Drzavno-pravni razvoj BiH

1. DRŽAVNO-PRAVNI RAZVITAK
BOSNE I HERCEGOVINE
Prof. dr. Omer Hamzić
Viši asistent Benjamina Londrc, MA
Kiseljak, 2017/18. godine

2. BOSNA I HERCEGOVINA ZA VRIJEME
AUSTRO-UGARSKE UPRAVE
 I. HABSBURŠKA CAREVINA I NJENA UPRAVNA STRUKTURA
 II. ORGANIZACIJA VLASTI U BIH 1878. - 1918.
 III. NACIONALNO-POLITIČKI KURS OKUPACIONE UPRAVE
 IV. ORGANIZACIJA VJERSKIH ZAJEDNICA
 V. POLITIČKE STRANKE
 VI. ANEKSIJA BOSNE I HERCEGOVINE
 VII. BOSANSKOHERCEGOVAČKI USTAV I SABOR

3. I. HABSBURŠKA CAREVINA I NJENA UPRAVNA
STRUKTURA
 1. Porijeklo Habsburške carevine
 2. Austro-ugarska nagodba – dualizam
 3. Trijalizam

4. 1. Porijeklo Habsburške carevine
 a) Jedna od najvećih i najdugovječnijih evropskih vla-darskih
familija – od 13. st. do 1918. (Svetim rimsko-nje-mačkim
carstvom vladali su skoro 400 g.);
 b) Habsburška carevina je nastala nakon bitke na Moha-ču
1526. godine – iz historijske nužde, kao bedem prodo-ru
Osmanlija u Evropu;
 c) Od uspješne odbrane Beča 1683. (i Karlovačkog mira 1699.)
do Napoleonovih ratova i Bečkog 1815. i Berlin-skog kongresa
1878.

5. a) Jedna od najvećih i najdugovječnijih.
evroposkih vladarskih familija – od 13. st. do
1918.
 (1) Svetim rimsko-njemač. carstvom vladali skoro 400 g.
 (2) Porijeklo: iz Donje Austrije (Beč), širenje: brakovima
 - Sretna (felix) Austrija: “pušta drugima da ratuju“, dok ona
sklapa brakove (više su se širili tako nego ratovima),
 - Car Karlo V - 1519. naslijedio Špansko kraljevstvo (sa
posjedima u Americi),
 - Ferdinand (brat Karla V) 1526. u jeku osmanske navale,
naslijeđuje Češku, Ugarsku i Hrvatsku;
 (3) Španska grana dinastije izumrla je početkom 18. st., dok su
bečki Habsburzi vladali Svetim. rim. carstvom do 1806.,
Austrijom do 1866, i Austro-Ugarskom do 1918.

6. b) Habsburška carevina je nastala nakon bit-ke na
Mohaču 1526. godine – iz historijske nužde, kao
bedem prodoru Osman. u Evropu
 (1) Habzburška monarhija nastala iz historijske nužde: odbrana
od Osmanlija;
 - Usljed direktne ugroženosti od Osmanlija, Habsburgovci uz
svoju krunu nastoje vezati što više zemalja i pokrajina
 - Poslije Mohača, Habzburgovcima se priklanja hrvatsko i
ugarsko plemstvo – nastaje personalna unija;
 (2) Izreka da je Habzburška monarhija - „nenamjerno djelo
Sulejmana Veličanstvenog i njegove velike pobjede na Mohaču“,
u osnovi je tačna;

7. c) Od uspješne odbrane Beča 1683. (i Karlo-
vačkog mira 1699.) do Napoleonovih ratova i
Bečkog 1815. i Berlinskog kongresa 1878.
 (1) Nakon rata od 1683. – 1699. otklonjena opasnost od
Osmanlija (u savezu sa Mletačkom Rep. potiskuju ih iz Ugar.,
Slavonije, Bačke, Transilvanije, Like i Dalmacije);
 (2) Iako je to bio kraj historijske odbrambene misije Habz-
burške carevine, ona ipak opstaje: vodi više osvajačkih ratova i
postaje nosilac velikogermanske ekspanzije „Juriš na istok“
(Drang nach Osten);
 - Na Bečkom kongresu 1815. (poslije Napoleonovih ratova,
dobija sve teritorije Mlet. Republ,. koju je Napol. srušio, 1797.:
na Jadranu, na Balkanu i sjevernoj Italiji);
 - Na Berlinskom kongresu 1878. – svoja osvajanja defi-nitivno
završila okupacijom BiH, 1878.

8. 2. Austro-ugarska nagodba (1867.) – dualizam
 a) Austrija u epohi prosvijećenog apsolutizma i jačanja
centralizma;
 b) Interes, pa i opstanak Habsburškog carstva posebno je
ugrožen borbom za ujedinjenje Italije i usponom i jača-njem
Pruske u Njemačkom savezu;
 c) Nakon teritorijalnih gubitaka u ratovima sa Pruskom i
Italijom, javlja se ideja dualizma, po kojoj je zaključena Austro-
Ugarska nagodba, 1867..

9. a) Austrija u epohi prosvijećenog apsolutiz-ma i
jačanja centralizma
 - U doba feudalizma austrijska carevina je bila osobena
zajednica različitih srednjovjekovnih država i pokrajina koje su
priznavale vladare iz dinastije Habzburga, zadrža-vajući veliku
samostalnost;
 - Od početka 18. st. sa epohom prosvijećenog apsolu-tizma jača
centralizam, tako da se 1724. prvi put javlja termin Austrijska
monarhija kao oznaka svih habzburških posjeda,
 - Sa jačanjem nacionalnih država u 19. st. dovodi se u pitanje
opstanak takve centralizovane monarhije;

10. b) Opstanak Habsburškog carstva ugrožen je
ujedinjenjem Italije i usponom i jačanjem Pruske
u Njemačkom savezu.
 (1) Interesi Austrije posebno su ugroženi
 - borbom za ujedinjenje Italije i
 - usponom i jačanjem Pruske u Njemačkom savezu,
 (2) U oba slučaja Austrija je poražena, teritorijalno i politički
reducirana na svoje ugarske i slavenske posjede,
 - U ratu sa Italijom, 1859. pretrpjela je poraz i izgubila sve svoje
teritorije u sjevernoj Italiji;
 - U ratu sa Pruskom, 1866. pretrpjela je poraz i izgubila vođstvo
i primat u Njemačkom savezu;

11. c) Nakon teritor. gubitaka u ratu. sa Pruskom i
Italijom, javlja se ideja dualizma, po kojoj je
zaključena Austro-Ugarska nagodba, 1867.
 (1) Glavne odredbe Nagodbe:
 - personalna unija dvije države (austrij. car i ugarski kralj),
 - dva odvojena parlamenta i dvije odvojene vlade i
 - samo tri zajednička ministarstva: spoljni poslovi, vojska i
finasije;
 (2) Austro-Ugarskom nagodbom (1867.), ozakonjena je politička
prevlast Nijemaca i Mađara u Habsburškoj mo-narhiji - na štetu
brojnih slavenskih naroda.
 (3) Nakon sklopljene nagodbe, česti su termini: Cislaj-tanija za
austrijske i Translajtanija za ugarske posjede – po graničnoj
rijeci Lajti (Leithe)

12. Austro-Ugarskom nagodbom iz 1868., država je
podijeljena na austrijski i ugarski dio

13. 3. Trijalizam
a) Ideja trijalizma – javlja se još od revolucije 1848. g. – nasuprot
apsolutizmu, centralizmu i dualizmu - pojačana poslije Austro-
Ugarske nagodbe, 1867.;
b) Hrvatski sabor sastaje se 1861. i posebnim odlukama ističe
samostalnost Trojedne kraljevine u okviru Austrije kao složene
države;
c) Ideja trijalizma (treće države) ponovo oživljava poslije
okupacije BiH 1878., ali je ipak bila nerealna - što će odrediti
poseban status BiH u Monarhiji;

