Pomoć za maturante

1. 1
1. UVOD
Završna faza u svinjogojskoj proizvodnji je tov svinja. Proizvodni rezultati tova moraju
biti visoki, a troškovi proizvodnje što niži, jer se tovom ne pokrivaju samo troškovi samog
tova, već i troškovi držanja krmača i uzgoja prasadi. Zahtjevi tržišta diktiraju tovne svinje sa
što više mesa i što manje masti, a to se postiže tovom mesnatih pasmina svinja. Osnovni cilj
hranidbe svinja u tovu je postići težinu od oko 100 kg u starosti 6-7 mj. uz najmanji utrošak
stočne hrane. Tov počinje kada prasad tjelesne mase 20-25 kg prelazi u tovilište i smješta se u
manje grupe. Svinje ubrajamo u najznačajnije proizvođače mesa i masti, a uz to imaju i niz
prednosti u odnosu na druge vrste domaćih životinja. Svinje se ubrajaju u skupinu
najplodnijih domaćih životinja. U jednoj godini mogu se oprasiti prosječno više od 2 puta.
Svinje vrlo brzo rastu. Svinje iskorištavaju hranu znatno bolje od ostalih vrsta domaćih
životinja. U klanju ostvaruju najbolji randman, koji iznosi ovisno o utovljenosti od 75-88%.

2. 2
2. TOV SVINJA
2.1. Ciljevi u tovu svinja
Budući da se u tovu svinja moraju pokriti ne samo troškovi tova nego i troškovi krmamča
i uzgoja prasadi, proizvodni rezultati u tovu svinja moraju biti visoki uz što niže troškove
proizvodnje. Smatra se povoljnim ako se u tovu svinja završna tjelesna masa od 100 kg
postigne u dobi od 180 dana. To je moguće ostvariti ako se u razdoblju uzgoja od 25 kg
postigne dnevni prirast od 350 grama, a u razdoblju tova 750 grama. Da bi se postigli ovakvi
proizvodni rezultati, potrebno je osigurati odgovarajuće uvjete proizvodnje i poznavati
čimbenike o kojima ovise rezultati u tovu svinja.
2.2. Proizvodni pokazatelji u tovu svinja
Brzina odnosno intezitet rasta u tijeku tova iskazuje se veličinom prosječnog dnevnog
prirasta. Što je dnevni prirast veći, porast je svinja brži i tov kraći. Povečanjem dnevnog
prirasta smanjuje se utrošak hrane i ostali proizvodni troškovi po kg prirasta i poboljšava
kakvoća utovljenih svinja.
2.3. Čimbenici koji utječu na rezultat u tovu svinja
Uspjehu u tovu svinja ovisi o sljedećim čimbenicima:
- pasmini i tipu svinja,
- dobi svinja
- spolu svinja,
- zdravstvenom stanju svinja,
- temperaturi i relativnoj važnosti zraka,
- načinu držanja svinja,
- količini i kakvoći hrane,
- metodama hranidbe svinja.

