Sport, penjanje, climbing, presentation

1. SPORTSKO PENJANJE
SUMEJJA HOĐIĆ

2. UVOD
▪ Sportsko penjanje atraktivna je sportska disciplina koja se počela razvijati sredinom
osamdesetih godina 20. vijeka, a razvila se iz alpinizma.
▪ Za razliku od klasičnog alpinizma, u sportskom penjanju oprema služi isključivo za
osiguravanje penjača od eventualnih padova, ali ne i za napredovanje.
▪ Glavno obilježje ovog sporta su kratki penjački smjerovi ekstremne težine: penjačev
cilj je savladavanje što težih detalja stijene "slobodnom tehnikom" bez obzira na
visinu uspona.
▪ Ovo je sport kojim se mogu baviti doslovno svi, od djece do starijih osoba.
▪ Sportsko penjanje se odvija na prirodnim ili umjetno izgrađenim stijenama za
penjanje.
▪ Iako sportsko penjanje izgleda jako jednostavno, ono zahtijeva redovne treninge i
uvježbanu tehniku penjanja.

3. OPREMA ZA PENJANJE
▪ Penjačice - cipele koje služe za uspješno postavljanje nogu po izrazito strmom terenu
i sitnim nožištima.
▪ Magnezij karbonat - kao i u sportskoj gimnastici i dizanju utega, za sušenje prstiju i
postizanje boljeg trenja.
▪ U dodatnu opremu spadaju: penjačko uže (60-80m), penjački pojas, ukapčanja –
kompleti, zamka – statično pomoćno uže, gurtna različitih širina i dužina, karabineri
s maticom, vrećica za magnezij...
▪ Kaciga - poželjno koristiti uz ili u stijeni.

4. VRSTE HVATOVA I HVATIŠTA
▪ Hvatišta su mjesta za koje se penjač drži tijekom penjanja po stijeni: da bi se hvatišta
mogla maksimalno iskoristili potrebno je prilagođavanje prstiju koji u ovim
situacijama mogu biti ispruženi ili stisnuti.
▪ Ispruženi prsti znače i odmornije podlaktice, dok stisnuti prsti ograničavaju pokret i
umaraju podlaktice. Za jači hvat potrebno je palac staviti preko kažiprsta i na taj
način ojačati hvatište.
▪ Penjačev zadatak je pogledom odrediti najpovoljniji smjer kretanja i napredovanja, a
imajući pritom na umu i slijedeći najprikladniji pokret na postojećim hvatištima.
▪ Razvijanjem prave tehnike penjanja štedi se puno snage, bolje se upravlja pokretima
te se štedi snaga.

5. ▪ Vrste hvata:
▪ Tramvajac ili nathvat - najlakši hvat u kojem se zbog veličine i oblika hvatišta, može
uhvatiti cijelom šakom.
▪ Stiskavac - koristi se na malim hvatištima (od par mm do par cm), a hvatište se drži
samo prvim člancima prstiju dok je palac položen preko kažiprsta.
▪ Sloper - potpuno otvoreni hvat pri kojem je cijeli dlan u kontaktu s površinom
hvatišta, zahtijeva snagu tetiva.
▪ Siga - hvat pri kojem je palac na suprotnoj strani hvatišta od ostalih prstiju.
▪ Pothvat - položaj palca je iznad ostalih prstiju. Lakše ga je koristiti kad su noge na
višoj poziciji.
▪ Rupa - hvat u kojem se jedan-tri prsta stavljaju u rupu, zahtijeva snagu tetiva.
▪ Jamming - način hvatanja u kojem dio šake, dlana ili prstiju uglavljenih između
stijena, ovisno o veličini prostora.