14. a) Ideja trijalizma - još od revolucije 1848. –
nasuprot apsolutizmu, centralizmu i dualizmu -
pojačana poslije Austro-Ugarske nagodbe, 1867.;
- Suština ideje trijalizma: političko ujedinjenje južnosla-venskih
naroda i federalizacija Monarhije – kao protiv-teža vladajućim
Germanima i Mađarima:
- Nade u trijalizam oživljavaju nakon poraza Monarhije od Italije i
Franc. 1859., te pada Bahovog apsolutizma,
- Car Farnjo Josif bio je prisiljen da obnovi ustavnost u Monarhiji,
i dozvoliti sazivanje svih predstavničkih tijela, pa i Hrvatskog
sabora,

15. b) Hrvatski sabor sastaje se 1861. i posebnim
odlukama ističe samostalnost Trojedne kra-ljevine
u okviru Austrije kao složene države
 (1) Suština tih odluka je sljedeća:
 - pitanje „užeg saveza“ Hrvatske sa Ugarskom tek treba
raspraviti - dotle su ove dvije države u personalnoj uniji, vezane
samo ličnošću vladara, koji je u isto vrijeme aus-trijski car,
hrvatski i ugarski kralj.
 - Posebno je važno da je ovaj sabor, sa stanovišta trija-lizma,
ozakonio ravnopravnost Srba i Hrvata i ukazao na neophodnost
povezvanja Južnih Slavena;
 (2) Odluke Hrvatskog sabora i sva ova nadanja Južnih Slavena
bila su neostvarljiva - vrhovi Monarhije su se priklonili i
prihvatili ideju dualizma.

16. c) Ideja trijalizma ponovo oživljava poslije
okupacije BiH 1878., ali je ipak bila nerealna - što
će odrediti poseb. status BiH u Monarhiji
 (1) Suština ideje: da se ujedinjenjem slovenačkih pokra-jina sa
Hrvatskom, Slavonijom i Dalmacijom, te BiH, stvori jedna moćna
- treća državna cjelina, sa središtem u Zagrebu, koja bi
uravnotežila germanske i mađarske, sa slavenskim interesima u
Monarhiji.
 (2) Ostavrljivost ideje: težnja za ujedinjenjem bila je
neostvarljiva, kako zbog međunarodne, tako i zbog unutrašnje
situacije u Monarhiji, pa je ta konstelacija odnosa i odredila
osoben razvitak i državno-pravni položaj BiH u okviru
Habsburške monarhije.

17. II. ORGANIZACIJA VLASTI U BiH 1878. - 1918.
1. Pravni osnovi okupacionog režima
2. Zakon o upravljanju BiH
3. Administrativna organizacija i upravna vlast
4. Zemaljska vlada za BiH (formir. 29.10.1878.)
5. Odbrambeni zakon za BiH, 4. 11. 1881.
6. Kallay i njegova uprava

18. 1. Pravni osnovi okupacionog režima (glavni
međunarodni akti)
 a) Član 25. Berlinskog ugovora):
 b) Carigradska (Novopazar.) konvencija - 21.4.1879. garantuje:

19. a) Član 25. Berlinskog ugovora, 1878.
 (1) Čl. 25 Berlinskog ugovora je odredio (dao) Austro-Ugarskoj:
 - mandat kao pravo zaposjedanja i upravljanja BiH i
 - pravo da na području Novopazarkog sandžaka drži svoje
garnizone (uz naknadni sporazum s Portom);

20. c) Carigradska (Novopazarska) konvencija -
21.4.1879.
 (2) Carigradska (Novopazarska) konvencija - 21.4.1879.
garantuje:
 - suverenitet sultana nad BiH;
 - vjerske slobode i posebna prava muslimanima (lična i
imovinska);
 - održavanje veze sa duhovnim poglavarom u Carigradu;
 - samofinansiranje uprave u BiH;

21. 2. Zakon o upravljanju BiH
a) Usvojen paralelno u oba parlamenta, utvrđuje njihovu
nadležnost i nadzor nad privremenom upravom u BiH;
b) Zakon proklamuje saglasnost političkih vrhova Monar-hije o
nepovredivosti njene dualističke strukture, pa se oprezno
pristupalo svim promjenama;

22. a) Usvojen paralelno u oba parlamenta, utvrđuje
njihovu nadležnost i nadzor nad privremenom
upravom u BiH
(1) Usvojen je paralelno u parlamentima Austrije i Ugarske, 22. 2.
1880., nakon dugotrajnih političkih rasprava i raz-jašnjenja
između Beča i Pešte i utvrđuje;
 - da nadzor nad privremenom upravom u BiH pripada
zajedničkoj vladi, ali da se pravci i načela te uprave ne mogu
utvrđivati bez saglasnosti vlada oba dijela Monar-hije;
 - da se bez saglasnosti oba parlamenta ne može promi-jeniti
odnos u kojem se BiH nalazi prema Monarhiji;

23. b) Zakon proklamuje saglasnost političkih vrhova
Monarhije o nepovredivosti njene dualističke
strukture
 (1) Svaki radikalniji upravno-politički zaokret u BiH kao
okupiranoj zemlji bi izazvao sljedeće posljedice:
 - doveo bi u pitanje već uspostavljenu dualističku strukturu
Monarhije i
 - izazvao spoljnopolitičke teškoće - pošto bi se mogao shvatiti
kao povreda sultanovog suvereniteta;
 (2) U biti je zadržana zatečena administrativno-upravna
organizacija BiH zato što vlade ni Austrije, ni Ugarske. nisu bile
spremne finansirati radikalnije promjene u BiH, (pa se oprezno
pristupalo svim promjenama);

24. 3. Administrativna organizacija i upravna vlast
a) Zadržavajući zatečenu osmansku administrativnu orga-nizaciju
uprave u BiH, Austro-Ugarska je samo promi-jenila nazive
pojedinih upravnih jedinica ili organa;
b) Austro-Ugarska je zadržala zatečenu osmansku admini-
strativno-teritorijalnu podjelu (6 liva – okruga) i općinsku
samoupravu;

25. a) Zadržavajući zatečenu osmansku admini-
strativnu organizaciju uprave u BiH, Austro-
Ugarska je samo promijenila nazive pojedi-nih
upravnih jedinica ili organa;
 (1) promjena naziva upravnih jedinica:
 - Bosanski Vilajet je postao Reichsland,
 - sandžaci ili live postaju okruzi,
 - kaze (srezovi), preimenovani su u kotare,
 - nahije su postale kotarske ispostave;
 (2) promjena naziva pojedinih organa:
 - Umjesto valije - Zemaljski poglavar (Landesscief),
 - mutesarifi (upravnici sandžaka) postali su okružni
predstojnici, a
 - kajmakami ili mudiri (upravnici srezova) postaju kotarski
predstojnici.

26. b) Austro-Ugarska je zadrž. zatečenu osman-sku
administrativ-teritorijalnu podjelu (6 liva –
okruga) i općinsku samoupravu
 - Zadržano je 6 sandžaka (liva), odnosno okruga: Sar., Travnik,
Mostar, Tuzla, B. Luka i Bihać) i 54 kotara, sa 23 kotarske
ispostave
 - Pored navedene državne strukture, okupacija je u BiH zatekla i
sistem općinskih samouprava u okviru seoskih općina (džemati)
i gradskih općina ili beledija.

27. 4. Zemaljska. vlada za BiH (formirana 29.10.1878.)
 a) Početak (1879.) struktura (3 plus 3 odjela), i funkcioneri
(zemaljski poglavar, šefovi odjeljenja civilni adlatus);
 b) Vrhovnu upravnu vlast nad BiH imala je Zajednička
austrougraska vlada, preko Zajedničkog ministarstva finansija i
Bosanskog biroa u Beču

28. a) Početak (1879.) struktura (3 plus 3 odjela), i
funkcioneri (zemaljski poglavar, šefovi odjeljenja
civilni adlatus)
 - Vlada je počela sa radom 1.1.1879. sa tri odjela: za unutrašnju
upravu, za finansije i pravosuđe, kasnije su formirana još tri:
privredni, za prosvjet. i tehnički odjel;
 - Sastav Vlade: Zemaljski poglavar (istovremeno je bio i
komand. okupac. korpusa), civilni adlatus (do 1912.) i šefovi
odjeljenja (3 plus 3);
 - Titularni šef vlade bio je zemaljski poglavar, ali je njenim
radom stvarno rukovodio civilni adlatus, potčinjen Bos. birou pri
Zajedničkom ministastvu finansija u Beču;
 - Reorganizacijom Zemaljske uprave, 1912. ukinut je položaj
civilnog adlatusa, pa je rukovođenje vladom povjereno
neposredno zemalj. poglavaru i njegovom zamj.