3. 3
Pasmina i tip svinja - Prema sposobnosti stvaranja mišićnoug i masnog tkiva potoje
mesnati, masni i kombinirani tipovi svinja odnosno pasmina. Tov na sposobnost nasljedno je
određena za svaki proizvodni tip svinja. Mesnate pasmine postižu najpovoljnije učinke u tovu
sa završnom tjelesnom masom od 95 do 110 kg, koji se očituju u visokim dnevnim
priprastima, dobroj kakvoći mesa i ekonomičnom iskorištavanju hrane. Pasmina također
utječe na količinu slanine i odnos meso-slanina, što je vrlo bitno za kakvoću utovljenih svinja
od koje ovisi prodajna cijena na tržištu. Bolji proizvodni rezultati u tovi svinja postižu se
križanjem između pojedinih pasmina, u kojima se koriste heterozis učinci koji dolaze kao
posljedica križanja.
Dob svinja - U tovu značajno utječe na tovnu sposobnost svinja. S motrišta ekonomičnosti
proizvodnje svinjskog mesa nije svejedno u kojoj će se dobi svinja toviti jer se struktura
prirasta mijenja s dobi svinja. Razlike proizlaze iz različitog odnosa mesa i masti u tijelu
svinja,. Mladi organizam sadrži više vode i bjelančevina a manje masti.
Spol - U punoj hranidbi nekastrirane svinje jednu dnevno za 10-15 % manje hrane i postižu
za 10-15 % bolju konverziju nego kastrati i nezimice. Nekastrirane muške životinje u tovu
postižu veće sinteze mišićnog tkiva. Kastrirane životinje u tovu su mirnije nego ženske
životinje pa postižu bolje iskorištavanje hrane i veće dnevne priraste. Muška prasad kastrira se
u dobi s dva tjedna jer je u toj dobi najpovoljnije zarastenje rana nakon kastriranja. Još bolji
rezultat dobivaju se kad se razdvajanje prema spolu obavi odmah nakon odbijanja prasadi.
Tov nekastriranih životinja ne primjenjuje se u nas zbog intenzivnog i neugodnog mirisa koji
se javlja u mesu zaklanih svinja.
Zdravstveno stanje svinja u tovu - Dobro zdravlje svinje temeljna je pretpostavka
uspješnosti tova svinja. Uz slabije zoohigijenske uvjete zdravstvenim poremećajima svinja
pridonose različiti stresori, kao što su neizbalansirana hranidba deficitarna proteinima,
vitaminima i mineralima, higijenski neispravna hrana zaražena s pljesnima itd. Glavni
simptomi koji se javljaju kao posljedica uporabe pljesnive hrane u tovu svinja jesu slabije
konzumiranje hrane, povraćanje, slabiji dnevni prirasti i veći utrošak hrane po kg prirasta.
Najčešće bolesti koje se javljaju u tovnih svinja kao posljedica nepovoljnih smještajnih uvjeta
i slabe higijene jesu bronhopneumonija, proljevi i atrofični ritinsi, pod čijem se utjecajem
smanjuje iskorištavanje hrane u tovu svinja i do 15%.

4. 4
Potrebno je poduzeti sve mjere da se spriječi pojava bolesti u tovilištu. To će se najbolje
postići upotrebom kvalitetne i izbalansirane hrane i odgovarajućim zoohigijenskim uvjetima u
tovilištu.
Temperatura i relativna vlažnost zraka - Visoke temperature nepovoljno utječu na
organizam svinja zbog činjenice da se svinje ne znoje. Pod utjecajem visokih temperatura u
svinja se:
- smanjuje metabolizam,
- povećava frekvencija disanja,
- opterećuje srce i ubrzava puls,
- povećava tjelesna temperatura.
Povećanje temperature iznad temperature iznad 16-20 °C, koliko iznosi optimalna
temperatura zraka u nastambi, smanjuje se aktivnost svinja pa i konzumiranje hrane, koje
praktično prestaje kada životinje dožive toplotni stres. Za svinje veće tjelesne mase iznad 115
kg optimalna temperatura iznosi 16 °C, a za lakše svinje od 45-115 kg tjesesne mase
optimalna temperatura u tovilištu iznosi 21 °C. Niže i više temperature u odnosu na optimalne
povećavaju utrošak hrane u svim razdobljima tova svinja.
Hranidba svinja - Od vanjskih čimbenika najznačajniji utjecaj na proizvodne rezultate u
tovu svinja ima hranidba svinja. Hranidba svinja utječe preko:
- vrste krmiva i odnosa žitarica u dnevnom obroku,
- sadržaja hranjivih tvari u dnevnom obroku,
- načina hranidbe svinja.
2.4. Postupci u tovu svinja
U vanjske čimbenike koji značajnije utječu na uspješnost u tovu svinja ubrajamo i potupke
koje treba primjenivati prije početka i u tijeku tova svinja. Postupaka ima više i svaki na svoj
način pridonosi rezultatima u tovu:
- prasad za tov nabavljenu iznad gospodarstva treba držati izvan farme svinja u
karanteni na drugoj lokaciji. Karantena treba trajati 30 dan.
- u tov treba stavljati iskljčivo zdravu prasad.