6. VRSTE PENJANJA
▪ Vrste penjanja definišu se prema načinu penjanja, tipu stijene te uslovima i visini
penjanja.
▪ Način penjanja: slobodan način (napreduje služeći se isključivo rukama i nogama, a
opremu koristi samo kao osiguranje), tehnički način (podrazumijeva uporabu
posebne alpinističke opreme u svrhu napredovanja prilikom uspona)
▪ Tip stijene: prirodna i umjetna
▪ Uslovi penjanja: po suhoj stijeni, po zaleđenoj podlozi, po ledu, tzv. dry tooling
(koriste se cipele s derezama i cepini u rukama)
▪ Visina penjanja: bouldering, kratkim smjerovima, duži smjerovi, tzv. Big wall
smjerovi

7. NOGE I DISANJE
▪ Drugi najvažniji segment penjanja -
noge.
▪ Dobro korištenje nožišta neophodno je
za napredak u sportskom penjanju,
maksimum penjača se postiže upravo
jakim opterećenjem na stope.
▪ Uz planiranje, te kretanje ruku i nogu,
četvrti važan segment penjanja jest
disanje.
▪ Pravilno disanje prilagođeno pokretima
smanjujeosjećaj umora jer disanje
dovodi kisik u mišiće.
▪ Na stijeni je disanje način vježbanja
koncentracije i samokontrole
▪ Kao i kod hvatova za ruke, postoje i
različita nožišta:
▪ Polica - najlakše nožište u kojem je
moguće dobro postaviti penjačicu i
iskoristiti nožište.
▪ Mala polica - nožište na koje stane vrh
penjačice ili njihov vanjski ili unutarnji
rub.
▪ Rupa - težak oblik hvatišta jer je teško
penjačicu ugurati u nju.
▪ Sloper - hvat penjačice na stijeni bez
izbočina, dok se oslonac stvara trenjem
penjačice o stijenu.
▪ Jammimg - kao i kod hvatišta za ruke,
vrsta nožišta u koje se uglavljuje
penjačica, odnosno češće samo njezin
dio.

8. VRSTE POMAKA U PENJANJU
▪ Frontalno napredovanje je ono koje se kao osnovni pokret uči na početku susreta sa
sportskim penjanjem. Stijena je frontalno ispred penjača, noge su široko raširenije i
daju osjećaj sigurnosti, a ruke su ispružene kako bi se imao dobar pogled na stijenu.
▪ Vertikalni pomak je zapravo jednak kao frontalno napredovanja, samo se kreće
okomito. Da bi se održala ravnoteža, ruka koja se koristi hvatištem mora biti
suprotna nozi koja se odguruje.
▪ Lateralni pomak je frontalni pokret pri kojem se kreće bočno, pa se težina tijela
prebacuje u tom smjeru. U ovim pokretima, težina je na nogama.

9. PREDNOSTI SPORTSKOG PENJANJA
▪ Sportsko penjanje je odličan motiv za promjene u prehrani.
▪ Tokom penjanja kardiovaskularni i energetski sistem se izlažu naporu koji može biti
visokog i kratkotrajnog, ali i niskog i dugotrajnog intenziteta.
▪ Pozitivno djeluje na proporcionalan razvoj snage svih dijelova tijela i
intermuskularnu koordinaciju, ali i maksimalnu pokretljivost u svim zglobnim
tijelima.
▪ Motorički, posebno koordinacijski je jedan od najsloženijih sportova uopšte.
▪ Sobzirom da se penjač konstantno nalazi u teoretski opasnom okruženju, ovaj sport
ima jak uticaj na emotivno – intelektualne funkcije.
▪ Sportsko penjanje potiče lučenje adrenalina i niza drugih hormona koji imaju
blagotvoran antistres učinak i daju posebnu dozu zadovoljstva.

10. ZAKLJUČAK
▪ Za razliku od alpinizma smisao sportskog penjanja je savladavanje što težih detalja
stijene “slobodnom tehnikom” bez obzira na visinu uspona.
▪ Sportsko penjanje praktikuje se na sportsko penjačkim smjerovima, karakterističnim
prvensteno svojom malom dužinom (8 – 30 metara) i unaprijed postavljenim
sigurnim međuosiguranjima, najčešće spitovima u malim razmacima, čime sportski
smjerovi postaju daleko sigurniji u odnosu na klasične alpinističke smjerove.
▪ Sportsko penjanje je mentalno-fizički sport i razvija osobnost, kao i fizionomiju.
▪ Penjanje je jedan od tri osnovna ljudska pokreta: kretanje (hodanje/trčanje), plivanje i
penjanje.
▪ Gdje god se penje i kojim god načinom, uvijek se ocjenjuje težina uspona na stijenu,
a ne brzina kojom je penjač došao do cilja.