1. e-knjiga...e-roman.---e-book
...APOLONI - 1
Strah od događaja koji može izmaći kontroli je lebdio nad zgradom, parkiralištem, okolicom sa
dva malenapotokakoji se spajajuurijeku.Jošdokje bilauunutrašnjosti plesne prostorije koja joj je
u dolaskubilasvijetla,prostrana i privlačna, a kasnije mračna, ustajala, odbojna, primijetila je da će
sa šanka gdje je upravo stajala naslonjena laktom sa pićem u ruci, biti opažena ako iziđe na
parkiralište i stane samo na jedno mjesto. Vani je bio mrkli mrak, a jedina svijetla točka bila je
udaljena rasvjetna lampa. Niski oblaci su bili nad kotlinom čineći mračnost teškom kao da se može
pipati rukama. Mladi su voljeli napuštena ruševna skladišta koristiti za sastanke. Ovaj put su za
subotnji plesnjakizabrali pušnicukojaje odsvihnapuštenihmjestabila najudaljenijai najosamljenija.
Nekadje pored nje bio silos prepun češera, sijena i golubova, uskotračna pruga je prolazila između
pušnice i silosa,asada nema ni pruge ni silosa, samo jedno veliko parkiralište i sivocrna zgrada koja
se prvo urušila sa sjeverne strane od udara groma pa za vrijeme snimanja filma, kad je pušnica
trebalaodletjetikompletna u zrak, ali pirotehničarski posao nije bio dobro izveden i stara zgrada se
pokazala previše žilavom.
Ovusubotuizgledaloje dase skupilasvamladež kotline. Svjetlost svjetiljke je dugo putovala ka
napuštenoj zgradi od koje je ove subote napravljen neviđen plesnjak, ušla kroz jedini prozor sa
zapadne strane u plesnu prostoriju, i u mraku između desetina parova koji su plesali polagani ples,
ušla duboko u oko djevojke naslonjene na šank.
Ukolikoosobastane na mjestonaparkiralištugdje skrijeudaljenuvanjskusvjetiljku,iz prostorije
se zasigurnomože prepoznati. Pakleni plan je napravljen u trenu. Ja ću biti ta osoba koja će stati na
parkiralište takodame čovjekkogaželimubiti vidi.Kadosjetimdase njegovpogledsusreosamojim,
podignutćuruku i pozvati gak sebi.Onće prihvatiti poziv,krenutće meni ususret.Potrebnoje samo
ugrabiti trenutak kada na parkiralištu neće biti nikoga. I kada nitko neće primijetiti da sam izišla iz
plesne prostorije.
I djevojka krenu između plesnih parova trudeći se da nikoga ne dodirne. Ovo je samo proba,
pomislila je. Početak plana, prvi korak. Bila je po prirodi drska, a i obmana je narasla do neslućenih
visina, da prigoda čini namjeru. Izišla je trudeći se da se ne čuje zvuk lupanja vratima. Kad nešto
paničnotražiš,kadkadi dobiješ.Ovaj put ona je tražila samoću. Da je planirala najveću tajnost ne bi
je postiglakakvaje bilaupravona ovoj probi. Snimi u nekoliko pogleda i okreta tihi prizor oko sebe.
Upravo suprotanod atmosfere divljanjakakvaje bilanaplesnjakugdje je vladaosvijetpremaljepotici
Ani Kopljar. Zabavljeni su sami sobom, prošapta zadovoljno. Okrenu se prema udaljenoj svjetiljci i
premaprozoru.Je li to točno mjestokoje je zamislila dok je bila naslonjena na šank? Zarila je visoke
potpetice uulegnuće gdje je većbilarupaušljunku.Sve se poklopilo.Nije se smjela pokretati lijevo-
desnoniti centimetar.Daje nižaili viša, već ne bi točno zaklanjala udaljenu svjetiljku kako sada čini
nevjerojatnom preciznošću. Svjetlo na plesnom podiju se polako pojačavalo. Srce joj je zalupalo u
prsima kad ugledala kroz maleni prozor u unutrašnjosti prostorije poznato lice. Zagonetka će biti
nerješiva.Odushitastotinaslučajnostikoje se upravopoklapajuusavršenupriču, suze suse slijevale
niz lice. Ostala je nemoguća slučajnost, da ju čovjek koga želi ubiti u tom trenutku vidi. Sad, bila je
promatračica uvjerena u obmanu svojih jezivih igara. Promatračica na promatračnici. Nakon što se
ukaže izmasakriranolice,hoće li se ovimkrajemuzušće nekoj ženskoj osobi zanesenoj plesom oteti
vrisak?Kakose ono zvalojezeroporedNapuljakojesunekaddavnosmatrano ulazom u pakao? Kako

2. se u Grčkoj zvalamračna dolinaneoprostivihzločina?Kojimriječimaopisati najnapušteniju osobu na
svijetu, koja je upravo ona, koju su zvali Tereza, Terezinka, Zinka i Zuzorica?
