5.
Nacionalni park Biogradska gora osnovan je 1952.
godine. Smešten je u prostoru severoistočne Crne Gore,
između reka Tare i Lima, u središnjem delu planine
Bjelasice, zahvata površinu od 5.650 hektara.
Omeđen planinskim visovima, ispresecan potocima i
uvalama, ukrašen prelepim jezerima, okićen vekovnim
šumama i pitomim livadama, predstavlja veličanstven
dar prirode.
6.
7. Nacionalni park Biogradska gora
• Najznačajnija prirodna vrijednost ovog nacionalnog parka je prašuma
Biogradska gora,koja zauzima površinu od 1600 hektara.Ima karakter strogo
zaštićenog rezervata.
• U srcu prašume smestilo se prekrasno Biogradsko jezero,najveće i
najpoznatije u nizu ledničkih jezera na području nacionalnog parka. U bistroj
jezerskoj vodi ogleda se sva ljepota drevne šume dajući joj modro-zelenu boju
i čineći pejzaž takvim da ostavlja utisak duboke impresije.
• Znamenitosti prešumskog rezervata,ostale prirodne vrednosti i pejzažne
ljepote nacionalnog parka kandiduju ovo područje za uključenje u svetsku
prirodnu baštinu i meĎunarodni ekološki progrm „Čovek i biosfera“
8.
9. • Skadarsko jezero
• Nacionalni park Skadarsko
jezero se nalazi na granici
izmeĎu Crne Gore i Albanije.
Crnoj Gori pripada 60% jezera
dok je ostalih 40% na teritoriji
Republike Albanije.
Crnogorski deo jezera sa
priobaljem, površine
40.000ha,proglašen je
nacionalnim parkom
1983.godine.
• Živopisno i po mnogo čemu
jedinstveno Skadarsko jezero
smestilo se u zetskoskadarskoj
kotlini,zadržavajući rekom
Bojanom kontakt sa
Jadranskim morem, od kojeg ga
je u dalekoj prošlosti odvojio
lanac visokih planina.
13. Nacionalni park Lovćen
Nacionalni
park Lovćen
se nalazi u
jugoistočnom
delu Evrope,
u Crnoj Gori.
Nacionalni
park
obuhvata
centralni i
najviši deo
lovćenskog
masiva,
površine
6.220
hektara.
smešten u
jugozapadno
m delu Crne
Gore, uzdiže
se sa ivica
jadranskog
basena,
zatvarajući
tako duge i
vijugave
bokeljske
zalive, čineći
14. Nacionalni park
Lovćen uzanom prostoru
• Na relativno
sreću se brojni i raznovrsni
oblici reljefa, naglašeni u
središnjem delu planine, gde se
Lovćen najviše izdigao
Štirovnikom i Jezerskim vrhom.
Padine planine su kamenite, sa
brojnim škrapama, jamama i
dubokim vrtačama, dajući
krajolicima specifičan izgled.
• Nalazeći se na granici dve
sasvim različite prirodne
celine, mora i kontinenta,
Lovćen trpi uticaje oba
klimatska tipa. Specifičan spoj
životnih uslova uslovio je razvoj
16. Prokletije
• Nacionalni park
Prokletije je peti
nacionalni park u Crnoj
Gori, proglašen 2009.
godine[1]. Zahvata
površinu od 16.630
hektara i u okviru njega
su dva rezervata prirode —
Hridsko jezero i
Volušnica. Zona zaštite
oko parka je 6.252
hektara[2]. Prokletije se
odlikuju karakterističnim
krečnjačkim reljefom i
lepotama koji su uticali
na proglašenje za
zaštićeno područje od
nacionalnog značaja.
17. Prokletij
e
• Nacionalni park
Prokletije ograničen
je sa juga visokim
grebenima planine i
albanskom granicom,
na zapadu je reka
Grnčar, na severu
Gusinjsko-plavska
dolina i najzad na
istoku planina
Bogićevica[3]. Ukupna
površina je oko 16.600
hektara sa okolnom
zaštitnom zonom od
približno 6.200
19. Durmito
Durmitor je planina i nacionalni park u Crnoj
r
Gori. Smatra se da ime Durmitor potječe od
keltskih riječi koje znače "planina puna vode.”
Predjeli Durmitora, po ljepoti i neokrnjenosti
rijetko i autentično djelo prirode, proglašeni
su nacionalnim parkom 1952. godine. smješten
na sjeverozapadu Crne Gore, park obuhvaća
osnovni masiv Durmitora sa kanjonima Tare,
Drage i sušice i gornji dio kanjonske doline
Komarnice, zauzimajući površinu od 39 000 ha.
20. Durmitor
• Sva raskoš prirodnih
ljepota, ambijentalnih i
kulturnih vrijednosti
Durmitora i rijeke Tare,
preovladala je da se
nacionalni park Durmitor
uvrsti u popis Svjetske
kulturne i prirodne
baštine, odlukom
MeĎunarodnog odbora za
Svjetsku kulturnu i
prirodnu baštinu, u
Parizu 1980. godine, dok je
rijeka Tara i njena
kanjonska dolina,
UNESCO-vim programom
Čovjek i biosfera 1977.
godine uvrštena u svjetske
ekološke rezervate biosfere
(površine 32,000 ha).
21. •
•
•
D u r mi
t o ri faune, složenosti
Po bogastvu flore
ekosustava, zastupljenosti preko 1 300
vrsta vaskularnih biljaka, što predstavlja
izuzetnu koncentraciju sa velikim brojem
endemičnih i r e l i k t n i h
v r s t a , D u r mi t o r
p r e d s t a v l j a
i z u z e t n u p r i r o d n u
v r i j e d n o s t i t r a j n u
i n s p i r a c i j u
z n a n s t v e n i k a i
l j u b i t e l j a p r i r o d e .
Vegetacijske zone Durmitora čine
listopadna i zimzelena šuma, te podalpska
zona. Od 37 endemskih vrsta biljaka šest
ih se može naći samo na Durmitoru. U
parku se takoĎer nalazi jedna od
posljednjih nedirnutih šuma crnog bora, i
to na tlu na kojemu obično r a s t e
g r mo v i t o b i l j e .
U Tari i njenim pritokama se nalazi
veliki broj lososa, a u šumama se mogu
naći: smeĎi medvjed, vuk, divlja svinja,
divlja mačka, divokoza, više v r s t a
o r l o v a , t e t r i j e b a i
j a r e b i c a .