama nego i nad riječima koje su mu izlazile iz
usta, barem kad je bila riječ o njegovoj novoj ženi.
Adam se zločesto nasmijao. “Neću učiniti ništa što gospodarica ne želi da učinim.”
“Nećeš učiniti ništa što ja ne želim da učiniš.”
“Čuo sam da gospodarica ne želi vas”
“Željet će me.”
“A ako ipak neće?”
“Sve me žene žele.”
“Zanimljivo. Ja imam isti problem.”
“Nevjerojatno si nepristojan za kovača. Tko ti je prije bio gospodar?”
“Nisam poznavao čovjeka dostojnog da ga zovem gospodarom.”
“Smiješno, kovaču. I ja imam problem.”
Dva su muškarca stajala nos uz nos. Čelik uz čelik.
“Mogu te otjerati sa svoje zemlje”, odlučno je rekao Jastreb.
“Ah, ali tada nećete nikad znati bi li odabrala vas ili mene? A čini mi se da ste u dubini duše
ipak častan čovjek i da držite do staromodnih navada poput pravednostii kavalirstva, poštovanja
i pravde. Budalasti Jastreb. Svi će vitezovi ubrzo biti mrtvi, poput prašine snova koja nestaje po
hirovitoj volji vremena.”
“Drzak si. A od ovog trenutka i nezaposlen.”
“Bojite se”, začudio se kovač.
“Bojim se?” u nevjerici je ponovio Jastreb. Ova budala od kovača usudi se stajati na njegovoj
zemlji i reći mu da se on, legendarni Jastreb, boji. “Ničega se ne bojim, a ponajmanje tebe.”
“Da, bojite se. Vidjeli ste kako me vaša žena gledala. Bojite se da je nećete moći držati dalje od
mene.”
Gorak, podrugljivi smiješak iskrivio je Jastrebove usne. Nije bio čovjek sklon
samozavaravanju. Doista se bojao da neće moći svoju ženu držati dalje od kovača. To ga je grizlo
i ljutilo, ali je kovač imao pravo kad je rekao da je unatoč svemu ipak častan čovjek. A ta je čast
zahtijevala, kako je Grimm slutio, da ne uskrati čovjeku egzistenciju zbog nesigurnosti u vlastitu
ženu. Jastreb je patio od rijetkog hendikepa - bio je do srži pošten. “Tko si ti zapravo?”
“Običan kovač.”
Jastreb ga je proučavao na mjesečini koja se probijala kroz jarebike. Ništa ovdje nije bilo
obično. Nešto mu se motalo mislima, nekakav tračak sjećanja, ali nije mogao ustanoviti što je to.
“Poznajem te, zar ne?”
“Sad da. A uskoro će me i ona poznavati.”
“Zašto me izazivaš?”
“Vi ste mene prvi izazvali kad ste zadovoljili moju kraljicu”, ispljunuo je kovač ljutito i naglo
se okrenuo.
Jastreb se pokušao prisjetiti kraljice koju je zadovoljio. Nijedno mu ime nije padalo na pamet,
ali obično je bilo tako. Ipak, muškarac mu je baremjasno otkrio svoju igru. Negdje, nekad, Jastreb
je okrenuo glavu neke žene od tog čovjeka. A taj čovjek će sad istu igru zaigratis njim. S njegovom
ženom. Dio njega nastojao se ne zabrinuti zbog toga, ali od trenutka kad je danas ugledao Ludu
32. Janet, znao je da je prvi put u životu u nevolji. I to u velikoj nevolji jer da su ga njezine blistave
srebrne oči navukle u živi pijesak, rado bi pošao za njima makar potonuo.
Što kazati čovjeku kojem siuzeo ženu? Nije bilo ničega što bi mogao reći kovaču. “Nisam imao
namjeru uvrijediti”, naposljetku je izustio Jastreb.
Adam se okrenuo, a smiješak mu je bio previše vedar. “I napad i obrana, sve je dopušteno u
požudi. Želite li me i dalje otpraviti?”
Jastreb ga je dugo gledao u oči. Kovač je imao pravo. Nešto je u njemu zazivalo pravdu.
Poštena borba pod jednakim uvjetima. Ako ne može zadržati ženu, ako mu je drugi preotme...
Ponos ga je pekao poput vatre. Ako ga žena napusti,bez obzira želi li je on ili ne, pa još s kovačem,
legenda o Jastrebu pjevat će se na posve novu melodiju.