29. b) Vrhovnu upravnu vlast nad BiH imala je
Zajednička austrougarska vlada
 - Vlada je vlast operativno ostvarivala preko Zajedničkog
ministarstva finansija i Bos. biroa u Beču;
 - Pošto je zemaljski poglavar bio i komandant okupacio-nog
korpusa, tu su funkciju stalno obavljali visoki carski oficiri (to
nije bilo ni u jedoj drugoj pokrajini Austr. Ugar.);
 -Važne nadležnosti u upravnom sistemu vlasti imalo je Zajedn.
ministarstvo vojske: svi poslovi zajedničkih vojnih četa na
teritoriji BiH i Sandžaka, komanda svih BiH trupa i policije, pošta
i telegraf i uprava željezn. pruge B. Luka – Dobrljin.

30. 5. Odbrambeni zakon za BiH, 4. 11. 1881.
 - Nakon višemjeseč. rasprava, uvodi se redovna vojna obaveza –
što nije izazvalo diplomatsku krizu iako je Za-konom narušen
sultanov suverenitet nad BiH;
 - Ali Zakon je izazvao ustanak u istoč. Hercegovini (dec.1881.-
jan.1882.),tzv. Hercegovački ustanak koji je brzo ugušen, ali je to
bilo upozorenje režimu da mora mijanjeti oblik upravljanja (tj.
pripremati aneksiju);
 - Događaji koji su se zbili krajem 1881. i početkom 1882. g.
učvrstili su apsolutističku opciju u organizaciji austro-ugarske
uprave u BiH;

31. 6. Kallay i njegova uprava
 a) Za pripremu aneksije odabran je Benjamin Kallaj: 4. 6. 1882.
postaje Zajednički ministar finansija, kada preuzi-ma upravu
nad BiH;
 b) Vladao je po sistemu prosvijećenog apsolutizma: vladati bez
naroda i istovremeno nešto raditi za pop-ravljanje položaja tog
istog naroda;

32. a) Za pripremu aneksije odabran je Benjamin
Kallaj: 4. 6. 1882. postaje Zajednički ministar
finansija, kada preuzima upravu nad BiH
 (1) Kao najbolji poznavalac situacije imao je zadatak da pripremi
aneksiju BiH, pa je na tom zadatku:
 - Usmjeravao BiH upravu kao da je okupirana BiH već postala
sastavni dio Monarhije;
 - Ojačao ulogu Zajedničkog ministra finansija i ograničio ulogu
ministarstva rata;
 (2) Ojačao administraciju:
 - Vjerovao je u strogo odabrano i visoko obrazovano
činovništvo i rapidno ga povećavao;
 - Krajem osmanske vlasti u BiH bilo je svega 120 činovnika
(1881. – oko 600; 1897. – 7.379, a 1908. – 9739);

33. b) Vladao je po sistemu prosvijećenog apso-
lutizma: vladati bez naroda i istovremeno ne-što
raditi za popravljanje njegovog položaja
 (1) Ipak, nije uspio pokrenuti dublje socijalnostrukturalne i
kulturnopolitičke promjene i izmijeniti državno-pravni položaj
BiH (Ne zanemarujući određ. rezultate na privr. i kulturnom
polju);
 (2) Upravno-politički i ustavni režim u BiH zadržao je do kraja
dva bitna obilježja državnopravnog provizorija:
 - BiH ostala u nadležnosti zajedničke austro-ugarske vlade;
 - Nije izvršeno razgraničenje između vojne i civilne vlasti.

34. Vijećnica u Sarajevu

35. III. NACIONALNO-POLITIČKI KURS OKUPACI-ONE
UPRAVE
 1. Vjera i nacija
 2. Bošnjaštvo ili interkonfesionalno bosanstvo

36. 1. Vjera i nacija
 (1) Politika režima bila je:
 - održati ravnotežu i kontrolisati nacionalne težnje doma-ćeg
stanovništva, te
 - izolirati BiH od nacionalnih pokreta iz okolnih zemalja (Srbije i
Hrvatske);
 (2) Hrvatski nacionalni kurs prvog zemalj. poglavara, gen.
Filipovića, neposredno po okupaciji, naišao je na otpor
vladajućih austro-ug. krugova, pa je već u decembru 1878.
general morao odstupiti;
 (3) Srpske naconalne težnje, Kallay je nastojao neutralisati preko
civilnog adlatusa Fedora Nikolića, a „srpskim kursom“
(dozvolom: upotr. srpskog imena, štampanja lista „Prosvjeta“
ćirilicom itd.) , pridobiti srpsko građanstvo – ali nije u tome
uspio;

37. 2. Bošnjaštvo ili interkonfesionalno bosanstvo
 a) Nova nac. politika B. Kallaya – to je bio pokušaj da se pod
bosanskim (bošnjačkim) nac. imenom okupe sve vjer.-etničke
grupe u BiH (to je bilo pokrenuto još i kraj. osm. upr. – Omer
Paša Latas, Šerif Osman Topal paša)
 b) Kallayeva politika interkonfes. bošnjaštva zakasnila je i već
bila nerealna za sva 3 bosanska nacion. korpusa (sudbina lista
„Bošnjak“ 1891. – Mehmed beg Kapetano- vić - Ljubušak)
 c) Već od kraja 90-tih g. 19. st. bošnjaštvo nije predstav-ljalo
alternativu nacionalnim pokretima u BiH, koji su poč. 20. st.
prešutno postali partneri okupaconoj vlasti;

38. IV. ORGANIZACIJA VJERSKIH ZAJEDNICA
 1. Pravoslavna crkva
 2. Katolička crkva
 3. Islamska zajednica

39. 1. Pravoslavna crkva
 a) Akcija režima za odvajanje Dabrobosanske mitropolije od
Vaseljenske patrijaršije u Carigradu i priključenje Karlovačkoj
patrijarijaršiji – uspjela;
 b) Nakon potpisivanja Konkordata, carskim rješenjem od
20.12.1880. za novog mitropolita dolazi prvi puta Srbin, Sava
Kosanović, 1881.

40. a) Akcija režima za odvajanje Dabrobosan.
mitropolije od Vaseljenske patrijaršije u Cari-
gradu i priključenje Karlovačkoj patrijarijarš.
 (1) Rezultat akcije: zaključenje konkordata sa Carigrad-skom
patrijaršijom, 28. 3. 1880.;
 (2) I pored otpora srpskih građanskih krugova, pravo-slavna
crkva u BiH, dolazi u zavisnost od vlade:
 - Dato pravo austrougar caru da sam imenuje i uklanja
episkope i mitropolita,
 - Patrijaršija pri tome ima samo kanonske formalnosti);
 (2) Za uzvrat, vlada se obavzeuje da:
 - Carigrads. patrijarhu isplaćuje 58.000 zlat. groša godiš.;
 - Episkopi su dobijali stalnu platu od države,
 - Pravo ubiranja crkvenih doprinosa prešlo je na državu.

