8. Faze u kruženju vode. Topljenje, isparavanje, kondenzacija, sublimacija. Latentna
toplota.
Vodena para se u atmosferi transportuje molekularnom difuzijom i turbulentnim
transportom (konvekcijom)
Za potrebe određivanja vodnog bilansa, isparavanje sa velikih površina se
izračunava pomoću neke od empirijskih formula ili iz jednačine energetskog bilansa
Pritisak vodene pare. Ako se ovaj element izračuna, na osnovu njega mogu da se
izračunaju i svi drugi elementi vlažnosti vazduha.
Kruženje vode u prirodi
9. Dnevni hod elemenata vlažnosti vazduha
Pritisak vodene pare – ima dva tipa
Iznad mora i okeana odgovara dnevnom hodu temperature vazduha. Maksimum
se javlja oko 14 h, a minimum pred izlazak Sunca. Dešava se cele godine iznad
vode, a zimi iznad kopna.
Leti iznad kopna u umerenim širinama ima dva maksimuma (u 09 h i 21 h) i dva
minimuma (u 04 h i 15 h)
Kruženje vode u prirodi
10. Dnevni hod elemenata vlažnosti vazduha
Relativna vlažnost vazduha i temperatura
Kruženje vode u prirodi
11. Kruženje vode u prirodi
Godišnji hod elemenata vlažnosti vazduha
Pritisak vodene pare – prati godišnji hod temperature vazduha
Relativna vlažnost vazduha – suprotan od godišnjeg hoda temperature
13. Uslovi za kondenzaciju vodene pare u atmosferi (kad zasićen vazduh
postaje prezasićen?):
kada Ta opada pri konstantnom pritisku pa= const.
kada je Ta = const., a pritisak pa raste
kada se pri pa= const. i Ta = const. Povećava količina vodene pare
Situacije u atmosferi pri kojima dolazi do kondenzacije vodene pare
dodir vlažnog vazduha sa hladnim telima (rashlađena Zemlja i predmeti na njoj)
gubljeje toplote usled radijacije (noćno hlađenje tla i naležućeg vazduha)
adijabatsko širenje vazduha i hlađenje do tačke rose
mešanje toplih i hladnih vazdušnih masa
Procesi koji dovode do kondenzacije vodene pare - (svi gore pobrojani)
tj. svi procesi koji snižavaju temperaturu vlažnog vazduha
Kondenzacija vodene pare u atmosferi
17. Magla nastaje kondenzacijom vodene pare u prizemnom sloju vazduha koja dovodi do
zamućenosti atmosfere i smanjenja vidljivosti na 1 km
Sastav magle
vodene kapljice na temperaturi većoj od 0 oC
prehlađene kapljice vode na temperaturi manjoj od 0 oC
ledeni kristali na temperaturi manjoj od -10 oC
Način postanka:
magle vazdušnih masa
frontalne magle
Vrste magli
radijacione
magle isparavanja
advektivne
gradske magle
čađevine
Advektivne magle nastaju pri vetru čija brzina nije veća od 10 m/s i koji nanosi topao i
vlažan vazduh na hladnu površinu
Radijacione magle – pri hlađenju zemljine površine i vazduha koji na nju naleže dolazi do
hlađenja vazduha do tačke rose. Vidljivost je 150-500 m, nastaje noću i u zoru, a nestaje 10-11 h
Magla
20. Oblaci su vidljivi produkti kondenzacije ili sublimacije vodene pare koji su
nagomilani na nekoj visini
Iz njih se pojavljuju padavine i javljaju nepogode
Utiču na dotok kratkotalasnog i dugotalasnog zračenja na površinu Zemlje a time na
vodni i energetski bilans
Veoma se razlikuju po izgledu, strukturi i mestu nastanka
Oblaci
21. Podela oblaka prema spoljašnjem izgledu:
gomilasti (kumulusi)
slojeviti (stratusi)
perjasto-pramenasti (cirusi)
slojevito-gomilasti (stratokumulusi)
Podela oblaka po mestu nastanka
visoki – cirusi, cirokumulusi, cirostratusi
oblaci srednjeg sloja - altokumulusi, altostratusi
niski – stratokumulusi, stratusi, nimbostratusi, kumulonimbusi
Podela oblaka po fizičkom sastavu (na osnovu konstitutivnih elemenata)
potpuni kristali u vidu iglica
potpuni kristali i skelet od suvog snega
kristalni skelet i sitne kapljice magle
sitne kapljice magle (poluprečnik manji od 0,05 mm)
sitne kapljice (poluprečnika od 0,05 do 0,5 mm)
kišne kapljice (poluprečnika od 0,5 do 5 mm)
Oblaci
25. Kumulusi – konvektivni oblaci koji nastaju lokalnim uzdizanjem toplih delića vazduha u
uslovno nestabilnoj atmosferi
Kumulonimbusi – nastaju iz velikih i snažno razvijenih kumulusa stalnom evolucijom, tj.
stalnim konvektivnim kretanjem. Ova konvektivna kretanja su posledica velike labilnosti u
atmosferi koja je izazvana naglim opadanjem temperature vazduha u donjim slojevima atmosfere.
Stratusi nastaju usled
radijacije vazdušnih masa
mešanja toplog i hladnog vazduha na donjoj granici inverzionog sloja
uzdizanja sloja magle usled zagrevanja zemljine površine ili povećanja brzine vetra
Stratusi i stratokumulusi su najpogodniji za delovanje u cilju izazivanja veštačkih
padavina
Oblaci