Ali još gore od toga, otpusti li večeras kovača, nikad sa sigurnošću neće znati bi li ga njegova
žena odabrala umjesto Adama Blacka. A to mu je bilo važno. Sumnja bi ga vječno razdirala.
Sjećanje na to kako je naslonjena na stablo promatrala kovača - ah! Donosilo bi mu noćne more
čak i kad Adama ne bi bilo.
Dopustit će kovaču da ostane, a večeras će zavesti svoju ženu. Kad bude posve siguran prema
kome gaji osjećaje, možda će tada otpustiti ovoga gada.
Jastreb je odmahnuo rukom. “Kako želiš. Neću ti zapovjediti da odeš.”
“Kako želim. Sviđa mi se to”, samodopadno mu je odgovorio Adam Black.
★ ★ ★
Jastreb je polako koračao dvorištem trljajući glavu koja ga je još boljela od pijanstva prije tri noći.
Ukaz kralja Jakova bio je ispunjen. Jastreb se oženio Comynovom kćeri i ispunio Jakovljevu želju.
Dalkeith je ponovno bio siguran.
Jastreb je iskreno vjerovao da daleko od oka doista znači i daleko od misli te da će kralj Jakov
zaboraviti na Dalkeith na Moru. Sve je ove godine udovoljavao Jakovljevim uvrnutim željama, ali
kralj bi od njega uvijek zatražio više, sve do kraljevskog ukaza kojim je Jastrebu zapravo oduzeo
posljednje pravo na slobodu.
Zašto ga je to iznenadilo? Petnaest godina kralj je uživao u tome da mu uskrati mogućnosti
izbora, svodeći ih samo na pokornost ili smrt, ali i smrt cijela njegova klana.
Prisjetio se dana kad ga je kralj pozvao, samo tri dana prije nego što mu je trebala završiti
vojna služba.
Jastreb je došao, a znatiželju mu je probudilo ozračje napetog očekivanja koje je ispunjavalo
prostranu prijestolnu dvoranu.Pripisujući to još jednoj Jakovljevoj spletki - i nadajući se da nema
nikakve veze s njim ili Dalkeithom - Jastreb je prišao podiju i kleknuo.
“Dogovorili smo ti vjenčanje”, objavio je Jakov kad se prostorija utišala.
Jastreb se ukočio. Osjećao je poglede svih dvorana na sebi. Gledali su ga kao se zabavljaju, kao
da mu se rugaju i uz tračak... sažalijevanja?
“Odabrali smo najprikladniju” - Jakov je zastao i pakosno se nasmijao - “ženu koja će ti krasiti
preostale dane u Dalkeithu.”
“Koga?” Jastreb si je dopustio samo tu jednu riječ. Više od toga otkrilo bi gnjevno odbijanje
koje mu je kipjelo u venama. Svaki je djelić njegova tijela buntovno vrištao i nije se usudio ništa
reći ne znajući što bi mu izišlo na usta.
33. Jakov se nasmiješio i pokazao Crvenom Comynu da priđe prijestolju, a Jastreb samo što nije
zaurlao od bijesa. Nije valjda zloglasna Luda Janet? Jakov ga ne bi natjerao da oženi ludu
usidjelicu koju je Crveni Comyn držao u svojoj zabitnoj utvrdi!
Kut Jakovljeve usne podignuo se u okrutan smiješak. “Jastrebe Douglasu, za nevjestu smo ti
odabrali Janet Comyn.”
Tihi se smijeh proširio dvorom, a Jakov je zadovoljno protrljao ruke.
“Ne!” Riječ mu je pobjegla s usana u naletu zraka iz pluća i prekasno ju je pokušao ponovno
udahnuti.
“Ne?” ponovio je Jakov, a osmijeh mu se odmah zamrznuo. “Jesmo li to upravo čuli da odbijaš
našu zapovijed?”
Jastreb je uperio pogled u pod. Duboko je udahnuo. “Ne, kralju moj. Bojim se da se nisam
jasno izrazio.” Jastreb je zastao i teško progutao. “Zapravo sam htio reći ‘ne, već ste bili tako dobri
prema meni’.” Laž mu je opekla usne i na jeziku ostavila okus spaljenog ponosa. Ali barem je
Dalkeith ostao siguran.