41. b) Nakon potpisivanja Konkordata, carskim
rješenj. od 20.12.1880. za novog mitropolita
dolazi prvi puta Srbin, Sava Kosanović, 1881.
 (1) Pošto je prethodno „položio u careve ruke izjavu lojalnosti“,
Kosanović je ustoličen 10. 4. 1881.;
 (2) Nakon svega 4 godine službe (1885.), podnosi ostavku i
otvara krizu u odnosima crkve i vlasti, a uzroci su:
 - Što se režim bezobzirno miješao u poslove crkve,
 - Što se rimo-katolička propaganda, uz pomoć vlade „svom
silom okomila na pravoslavlje“;
 (3) Nakon otvaranja krize, slijedi višegodišnja borba za vjersko-
prosvjetnu autonomiju pravoslavne crkve u BiH, koju su vlasti
ozakonile 1905. (prihvatanjem Statuta crkvene i školske
samouprave)

42. 2. Katolička crkva
 a) Od početka režim nastoji reorganizovati katoličku crkvu
 - (1) smanjiti uticaj franjevaca i
 - (2) uvesti svjetovnu crkvenu hijerarhiju u BiH;
 b) Josip Štadler, prvi vrhbosanski nadbiskup – (od 1881. do
smrti 1918.) energični isusovac – sa jasnim i daleko-sežnim
ciljevima:
 - organizacija i izgradnja crkve,
 - pokatoličavanje muslimana,
 - katoličanstvo = hrvatstvo;

43. a) Od početka režim nastoji reorganizovati
katoličku crkvu (1) smanjiti uticaj franjevaca i (2)
uvesti svjetovnu crkvenu hijerarhiju u BiH
 (1) Politika režima izaziva razočarenje franjevaca, koji su bili
privrženi interesima Monarhije, posebno od 1840. kad joj je
Porta priznala protektorat nad katolicima BiH;
 (2) Nastojanje vlasti da franjevce u BiH zamijeni svjetov-nim
svećenstvom (čiji bi izbor mogla kontrolisati), u poč. nije
odobravala ni Sveta Stolica;
 (3) Uz pomoć Štrosmajera i zagrebačkog kaptola, Austro-
Ugarska zaključuje konkordat sa Sv. Stolicom, 8.6.1881. kojim:
 - Franjevci gube privilegije, a
 - U BiH se uvodi redovna katolička hijerarhija;

44. b) Josip Štadler, prvi vrhbosanski nadbiskup – (od
1881. do smrti 1918.) energični isusovac – sa
jasnim i dalekosežnim ciljevima
 (1) Organizaciono-kadravska izgradnja i materijalno jačanje
katoličke crkve u BiH – koja je kretala od nule;
 (2) Pokatoličavanje musliamana - počeo ralizovati odmah i bez
ikakvih zazora (Uredba o konverzijama);
 (3) Hrvatska politika i njeno jačanje kroz jačanje katolič-ke
crkve i njenih institucija kao institucija hrvatstva;

45. 3. Islamska zajednica
 a) Izjava 58 muslim. uglednika o lojalnosti austrijsk. caru;
 b) Čl. 2. Carigradske konvencije, neutrališe efekat izjave o
lojalnosti, zakulisne igre visoke politike (Đula Andraši);
 c) Rasplet krize: rješavanje pitanja prvog poglavara (reis-ul–
uleme) Islamske zajednice u BiH;
 d) Naredbom Ministarstva finansija (24.10.1882.) prove-dena je i
nova organizacija uprave vjerskih i vakufskih poslova muslimana
BiH;
 e) Nezadovoljstvo muslimana i početak borbe za vjersku i
vakufsko-mearifsku autonomiju (prozelitistički nasrtaji);

46. a) Izjava 58 muslimanskih uglednika o lojalnosti
austrijskom caru
 (1) U cilju što bržeg odvajanja muslimana od Carigrada
(strateški cilj) u nov. 1878. vlasti iznuđuju izjavu 58 musli-
manskih uglednika (ali bez imena i jednog potpisnika), kojom
se:
 - izražava lojalnost caru Franji Josifu i
 - traži da se umjesto šej-ul-islama postavi poseban pogla-var
Islamske zajednice u BiH;
 (2) Prekidu veza sa Carigradom opirali su se i BiH musli-mani i
Porta;

47. b) Član 2. Carigradske konvencije, neutrališe
efekat izjave o lojalnosti, zakulisne igre viso-ke
politike (Đula Andraši)
 (1) Efekat izjave 58-osmorice neutralizirao je čl. 2 Cari-gradske
konvencije od 21.4.1879.,- daje pravo BiH mus-limanima da
slobodno održavaju veze sa svojim vjerskim starješinom u
Carigradu;
 (2) Gyula Andrassy - uputa Zemaljskoj vladi u Sarajevu.: „javno
poštovati konvenciju i istovremeno tajno podrža-vati akcije onih
koji su za otcjepljenje od Carigrada“
 (3) U međuvremenu pojavljuju se dvije Fetve muftije Hilmi
Omerovića:
 - prva da BiH muslimani mogu služiti u austrougar. vojsci i
 - druga da se sultan ne može više smatrati vladarom BiH;

48. c) Rasplet krize: rješavanje pitanja prvog po-
glavara (reis-ul–uleme) Islamske zajed. u BiH
 (1) Austro-Ugarska se složila da šejhul-islam iz Carigr. imenuje
vjer. službenike u BiH, ali uz uslov da su iz BiH;
 (2) Zato sprečavaju dolazak Ahmeda Šukri ef., bivšeg
rumelijskog kazaskera (vojn. sudije), na duž. bos. muftije
(imenovan od šejhhul-islama 18.6.1880.);
 (3) Rasplet krize:
 - šejhul-islam povlači svoje prethodno imenovanje i imenuje
sarajevskog muftiju Hilmi Omerovića za bos. muftiju (22.3.1882).
 - Carskim dekretom iz Beča (17.10.1882.), potvrđuje se imenov.
H. Omerovića za bos. muftiju od strane šejul-islama i on tako
postaje prvi reis-ulema IZ u BiH;
 - Istovremeno se imenuju i prvi čl. Ulema medžlisa, čime se
faktički uspostavlja institucija rijaseta, kao jedinstven primjer
takve ustanove u islamskom svijetu.

49. d) Naredbom Ministarstva finansija (24.10. 1882.)
provedena je i nova organizacija up- rave vjerskih
i vakufskih posl. muslim. BiH
 (1) Glavne odredbe Naredbe:
 - Vjerski funkconeri nisu birani, već postavljeni;
 - Car imenuje reisul-ulemu i članove ulema-medžlisa, a ostale
vjerske službenike Zemaljska vlada u Sarajevu;
 - Vjerski organi nisu imali samostalnost: ovlašteni vladin
povjerenik mogao je da mijenja njihove odluke;
 (2) Privremenu komisiju za uređenje vakufskih poslova u BiH,
sred. marta 1883. imenuje Zajed. ministarstvo finans.:
 - Predsjednik je bio sarajevski gradonačelnik Mustajbeg
Fadilpašić, ali samo formlno;
 - Glavnu riječ vode dva vladina izaslanika;
 - Pa pak je stanje vakufa bilo znatno unaprijeđeno;

50. e) Nezadovoljstvo muslimana i početak bor-be za
vjersku i vakufsko-mearifsku autonomi-ju
(prozelitistički nasrtaji)
 (1) Bez obzira na početak sređivanja stanja u IZ BiH, musl. su
imali više razloga za nezadovoljstvo – posebno su bili grubi
prozelitistički nasrtaji katoličke crkve;
 - Incident u blizini Mostara, u maju 1899., izazvao je ma-sovne
proteste, kojim je označen početak borbe BiH mu-slimana za
vjersku i vakufsko-mearifsku autonomiju;
 (2) U borbu za vjersko-prosvjetnu autonomiju, vremenom su,
pored vjerskih i vakufskih zahtjeva, uključeni i
 - agrarni interesi muslimanskih zemljoposjednika, te
 - pitanje političke autonomije BiH.