Okrenulase muškarcukojegje ostavila uz šank. Dovoljno je da digne ruku i učini onaj pokret sa
svihpetprstijuruke koji označavariječ:„Dođi!“Krenutće prema njoj i poginutće.Svrha poziva bit će
smrt. Onje otvoriodušui izgovoriojoj kako se osjeća i kako se osjećao cijeli svoj život. On je opisao
patnje svoje duše.Isadse pred njenimočimaotkrionovi svijet,okojemnijesanjala. Plakala je, ali te
suze na parkiralištu iz unutrašnjosti prostorije se ne vide. Da samo učini onaj pokret kojim bi
muškarac shvatiodabriše suze,sve bi pokvarila. Ovako, suze su se slijevale, a ona je stajala kao kip.
Muškarac naslonjen na šank i djevojka na parkiralištu su usmjerili poglede jedno prema drugom.
Cijeloposlijepodne se pripremalakišai djevojkase nije iznenadilakadje iz niskog oblaka iznad njene
glave sijevnulo.Obasjalojoj je siluetukojastoji samanepokretna i djeluje na prvi pogled jezivo. Ako
je i sumnjaodaje vani Zuzorica,ovimbljeskomkoji juje osvijetlio, bio je siguran. Prepoznao je dugu
crnu kosu,prepoznaoje šal koji je zabacilaprekoramena.Prepoznaoje figuru.Glatkospaljenolice sa
istaknutim jagodicama. Povezao je: stajala je pored njega za šankom, zatim napustila plesnu
prostoriju i izišla na parkiralište. Srce mu zalupa od uzbuđenja. „Pozovi me i ja ću doletjeti...“,
promrmlja sebi u bradu.
Konačnoona čini sudbonosni pokret,polakopoče podizatidesnurukuznajući daje tojezivi poziv
u smrt. I da će čovjek sa kojim je maloprije razgovarala za šankom nakon par koraka poginuti.
Već nekoliko puta voditelj programa pušta dvije stare pjesme „My Sentimental Friend“ i
„MelancholyMan“. Istokakosu polakodolazile iz plesnjakaprekoparkiralištadonjenoguha,takosu
polakovijugamanjenogmozgaiznajdubljegkutkaputovale dok se konačno nije sjetila. Pa iste dvije
pjesme su svirane onog kobnog dana...
Teško je plakati i suzdržavati se da otkriješ pokret ili drhtaj tijelom koji bi otkrio da plaćeš. Ali
priča se zatvarala, krug se zaokružio. Ona je konačno, na drugom bljeskanju, podigla ruku u visinu
ramena i pozvala. ga. Je li tko vidi strahotu ovog prizora? Subota uvečer, dvadeset tri sata i trideset
pet minuta. Kiša će sprati suze sa njenog lica, a na šalu će se pomiješati suze i kišne kapi. „Dođi!“ U
sebi je izgovorila bez pokreta usana sa najstrašnijom misli. Oluja dolazi između dvije planine sa
mjesta na kojem za vedrih jutara izlazi sunce. I oluja i sunce, to je tako neobično. I lijepo vrijeme i
ružno vrijeme. Okolicom kao da je lebdio rukopis surove smrti. Ja sam presudila, rekla je u sebi.
...
Zoran Cukale
…“APOLONI“ –Alastor-demon osvete
1.

3. Sjedeći u hodniku Zinka Zuzor je listala stare novine i na stranici koja je bila naslovljena
riječima„Crnakronika“pročitalaje da je mladićponovoubioprolaznikanapješačkomprijelazu. Prije
toga ih je ubio pet, a ovo mu je bila šesta žrtva. „Pa tko je pustio takvog luđaka iz zatvora?“ Bilo je
prvo štojoj je doletjeloumisli.Pogledalaje nadnevak lista,tose dogodiloprije više od dva mjeseca.
„Nema ništa starije od starog tiska!“ Prozbori tiho. Baci smotak u korpu za smeće. Nije se dugo
zadržao tamo.Prošloje desetakminuta,čistačicaje uzelakorpui nestala na glavnom ulazu. Zatim se
brzo vratila sa praznom korpom.
Pitala je Zinku Zuzor:
-Zašto treća smjena?
-Ionako ne mogu spavati!
