škola

1. UPRAVLJANJE RAZREDOM
Lozena Ivanov
Odjel za psihologiju
Sveučilište u Zadru

2. Grupe su važne jer imaju značajan utjecaj i na učinak
grupe u cjelini i na učinak svakog člana grupe.
Pri tome važna:
- veličina grupe
- kohezivnost
- uloge i status svakog člana

3. Formiranje grupa:
1. Faktor prostorne blizine
2. Počinju djelovati mehanizmi simpatije i antipatije
3. Počinje snažniji utjecaj imitacije, identifikacije i
grupnog pritiska
4. Pojavljuju se razlike u ulogama i statusu
5. Formiraju se norme ponašanja
Grupna dinamika – sva zbivanja i promjene u odnosima
pojedinih članova unutar grupe ili odnos među grupama.
Grupa utječe na motivaciju. Biti član grupe pojačava
potrebe koje se izražavaju kao biti prihvaćen od strane
drugih, želju da se utječe na druge, i potrebu da se bude
kompetentan.

4. Sociometrija – služi za mjerenje strukture ljudske
grupe
- status pojedinca u grupi
- odnosi unutar grupe
- stupanj kohezivnosti ili integriranosti grupe
Sastoji se od registriranja pozitivnih i negativnih biranja
koje vrši svaki član grupe (zvijezda, izolirani,
odbačeni)

5. Pojedinci s različitim statusom se različito ponašaju.
Popularni manje prilaze drugima, ali pozitivno reagiraju na
prilaženje drugih.
Odbačeni se ponašaju neadekvatno, ometali su druge,
nisu slijedili pravila igre i ponašali su se agresivno.
Zanemareni slično ali bez agresije.
A kontraverzni oni koji mnogo kontaktiraju s drugima ali su
i agresivni i neprijateljski prema nekim.

6. Stvaranje pozitivne klime u grupi
•podučavanje važnih interpersonalnih vještina i
poticanje razvoja zajedništva grupe
•-očekivanja (najboljeg od sebe i drugih, međusobna
podrška u postignuću)
•-vodstvo (olakšava grupne interakcije i potiče
kohezivnost)
•-norme (koje podržavaju individualni rad, ali i potiču
interpersonalne odnose i zajedničke ciljeve)
•-vrijednost ( uključenost svih i međusobno
uvažavanje)
•-komunikacija (živa i otvorena komunikacija među
članovima)
•-kohezivnost (osjećaj zajedništva u cjelini)

7. Jačanje grupne kohezivnosti
•- donositi slike od prijatelja i pričati o tome kako su se
upoznali
•- svatko napiše biografiju o sebi i ona bude dostupna
drugima
•- staviti imena u kutiju izvući parove, i onda svaki par
o drugom treba reći nešto lijepo
•- objaviti tekst sa imenima, hobijima, interesima
svakog pojedinca
•- grupe formirati na takav način da ne budu uvijek isti
pojedinci zajedno, itd.
• na taj način se razvija prijateljstvo i povjerenje, a time
jača i kohezivnost, što opet dovodi do boljeg postignuća.

8. - naučiti ih da uvijek jedna osoba govori, da svatko
ima pravo na svoje mišljenje.
- koristiti vrijeme u razredu na različite načine
- koristiti različite metode poučavanja, grupno,
individualno, učenje kroz igru, demonstriranje, diskusije,
parlaonice na teme učenja, izlazak na otvoreno, gledanje
filmova, slušanje kazeta, izrada zajedničkih izvještaja, itd.
Što je sat raznovrsniji to je veći interes. Ne leže svim
učenicima svi načini poučavanja, pa će ovako svatko
naći nešto za sebe.
- Uključiti učenike u proces ocjenjivanja

9. •Upravljanje razredom uključuje jednako toplinu i brigu za
učenike kao i kontrolu.
•Osnovno pitanje je da nastavnik zna što želi da učenici
rade kad je on u razredu.
•Svojim ponašanjem nastavnik će poticati određena
ponašanja, i obeshrabrivati neka druga.
•Čak i raspored klupa može naglašavati što se želi od
učenika. Klasičan raspored klupa češće naglašava
orijentaciju prema znanju i poštivanju pravila, a spojene
klupe gdje učenici sjede u krugu naglašavaju pozitivne
odnose i učenje suradnje.