51. e) Borba za vjersku autonomiju muslimana i
taktiziranje okupacijske vlasti,
 - Davanje vjersko-prosvjetne autonomije, vlasti su taktički
vezivale za rješavanje državno-pravnog statusa BiH (od-gađajući
to tek poslije aneksije),
 - Upravo zbog te naglašene političke dimenzije Pokreta, tek
pola g. nakon aneksije BiH, u aprilu 1909. ozakonjen je Statut za
„autonomiju uprave islamskih vjerskih i vakufsko-mearifskih
poslova“.
 - Statutom „za autonomiju...“ Musl. su dobili pravo da sami
biraju svoje vjer. starješine i samostalno vode poslove vakufa i
svog autonomnog školstva;

52. V. POLITIČKE STRANKE
 1. Opći uslovi političko-stranačkog organizovanja u BiH
 2. Građanske političke stranke
 3. Socijaldemokratska stanka za BiH (SDS)

53. 1. Opći uslovi pol.-stranačkog organiz. u BiH
 a) Građanske političke stranke nastaju početkom 20. stoljeća iz
vjersko-prosvjetnih pokreta, ali nemaju uslova za rad bez
„parlamentarne podloge“;
 b) Otopljavanjem „apsolutizma“ nakon Kallayeve smrti 1903.
stvaraju se uslovi za stranke:
 - ukida se cenzura,
 - rešava pitanje vjerske autonomije,
 - provodi poreska reforma)
 c) pojedini narodni pokreti za vjersko-prosv. autonomiju
pristupaju formalnom stranačkom organizovanju

54. 2. Građanske političke stranke
a) Muslim. narodna organizacija (MNO, 1906., Alibeg Firdus,
jedina koja se postavlja opoziciono prema re-žimu);
b) Muslimanska napredna stranka (MNS, 1908., prohrvat-ska,
Adem-aga Mešić);
c) Muslim. samostalna str. (MSS, 1910., neuspio pokušaj
ujedinjenja sa MNO);
d) „Musliamnska demokratija“ oko lista „Samouprava.“ (1910.,
prosrpska: Osman Đikić i Smajla-aga Čemalović);

55. e) Srpske političke grupe prije osnivanja SNO 1907. (oko listova
Srpska riječ, Narod i Otadžbina);
f) Srpska narod. organizacija (SNO, 1907., potpuna auto-nomija
BiH, bez stava o agraranom pitanju (Sarajevska re-zolucija);
g) Srpska narodna samostalna stranka (SNS, 1907);
h) Hrvatske stranke: Hrvatska narodna zajednica (HNZ) –
građansko-liberalna orijentacija);
i) Hrvatska katolička udruga za BiH (HKU, 18.1.1910.,
klerikalizam, ekskluzivna katolička pol., podrška austrijskih
kršćanskih socijalista;

56. a) Muslim. narod. organizacija (MNO, 1906.,
Alibeg Firdus, jedina koja se postavlja opo-ziciono
prema režimu)
 (1) Osnivana: 3.12.1906. kao prva građ. politička str. u BiH, koja
je istakla svoj progr. i provela svoju formalnu organiz.
 (2) Vođstvo: Egzekutivni odbor, prvi predsj. Alibeg Firdus;
 (2) Program:
 - vjerska i vakufsko-mearifska autonomija.;
 - politička, t.j. državnopravna autonomija BiH pod sulta-novim
suverenitetom.;
 - agrarni zahtjevi: da se seljak-kmet pretvori u običnog
najamnog radnika ili zakupca na veleposjedu;
 (3) Podrška: ogromne većine muslimanskog življa, kao i
zemljoposjednika, koji su držali vođstvo stranke i agrar- no
pitanje postavljali kao općebošnjačko;

57. b) Muslimanska napredna stranka (MNS, 1908.,
prohrvatska, Adem-aga Mešić)
 - Nasuprot MNO - dosta heterogena bošnjačka grupa (kao
pokretači raznih kulturno-prosv. i privredn. akcija, sami sebe
nazivali „naprednim muslimanima“);
 - Osnivačka skupština: Tešanj, 24.–26.8.1908.– za predsj. izabran
Adem-aga Mešić, posjednik iz Tešnja;
 - Program: nije se u biti razlikovao od programa MNO, ali je u
vezi sa nac. pitanjem MNS imala prohrv. orijentaciju.
 - Pred izbore 1910., stranka radi gubitka pristalica odba-cuje
prohrvatsku orijentaciju i mijenja ime (Muslimaska samostalna
stranka.)

58. c) Musl. samostalna str. (MSS, 1910., neuspio
pokušaj ujedinjenja sa MNO)
 - Zaključivši da zbog svoje prohrvatske nac. orijentacije gubi
podršku, vođstvo Musl. napredne stranke 31.1.1910. u svom
programu odriče se prohrvatske nacionalne ideje;
 - Istovremeno, stranka je promijenila ime i dalje djeluje pod
imenom Muslimanska samostalna stranka (MSS).
 - U aprilu 1910., pred saborske izbore – propao pokušaj
ujedinjenja MNO i MSS. - zbog nesporazuma i ambicija
pojedinaca iz vođstva i jedne i druge stranke.

59. d) „Musliamnska demokratija“ oko lista
„Samouprava.“ (1910., prosrpska: Osman Đikić i
Smajla-aga Čemalović)
 - Neposredno pred prve sabor. izbore, iz MNO izlazi grupa
mladih prosrpskih aktivista, koji pokreću list Samouprava kao
organ Muslimanske demokratije;
 - Program: isticali su da je vođstvo MNO zanemarilo soci-jalne i
kulturne probleme muslimanskog naroda, prije svega seljaštva.
 - Formalno nisu bili politička stranka, ali su imali svog kandidata
na prvim saborskim izborima - Osman Đikić, koji je propao
(stvarni vođa grupe bio je Smail-aga Ćemalović iz Mostara.

60. e) Srpske političke grupe prije osnivanja SNO
1907. ( Srpska riječ, Narod i Otadžbina),
 (1) Srpska politička grupa oko lista „Srpska riječ“, Saraj., 1905.
(Program: ekonomski interesi i crkveno-školska autonomija;
lideri: Gligorije Jeftanović, Vojislav Šola i Milan Srškić);
 (2) Srpska politička grupa oko lista „Narod“, Mostar, 1907.
(mlada inteligencija, kritikuje vođe pokreta za vjersku
autonomiju, zalagali se za političku borbu; Lideri: Risto
Radulović i Vasilj Grđić);
 (3) Srpska politička grupa oko lista „Otadžbina“, B. Krajina (mlađi
intelektualci vezani za seljaštvo; program: radikal-no rješenje
agrarnog pitanja; Lideri: Petar Kočić, Vukosav Gruberović)

61. f) Srpska narod. organizacija (SNO, 1907.,
potpuna autonomija BiH, bez stava o agrar-anom
pitanju (Sarajevska rezolucija)
 (1) Sarajevska rezolucija tri srpske političke grupe: „Srp. riječ“,
„Narod“, „Otadžbina“ u Sarajevu, 11.5.1907.:
 - jedinstveno političko djelovanje i formiranje političke stranke,
 - ustavne slobode i parlament, te
 - potpuna autonomija BiH, bez promjene suvereniteta,
 (2) Srpska narodna organ., SNO osnovana je u Sarajevu, 27.–
31.10.1907.,
 - Usvojena Sarajevska. rezolucija kao politički program i pored
upozorenja režima da se taj program ne usvaja;
 - Što se tiče agrarnog pitanja - bez konkretnog stava –
prvenstveni cilj je bio očuvanje saveza sa MNO.

62. g) Srpska narodna samostalna stranka (SNS, 1907)
 - Osnivač: dr. Lazar Dimitrijević, maj 1907., Časopis „Dan“,
 - Napadao vođe pokreta za autonomiju, zalagao se za
radikalno rješenje agrarnog pitanja i prihvatanje Monar-hije,
 - SNS doživljava poraz i gašenje na izborima 1910.)