Odgovorilaje Zinkai čistačicajusa još većimrazočarenjemodmjeri.Voljelaje roditeljimaslati
nove razglednice Zagreba. Iz kolekcije od pet jednu izdvoji, napisa na vrhu: „Drago moji!“
Zinka Zuzor radila je u trećoj smjeni u Traumatološkoj klinici u Draškovićevoj ulici kad je
telefonomstigla vijest da se na Autobusnom kolodvoru dogodila prometna nesreća. Na pješačkom
prijelazu ispred kolodvora limuzina sa velikom brzinom, očevidci kažu preko stotinu kilometara na
sat, udarila je u pješaka koji je prelazio ulicu pri zelenom svjetlu za pješake. Osoba na zebri bila je
ženai na mjestuje ostalamrtva.A vozačje bio mladić koji j je imao dvadesetak godina, nije uz sebe
imao nikakvih dokumenata, pretpostavlja se da je ukrao automobil marke „Honda Accord“.
Sat je pokazivao pola sata poslije ponoći. Tereza Barac , Terezinka ili Zinka , kako su je zvali
radilaje prvi radni dan u traumatološkoj bolnici uradukoji se zvao zamjenski rad ili rad na određeno
vrijeme.Dobroje znalanakoji se načindobivajuposlovi uzagrebačkimbolnicama i nije gajila iluzije.
Sjetilase daje nekakosličnobiloi naFakultetu medicine. Svi povezani kao jedna obitelj. Posljednja
vijestkojuje čulabilaje daje Filip Landika primljen za asistenta na fakultetu čim je završio fakultet,
po vezi svog oca Fabijana Landike koji je, kao što se zna, bio profesor. Dakle, ili biti u rodbinskim
vezamaili debelopotplatiti.Treći načinje bio:otvoriti privatnuordinaciju.Realnoje bilo da se mogla
nadati kratkimzamjenama.Vratasuse otvorilamogućnosti daradi samorijetku treću smjenu: jednu
noć, pa drugi tjedan dvije noći, pa slijedeći mjesec opet jednu noć...
Traumatološka klinika u Draškovićevoj ulici, u sklopu užeg centra grada, zbog ružnih priča
koje su se događale noću u Zagrebu, imala je uvijek nešto odbojno u sebi. Sudar na jednom dijelu
grada, poginuopješaknadrugomdijelugrada, sukobi nakon nogometne utakmice, potukle se dvije
grupe mladićaizpredgrađa,pokušaj silovanjai takodalje i takodalje.Jošse nije stišaoodjek ženskog
glasa na telefonu, a vrata u uredu su se sama otvorila i Zinka se zagledala u mračnu unutrašnjost
praznog hodnika.
-Dakle, prvi slučaj! Sa neba pa u rebra!
Rekla je u sebi. I tješila se poluglasno:
-Pa nije smak svijeta!
Obuklaje bijeli mantil i stavilanaočale,izišlaje naglavnačetverokrilna vrata, našla prekidač i
pritisnulaga,crvenasvjetlostje osvijetlilamalenodvorište bolnice sve tamo do pločnika. Mahnula je

4. sestri koja je dežurala pored telefona i portiru koji je stajao na vratima u tmurnoj smeđoj odori.
Sestraje zijevajući izgovorila:„Većčujemzavijajući zvuksirene!“„Pokolikoje slučajevabilozadnjetri
noći?“ Sestra, koja doista izgleda kao da mrzi sebe, a i cijeli svijet, bez riječi joj pokaza dugi, dugi
spisak. Zinka problijedi. Portir je očito namjeravao biti blizak kad je rekao: „Ništa od spavanja!“ I
ponovio:„Ija većčujemzvuksirene kolahitne pomoći!“Zagledavajući uslovana Zinkinom ovratniku
istaknu: „Doktorice Tereza Barac!“ Ton govora je pokazivao da je možda htio naglasiti da je bliže sa
ravnateljemonportir,negoona,liječnica. Svaki pokret, svaka riječ isticao je želju da dokaže: „Mada
sam portir, ja sam važan!“ Međutim, izgledao je tako neuvjerljivo, kao čovjek koji želi mahanjem
kape pokrenuti vjetranjaču.
-Nekad znaju biti četiri dežurna doktora u noćnoj smjeni i sva četvorica cijelu noć imaju pune ruke
posla! Doista, nisam se nadao da će ovu noć biti samo jedna doktorica i to početnica!
Izgovorio je kao da je u najmanju ruku on Zinki nadređen.
