1. FONOLOGIJA
• Jezikoslovna (lingvistička) disciplina koja proučava glasove tj. FONEME, njihovu jezičnu
funkciju i pravila njihove raspodjele.
• Bavi sustavima glasova u jezicima i načinima na koje glasovi funkcioniraju u pojedinim
jezicima – dakle teoretski. Smatra se da svaki jezik ima određen broj fonema (razlikovnih
glasova), koji se u govoru ne ostvaruju uvijek na isti način, već ovise o fonološkoj okolini
(okolnim glasovima, naglasku i sl.). Glasovi koji se doista izgovaraju zapravo su razni
alofoni pojedinih fonema.
• Alofoni su različiti glasovni ostvaraji istoga fonema. Oni ovise o okolnim glasovima, npr.
fonem m različito se ostvaruje u riječima bombon i mačka, a fonem n različito se
ostvaruje u riječima banka i nada. Stoga kažemo da se u navedenim primjerima /m/ i /n/
ostvaruju različitim alofonima.
• Fonologija je mlada disciplina nastala na prijelazu između 19. i 20. stoljeća, a razradio ju
je Ferdinand De Saussure. (Kao samostalna disciplina razvila se 20-ih godina 20.st u
Praškoj školi.)
2. FONETIKA
Jezikoslovna (lingvistička) znanost koja proučava način na koji se zvukovi proizvode, prenose i
primaju. Bavi se artikulacijom, percepcijom i fizičkim svojstvima glasova – dakle deskriptivno
(opisno).
Postoje 3 grane fonetike:
a. Artikulacijska – bavi se izgovorom tj. proizvodnjom glasova (govorni organi, njihova funkcija
itd.).
b. Auditorna ili slušna – bavi se opažanjem (prijemom i percepcijom) glasova od strane
slušatelja.
c. Akustička – proučava fizički prijenos zvukova govoram (kako glas ide od govornika do
slušatelja)
3. FONEM
• Najmanja jezična jedinica koja nema svoje značenje, ali ima razlikovnu ulogu.
Iva je tužna. /t/
Iva je dužna. /d/
Iva je ružna. /r/
Alofon je glasovna varijanta fonema, (npr. Anka, banka)
6. GLASOVI S OBZIROM NA PROLAZ ZRAČNE STRUJE MOGU
BITI:
SAMOGLASNICI
(slobodan prolazak zračne struje)
- a, e, i, o, u
- slogotvorno R
- dvoglas ie
SUGLASNICI
(zapreka prolasku zračne struje)
b, c, č, ć, d, dž, đ, f, g, h, j, k, l, lj, m, n, nj, p,
r, s, š, t, v, z, ž
7. PODJELA GLASOVA PREMA MJESTU TVORBE
• :
naziv mjesto tvorbe glasovi
dvousnenici (bilabijali) usne se dodiruju b, p, m
zubnousnenici (labiodentali) gornji zubi dodiruju donju usnu f, v
zubnici (dentali) vrh ili prednji dio jezika dodiruje
zube
d, t, n, c, z, s
desnici (alveolari, dešnjaci) jezik dodiruje desni l, r
nepčanici (palatali) srednji dio jezika dodiruje tvrdo
nepce
č, ć dž, đ, š, ž, j, lj, nj
jedrenici (velari) stražnji dio jezika djelomično ili
potpuno dodiruje meko nepce
(jedro)
k, g, h
