Ovu slajd prezentaciju s puno ljubavi posvećujem Mići Jeliću Grnoviću, koji je moja velika inspiracija od rane mladosti. Njome je obuhvaćen neznatan djelić Mićinog stvaralačkog opusa. Za Miću će ovo biti kompletno iznenađenje. Bože, kako se on znade radovati!!!!

1. Posvećujem
Mići Jeliću Grnoviću

3. Miću nije lako predstaviti. Naročito ne iz moga
ugla. U nekim stvarima nas svemiri dijele, a jope' u
nekim drugim, beočug istosti ne bi bilo moguće
pokidati. Iako je Mićo pemzionirani profesor
jugoslovneskih jezika i književnosti, ja se neću libiti
da pišem krdžanskim dijalektom, na kome smo i
Mićo i ja jednom davno progovorili.
Mićo je rođen drugog marta četrdeset i druge, u
Jasenovčanima, previše blizu ozloglašenog ustaškog
logora Jasenovac, u kojem su, po jednima, nacisti
hrvatskog korpusa ubili 700.000 ljudi među kojima
apsolutno najviše Srba, a po neonacistima, tamo je
ubijeno dvacet-tricet iljada ljudi, Židova, Roma i
ponešto Srba. Jebiga dobri moj Bože... bilo kako
bilo, mi stradasmo.

4. SPOMENIK U JASENOVCU

9. Mićo je živa legenda Krajine, Zemlje
Koje Više Nema Ni U Zemljopisu Ni U
Geografiji.

13. Ni ovih Likova više nema, osim na
Mićinim platnima. A mnoga su
platna izgorjela u plamenu kuće
Grnovića u ovom zadnjem ratu.
Jebo ratove.

14. Љ
Ф
Ђ
Ш
ЖДЏБЗЊ

22. Đe si vid'jo pjesnika i slikara a da
nije strastven?

26. Krdžanski je lako divan'ti. Samo moraš znati šta da
progutaš, a šta i đe da umetneš. Riječ "padavica" ne
opisuje epilepsiju ni sklonost padanju. Izgovara se sa
kratkouzlaznim naglaskom na prvom slogu, kao
"padev'ca" a ima funkciju sprdnje, odobravanja,
kletve. "Pade'vca te vatala!" kažeš onom ko te
zasmije, uplaši, obraduje, razočara.... Razliku prave
mimika i gestikulacija.
Kad Mićo Jelić Grnović kaže "Pade'vca te vatala"
mene mam zaboli trbu. Od smija.

27. Evo ga na "daskama koje život znače".
On je znao postaviti stope u pijesku vremena, tako da ih vijori ne mogu
zamesti. Nije lako napraviti crticu o Mići. Đe ćeš čovječe to tek tako
postići? Taj ni dan danaske nije presta rad'ti.

31. Vođe je ima' šezdesetpet, slika 'e sam sebe svojim mobilnim. Što bi
Krdžani rekli: Jeba' sliku svoju ha ha.

32. Danaske živi u Vladimircima kod Šapca. Veli da mu je lijepo. Njegov
stančić od tricet kvadrata je pravi zavičajni muzej.

33. Ovdje je djelićak onog što bih ja imala o Mići kajsti.
Postoji priča o Mići i njegovim studentskim danima, ali nju
ću prezentovati zasebno. U toj priči su i pokojna
pjesnikinja Jelena Buinac i rođeni Palestinac koji je napisao
sjajnu knjigu pjesama na našem jeziku (klikni na plava
slova). Moram ga zvati NAŠ jer ne znam kako bih ga
drukčije zvala. Abdul Kader Diab danas živi u Abu Dabiu i
on i Mićo se susreću prvi put nakon studentskih dana,
zahvaljujući čudu zvanom fejsbuk.

34. Mićo je napisa' puno zbirki poezije i povijesnih zabilješki vezanih za
krajiške Srbe. Dobijo je i puno nagrada. Sve te knjige su, za razliku od ove
crtice, pisane književnim jezikom, ali već sam objasnila zašto je to tako.
Završit ću ovu malu prezentaciju, o kojoj Mićo pojma nema da sam je
nakan'la objaviti, slikom i videom sa dodjele zadnje u nizu nagrada,
Srebrnog prstena koju je primio 29. juna u Beogradu.

37. I na kraju, evo đe ćete naći više o
Mićinim knjigama i slikama.
I skroz skroz na kraju, redak zapisa o
Mićinoj najnovijoj knjizi
"Mirkokosmos"