Odjednom sa leđne strane uz škripu kotača pred njima se zaustavi limuzina. Iz nje iskoči
mladi liječnikoblačeći bijeli mantil. Mahnu taksisti, a ovaj krećući se u rikverc brzo oslobodi prostor
gdje su trebala svaki trenutak doći kola hitne pomoći. Pogledavši u portira i Zinku, klimnu glavom.
Obrati se Zinki.
-Dobra večer! Ja ću preuzeti posao! Vi samo gledajte!
-Zašto!
Izgovori Zinka iznenađeno. Unese mu se u lice da bi ga zapamtila. Tek podbradak mu je
odavao nemarnost u brijanju. A oči su mu isijavale svjetlost. Prosijeda kosa bila je vjerojatno ono
glavno sa čim se doktor imao ponositi jer mu je prekrivala cijelo čelo, a umalo i oči. Srednje visine,
skladnog tijela, vjerojatno je igrao ono što je u posljednje vrijeme strašno moderno u hrvatskom
doktorskomsvijetu:tenis.Većje zamisliladagau natkrivenimbalonimaukojimase sastajumješoviti
parovi djevojke opisuju imenom: pouzdani šutljivac. Liječnik brzo izgovori:
-Koliko sam čuo, stvar je ozbiljna, a ravnatelj nije htio riskirati sa vama. Tek ste početnica. Ja sam
zadnjih četiri godine neprestano bio treća smjena. I nema slučaja koji me može iznenaditi.
Zinka otpuhnu.
-Što ja trebam raditi!
Liječnik brzo izgovori:
-Ništa! Samo gledajte!
I predstavi se:
-Stjepan Kobe…
-Kobeščak!
Izgovori Zinka puno prezime davši do znanja da je za njega čula. Nije pretpostavljala da je
ovakav izgledom dječačić, u stvari, već poznati doktor , legenda treće smjene Stjepan Kobeščak.

5. -Konfuzne su vijest! Po nekima, automobil je udario pješaka dok je prelazio cestu sa upaljenim
zelenimsvjetlomzapješake.Kakvaje tobudalabiokad je u punoj brzini,prekostotinukilometara na
sat jurioprekosvogcrvenogsvjetla?Kakvaje budalabiotaj dječakkoji je nacrvenomsvjetluudariou
staricu kojoj se upalilo zeleno svjetlo za prijelaz.
Iz mračnog dijela hodnika izvuče kolica, trčeći upali cijelu vanjsku i unutrašnju rasvjetu.
-Tereza Barac!
Konačno se stigla predstaviti kad je uhvatila njegov pogled.
-Gdje ste završiti medicinu?
Upita je ne gledajući.
-U Zagrebu!
-Dakle, danas vam je prvi dan na poslu. Ovo je vatreno krštenje za vas, rekao mi je ravnatelj! Ne
brinite, ja ću sve raditi. Vi samo gledajte i snimajte!
Onda se sjeti.
-Odnekud ste mi poznati! Jeste li uz medicinski fakultet završili i pravo?
Zinka potvrdno klimnu glavom. Kobe protrlja čelo.
-Pa o vama su pisale novine, bili ste na televiziji. Cijeli Zagreb zna za vas!
Zinkino lice promjeni boju. Sad joj je bilo neugodno.
Praznomulicom,zavijajućomsirenomukazaose dvadesetak metara pred njima bijeli kombi
sa ispisanim slovima naopako „Ambulance“, dolazeći iz pravca Trga žrtava fašizma Uzletjeo je uz
uzbrdicu i kočio pola metra pred ulazom u Kliniku za traumatologiju, Draškovićeva 19. Zadnja vrata
vozila su se otvorila i dva mladića u bijelim odorama iznosili su na nosilima nepokretno tijelo žene
kojoj je kosaprekrivalalice.Zatimje vozačotišaoutamnuunutrašnjostkombijai izveomladićakoji je
djelovaoodsutno.UpravoZinkaje sklonilakosusalicastarice i gledavši izubijanolice nije mogla doći
k sebi kolikoje bjesnilanasebe,jerje tosmireno,opuštenolice zasigurnopoznavala,ali se nije mogla
sjetiti otkud.Čuvši kakoje Kobe uzdahnuo,jerse i njemu ovaj slučaj zasigurno nije ponovio otkad je
stupio nogom u bolnicu, sad je odjednom ispalo da Zinka njega smiruje. Pokazala je prstom kuda
trebaodvesti mrtvotijelostarice,a ona je okrenula mladića ka sebi. Natjerala ga da ju gleda u oči. I,
ovaj put je bila zaprepaštena. Polako mu je prelazila prstima preko ruku, od šake, podlaktice, lakta,
mišića.Dodirnularamenai stisnulaih.Mladićje bezpokretaizdržaoovaj nagli stisak.Kapi znojasujoj
izišle na čelo. Stajala je raskolačenih očiju kao da želi da joj mladić objasni u čemu je riječ. Kobe
primijeti te čudne pokrete,uhvati mladićazarame i natjeraga da legne na krevet. Ostavi ga samog u
prostoriji, a sa Zinkom iziđe u hodnik. Šapnu joj sa prijekorom:
-Što radiš sa mladim ubojicom?