10. Autoritaran nastavnik – krut način upravljanja
razredom i krut odnos prema djeci, posljedica je da su
djeca neprijateljski raspoložena, ograničava učenike, i čini
ih sputanima
Permisivan nastavnik - na postavljaju se nikakve
granice djeci, velika sloboda koja na početku izgleda
primamljivo, na kraju dovodi do dezorganiziranosti, a
može biti shvaćena i kao nezainteresiranost, posljedice –
nezrelost i neodgovornost, nezadovoljstvo i manjak
samokontrole
Demokratski nastavnik – topao odnos, česti razgovori,
postojanje razumljivih, ali čvrstih granica ponašanja,
posljedice - prijateljski raspoložena djeca, kooperativna i
samopouzdana.
Nastavnik ima moć kao stručnjak, legitimnu moć, moć
nagrađivanja, moć prisile, kao osoba koja se sviđa ili
ne učenicima

11. Norme
•– normama se opisuje ono što je među članovima grupe
prihvatljivo ili neprihvatljivo ponašanje.
•- poticati raspravu o njima
•- s vremena na vrijeme neka pravila dodavati, a
neka brisati
•- voditi rasprave o tome da li uvedene norme
vrijede, koriste

12. Utvrditi samo neophodna pravila. Ona služe zato da
naglase usmjerenost na zadatak i minimalna ometanja,
preveniraju ometanja drugih, ili bavljenje drugim
aktivnostima, i promoviraju prihvatljive interpersonalne
odnose.
Ostaviti pravila na općenitijoj razini, jer pokrivaju
različite probleme. Npr. poštuj tuđe vlasništvo i druge
osobe pokrivaju različite probleme od krađa, uništavanja
tuđeg, do ponašanja prema drugima, a opet pravila ne
smiju biti preopćenita tako da budu nejasna učenicima.

13. Pravila moraju biti u skladu s onim što želimo postići. Npr.
ako želimo postići da učenici surađuju, rješavaju probleme
zajedno, ne možemo očekivati potpunu tišinu u razredu.
Također ne postavljati pravila koja se ne mogu izvršiti.
Npr. ne pričati i ne ustajati iz svojih sjedalica, ako
potičemo grupni rad i rješavanje problema, pravo na
mišljenje.

14. Disciplina
•Model discipline se u najvećem broju škola oslanja na
prekršaje i loše vladanje, prije nego na pomoć djetetu da
se nauči bolje ponašati.
•Pokazuje se da vanjska motivacija ima tendenciju
umanjivanja unutarnje. Naši pokušaji ekstrinzičnog
potkrepljivanja djetetova primjerenog ponašanja i vanjske
kontrole njegovog lošeg vladanja dugoročno ne
uspijevaju.
•Samodisciplina čovjeku omogućava korištenje vlastitih
mogućnosti za postizanje cilja i vrijednosti kojima teži. Cilj
svake intervencije trebao bi biti pomoć učeniku u razvoju
samodiscipline. Dijete može naučiti ispraviti svoje
pogreške. U tome mu možemo pomoći. Pri tome ne
stavljamo težište na krivnju ili pogrešku, već nas zanima
kako stvar popraviti. (Što ćeš učiniti da to popraviš?)

15. Najčešća nepoželjna ponašanja u razredu:
•agresivnost (fizička ili verbalna
•nepoštenje (prepisivanje, krađe, varanja)
•prkos prema autoritetu (odbijanje slijeđenja
uputa)
•remećenje rada (pričanje, dobacivanje
papirića i sl.)
•nesudjelovanje u radu (sanjarenje, bavljenje
drugim aktivnostima)

16. Osobito u vrijeme dok se grupa stvara mogući su konflikti
među članovima koji imaju različite potrebe i interese.
Ako se problem zanemari moguće je da će utjecati na
cijelu grupu. Dobro je pokušati riješiti problem:
- Priznati postojanje problema i u tome postići
slaganje
- Jasno definirati što je problem s obje strane
- Koristiti brainstorming za moguća rješenja u čemu
svi sudjeluju
- Diskusija o mogućim rješenjima
- Utvrditi detalje i napraviti plan rješavanja
- Nakon nekog vremena evaluacija

17. Neverbalna komunikacija u razredu
Proces slanja i primanja poruka između dvije osobe, ili
manje grupe osoba, s nekim efektom i nekom
trenutnom povratnom informacijom
Više od 60 % značenja u međuljudskoj komunikaciji
prenosi se neverbalno. Od toga 55 % informacija daje
izraz lica, 38 % glas, a riječi sadrže samo 7 %
informacija.