Jakov se zacerekao, zabavljen brzom Jastrebovom predajom, ali i zato što je uživao u svemu
što je dočaravalo doseg njegove kraljevske moći. Jastreb je s gorčinom zaključio da su sve karte
ponovno u Jakovljevim rukama.
Kad je Jakov ponovno progovorio, glas mu je bio natopljen otrovom. “Jastrebe Douglasu, ne
oženiš li Comynovu kćer, iz Škotske ćemo izbrisati svaki trag Douglasovih. Ne učiniš li to, tvoja
će loza nestati s lica Zemlje.”
Istom tom prijetnjom Jakov je uvijek kontrolirao Jastreba Douglasa i jedina je koja je svaki
put iznova mogla biti tako bezobzirno učinkovita.
Jastreb je pognuo glavu da sakrije gnjev.
Želio si je sam odabrati ženu. Zar je tražio previše? Tijekom petnaest godina svoje službe
pomisao na odabir vlastite žene, povratak u Dalkeith i podizanje obitelji daleko od iskvarenoga
Jakovljeva dvora držala mu je snove na životu, usprkos kraljevim naporima da ih jedan po jedan
ukalja i uništi. Premda Jastreb više nije vjerovao u ljubav, vjerovao je u obitelj i klan, a pomisao
na to da će ostatak života provesti s dobrom ženom i okružen djecom neizmjerno mu se sviđala.
Želio je šetati morskom obalom i pričati sinovima priče. Želio je ljupke kćeri i unučad. Želio
je napuniti dječju sobu u Dalkeithu. Ah, dječja soba, pomisao ga je žacnula, nova stvarnost gorča
i bolnija od svega što mu je kralj ikad učinio. Sad nikad neću moći ispuniti dječju sobu - ne ako mi
žena nosi sjeme ludosti!
Za Jastreba neće biti mališana - barem ne zakonitih. Kako će izdržati da nikad u naručju ne
drži vlastito dijete?
Jastreb nije nikad govorio o svojoj želji za obitelji; kad bi Jakov saznao, znao je da bi se
potrudio uništiti mu svaku nadu da će se to ikad ostvariti. No Jakov je očito nekako saznao ili je
odlučio da kad već sam ne može imati ženu kakvu bi poželio, neće ni Jastreb.
“Jastrebe, podigni glavu i pogledaj nas”, zapovjedio mu je Jakov.
Jastreb je polako podignuo glavu i pogledao Jakova očima u kojima nije bilo ni traga svjetlu.
Jakov ga je odmjerio i zatim okrenuo svoj sjajan pogled prema Crvenom Comynu te dodao
posljednju prijetnju kako bi osigurao suradnju: “Uništit ćemo i Comyn ne bude li se poštovao ovaj
ukaz. Čuješ li što sam rekao, Crveni Comyne? Nemoj nas iznevjeriti.”
Vlastelina Comyna neobično je uznemirila Jakovljeva zapovijed.
Klečeći pred kraljevim postoljem, Jastreb je ugasio i posljednju pobunjeničku misao. Vidio je
sažalne poglede vojnika s kojima je služio, suosjećanje u Grimmovu pogledu, zadovoljnu mržnju
34. i samodopadno ismijavanje plemića nižeg ranga koji su mu već dugo zamjerali njegove uspjehe
kod žena te je prihvatio činjenicu da će oženiti Janet Comyn čak i ako je bezuba i poremećena
stara vještica. Jastreb Douglas uvijek će učiniti što je potrebno da zaštiti Dalkeith i sve ljude u
njemu.
O Janet Comyn, pomahnitaloj usidjelici, zatočenoj jer je bila neizlječivo luda, kružile su brojne
priče.
Dok je koračao kamenitom stazom prema ulazu u Dalkeith Jastreb se naglas nasmijao lažnoj
predodžbikoju je imao o Ludoj Janet. Shvatio jeda Jakov očito o njoj nije znao ništa više od drugih
jer ga, da je znao kako stvarno izgleda, nikad ne bi vezao s takvom ženom. Bila je previše lijepa,
previše vatrena. Jakov je htio da Jastreb pati, a jedini način na koji bi muškarac mogao patiti kraj
te žene bio bi da ne može staviti ruke na nju, da ne može okusiti njezine poljupce i da ne uživa u
njezinoj senzualnosti.