Portir izgovori:
-Zašto ste doveli ubojicu u bolnicu? Njemu je mjesto u policijskoj postaji!

6. Zinka uzdahnu , sklopi ruke i izgovori:
-Huuu, ovdje svi sve znaju!
Kobe dignu nemoćno ruke. Pogleda na složene papire.
-Napiši vrijeme smrti! Prije pola sata.
-Dakle nula trideset. Vrijeme smrti je: pola sata nakon pola noći!
Istogtrena i Zinkai Kobe se zagledaše uoči mladićakoji nije želioostati samusobi. Gledao ih
je kao da je želiorazgovorsaZinkom.Zatim, kad ne uspije uputi pogled ka dvojici mladih bolničara i
vozaču kombija. Odjednom, Zinka se sjeti.
-Međutim, moram vam reći dragi doktore i dragi portiru da ovaj mladić nije ubojica!
Stjepan Kobeščak ju iznenađeno pogleda. Upita:
-Što?
Zinka ponovi:
-Ovaj mladić nije ubojica!
Sad se još jedna limuzina zaustavi uz škripu kočnica. „Nije valjda još jedan slučaj!“ Pomisli
Zinka.Nitkodrugi nego ravnatelj bolnice se pojavi na vratima. Naočit čovjek srednjih godina, visok,
uredno začešljan, tijelom pokazuje da osjeća poglede na sebi, pozira svakih pokretom, kad govori,
naređuje kaoda je naređivaočitavživot,pozdravi naulazuportirakao da general odzdravljaobičnom
bojovniku i pogledom potraži Kobea i Zinku. Kobe mu priđe i klimnu glavom u znak pozdrava.
-Vrijemesmrti žene jestnulai trideset.Mladićkoji je vozioHonduAccordje usobi,odsutan,od njega
ne možete izvući riječ. Zove se Vinko Kos, a poginula žena Cvita Prpić.
Ravnatelj počasti Zinkusvojimpogledom.Zaštoje pomisliladamučistobraz u životu ništa ne
znači.
-Vi ste Tereza Barac?
-Jesam! Tereza Barac!
Potvrdi Zinka.
-I prvu noć ste u bolnici?
-Prvu noć sam u bolnici!
-Ja sam Zlatko Dizdar, ravnatelj!
Izgovori diveći se zvuku vlastitih riječi.

7. Ravnatelj priđe nepokretnojženi,otkri plahtui zagledase ulice. A zatim u tijelo. Polagano je
prelazio pogledom od rane do rane. Zatim je vratio plahtu preko nje. Potom, okrenuo se mladiću.
Mladić, kao da se bojao doktorovog pogleda, ustuknu dva koraka natrag.
-Kako se zoveš, mladiću?
I mladić pokuša izgovoriti, a iz usta iziđe nešto nerazumljivo:
-Vi…vi…!
-Govori kako Bog zapovjeda!
Naredi doktor Zlatko.
-Vi...vi...ko...koooooo!
2.
Zinka je ušla u ured u kojem je bila jedna krupna žena srednjih godina. Bila je zatrpana
papirima, ljubazno je mahnula Zinki rukom kao da ju je očekivala. To mahanje rukom značilo je i
„Izvolite sjesti!“ Ili: „Raskomotite se!“ Umjesto da Zinka nešto upita, gospođa ju je presjekla
konstatacijom:
-Jesu vas potjerali!
Sličila je na nesretnu ženu i najbolju prijateljicu koja postoji na svijetu.
-Poslali sume kvama! Da, potjerali sume dane gube vrijeme sa početnicom kojoj bi, kao što je red,
trebali objašnjavati korak po korak. No, ne zamjeram im. Primijetila sam da su ljudi u trećoj smjeni
nervozni. Osim vas…
-U sedam milijuna bombona!
Izgovorila je debeljuškasta žena naboranog lica uzvinuvši obrve.
-Bahatost tri ravnatelja ove bolnice u noćnoj smjeni je u tomu što te oni ne pitaju što misliš, nego
misle da ti misliš i postupe po ...
