1. Dr.med. Vinko Bubić
LIMFNI SUSTAV

2.  Limfni je sustav svojom građom sličan
venskom dijelu krvnožilnog sustava, limfa
teče samo jednim smjerom.
 Limfa teče od perifernih tkiva prema velikim
venama.
 Zalisci (cuspisi) onemogućuju vraćanje limfe
prema perifernim dijelovima tijela.
 Sva limfa na putu do vene barem prođe kroz
jednu skupinu limfnih čvorova.

3. Najveći limfni vodovi
čovječjeg tijela
 Lijevostrano smješteni prsni limfovod –
ductus thoracicus.
 Desnostrani desni limfovod – ductus
lymphaticus dexter.
 Oba limfna voda utječu u stjecište potključne
i unutarnje jugulane vene, tzv. venski kut.
 Limfa (lympha) je međustanična tekućina
(intercelularna ili ekstracelularna ili
intersticijalna) koja protječe limfnim žilama.

4. Venski
kut

5. Limfne žile
 Limfne žile su položene odmah ispod kože u
potkožnom masnom tkivu i smjera su uvjek prema
najbližim pregibnim dijelovima tijela, prema kojima
idu popu žbica na kotaču bicikla (radijarno)
 Stijenke su im vrlo tanke i nisu upadljive poput krvnih
žila. Stijenka im je građena od endotela uz primjesu
veziva.
 Dvije osnovne limfne žile su:
 Ductus thoracicus longus – skuplja limfu iz oba donja
ekstremiteta, cijelog abdomena, lijeve polovice toraksa,
lijeve ruke, lijeve strane vrata i lijeve polovice glave
 Truncus lymphaticus dexter – iz desne polovice toraksa,
desne ruke, desne strane vrata i desne polovice glave.

6. Krvne kapilare i limfne
kapilare

7. Jednosmjeran tok limfe
osiguravaju valvule
(zalisci)

8. Limfne žlijezde I
 Veličina normalna oko 1-15mm
 Nakupine limfnog tkiva, opkoljenog vezivom , služe
kao filtri za pročišćavanje limfe odnosno kao pravi
krvi organi za stvaranje stanica iz leukocitnog reda –
limfociti.
 Limfa ulazi kroz aferentne žile na periferiji čvora , a
izlazi u hilusu kroz eferentne limfne žile, koje
prenose pročišćenu limfu i novostvorene limfocite
prema venoznom sustavu
 Pregibne regije tijela obiluju limfnim žlijezdama:
ingvinalne, aksilarne, kubitalne, submandibularne,
retroaurikularne;

10. Limfne žlijezde II
 Mandule (tonsillae) – parni limfni organi građeni od limfnog
tkiva prekrivenim višeslojnim pločastim neorožnjelim
epitelom iza nepčanih lukova s lijeve odnosno desne strane
korijena jezika.
 Povezane su sa nosnim vegetacijama (vegetationes nasi)
čineći adenoidni faringealni sustav.
 Limfatički aparat slijepog crijeva – oko crvuljka ili apendiksa
te slijepog crijeva ili cekuma. Zove se i abdominalna tonzila.
 Slezena – organ ispod lijevog svoga dijafragme, uklopljen
kao jedini limfni organ u krvni , a ne u limfni sustav i optok.
Ima crvenu pulpu (limfociti, eritrociti, granuolociti, monociti
i plazma stanice) te bijelu pulpu (nakupine limfnih čvorića) u
koju ulaze arterije!

11. Povećane tonzile
(streptokokna infekcija)
Adenoidne
vegetacije

12. Slezena i crvuljak

13. Funkcije limfe
 Neprekidno odnošenje bjelančevinskih
molekula iz međustaničnih prostora
(koloidno- osmotski tlak međustaničja drži u
homeostazi).
 Važna zadaća limfe je i prijenos masti.
 Obrana organizma u kojoj sudjeluju limfni
čvorovi.