Jastreb nije očekivao ništa poput toga treperavog, svilenastog bića vatrenog temperamenta
koje je pronašao kraj kovačnice. Posljednjeg je dana poslao Grimma da oženi djevojku kao
zastupnik i namjeravao ju je posve ignorirati kad stigne. Svima je jasno dao do znanja da joj nitko
ne smije poželjeti dobrodošlicu. Život u Dalkeithu nastavit će se kao da se ništa nije dogodilo. Ako
bude samo upola tako luda kako se pričalo, mislio je da vjerojatno neće ni shvatiti da je udana.
Zaključio je da će pronaći način da se nosi s njom, čak i ako je to značilo zatočiti je negdje daleko
od Dalkeitha. Jakov mu je zapovjedio da je oženi, no nije rekao ništa o tome da moraju živjeti
zajedno.
A onda je ugledao “Ludu” Janet Comyn. Poput strasne božice oplela je po njemu svojim
riječima, pokazujući dovitljivost utjelovljenu u nezemaljskoj ljepoti. Nije se mogao sjetiti nijedne
djevojke koja bi u njemu pobudila jaku, grčevitu glad kakvu je osjetiokad ju je milovao pogledom.
Dok je ona svojim očima milovala prokletog kovača.
Ogovaranja nisu mogla biti netočnija. Da je Jastreb mogao birati ženu za sebe, osobine koje je
imala Janet - neovisnost, pamet, opojno tijelo i snažno srce - bile bi upravo one koje bi tražio.
Možda mu se život, razmišljao je Jastreb, ipak okrene na bolje.
35. SEDMO POGLAVLJE
ADRIENNE JE ZNALA DA SANJA. BILA JE BEZNADNO zarobljena u istoj noćnoj mori koja ju je
mučila mjesecima; onoj u kojoj je tamnim i praznim neworleanskim ulicama bježala od smrti.
Bez obzira na to koliko se trudila kontrolirati san, nikad ne bi dospjela na sigurno. Eberhard
bi je uvijek natjerao u napušteno skladište u Blue Magnolia Laneu. Samo se jedna stvar značajno
razlikovala od realnosti koju je Adrienne proživjela - u noćnoj mori nije na vrijeme stigla do
pištolja.
Probudila se drhtava i blijeda, a obrazi su joj bili orošeni kapljicama znoja.
A onda je ugledala Jastreba; sjedio je na kraju njezina kreveta i u tišini je promatrao.
Adrienne se zapiljila u njega. U snenoj joj je zbunjenosti Jastrebovo tamno prekrasno lice
imalo tragove Eberhardove dijabolične ljepote, zbog čega se nije mogla ne zapitati kakva je
razlika među dvojicom muškaraca - ako ju je uopće bilo. Noćna mora o privlačnom i smrtno
opasnom muškarcu te buđenje s drugim takvim muškarcem u blizini bili su jednostavno previše
za njezine istrošene živce. Iako se još nije mogla sjetiti kako se našla u šesnaestom stoljeću, druga
su joj sjećanja nažalost bila netaknuta. Adrienne de Simone jedne se stvari sjećala kristalno jasno
- nije voljela lijepe muškarce niti im je vjerovala.
“Vrisnula si”, rekao joj je Jastreb slatkorječivim glasom.
Adrienne je zakolutala očima. Je li mogao učiniti bilo što drugo osim presti kad bi otvorio ta
svoja savršena usta?
Taj bi glas mogao i slijepu redovnicu natjerati da se odrekne čednosti.
“Odlazi”, promrmljala je.
Nasmiješio se. “Samo sam došao vidjeti jesi li možda pala kao žrtva još jednog pokušaja
ubojstva.”
“Rekla sam ti da ne traže mene”
Ukočeno se uspravio, naizgled ulovljen u grčevitu unutarnju borbu. U mislima su joj se
komešala neukroćena sjećanja na njezinu noćnu moru kad je povjetarac zapuhao kroz otvoreni
prozor i poljubio joj kožu. Dragi Bože, njezina koža! Razdraženo je povukla svilenu plahtu na
gotovo gole grudi. Prokleta oprava koju je pronašla uredno složenu na krevetu - a odabrao ju je
netko tko je u odijevanju bio manje čedan od nje - teško bi se mogla nazvati spavaćicom. Sićušni
rukavi spali su joj s ramena, a suknja se nabrala; metri prozirne tkanine skupljeni u prozračnu
pjenu oko struka jedva su joj pokrivali bedra - i to samo ako se ne pomakne. Adrienne je čvrsto
uhvatila opravu, pokušavajući je namjestiti a da drugom rukom ne ispusti plahtu.