63. h) Hrvatske stranke: HNZ – građansko-liberal-na i
HKU – klerikalna orijentacija)
 (1) Tek poč. 20. st. u hrvatskom korpusu su se izdiferenci-rale
dvije struje: (1) građanska i (2) klerikalna, koje će se artikulisati
kroz dvije političke stanke: HNZ i HKU;
 (2) Hrv. nar. zajednica (HNZ, 21.2.1908., - građansko-libe- ralna
orijentacija, podrška franjevaca i oslonac na musli-mane:
 - lideri: Nikola Mandić (formalno), dr. Ivo Pilar, tuzlanski advokat
(stvarni strateg, glavni teoretičar i ideolog);
 - Program: (1) BiH=hrv. zemlje, (2) natkonfesionalnost radi
pridobijanja muslimana za hrvatstvo, (3) agrarno pitanje–bez
stava radi muslimana - sukob sa Štadlerom

64. i) Hrvatske stranke: Hrvatska katolička udruga za
BiH (HKU, 18.1.1910., klerikalizam)
 (1) Kada i pored upornih pokušaja nije uspio da na ideji
okupljanja svih katolika u BiH, bez obzira na naconalnost,
preuzme vođstvo HNZ, Josip Štadler , 8.1.1910. osniva svoju
stranku – nazv. Hrvatska katolička udruga (HKU).
 (2) Programski ciljevi HKU:
 - ekskluzivna katolička politika, podrška austrijskih kršćanskih
socijalista
 - Udruživanje Hrvatske i Slovenije i stvaranje južnoslaven-ske
katoličke nacije,
 - Priključenje BiH Hrvatskoj,
 - Brže rješavanje agrarnog pitanja

65. 3. Socijaldemokratska stanka za BiH (SDS)
 a) Izrasla iz sindikalnog pokreta (Glavnog rad. saveza),
osnovana 28.–29.6.1909. pod uticajem austrijskih socijal-
demokrata, službeno glasilo „Glas slobode“,
 b) SDS je bila pod uticajem austrijske socijal-demokratije, ali je
radničko organizovanje u BiH imalo i svojiih speci-fičnosti;

66. a) Izrasla iz sindikalnog pokreta (Glavnog rad.
saveza), osnovana 28.–29.6.1909.
 (1) Osnovana je i bila pod uticajem austrijskih socijal-
demokrata, službeno glasilo „Glas slobode“;
 (2) Uspjesi organizacije radnika (Glav. radnički savez):
 - Zemaljska vlada u 1908. uspostavlja inspekciju rada,
 - Od 1.1.1910. radnici u BiH dobili zdravstveno osiguranje;
 (3) Upornom borbom sindikata i SDS radnici su izborili iste
tarifne uslove koje su imali i njihovi klasni i staleški drugovi u
ostalim dijelovima Monarhije.

67. b) SDS je bila pod uticajem austrijske socijal-
demokratije, ali je radničko organizovanje u BiH
imalo i svojiih specifičnosti
 - Pored GRS, u BiH je djelov. još 20-tak malih zanatlijsko-
radničkih udruženja, organizovanih na vjersko-etničkoj ili
lokalnoj osnovi, sa malobrojnim članstvom;
 - „Zvonaši“ su bili „otcijepljena“ grupa SDS u vrijeme balkanskih
ratova koja klasne podređuje srpskim naco- nalnim konceptima
(povezuje se sa P. Kočićem), proz-vani po listu „Zvono“

68. VI. ANEKSIJA BOSNE I HERCEGOVINE
 1. Međunarodne okolnosti aneksije BiH
 2. Proglas aneksije i njene državnopravne posljedice

69. 1. Međunarodne okolnosti aneksije BiH
 a) Na prolongiranje anksije uticala je: (1) nesaglasnost
austrijske i mađarske strane oko BiH i (2) nepovoljne
međunarodne okolnosti;
 b) Mađarska je tražila aneksiju na bazi podjele BiH: okruzi B.
Luka i Bihać - Mađarskoj, a Sarajevo, Travnik, Mostar i Tuzla –
Austriji;
 c) Mladoturska revolucija - političke posljedice u BiH: zahtjev
MNO i SNO za ustavnim uređenjem ubrzao odlu-ku o aneksiji;

70. a) Na prolongiranje anksije uticala je: (1) ne-
saglasnost austrijske i mađarske strane oko BiH i
(2) nepovoljne međunarodne okolnosti;
 (1) Aneksija BiH je bila dugoročni strateški cilj Austro-Ugarske
vanjske politike – aneksija je, ustvari, bila starija od okupacije;
 (2) Početak aneksije zavisio je od dva ključna faktora:
 - od stanja međunarodnih odnosa (čekala se povoljna
međunarodna situacija),
 - od sporazuma Austrije i Mađarske o načinu uklapanja BiH u
dualističku strukturu Monarhije;

71. b) Mađarska je tražila aneksiju i podjelu BiH: -
okruzi B. Luka i Bihać - Mađarskoj, a okruzi
Sarajevo, Travnik, Mostar i Tuzla – Austriji;
 (1) Austrijska vlada se protivila podjeli BiH po ugarskom
konceptu – pa je car pitanje aneksije odložio za kasnije;
 (2) Povodom krize u Turskoj, Zajednička vlada, 26.8.1896.
zaključuje da se aneksija BiH može izvršiti samo „kad Turska
padne pod likvidaciju“, tj. u fazu raspada;

72. c) Mladoturska revolucija - političke poslje-dice u
BiH: zahtjev MNO i SNO za ustavnim uređenjem
ubrzao odluku o aneksiji
 (1) Mladoturska revolucija: Mladoturci, 24.7.1908. vraćaju u život
liberalni osmanski Ustav iz 1876. g.,
 - Kako je BiH formalno-pravno bila sastavni dio Osman. Carstva,
MNO i SNO pokreću zajedničku političku akciju da i BiH, dobije
svoj ustav.
 - Zajednička deputacija MNO i SNO (predsjednici: Alibeg Firdus
i Gligorije Jeftanović), 7. 9. 1908 predaje predstav-ku austro-
ugarskom ministru finansija Istvanu Burianu;
 (2) Sadržaj srpsko-muslimanske (SNO i MNO) predstavke: ustav
– bez aneksije, građanske i politič. slobode;

73. Manifestacije u Carigradu, jula 1908 povo-dom
proglašenja Ustava

74. 2. Proglas aneksije i njene državnopravne
posljedice
 a) Nema Ustava bez aneksije – proglašenje aneksije 7. 10. 1908.;
 b) Carska proklamacija povodom aneksije;
 c) Vannjsko-političke i diplomatske reakcije (svršen čin);
 d) Smirenje krize (uloga Njemačke), Turska priznaje aneksiju;
 e) Pristalice i protivnici aneksije: unutrašnjo-političke reakcije i mani-
festacije (u BiH);
 f) Glavni protivnici aneksije popuštaju: SNO (3.5.1909.), MNO (8.2.1910.);
 g) Osoben status BiH od okupacije do aneksije: formalno osmanska
provincija, a stvarno pod vlašću Austro-Ugarske,
 h) Poslije aneksije oživljavaju nade u trijali-tičko preuređenje države i
sjedinjenje BiH „u jedno drž. hrvatsko tijelo“

75. a) Nema Ustava bez aneksije – proglašenje
aneksije 7. 10. 1908.
 (1) Nakon srpsko-muslim. predstavke i drugih političkih
događaja, Vlada u Beču zaključuje da se aktuelno pitanje Ustava
može riješiti samo nakon aneksije BiH;
 (2) Čin aneksije pravdao se potrebom donošenja ustava, a za
njegovo donošenje prvi uslov je bio – da se jasno definiše
državno-pravni položaj BiH;
 (3) Konačno, aneksija je proglašena 7. 10. 1908. godine Carskom
proklamacijom stanovnicima BiH.

76. b) Carska proklamacija povodom aneksije
 - Cijeneći sve okolnosti i „političku zrelost“ stanovnika BiH, car
je odlučio da im daruje „konstitucionalne ustanove koje će
odgovarati njihovim prilikama i zajedničkim interesima i stvoriti
na taj način zakonsku podlogu za predstavništvo njihovih želja
i koristi“
 - Prvi i neophodni uslov za uvođenje „ove zemaljske
ustavnosti“ bilo je određenje „jasna i nesumnjiva pravnog
položaja BiH., pa zato car i kralj proteže na nju svoju
suverenost“

77. c) Vannjsko-političke i diplomatske reakcije
(svršen čin)
 (1) Proglasom aneksije Austro-Ugarska je stavila evropske sile
pred svršen čin:
 - izbila je velika diplomatska kriza;
 - oštre osude Engleske, Francuske, Rusije, Italije;
 (2) Najveće uzbuđenje javnosti povodom aneksije BiH bilo je u
Srbiji, Crnoj Gori i Turskoj.