-Ja sam Tereza Barac, prvu noć sam ovdje. Bacili su me u treću smjenu, jer treću smjenu u
traumatologiji neće nitkoraditi.A kadse dogodila nesreća na Autobusnom kolodvoru, vjerojatno su
smatrali da je to ozbiljanposaozapočetnikakakvasamja.Pa je došao StjepanKobeščak,koji je,kako
kaže, već četiri godine radio treću smjenu i ima iskustva sa kojekakvim nenadanim događajima. A
kolikoje stvarozbiljnagovori i činjenica da je ravnatelj došao odmah iza Stjepana Kobeščaka. Mene
zanima, da li su se slične stvari već događale.
-Koje slične stvari?
-Slične stvari,kaoova:dođe novadoktoricaprvi put u trećusmjenu,ana prvomslučajuokopola noći
odnekud banu gospodin Kobeščak i gospodin ravnatelj Dizdar i preuzmu posao!

8. -Nemoj klonuti duhom! Pravo pitanje! Čestitam!
Izgovori krupna žena.
-Odgovorit ću ti kad se bolje upoznamo!
U tišini su nekoliko trenutaka gledale pred sebe. Zinka pokaza prstom:
-Po govoru niste zagrepčanka!
-Niste ni vi!
Uzvrati žena. Mogla je imati oko četrdeset godina. Između njih dvije je na prvi pogled bila
razlika oko petnaest godina.
-Zašto vas zovu ružno sto---ka?
Žena brzo odgovori.
-Stotka!
Zinka se zacrveni:
-Oprostite!
-Prvo su me zvali stokilašica, a sada stotka.
Zinka priznade sebi da je stotka imala nešto više od stotinu kila.
-Možemo li preskočiti to prvo upoznavanje. Dakle, ja sam Tereza Barac, kao dijete su me zvali
Terezinka, pa skraćeno Zinka. A pošto je majčino prezime Zuzor, povezalo se i slilo u jedno Zinka
Zuzor. A vi ste:
-Nevenka Nemeček zvana Stotka!
-Dakle,dragaNevenkaNemeček,možemoli preskočitisve prepreke i visokei niske , i kratke i duge, i
ugodne i neugodne, i pristojne i nepristojne...
-Možemo!
Složi se Nevenka.
-Kakav je ravnatelj?
-A sad da odgovorim na vaše pitanje, pošto smo se bolje upoznale.
Nasmija se i završi:
-Opasan!
-Koji je razlog što je ravnatelj došao ovako kasno u bolnicu?
-Vi!

9. Izgovori Nevenka, kemijskom olovkom pokaza u Zinku i nasmija se. Pred iznenađenim
Zinkinim pogledom Nevenka nastavi.
-Čim dođe nova doktorica u bolnicu, doleti ravnatelj na krilima vlasti i poče mijenjati raspored u
smjenamasamoda bi on ostaosam u trećoj smjeni sa novom doktoricom. Sad je došao samo da vas
vidi jer, Držićeva je kupleraj, a treća smjena pogotovu. Treća smjena je kupleraj bez premca.
Još je stigla pitati mada se osjećalo da joj posljednje Nevenkine riječi odjekuju u ušima:
-Ja samreklada sam sigurnada mladićVinkoKoskoji je optuženda je pregazio staricu na pješačkom
prijelazu uopće nije to uradio!
I Nevenka je prekinu izgovarajući:
-Misliš li da je i Stjepana Kobeščaka i ravnatelja Dizdara ….to briga!
-Kako se zove ravnatelj?
-Ha, ni to ne znaš!
Klimala je glavom kad je Nevenka izgovorila:
-Zlatko Dizdar!
I kao da ga je imenom i prezimenom najavila, na vratima se pojavi osobno ravnatelj noćne
smjene Traumatološke bolnice. Pokloni se i obrati Zinki.
-Nemate pojma koliko mi je drago što ste došli u našu bolnicu, draga Tereza Barac. O vama sam čuo
mnogodobrog.Gledaosam vasna televiziji jošdokste studiralii navijaozavas.Uz medicinuzavršiti i
pravo u isto vrijeme. To je tako mnogo! Divim vam se!
Zatim je počeo pričati o svojoj ženi koja je također doktorica i radi u ovoj istoj bolnici.