Jastreb je zastenjao hrapavim glasom koji joj je zapalio završetke svih živaca. Prisilila se da
ga pogleda ravno u vatrene oči.
“Janet, znam da ovaj brak nismo počeli pod najboljim okolnostima.”
“Adrienne. I definitivno si dobro rekao.”
“Ne, zovem se Sidheach, a brat mi je Adrian. Ali većina me zove Jastreb.”
“Mislila sam na sebe. Zovi me Adrienne.” Na njegov upitni pogled dodala je: “Adrienne mi je
srednje ime, a više ga volim.” Jednostavna mala laž. Znala je da se neće odazivati na Janet i da će
se kad-tad prevariti.
36. “Adrienne”, grlenim je glasom ponovio Jastreb, naglašavajući posljednji slog imena. “Kao što
sam rekao” - pomaknuo se uz krevettako gipko da je prekasno shvatila koliko joj je blizu - “bojim
se da nismo dobro počeli i htio bih to ispraviti.”
“Možeš to ispraviti tako što ćeš ovog trenutka nestati. Odmah. Iš.” Čvršće je stegnula plahtu u
šaci i drugom mu rukom pokazala da ode. Opčinjeno ju je promatrao. No nije se ni pomaknuo pa
je ponovila kretnju, ali joj je u pola pokreta uhvatio ruku.
“Imaš prekrasne ruke”, promrmljao je, okrenuo joj dlan prema gore i ovlaš je poljubio u
osjetljivo središte. “Bojao sam se da je Luda Janet ružna baba. Sad znam zašto te Comyn toliko
godina držao zatočenu u svojoj utvrdi. Ti si pravo srebro i zlato u Comynovoj riznici. Njegovo je
bogatstvo posve nestalo sad kad te izgubio.”
“Oh, prestani”, grubo ga je prekinula, a on je od iznenađenja trepnuo. “Slušaj Sidheachu ili
Jastrebe ili tko god da jesi, nisi me se dojmio. Ako ćemo biti prisiljeni da se trpimo pod istim
krovom, moramo razjasniti neke stvari. Prvo” - podignula je ruku i počela nabrajati prstima - “ne
sviđaš mi se. Navikni se na to. Drugo, nisam se udala za tebe zato što sam to željela nego zato što
nisam imala drugog izbora...”
“Ti želiš drugoga.” Predenje se pretvorilo u nezadovoljno mrmljanje.
“Treće,” nastavila je ne zamarajući se odgovorom na taj komentar, “tvoji me muški trikovi ni
najmanje ne zanimaju. Nisi moj tip...”
“Ali Adam sigurno jest, ha?” Čeljust mu se stisnula, a crne oči bljesnule.
“Više od tebe”, slagala je, pomislivši da bi je možda mogao ostaviti na miru ako ga u to uvjeri.
“Nećeš ga imati. Sviđalo ti se ili ne, ti si moja žena. A ja nisam nikakav rogonja...”
“Moraš voljeti nekoga da bi postao rogonja.”
“Možda bih mogao.” Možda već je, a nije mogao shvatiti zašto.
“Pa, ja ne mogu.”
“Zar sam ti toliko odvratan?”
“Da.”
Samo je zurio. Ogledao se po sobi. Promatrao grede. Nigdje u zraku nije bilo misterioznog
odgovora koji je tražio.
“Žene su me uvijek smatrale zgodnim”, naposljetku je rekao.
“Možda je baš to tvoj problem.”
“Molim?”
“Ne sviđa mi se tvoj stav.”
“Moj stav?” šokirano je ponovio.
“Tako je. I zato se makni s mojega kreveta, nestani mi s očiju i večeras mi se više ne obraćaj.”
“Ti si najnevjerojatnija žena koju sam ikad sreo.”
“A ti si najplitkiji, nepopravljivi nitkov kojeg sam ikad imala nezadovoljstvo sresti.”
“Odakle ti sve te predodžbe o meni?” čudio se.
“Mogli bismo početi od toga da si bio previše pijan da se pojaviš na vlastitu vjenčanju.”
“Grimm ti je rekao? Grimm ti to nikad ne bi rekao!”