78. d) Smirenje krize (uloga Njemačke), Turska
priznaje aneksiju
 (1) Posredstvom Njemačke, Turska je poslije kraćih prego-vora
sa Austro-Ugar. 26.2.1909., priznala aneksiju: BiH i formalno-
pravno dolazi pod habsburški suverenitet.
 (2) Za tursko priznanje aneksije, Austro-Ugarska se:
 - odrekla garnizona u Novopazarskom sandžaku,
 - isplatila Porti 2,5 mil. funti odštete i dala druge ekonom-ske
koncesije, te
 - obećala punu vjersku slobodu muslimanima u BiH.
 (3) Za smirenje krize presudna je bila Njemačka: stajući uz Aus.-
Ugar., predala ultimatum Rusiji, 21.3.1909. kao naj-vžniji
dokument u krizi (nakon ultimatuma, aneksiju priz-naju Rusija i
Srbija (31.3. 1909.) i C. Gora, 5. 4.1909.

79. e) Pristalice i protivnici aneksije: unutrašnjo-
političke reakcije i manifestacije (u BiH)
 (1) Pristalice: poč. nov. 1909. na „pokonjenje“ u Beč idu:
 - Delegacija bosanskih Srba – pravosl. od 18 članova (pod
okriljem Srp. narodne samost. stranke dr. Lazara Dimitrijevića, uz
pomoć predsj. HNZ, dr. Nikole Mandića)
 - Esad ef. Kulović, sarajevski gradonačelnik i vođa „nap-rednih“
musl., vodi muslimansku deputaciju, od 64 lica;
 - Vrhbosanski nadbiskup dr. Josip Štadler: najbrojnija
deputaciju, sastavljena od 430 lica (katolika),
 (2) Protivnici: jedino oponiraju MNO i SNO koje uporno
odbijaju da priznaju aneksiju, a muslimani svoje neza-dovoljstvo
izražavaju i masovnim iseljavanjem.

80. f) Glavni protivnici aneksije popuštaju: SNO
(3.5.1909.), MNO (8.2.1910.)
 (1) Nakon što je Kraljevina Srbija priznala aneksiju, a „Beograd
dao blagoslov“, delegacija Jeftanovićeve grupe SNO. 3. 5.1909.
odlazi u Beč i Ministru Burianu daje izjavu kojom priznaje
aneksiju.
 (2) MNO se najduže protivi aneskiji:
 - priznaje aneksiju 8.2.1910., tek pred samo sankcionisa-nje
Ustava,
 - to je bio izraz političkog pragmatizma: za legalno dje-
lovanje, uslov je bio priznanje Habsburškog suvereniteta nad
BiH.

81. g) Osoben status BiH od okupacije do aneks-ije:
formalno osmanska provincija, a stvarno pod
vlašću Austro-Ugarske
 (1) U dualističkoj strukturi monarhije, u kojoj su sve pokra-jine
pripadale ili Cislajtaniji (Aust.) ili Translajtaniji (Ugar.), BiH je
stajala kao neko treće zasebno tijelo.
 - Sa stanovišta unutrašnjeg pravnog poretka, BiH je bila treća
država unutar Monarhije (njen pravni sistem raz-likovao se i od
austrijskog i od ugarskog);
 - Sve do donošenja Ustava, BiH nije imala nikakvih samo-
upravnih prava (bila u zavisnom položaju prema Austriji i
Ugarskoj);
 (2) Pravni položaj stanovnika BiH: nisu pravno bili ni aus-trijski,
ni ugarski državljani, već „bih zemaljski pripadnici“.

82. h) Poslije aneksije oživljavaju nade u trijalis-tičko
preuređenje države i sjedinjenje BiH „u jedno
državno hrvatsko tijelo“
 - Aneksija BiH je potakla, posebno u Hrvatskoj i među
hrvatskim političarima u BiH, izvjesne nade u trijalističko
preuređenje Habsburške carevine;
 - U euforiji poslije aneksije, hrvatska javnost je skoro
jednodušno tražila „sjedinjenje Herceg-Bosne sa Hrvat-skom,
Slavonijom i Dalmacijom u jedno državnopravno tijelo.“
 - Nade u trijalizam bile su nerealne – radi ravnoteže države,
Car Franjo Josip ostaje vjeran dualizmu, a BiH corpus
separatum sa nekom vrstom ustava i sabora

83. VII. BOSANSKOHERCEGOVAČKI USTAV I SABOR
 1. Struktura Ustava i njegove institucije;
 2. Sabor;
 3. Ustavni položaj BiH;
 4. Izbori i rad prvog bosanskohercegovačkog sabora;

84. 1. Struktura Ustava i njegove institucije
 a) Ustav i ustavni poredak BiH sadržan je u Ustavu (Šta-tutu) i
još 5 zakona, koje je Car F. Josip sankcionirao 17. 2. 1910.;
 - Izborni red,
 - Saborski poslovni red,
 - Zakon o društvima za BiH,
 - Zakon o skupljanju za BiH i
 - Zakon o kotarskim vijeći-ma
 b) Ustavna ograničenja BiH sabora (velika);
 c) Značaj BiH ustava;

85. a) Ustav i ustavni poredak BiH sadržan je u Utavu
(Štatutu) i 5 zakona 1910., koje je Car F. Josip
sankcionirao 17. 2. 1910.
 (1) Bosanski ustavni poredak kao jednu cjelinu činili su:
 - Zemaljski ustav (Štatut) za BiH svečano proglašen 20. 2.1910. u
Sarajevu;
 - Izborni red, Saborski poslovni red, Zakon o društvima za BiH,
Zakon o skupljanju za BiH i Zakon o kotarskim vijeći-ma
 (2) Bosanski ustavni poredak zasnivao se na ideji tzv.
„piramidalne ustavnosti“: prvobitna minimalna ustavna prava,
zajamčena ovim zakonima „imaju se postepeno proširivati i u
vidu poklona povremeno davati narodu“).

86. b) Ustavna ograničenja BiH sabora (velika)
 (1) Iako je Ustavom BiH definisana kao „jedno jedinstveno
zasebno upravno područje“, vrhovna upravna vlast i dalje je
ostala u nadležnosti Zajedn. ministar. finansija u Beču i
činovničke Zemaljske vlade u Sarajevu;
 (2) Sabor nije mogao imati nikakav uticaj na upravne poslove
(zastupnici nisu čak mogli postavljati ni pitanja vladi o njenom
radu);
 (3) Zakonodavna vlast i dalje je ostala u nadležnosti cara,
odnosno državnih vlada u Beču i Pešti.
 (4) Nadležnost Sabora protezala se „isključivo na bh pos-love“,
na sve njegove zakonske osnove „treba da pri-stanu vlade obiju
država monarhije“, a na sve usvojene zakone morala je doći
„Previšnja potvrda“;

87. c) Značaj BiH ustava
 (1) Uz sva ograničenja, Ustav ipak sa pratećim zakonima uvodi u
politički život tri nove institucije: (a) sabor, (b) ze-maljski Savjet i
(c) kotarsko vijeće;
 (2) Zakonski garantuje osnovna građanska prava i regu-liše
javno udruživanje i sakupljanje, bez čega se ne bi mogao
ostvariti ni minimum parlamentarnog života;
 (3) Dakle, sistem bh ustava obuhvata 4 pitanja:
 (a) sabor sa njegovim izbornim redom,
 (b) zemaljski savjet,
 (c) kotarsko vijeće i
 (d) opća građanska prava.