Pretjerao je hvaleći svoju ženu završivši efektno sa ničim iznuđenom rečenicom: „koju ni po koju
cijenu ne bi prevario!“
…
Već je u jutarnjem izdanju dnevnog lista izišla velika reportaža o nesreći na Autobusnom
kolodvoru u Zagrebu. Zinka je kupila „Večernji list“ u onom kiosku pored Na-me na Kvaternikovom
trgu. Čudilase otkudnovinarimatolikoinformacije.Većuprvoj rečenici bilo je napisano da je mladić
bez imena i prezimena star dvadesetak godina vozio ukradeni automobil marke Honda Accord, sa
zlatnim „H“ na prednjoj maski, kakvi su se prodavali u svoje vrijeme u Sjedinjenim Američkim
državama. Starica od 68 godina, Cvita Prpić, prelazila je cestu kad je bilo upaljeno zeleno svjetlo za
pješake. A Honda je naletjela na nju dok je za automobile bilo upaljeno crveno svjetlo i na mjestu
ubila.U podnaslovuje pisalodaje ovomladićubezimenai prezimenasedmoubojstvo automobilom
na sličannačin. Velikom brzinom naleti na pješake dok je njima upaljeno zeleno svjetlo za prijelaz.
Sad je osjetila nadmoć što je znala da uopće nije istina o čemu pišu novinari. Sad je znala da je ona
jedna od rijetkih koja zna da je u tisku ovog jutra objavljena čista laž.

10. Čitala je od slova do slova opširni članak u crnoj kronici krečući se od Kvaternikovog
trga onom malomuzbrdicomkarotoru.Zatimskrenulaukratku ulicuŠrapčevu koja ima svoj perivoj,
predulaznoj kapijomsklopilaje dnevni list.Ušlaje u prazan stan, otvorila prozor i legla na krevet, pa
tek onda ležeći mrzovoljno oblačila je spavačicu. Ptice su cvrkutale i traka sunca se već počela
pojavljivati na vrhu prozora kad joj je san dolazio. A nad njom je lebdjela slika mrtve žene i mladića
koga je dobro znala.
-Vinko Kos, Vinko Kos…
Pomicala je usne. Čudeći se kako ju Stjepan Kobeščak ništa nije pitao kad je rekla da zna da
ubojicanesretne CvitePrpićnije ovaj šutljivi mladić.Ni u snu se nije nadala da će joj na ovakav način
proći prvi radni dan u životu.
Učinilojoj se da je jednasjena protrčala hodnikom stana obitelji Barac. Za svaki slučaj ustala
je i polaganodošladoulaznihvrata,provjerilaje li ihzaključala,zatimupalilasvjetloukupaonici.Nije
bilo nikoga, ali joj se zakratko zadržao osjećaj straha. I osjetila je nelagodu od samoće. Prebrzo se
dogodilo da je njen naraštaj u susjedstvu odjednom odrastao. Netko je odselio, netko se vjenčao,
netko se zaposlio. Odjednom nikoga u svojoj ulici nije poznavala, odjednom izgubila je sve veze sa
naraštajem sa fakulteta. Pri slučajnom susretu sa bivšim kolegicama primijetila je da govore brzo
samo da njoj ne dajuriječ.Običnose ponavljanekolikouobičajenihrečenica: prebrzje tempo života,
ne znam kako povezati kraj sa krajem. Laži se redaju jedna za drugom. Ali se ne smije priznati da u
Zagrebu jednostavno nema posla. Niti jednu vezu iz gimnazije nije zadržala, niti jednu vezu sa
fakulteta nije zadržala, niti jednu vezu iz svoje ulice nije zadržala.
Kad je pomislilanaubojstvo,sklopila je ruke i zadrhtala: moram se suočiti! Inače, neću moći
živjeti!Međutim, suočavanje sazločinombiloje neopisivoteško.Predočimajoj se počne vrtjeti film,
većtko zna koji put.Stara pušnicaudaljenatri stotine kilometara od Zagreba, ona stoji u dvorištu na
jedinomosvijetljenom mjestu, poziva mladića iz plesne dvorane ka sebi. Mladić krene, na njega se
sruši stari dimnjak i on na mjestu umre.
3.
Drugi dan došla je u smjenu petnaest minuta prije dvadeset i dva sata. Već su bila ugašena
sva svjetla,čaki svjetlonaulazu.Isti portirjuje dočekaou svomuredupaleći svjetlodasebe osvijetli.
-Dobra večer, gospodine!
Pozdravila ga je.
-Dobra večer!
Nasmijao se portir pokazujući umjetne bijele zube.
-Je li gospođa Nevenka Nemećek u svom uredu?
-Ne! Premještena je u prvu smjenu!
Spremno izgovori portir. Pokaza kažiprstom na nju.

11. -Ravnatelj je sve ispremještao! Poslao je kući pola noćne smjene, govoreći da će on biti dežurni
večeras!
Zinkauđe u mračni hodnikuputi se kajedinomsvjetlu,svjetluprijamnogureda.Ugledasestru
koja je i sinoć tu bila. Približi se i srdačno pozdravi.