18. Neki od najvažnijih neverbalnih znakova su sljedeći:
1. Osmijeh, kada se adekvatno upotrebljava, pokazuje
spremnost da se sudjeluje u razgovoru ili zadovoljstvo
onim što je rekao sugovornik.
2. Direktni kontakt očima pokazuje interes.
3. Upotrba paralingvističke komunikacije u
odgovaranju (ton glasa, brzina govora, naglašavanje
pojedinih riječi)
4. Izraz lica koji odgovara onom koji ima osoba koja
govori pokazuje suosjećanje.
5. Položaj tijela koji pokazuje pažljivo slušanje
6. Kimanje glavom pokazuje aktivno slušanje
(obraćanje pažnje).

19. Neverbalna komunikacija ima više značajnih funkcija:
1. Naglašavanje
2. Nadopunjavanje verbalne komunikacije
3. Kontradikcija - neverbalne poruke mogu pokazivati
smisao suprotan verbalnim porukama
4. Reguliranje - kontrola i usklađivanje verbalne
komunikacije među sugovornicima
5. Ponavljanje verbalne poruke
6. Supstitucija (zamjena) za verbalnu komunikaciju

20. Kada su vizualni podražaji prezentirani istovremeno sa
izgovorenom porukom, slušači bolje pamte izgovorenu
poruku ili efikasnije rješavaju problem sa informacijom
sadržanom u poruci.
Informacija sadržana u gesti ne mora se uvijek poklapati
sa informacijom sadržanom u govoru koji ga prati.
Neusklađenost gesta-govor događa se kada gesta
sadrži informaciju koja je drugačija (iako ne mora biti
kontradiktorna) od informacije sadržane u govoru koji ih
prati.

21. Prijašnja istraživanja ukazuju da geste olakšavaju
učenje, ali i da leksičke geste olakšavaju leksički pristup
tj. produciranje govora s gestom zahtjeva manje napora
za govornika od produkcije govora bez geste.
Kada su djeca na prijelaznoj fazi pri usvajanu koncepta,
često lakše produciraju ideje relevantne za koncept u
gestama nego u govoru. Samo geste s neusklađenom
informacijom su dovodile do poboljšane izvedbe,
odnosno davale su alternativni pristup rješenju

22. Neposrednost je aspekt neverbalne komunikacije koji
uključuje upotrebu komunikacijskih ponašanja koja
smanjuju fizičku i/ili psihološku udaljenost između ljudi.
Najistaknutija profesorova ponašanja neverbalne
neposrednosti: smješkanje, vokalna raznolikost i
ekspresivnost, kontakt očima, geste, opušteni stav,
naginjanje tijela naprijed i fizičku udaljenost.
Nastavnikova neposrednost predviđa 46% varijance
studentovog afekta prema instruktoru, 20% varijance
studentovog afekta prema sadržaju kolegija i 18%
varijance studentovog ponašanja predanosti.
Učitelji rutinski produciraju geste dok predaju djeci i pri
individualnom pristupu, ali i u učionici. Učenici obraćaju
pažnju na te geste i često pritom prikupljaju značajnu
količinu informacija od tih gesti koje se ne nalaze nigdje u
profesorovom govoru.

23. Neverbalne komunikacijske vještine utječu na
akademsko postignuće i socijalnu kompetentnost preko
individualnih odnosa koji studenti razvijaju u učionici. Oni
koji su uspješni pri slanju i primanju neverbalnih poruka,
vjerovatnije će biti bolje prilagođeni pri uključivanju,
razvijanju i održavanju pozitivnih odnosa sa učiteljem i
vršnjacima.
Postoji značajna pozitivna povezanost između
instruktorove neposrednosti i studentovog kognitivnog
učenja. Iako sva ponašanja nisu bila jednako značajna
(npr. vokalna ekspresivnost, smješkanje razredu,
opušten stav su najznačajniji) - postoji linearni odnos
između neposrednosti i kognitivnog učenja.