88. 2. Sabor
 a) Sastavljen je kombinacijom socijalnog, konfesionalnog i
virilističkog kurijalnog sistema, veoma slož. karaktera;
 b) Biračko pravo (muškarci sa 24 godine);
 c) Poslanici po položaju, tzv. virilisti (ukupno 20);
 d) Zemaljski savjet – poseban organ koji je preuzeo sve poslove
komuniciranja Sabora sa ostalim organima vlasti;

89. a) Sastavljen je kombinacijom socijalnog,
konfesionalnog i virilističkog kurijalnog sistema,
veoma složenog karaktera
 (1) Građani su bili podijeljeni po konfesijama u 3 kurije, koje su
se unutar konf. izbornih tijela dijelile na kurije po socijalnoj
osnovi: gradske, seoske, veleposjedničku i kuriju inteligencije;
 (2) Sabor je imao 72 zastupnička mjesta, od kojih je katol.
pripadalo 16, muslimanima 24, pravoslavnima 31 i Jev-rejima 1
zastupnički mandat;
 (3) Specifičnost je što predsjednika i potpred. sabora nisu birali
poslanici, nego ih je na početku svakog zasjedanja imenovao
car, pazeći na konfesionalni redoslijed;

90. b) Biračko pravo (muškarci sa 24 godine), mandat
5 godina
 (1) Aktivno biračko pravo imali su „svi bh. pripadnici muškog
spola koji su na dan izbora navršili 24 godine, „samovlasni su“ i
koji u zemlji stanuju bar godinu dana
 (2) Jedino su žene veleposjednice, ukoliko su plaćale 140 kruna
zemljarine imale aktivno biračko pravo u vele-posjedničkoj
kuriji.
 (3) Pasivno biračko pravo imali su muškarci sa navrš. 30 godina,
ukoliko su uživali sva građanska prava.
 (4) Mandat zastupnika trajao je 5 godina, bez prava birača na
njihov opoziv.

91. c) Poslanici po položaju, tzv. virilisti (ukupno 20)
 - Reisul-ulema, vakufsko-mearifski direktor, sarajevski i
mostarski muftija i po imenovanju najstariji muftija;
 - 4 srpskopravoslavna episkopa, mitropolit i potpredsjedn.
Velikog upravnog i prosvjetnog savjeta Srpske pravoslav-ne
crkve (SPC);
 - Rimokatolički nadbiskup, te oba provincijala (redo-državnika)
franjevačkog reda;
 - sefardski nadrabin;
 - predsjednik Vrhovnog suda; predsjednik Advokatske komore u
Sarajevu, načelnik zemaljskog glavnog grada Sarajeva i
predsjednik Trgovačke i obrtničke komore u Sarajevu;

92. d) Zemaljski savjet – poseban organ koji je
preuzeo sve poslove komuniciranja Sabora sa
ostalim organima vlasti.
 (1) Imao je 9 članova (4 pravoslavna 3 muslimana i 2 katolika), a
birali su ih saborski zastupnici „iz svoje sredine za sav saborski
period“.
 - Zemaljski savjet je imao pravo da na zahtjev Zemalj. vlade daje
izjave ili mišljenja „o takvim javnim poslov., u kojima ima BiH
udjela“.
 - Vlade obje države u okviru Monarhije mogle su preko
Zajedničkog ministarstva finansija. „pitati Zemaljski savjet ili se
on može istim putem obraćati na njih istovjetnim
predstavkama“.
 (2) Predsjednik Sabora istovremeno je bio i predsjednik
Zemaljskog savjeta.

93. 3. Ustavni položaj BiH
 a) Po ustavu, BiH je bila posebna upravna jedinica (teritorium
separatum), poseban pravni subjektivitet i područje zajedničke
uprave dviju država;
 b) Kao treće državno tijelo, ni poslije donošenja ustava, BiH nije
mogla participirati u tzv. zajedničkim poslovima Monarhije, ali
Sabor je bio okvir njenog političkog života;
 c) Već samo osnivanje i funkcija Zemaljskog savjeta posredno su
ukazivali na potrebu da se i u tom pogledu postepeno u
budućnosti osigura određeno mjesto BiH.
 d) Bez obzira na sva ograničenja, bih sabor je bio okvir novih
formi građanskog političkog života u BiH.

94. 4. Izbori i rad prvog bih sabora
 a) Prvi saborski izbori po pojedinim kurijama održ. od 18.-
28.5.1910. (uprkos razlikama, u početku svi zastupnici nastupaju
složno i zajednički prema Vladi);
 b) Rad Sabora: tokom 4 g. bilo je više slučajeva različitog
stranačkog, frakcijskog i koalicionog prestrojavanja, vra-ćanja
mandata;
 c) Zemaljska vlada nije željela da se oslanja isključivo na
muslim.-hrv. koaliciju, već na tzv. „radnu većinu“ od sve 3
konfesiije;
 d) Početkom 1914., Sabor se okupio na svoje IV., posljed-nje
zasjedanje i normalno radio sve do atentata na F. Ferdinanda,
28. 6.1914.

95. a) Prvi saborski izbori po pojedinim kurijama
održ. od 18.-28.5.1910. (u početku svi zas-tupnici
nastupaju složno prema Vladi);
 (1) Rezultati izbora:
 - SNO osvojila sve pravoslavne mandate (31),
 - MNO sve muslimanske mandate (24);
 - od ukupno 16 katoličkih mandala, HNZ 12, a HKU 4
mandata;
 (2) Većina građanskih političara smatrala je da Sabor, bez
obzira na sva ograničenja, otvara jedno novo doba u
političkom životu BiH (osnova za poboljšanje ustavnog
položaja BiH);

96. b) Rad Sabora: tokom 4 g. bilo je više sluč.
različitog stranačkog, frakcijskog i koalicio-nog
prestrojavanja, vraćanja mandata
 (1) Međustranački sukobi došli su do posebnog izražaja u toku
rasprave o Zakonu o fakultativnom otkupu kmetskih selišta, kao
najznačajnijem zakonu kojim se Sabor bavio.
 (2) Još prije otvaranja debate o tom zakonu, sklopljen je
sporazum o zajedn. glasanju između MNO i dviju hrvats.
političkih stranaka (hrvatsko-muslimanski pakt)
 (3) Nakon sklapanja hrvatsko-musl. pakta: ujedinjenje MNO i
MSS u UMO, rascjep u SNO (12 zast. glasalo za zakon), Hrvati
„paktu“ daju naconalno-politički značaj (kao - muslimani za
hrvatstvo, što oni odbijaju)

97. c) Zemaljska vlada nije željela da se oslanja
isključivo na muslim.-hrv. koaliciju, već na tzv.
„radnu većinu“ od sve 3 konfesiije
 (1) Što se tiče srpskog bloka, Gligorije Jeftanović, vođa tzv. srps.
privredničke grupe („Srp. riječ“), stalno se kolebao između
ulaska u vladajuću „radnu većinu“ ili u opoziciju.
 - Konačno je 12 posl. Jeftanovićeve grupe, pošto ih je odbacila i
vlada i opozicija bilo prisiljeno vratiti mandate, 13. 9. 1913.;
 - Na dopunskim izborima, u decembru iste godine, njiho-va
mjesta je, uz podršku vlade, popunio advokat Danilo Dujmović
sa svojim pristalicama;
 (3) Vladina radna većina i opozicija bile su etnički razno-rodne,
odnosno mješovitog sastava;

98. d) Poč. 1914., Sabor se okupio na svoje IV.,
posljednje zasjedanje i normalno radio sve do
atentata na F. Ferdinanda, 28. 6.1914.
 (1) Tokom ovog zasjedanja (od poč. 1914.), Sabor je pokušavao
pokrenuti pitanje predstavljanja BiH u Dele-gacijama;
 - Tih mjeseci bavio se pitanjima upotrebe i naziva služ- benog
jezika, agrarnim pitanjima i planovima o pret-varanju
fakultativnog u obavezni otkup kmetova.
 - Svi ovi procesi, pravci i pitanja u bosanskoj politici, prekinuti
su Prvim svjetskim ratom;
 (2) Sutradan, nakon sarajevskog atentata, Sabor se sastao na
svoju komemorativnu sjednicu, koja je i bila posljednja sjednica
tog tijela.