5. 5
- prje stavljanja u tov prasad treba sortirati prema tjelesnoj masi uz što manju
razliku tjelesne mase između svinja unutar skupine.
- prasad zaostala u razvoju ne treba stavlajti u tov jer je podložna bolestima pa
snižava prosječni dnevni prirast i iskorištavanje hrane.
- prasad u tovu poželjno je razdvojiti prema spolu.
- prije stavljanja u tov potrebno je pregedati mušku prasad i kastrirati preostalu
ne uštrojenu prasad.
- prasad koju se stavlja u tov treba grupirati u manje skupine. Optimalna veličine
skupine svinja u tovu jest 10-12 tovljenika.
- prasad za tov treba stavljati u čiste i dezificirane boksove.
- u tovilištu treba biti mir.
- tovljenike treba povremeno vagati zbog pračenja dnevnih prirasta.
- u ograničenoj hranidbi svinje treba u tijeku dana hraniti uvijek u isto vrijeme.
- da bi se postigli visoki proizvodni rezultati tovne svinje moraju imati na
raspolaganju dovoljne količine higijenski ispravne svježe vode.
2.5. Završna tjelesna masa u tovu svinja
Na odluku proizvođača do koje tjelesne mase će se toviti svinje može utjecati više
čimbenika:
- ekonomičnost proizvodnje tovnih svinja,
- potrebe prerađivačke industrije,
- zahtjevi potrošača.
2.6. Pripreme svinja za klanje
Na iskoristivnost ili radman i kakvoću polovica utječu brojni čimbenici:
- hranidba prije klanja,
- postupci sa svinjama kod utovara, prijevoza i istovara,
- odmornost svinja prije klanja,
- postupci s njima neposredno pred klanje u klaonici.

6. 6
2.7. Ocjena kakvoće zaklanih svinja
Polovice zaklanih svinja ocjenjuju se na liniji klanja. Tople polovice za ocjenjivanje
pripremaju se tako da se nakon odstranjivanja unutarnjih organa trup s glavom rasiječe na 2
dijela. Osim toga, nakon rasijecanja treba odstraniti mozak i kičmenu moždinu. Za
klasifikaciju zaklanih polovica u trgovačke klase potrebno je mjeriti debljinu slanine i
slabinskog mišića s pomoću mjernih uređaja ili ručno. Za mjerenje navedenih mjera
upotrebljavaju se automatski uređaji koji rade na principu mjerenja ubodnom iglom ili
ultrazvukom.
3. HRANIDBA TOVNIH SVINJA
Od vanjskih čimbenika najvažniji utjecaj na proizvodne rezultate u tovu svinja ima
hranidba svinja. Hranidba u tovu svinja od 25-100 kg tjelesne mase treba omogućiti
postizanje dnevnog prirasta 650-750 g, uz utošak 3,0-3,3 kg hrane po kg prirasta. Na rezultate
u tovu svinja utječe preko:
- vrste krmiva i odnosa žitarica u dnevnom obroku,
- sadržaja hranjivih tvari u dnevnom obruku,
- načina hranidbe svinja.
3.1. Vrste krmiva i odnos žitarica u dnevnom obruku za tovne svinje
Od žitarica se u tovu svinja u Hrvatskoj najviše koristi kukuruz zbog optimalnih
klimatskih uvjeta za njegovu proizvodnju. Kukuruz daje najveći prirod energije po ha, koju
svinje od svih domaćih životinja najučinkovitije koriste za proizvodnju mesa. U kombinaciji s
proteinskim krmivima kukuruz je izvanredno enegetsko krmivo za sve kategorije svinja. Od
ostalih žitarica u tovu svinja koristi se ječam, koji ima niži sadržaj energije i veći postotak
sirovih vlakana. Ako se ječam koristi kao jedina žitarica u smjesama za svinje, u tovu se
postižu niži dnevni prirasti i slabija konverzija hrane, ali bolja kakvoća utovljenih svinja. Od
žitarica u tovu može se upotijebiti i pšenica, koja sadrži veći postotak sirovih proteina i niži
postotak sirovih vlakana nego ječam. Ako je cijena pšenice niža od cijene kukuruza, veći dio
kukuruza u krmnoj smjesi može se zamijeniti pšenicom.