“Prokleta muška odanost.” Adrienne je zakolutala očima. “Sve što mi je rekao bilo je da se
moraš pobrinuti za neku pobunu. Tvojeg želuca, pretpostavljam. Sluškinja koja me dovela do
sobe dala si je vremena da misve ispriča. Nije mogla prestati govoritio tome kako ste ti i tri bačve
i tri žene proveli tjedan prije našeg vjenčanja pokušavajući da te... znaš” - Adrienne je
nerazgovjetno promrmljala riječ - “do besvijesti.”
“Što do besvijesti?”
37. “Znaš”, Adrienne je zakolutala očima.
“Bojim se da ne znam. Koja je to riječ?”
Adrienne ga je oštro pogledala. Zadirkivao ju je? Je li mu to vragolasti sjaj u očima?
Polusmiješkom koji mu je zaobljavao prekrasna usta mogao je rastopiti plahtu koju je držala u
ruci, a sigurno i njezinu volju. “Očito ti je uspjelo jer si još uvijek bez svijesti. Da nisi, sad bi mi se
izgubio s očiju”, oštro mu je odgovorila.
“Nije ih bilo tri.” Jastreb je progutao smijeh.
“Ne?”
“Bilo ih je pet.”
Čeljust joj se zategnula. Ponovno je podignula prste. “Četvrto - to će biti brak samo na papiru.
I točka.”
“Bačvi vina, mislio sam.”
“Nisi smiješan.”
Nasmijao se opasno gromko i teško. “Dosta je bilo. Sad ćemo nabrojiti Jastrebova pravila.”
Podignuo je ruku i počeo odbrojavati prstima. “Prvo, ti si moja žena, a to znači da ćeš mi se u
svemu pokoravati. Moram li ti zapovjediti da dođeš u moj krevet, bit će tako. Drugo” - druga mu
se ruka napola podignula jer je očekivao da bi ga mogla udariti, ali joj je čvrsto dlanovima obgrlio
lice i pogledao je ravno u oči - “nećeš se približavati Adamu. Treće, svojski ćeš se potruditi da
izgledaš oduševljeno što si udana za mene - i u javnosti i privatno. Četvrto, peto i Šesto, klonit ćeš
se Adama. Sedmo” - brzom ju je kretnjom povukao i uspravio na noge - “točno ćeš mi objasniti
što ti je na meni tako odvratno, nakon što s tobom budem vodio ljubav, i osmo, imat ćemo djecu.
Mnogo djece. Možda desetke. Možda ću te od ovog trenutka jednostavno stalno držati nosećom.”
Svakom njegovom riječju Adrienneine su se oči sve više širile. Do trenutka kad je došao do
dijela s djecom, gotovo se posve uspaničila. Pokušala je sabrati uzburkane misli i potražiti
najučinkovitije oružje. Što je mogla reći da se obrani od tog muškarca? Njegov ego. Njegov
gargantuovski ego i muški ponos. Morala ih je iskoristiti.
“Učini što hoćeš. Ja ću jednostavno misliti na Adama.” Suspregnula je zijevanje i počela si
proučavati nokte.
Jastreb je uzmaknuo i spustio ruke s njezina tijela kao da se opekao. “Jednostavno ćeš misliti
na Adama?”
Protrljao je bradu, ne vjerujući sasvim onome što je čuo od prikaze pred njim, napola
odjevene u oblak prozirne pjene. Srebrnoplava kosa padala je oko najljepšeg lica koje je ikad
vidio. Lice joj je bilo srcoliko, brada profinjena, ali iznenađujuće snažna. Usne su joj bile pune,
baršunaste ljubičaste kao u šljive iimala je prodorne srebrnastosive oči. Bila je živa strast, ali kao
da nije bila svjesna svoje ljepote. Ili za nju nije marila. Požuda ga je čvrsto zarobila istisnula. Crne
su mu se oči napeto suzile. Imala je svijetlu kožu, prekrasna ramena, uzak struk, slasno zaobljena
bedra i noge koje su se uspinjale do neba. Njezina ga je ljepota ožigosala, zarobila. Bila je čisto
savršenstvo. Iako Jastreb nije bio praznovjeran, u tom se trenutku sjetio Grimmove želje kad je
vidio zvijezdu padalicu. Što je točno rekao?
Poželio je da Jastreb sretne “pametnu i mudru”, inteligentnu ženu.
“Znaš li zbrajati?” iznenada je upitao.