14.  Imunost – biološka sposobnost organizma da
prepozna i odupre se stranim tvarima
(antigenima) koje ga mogu ogroziti.
 Izvršitelji su imunosnih reakcija stanice (stanična
ili celularna imunost) te protutijela i
komplementski sustav (humoralna) imunost.
 Sposobnost imunog reagiranja je urođena ili
stečena.
 Imunost može biti aktivna kad izvršitelje
imunosti proizvodi vlastiti organizam ili pasivna
kad su oni uneseni izvana (protutijela).

15.  Specifična imunost – samo prema jednoj tvari
ili vrsti mikroorganizma
 Nespecifična – prema mnogim stranim
tvarima

16. Specifična
imunost

17.  Stanice imunosnog sustava – posvuda u tijelu
 Neka “strateška” mjesta imaju organizaciju
stanica imunosnog sustava u tkiva i organe –
limfni čvorovi, krajnici i slezena te timus.
 Limfni čvorovi:
 Aktivacija limfocita nakon što oni prepoznaju strani
antigen
 Uklanjanje stranih čestica - zadaća fagocitnih stanica
 Mjesta nakojima ima mnogo limfnih čvorova su:
ispod čeljusti, vrat, pregibna strana lakta,
pazuho, prepone, stražna strana koljenskog
zgloba, plućni hilus i mezenterij

18.  Krajnici (tonsillae palatinae) – nakupine
imunosnih stanica organiziranih u limfno tkivo.
Smješteni su oko ulaza u ždrijelo i dušnik
 Slezena (lien seu splen) – organ hematopoeznog
sustava, smješten u lijevom gornjem dijelu
trbuha.
 Ošitna ploha slezene (facies diaphragmatica) je
izbočena i u odnosu sa ošitom, a medijalna je
konkavna i tu se nalazi hilus slezene
 Arterijsku krv slezeni nosi a. lienalis, a v. lienalis
odvodi vensku krv.

20.  U bijeloj pulpi se nakon prepoznavanja
stranog antigena aktiviraju limfociti, a u
crvenoj pulpi fagocitne stanice uklanjaju
strane tvari koje su krvlju dospjele u slezenu.
 U crvenoj pulpi fagociti odstranjuju stare
crvene krvne stanice koje su postale
neelastične.
 Slezena je i svojevrstan spremnik krvi – u
slučaju krvarenja, može stisnuti i izbaciti
dodatnu količinu krvi u cirkulaciju.

21. Slezena – 2 pulpe
Prepoznavanje
Uklanjanje

22. Nespecifična imunost
 Koža i sluznice su mehanička zapreka ulasku mnogih
napadača
 Tjelesne tekućine imaju efektore nespecifične obrane –
fagocite
 Funkcije fagocita:
 Dijapedezom mogu izići u međustanični prostor
 Pomoću svojih izdanaka mogu se kretati poput amebe
 Mogu biti privučeni na mjesto prodora mikroorganizma
(kemotaksija)
 Hrapavost povšine, manjak zaštitnog bjelančevinskog
omotača, električni naboj su neke nespecifične
karakteristike na koje djeluju fagociti pa kažmo da oni
provode nespecifičnu zaštitu ljudskog organizma.

23.  Prepoznavši stranu tvar ili česticu, fagociti je svojim




izdancima obuhvate i uvuku u svoju unutrašnjost
Mjehurići u kojima se nalazi strana tvar ili čestica
zovu se fagosomi, a enzimatski se razgrađuju sa
enzimima iz lizosoma
Egzocitozom se luče van organizma
Kupfferove stanice – fiksirani makrofagi jetre,
uklanjaju čak 99% bakterija koje dospiju u jetru iz
crijeva
Mnoštvo makrofaga u plućnim alveolama, u koži,
potkožnom tkivu, limfnim čvorovima, slezeni i
koštanoj srži

26. Maligni limfomi
 Primarne neoplazme limfatičnog sustava koje




se najčešće očituju bezbolnim povećanjem
limfnih čvorova
2 skupine: ne-Hodgkinovi limfomi (NHL) B ili
T tipa te Hodgkinova bolest (HL)
Idiopatske, najvjerojatnije multifaktorijalne
bolesti.
4 patohistološke slike (vrste)
CHOP kemoterapija i radioterapija