7. 7
3.2. Visokovlažni silirani kukuruz u hranidbi svinja u tovu
Visokovlažni prekrupljeni kukuruz siliran spontanim mliječno kiselim vrenjem u
anaerobnim uvjetima ima niz prednosti u odnosu na kukuruz konzerviran sušenjem. Prema
većem broju istraživača silirani kukuruz u obrocima u tovu svinja zbog veće probavljivosti
iskorištava bolje za 4-12%, što znatnije pojeftinjuje troškove hranidbe u tovu svinja.
Visokovažni kukuruz vrlo je ukusan i svinje ga vrlo rado jedu. U odnosu na suhi kukuruz
siliranje vlažnog kukuruza ima i druge prednosti:
- ranija berba kukuruza s povećanom vlagom i ranija priprema povšina za sjetvu
ozimih kultura,
- nema troškova sušenja, što utječe na nižu cijenu kukuruza u hranidbi svinja,
- otpadaju troškovi prijevoza vlažnog kukuruza do sušara,
- kakvoća siliranog kukuruza ne mijenja se u tijeku skladištenja,
- hranidbom sa siliranim kukuruzom povećava se sadržaj mliječno kiselih
bakterija u probavnom sustavu.
Visokovlažni kukuruz ima sljedeće nedostatke:
- nakon izuzimanja iz silosa visokovlažni kukuruz sklon je kvarenju pa se mora
pohraniti u što kraćem vremenu nakon izuzimanja,
- u tijeku fermentacije za stvaranje mliječne kiseline troši se određena količina
organske tvari (oko 5%),
- visokovlažni silirani kukuruz nema tržišnu vrijednost.
3.3. Hranidba svinja u tovu s krmivima iz vlastitig gospodarstva
U tovu žitaricama postižu se najveći dnevni prirasti najbolja kakvoća mesa. Međutim, u
područjima u kojima koji su nepovoljni uvjeti za uzgoj žitarica, proizvodnja žitarica skupa je.
U takvim slučajevima žitarice se mogu koristiti u manjim količinama i dopunjavati krmivima
proizvedenim u vlastitom gospodarstvu. Najčešća krmiva koja se mogu uspješno upotrijebiti u
tovu svinja jesu krumpir, sirutka, bundeva, repa, trave, djeteline i paša.
Krumpir - Sirovi je krumpir neukusan i svinje ga nerado jedu pa se prije upotrebe treba
kuhati. Prema njemačkim preporukama u tovu svinja od 25-105 kg može se postići prosječni

8. 8
dnevni prirast 660 g upotrebom siliranog parenog krumpira u količini od 1,3 kg u početku
tova do 7,5 kg dnevno na kraju tova i uz dodatak 1 kg dnevno dopunske krvne smjese.
3.4. Načini hranidbe svinja u tovu
Dnevni prirast, iskrštavanje hrane i kakvoća mesa ovise o intenzitetu hranidbe svinja u
tovu. S obzirom na količinu dnevno pojedene hrane razlikujemo 3 načina hranidbe svinja u
tovu:
- po volji ili ad libitum hranidba,
- ograničena ili restriktivna hranidba,
- kombinirana hranidba.
3.5. Načini hranidbe svinja s obzirom na fizički oblik hrane
S obzirom na fizički oblik obroka postoje 3 načina hranidbe svinja u tovu:
1. suha hranidba,
2. mokra hranidba,
3. vlažna hranidba.
4. TOVILIŠTE
Tovilišta su posebne nastambe u kojima se finalizira svinjogojska proizdvodnja. S obzirom
na tov svinja počinje ulazom prasadi tjelesne mase 20-30 kg, prostor u tovilištu često se dijeli
na dio tovilišta za predtov svinja od 25-60 kg, i prostor tovilišta za tov svinja u kojem se tove
svinje iznad 60 kg. Podjela tovilišta na 2 dijela, za predtov i tov svinja provodi se zbog
ekonomskih razloga:
- boljeg korištenja prostora,
- racionalnije hranidbe svinja.
Nedostatci podjele razdoblja tova s dvije podfaze jesu:
- veći utrošak rada za pretjerivanje svinja iz predtova u tov,
- smanivanje dnevnih prirasta nekoliko dana nakon pretjerivanja svinja i
promjene sredine.

