2. Probirni test
• Jednostavni probirni test za defekt B-
stanica je mjerenje razine serumskih
IgA-protutijela.
• Ako je razina serumskih IgA-
protutijela normalna, možemo
isključiti selektivnu IgA deficijenciju
(najčešći oblik defekta B-stanica).
3. Probirni test
• Ako je razina IgA niska, potrebno je
izmjeriti razinu IgG i IgM u serumu.
• Pacijenti koji su na kortikosteroidnoj
terapiji, ili imaju nefrotski sindrom, ili
pak enteropatiju s gubitkom proteina,
često imaju nisku koncentraciju IgG-
protutijela, iako ih normalno proizvode.
4. Diferencijalna dijagnoza
Vrlo je važno razlučiti je li niska
razina protutijela uzrokovana:
• neadekvatnom sintezom
protutijela, što se liječi primjenom
IVIG (iv. imunoglobulini)
• ili gubitkom proteina, što se liječi
uzročno
5. Određivanje titra
izohemaglutinina
• Jedan od najkorisnijih testova za
određivanje funkcije B-stanica.
• Izohemaglutinini su protutijela na
tip A i B polisaharidne antigene na
eritrocitima.
• Ovim se testom predominantno
određuju IgM protutijela.
7. DTaP, Hib, PCV7
Često je informativno i korisno izmjeriti
razinu specifičnih protutijela na sljedeća
cjepiva:
• difterija
• tetanus
• poliribozni fosfat H. influenzae
• pneumokokni antigeni (u državama gdje
je PCV7 obvezno cjepljenje)
8. Mjerenje razine IgG-
protutijela
• rijetko je korisno kod djece s
rekurentnim infekcijama
• JER djeca s IgG imunodeficijencijom su
često asimptomatska
Djeca koja imaju potpuni defekt IgG2
protutijela ne mogu stvoriti protutijela na
polisaharidne antigene.
10. Agamaglobulinemija
• Normalno, oko 8 do 10% cirkulirajućih
limfocita su B-stanice.
• B-stanice su odsutne u X-vezanoj
agamaglobulinemiji.
• B-stanice su prisutne u CVID (common
variable immunodeficiency), IgA
deficijenciji i hiper-IgM sindromima.
11. Agamaglobulinemija
• Djeca s XLA (X-linked
agammaglobulinemia) su
susceptibilna za razvoj perzistentnih
enteroviralnih infekcija.
• Pacijenti sa CVID imaju više
problema s autoimunosnim
bolestima i limfoidnom
hiperplazijom.