“Znam voditi knjige kao profesionalac.”
“Znaš li čitati i pisati?” nastavio je.
“Tri jezika tečno, dva pristojno.” Bio je to glavni razlog zbog kojeg je njihovo narječje mogla
tako dobro svladati i uvjeriti ih da je doista Luda Janet Comyn. Iako su im se neke riječi i izrazi
38. koje je upotrebljavala mogli doimati neobičnima - ali su očekivali da je ćaknuta - u Comynovu
dvorcu brzo je učila, usvajajući njihov grleni govor lakoćom djeteta. Uvijek je imala uho za jezike.
Usto je i pogledala sve epizode Highlandera.
Jastreb je uzdahnuo. Drugi dio Grimmove želje bila je žena savršena u licu i tijelu. O tome nije
trebalo postavljati nikakva pitanja. Bila je nenakićena Venera koja se uvukla u njegov svijet, ali
izjedao ga je predosjećaj da njegov svijet više nikad neće biti isti.
Dakle, prva dva zahtjeva koja je Grimm poželio bila su ispunjena. Žena je istodobno
posjedovala pamet i očaravajuću ljepotu.
Ali Jastreba je brinuo Grimmov posljednji zahtjev: Savršeno “ne” na njezinim savršenim
usnama...
Nije bilo žene koja bi Jastrebu ikad rekla ne.
“Ženo, ja te želim”, rekao je sirovim, hrapavim glasom. “Vodit ću ljubav s tobom tako čudesno
kako ne možeš doživjeti s ove strane Valhale. Mogu te odvesti dalje od raja, tako da ćeš poželjeti
da više nikad ne stupiš nogom na zemaljsko tlo. Hoćeš li mi dopustiti da te odvedem tamo? Želiš
li me?” Čekao je, ali već je bio siguran u ono što će doći.
Usne su joj se slasno napućile prije nego što je s njih kliznula jedna jedina riječ: “Ne.”
★ ★ ★
“Grimme, ukleo si me svojom prokletom željom!” Kasnije te večeri čulo se kako je gospodar
Sidheach James Lyon Douglas zavijao na nebo bez zvijezda. Na čistini između stabala jarebika
Adam je potaknuo žar i ispustio glas malo previše mračan da bi bio smijeh.
★ ★ ★
Adrienne je sjedila u mraku na rubu svojeg kreveta dugo nakon što je otišao i trgnula se na grleno
zavijanje koje se uzdignulo da dotakne Mjesec. Kletva? Baš! Ona je bila prokleta, a ne on.
Za njega je bila poput drugih, a jedino što je Adrienne de Simone naučila kad je o muškarcima
riječ, bilo je da ne može podnijeti da bude jedna od mnogih.
Poput nebrojenih žena koje su pale prije nje, željela je tog muškarca zvanog Jastreb. Žudjela
je za njim nerazumnom glađu koja je daleko nadmašivala onu prema kovaču. U očima kovača bilo
je nešto gotovo zastrašujuće. Kao u Eberharda. Ali Jastreb je imao prekrasne tamne oči oprašene
zlatnim pjegicama ispod gustih crnih trepavica. Jastrebove su oči nagovještavale neslućene
užitke, smijeh i, ako to nije samo umišljala, svojevrsni bol koji je nastojao sakriti.
Baš, rekla si je zajedljivo. Bol zbog nedostatka vremena da vodi ljubav sa svim prekrasnim
ženama na svijetu. Znaš kakav je. Ženskar. Nemoj si to ponovno učiniti. Ne budi glupa, Adrienne.
Ali nije se mogla otresti nelagode koju je osjećala svaki put kad se prisiljavala da mu uputi
okrutne i odvratne riječi. Možda ih nije zasluživao. To što je Jastreb bio taman i prekrasan
muškarac poput Eberharda, nije značilo da mu i osobnošću mora biti nalik. Mučio ju je osjećaj da
je prema njemu bila nepravedna bez ikakva logičnog razloga.
Ah, ali sasvim sigurno postoji logično objašnjenje kako si se i zašto iz 1997. iznenada pojavila u
1513.? Podrugljivo se nasmijala samoj sebi.
Adrienne je naučila razmotriti činjenice i suočiti se sa stvarnošću, ma koliko se ta stvarnost
činila nelogičnom. Rođena i odrasla u New Orleansu, shvaćala je da ljudska logika ne može