9. 9
4.1. Tipovi tovilišta
S obzirom na mogućnosti kretanja svinja u tovilištu postoje 3 tipa tovilišta:
- zatvorena tovilišta bez ispusta,
- poluotvorena tovilišta,
- otvorena tovilišta.
Zatvorena tovilišta - grade se u područjima u kojima su velike razlike između ljetnih i
zimskih temperatura. U zatvorenim tovilištima boksovi za tovne svinje smješteni su po duljini
sa svake strane centalnog hodnika, koji služi za hranjenje i pretjerivanje svinja. U dijelu boksa
do zida nalazi se rešetkasti dio poda i predstavlja prljavi dio poda ako je u boks ugrađen puni
pod. U tom dijelu boksa svinje balegaju i uriniraju, pa je na taj način odvojen prljavi od čistog
dijela boksa, koji služi za ležanje svinja. Boksovi u zatvorenim tovilištima mogu se postaviti u
četiri reda tako da se dva reda nalaze do zida, a dva su reda međusobno spojena stražnjom
zajedničkom pregradom. Pri ovako postavljenim boksovima potrebna su 3 hodnika za
hranidbu i pretjerivanje svinja, što povećava površinu prostora po tovljeniku. U odnosu na
tovilišta s dva reda boksova, tovilišta s četiri reda boksova toplija su, zbog veće naseljenosti
životinja i manje površine zidova po volumnoj jedinici prostora. Nedostatak širih tovilišta jest
što se zbog slabijeg osvjetljenja preko prozora mora ugraditi električna rasvjeta.
Optimalni broj svinja u boksu jest 10 tovljenika. Prostor u tovilištima s dvoetažnim
boksovima dvostruko se bolje iskorištava nego u tovilištima u kojima se koriste standardni
boksovi za tov svinja. Da bi se olakšalo manipuliranje tovljenicima, pregrade između boksova
mogu se bočno izvlačiti. Na taj način pretjerivanje svinja iz boksa u boks odvija se kao kroz
tunel, prema čemu je ovaj sustav držanja svinja dobio naziv. Hranidba u ovom sustavu
držanja potpuno je mehanizirana. Ako je hranidba mehanizirana, dostavljanje hrane iz
binciklona u hranilice, valove ili na dijelove poda s kojeg se svinje hrane, obavlja se raznim
vrstama transportera: spiralnim, pužnim, lančastim i dr. Iz hranilica svinje jedu hranu po volji.
Svinje se ograničeno hrane mokrom i vlažnom hranom iz valova. Hrana za svinje može se
transportirati do boksova za svinje samohodnim malim prikolicama na baterijski pogon ili
malim traktorima koji se mogu kretati hodnicima širine 1,0 m. Pojilice za napajanje svinja
stavljaju se iznad rešetkastog dijela poda ili rjeđe iznad valova. Ventilacija u takvom tovilištu
mora dobro funkcionirati, izvodi se na više načina, ovisno o kapacitetu tovilišta, širini
nastambe, i načinu držanja i hranidbe svinja u tovu.

10. 10
Poluotvorena tovilišta ili tovilišta s ispustima - u natkrivenom dijelu ovih tovilišta svinje
imaju prostor za ležanje, a u ispustima se hrane. Da bi se svinje zaštitile od oborina, ispusti se
natkrivaju. Površina boksa po tovljeniku u natkrivenom dijelu nastambe treba iznositi 0,8 m²
po tovljeniku i 1,2 m² po tovljeniku u ispustu. Pri hranidbi iz valova potrebno je predvidjeti 32
cm širine na valovu po tovljeniku, a u hranidbi iz hranilica po hranidbenom mjestu dolazi 3-4
tovljenika.
Otvorena tovilišta - upotrebljavaju se za tov svinja u toplijem dijelu godine ili u
predjelima gdje su zime umjerenije. Otvorena tovilišta mogu se izgraditi od jeftinijeg
materijala. Hranilice se postavljaju uz ogradu ispusta da bi se mogle izvana puniti hranom.
4.2. Načini držanja tovnih svinja s obzirom na vrstu poda u tovilištu
S obzirom na vrstu poda u tovilištu i postupak s gnojovkom postoji više načina držanja
tovnih svinja:
a) Držanje svinja u tovu na punom podu
Na punom podu uz ograničenu uporabu prostirke i svakodnevno izgnojavanje drže se
tovne svinje u manjim obiteljskim gospodarstvima. Temeljni nedostatak držanja svinja na
punom podu uz manju količinu prostirke, u odnosu na ostale vrste podova, jest slabija
higijena, nepovoljna mikroklima, niži dnevni prirasti i lošija konverzija hrane. Veći je utrošak
rada za svakodnevno nastiranje i izgnojavanje. Isto tako potrebno je spremiti određenu
količinu slame i osigurati prostor za skladištenje slame i gnoja. Prednost podnog držanja
svinja je proizvodnja kvalitetnijeg gnoja i jednostavnije rukovanje s njim. Podovi u tovilištu
moraju biti topli, otporni na kiseline i upijanje vlage i ne smiju biti skliski. Najtrajniji podovi
koji se dobro čiste jesu betonski podovi, ali oni su hladni, pogotovo u zimskim mjesecima, pa
je potrebno više prostirke.
b) Držanje u tovu na djelomično rešetkastom podu
Kombinirani ili djelomično rešetkasti pod u tovilištu (Slika 1.) sastoji se od punog dijela
poda, veličine 2/3 od ukupne površine poda, i 1/3 rešetkastog dijela poda. Pri ovom načinu

11. 11
držanja svinja ne upotrebljava se prostirka, pa je ušteda u radu oko 30% u odnosu na troškove
rada pri držanju svinja na punom podu. Isto tako bolja je higijena u tovilištu, jer najveći dio
balege propada u kanalizaciju ispod rešetki. Ispod rešetkastog dijela poda ugrađuje se kanal za
gnojovku, koji funkcionira na principu preplavljivanja, odvodeći gnojovku u glavni kanal
kojim odlazi do sabirnih jama i laguna. Nedostatak tovilišta s kombiniranim podovima jest
veći sadržaj štetnih plinova u prostoru tovilišta, koji nastaju fermentacijom gnojovke u
kanalizaciji ispod rešetke.
Slika 1. Boks za tov svinja s djelomično rešetkastim podom.
c) Držanje svinja u tovu na rešetkastom podu
U tovilištima s potpuno rešetkastim podom (Slika 2,) najbolje se iskorištava prostor.
Rešetka može biti od armiranog betona, lijevanog željeza ili perforiranog aluminija. Ispod
čitave površine rešetkastog poda jest kanal za izgnojavanje. U tovilištima s potpuno
rešetkastim podom svinje su izložene propuhu ispod rešetki, pa je temperatura u tovilištu
prosječno niža za 2-3 °C nego u tovilištima s djelomično rešetkastim podom. I pored
maksimalne higijene, zbog navadenig razloga u tovlištima s potponu rešetkastim podom
postižu se niži dnevni prirasti i slabije iskorištavanje hrane. To još više dolazi do izražaja ako
nije ugrađena učinkovita ventilacija za "izvlačenje" štetnih plinova. Za izgnojavanje nije
potreban ljudski rad. Ako je hranidba mehanizirana, uloga čovjeka svodi se samo na kontolu
zdravlja životinja, čišćenje i dezinfekciju tovilišta nakon završenog tova svinja.

12. 12
Slika 2. Tov svinja na rešetkastom podu.
Kanalizacija u tovilištu s rešetkastim podom - kanalizacija u tovilištu izvedena je u
obliku kanala s okomitim bočnim stranama. Kanalizacija može biti izvedena prema principu:
- preplavljivanja (kaskadna kanalizacija),
- gravitacije,
- mehaničkog potiska.
Kaskadna kanalizacija - ugrađene kaskade (Slika 3.) zadržavaju dio tekuće faze. Ovako
izvedena kanalizacija radi bez zastoja i pouzdana je u primjeni, jer ne može doći do
zagušivanja. Njezin je nedostatak što zahtjeva visinsku razliku u kanalu od 4%, što zbog veće
dubine kanala poskupljuje izvođenje.
Slika 3. Kaskadna kanalizacija.
d) Držanje tovnih svinja na dubokoj prostirci
Ovo je jedan od načina na koji se može proizvesti kvalitetniji svinjski gnoj i spriječiti
onečišćavanje okoliša s gnojovkom i proizvodima njezine fermentacije. U ovom načinu
držanja svinja boksovi se ne čiste do kraja tova, nego se svakodnevno nastiru novim slojem
prostirke (Slika 4.). Svinje balegaju i mokre u slamu, koja veže svu mokraću i neugodne
mirise tovilišta. Prostor u tovilištima s dubokom prostirkom podijenjen je na 2 dijela:

13. 13
- povišeni dio tovilišta s punim podom za hranidbu svinja,
- niži dio ili ležiste za svinje.
Slika 4. Tovne svinje na dubokoj prostirci.
Izgnojavanje prostora s dubokom prostirkom obavlja se nakon završetka turnusa tova s
pokretnim utovarivačima manjeg kapaciteta. Zbog velikog broja svinja u boksu za hranidbu
svinja upotrebljava se hranilica, koja se postavlja uz hranidbeni hodnik. Pojilica se postavlja
na povišenom dijelu tovilišta, s posebnim odvodom za rasutu vodu, da bi se spriječilo
vlaženje prostora za ležanje svinja i dodatno trošenje prostirke. Sustav držanja svinja na
dubokoj prostirci ima sljedeće prednosti:
- prirodniji način držanja svinja na prostirci,
- u hladnijem dijelu godine u tovilištu je toplije,
- ostvaruje se veći dnevni prirast i konverzija hrane,
- onečišćavanje okoliša s štetnim plinovima minimalno je,
- smanjuje se količina mineralnih gnojiva za gnojidbu tla,
- manji su troškovi gradnje po m² tovilišta za 30%,
- mogućnost uporabe postojećih neiskorištenih građevina.
Nedostatci držanja svinja na dubokoj prostirci jesu:
- potrebno je spremiti veće količine prostirke i osigurati prostor za njezin
smještaj,
- veći utrošak rada za spremanje prostirke i za svakodnevno nastiranje u prostor
za ležanje svinja.

14. 14
Slika 5. Ecopor sustav držanja svinja na dubokoj prostirci.
U područjima gdje nema mogućnosti za proizvodnju slame primjenjuje se ECOPOR sustav
duboke prostike (Slika 5.), u kojem se umjesto slame upotrebljavaju piljevina ili drugi
nusproizvodi.
4.3. Položaj valova i hranilica u boksovima za tov svinja
O položaju valova i hranilica u boksu za tovne svinje ovisi stupanj iskorištenja prostora po
tovljeniku i način hranidbe svinja. Najčešće se valovi i hranilice postavljaju po duljini
tovilišta uz hodnik za hranidbu svinja. Za hranidbeni prostor na valovu širine 32 cm po
tovljeniku, boks kapaciteta 10-12 svinja mora imati duljinu od 3,2-3,8 m. Hranidba svinja uz
uzdužno postavljanje valove i hranilice može biti mehanizirana i ručna. Ručna hranidba
ekonomičnija je u tovlištima manjeg kapaciteta nego mehanizirana hranidba. Bolje
iskorištavavanje prostora u tovilištu može se postići ugradnjom poprečnih valova ili
dvostranih hranilica (Slika 6.) između boksova, kao i kružnih valova u sredinu boksova za tov
svinja. Na ovaj način smanjuje se duljina hodnika.
Slika 6. Kružna hranilica u tovu svinja.

15. 15
5. ZAKLJUČAK
Poznato je da uspjeh svinjogojske prozvodnje ovisi od kvalitete tj. genetskog potencijala
svinja, te učinaka uzgoja. Uspjesi u tovu svinja ovise o mnogim čimbenicima pasmini i tipu,
temperaturi, zdravlju prasadi, svrstavanju po tjelesnoj masi, razdvajanju po spolu, hrani i
dovoljnoj količini ispravne svježe vode. Ako su utovljene svinje namijenjene preradi u visoko
vrijedne proizvode, kao što su pršut, tada je potrebno da se svinje tove do 130 kg i više. Na
završnu tjelesnu masu utječu i potrošači. Oni obično traže svinje sa što više krtog mesa, a što
manje slanine (do 90 kg završne tjelesne mase).
Pretpostavka za uspješan uzgoj svinja je pravilan smještaj te osiguravanje potrebnih
zootehničkih i higijenskih uvjeta u skladu s fiziološkim i ekološkim potrebama svinja
odgovarajućeg uzrasta.
Jedan od prirodnijeg načina držanja svinja je držanje svinja na dubokoj prostirci. Ovim
načinom držanja svinja onečišćenje okoliša od NH , CO i H S je minimalna i pridonosi se
proizvodnji kvalitetnijeg svinjskog gnoja i spriječava se onečišćenje okoliša gnojovkom.
Držanjem svinja u tovu na dubokoj prostirci u odnosu na držanje svinja na punom podu i
djelomično rešetkastom podu znatnije se smanjuje potrošnja vode za 13,5-31,3% i
proizvodnja gnojnice i poboljšava iskorištavanje hrane za 9,7-10,2%. Postoje i drugi načini
kojima možemo smanjiti onečišćenje okoliša. Uzgojem manjeg broja svinja na gospodarstvu
onečišćenje okoliša znatno je manje.

16. 16
6. LITERATURA
1. Uremović Marija, Uremović Zvonimir Svinjogojstvo; Agronomski fakultet Sveučilišta
u Zagrebu 1997.
2. Grupa autora, stočarstvo, Agronomski fakultet sveučilište u Zagrebu, Zagreb 2002.
god.
3.