-Dobra večer, gospođo!
Pogleda u mračnu dubinu hodnika.
-Zar nije premalo svjetla na ulazu!
Smiješeći se upita.
-Ravnatelj je uveomjereštednje.Polanoćne smjeneje poslaodoma,polasvjetalaje pogasio. Vrišti o
prevelikim plaćama za nerad i o prevelikoj potrošnji struje! Soli nam pamet svaki dan.
-Čula sam da Nevenka Nemećek nije noćas treća smjena.
-Premjestiojuje uprvusmjenu.Sadste u cijelomhodnikusamovi i ravnatelj ZlatkoDizdar.U cijelom
mračnom hodniku vi i ravnatelj!
Nasmiješi se mladasestrasklanjajućisalicaduguplavukosu,pokretimaramenanamještajući
dekolte.
Zinka zakorači u mračni početak hodnika, i nastavi koračati mjerkajući korake. Pipajući
dodirnuvrata, otvori ih i upali svjetlo. Sjede na isto mjesto gdje je sinoć sjedila. Objesi na vješalicu
kaputi obuće bijeli mantil.Zagledase upraznustolicu na kojoj je sinoć sjedila krupna žena Nevenka
Nemećekkojusuubolnici zvali Stotka.Prelistanekolikoknjižica o uputama za noćni rad. Još jednom
sjeti se svih slika prošle noći u kojima je bio mladi Vinko Kos, optuženik za ubojstvo. Sjeti se svih
trenutakakoje je provelasnjimuprošlosti. Iodjednomkoraci odjeknuše hodnikom. Na vrata netko
pokuca,pa se pojavi ravnatelj Zlatko Dizdar smiješeći se. Stajao je na vratima kad mu je Zinka rekla:
-Van!
I ostaoiznenađeni ukočen.Nije se usudiozakoračiti koraknaprijed. Jedno vrijeme kao da se
pitao je li dobro čuo riječi. Odlazeći hodnikom, nisu se čuli njegovi koraci kao u dolasku. Nakon tog
susreta,nitkoviše nije ulaziousobu.Cijelu božju noć Zinka je provela čitajući. A ujutro ju je na porti
čekala ceduljica sa zahvalom što je dvije noći bila u trećoj smjeni na dežurstvu. I poznata rečenica
otkazivanjada ovdje više nije potrebna. „S obzirom na velike troškove, nismo u mogućnosti plaćati
još jednog doktora…bla, bla, bla…“ „Tereza Barac: Nesposobna za posao i komunikaciju sa
pacijentima!“ Još je dodano.
4.

12. Spavalaje do podne,čudeći se kakoposlije neprospavane noći ne može spavati duže odčetiri
sata. Prvošto joj je palona pametbiloje da mora uzeti svoje papire iz bolnice i ponovno se javiti na
biro za zapošljavanje u Zvonimirovu ulicu. Zatim će sjesti neka mala svota novca na knjižicu
Zagrebačke banke.Nije joj se dalorazmišljati oručku,paje na brzinunapravilapečene lignje. Negdje
je pročitalada je prava delicijalignjubezčišćenjastaviti naulje,kratkopržiti i samojednomokrenuti.
Na tržnici je prethodni dankupilakrumpire, rajčicu i ciklu, luk i normalno, mlijeko. Posude je nakon
jela oplahnula pod jakim mlazom vode pa ih stavila u perilicu posuđa, samo da nisu na vidnom
mjestu.Malenaradnapločakuhinje moralaje biti čista.Kilogramkave je držalaušpajzučestomisleći
da je to malo,kao da se bojalada će, jednom, kad joj bude najpotrebnija, biti bez napitka bez kojeg
nije mogla. Nakon ručka, praveći prvu kavu začudila se da je u bolnici cijelu proteklu noć probdjela
bez ijedne šalice. Srknula je prvi gutljaj i uzdahnula.
-Ahhhhhhhhh!
Uživala je što je prže i usne, jezik, grlo i osjećala kako joj tekućina silazi sve do želuca.
Pogledjoj je paona telefon.Budući damajci i ocu uopće nije spominjalada će raditi u bolnici
na zamjeni,odlučilaje da im ne priča o ovom kratkom pokušaju u trećoj smjeni traumatologije. Jer,
jednostavno, to nije radosna vijest. A ona je imala potrebu da roditelje i baku obraduje.
Otkakosu roditelji odselili i ostavili je samu u cijelom stanu, u jutro je imala poseban obred.
Mada je prošlo podne, tek se probudila, pa jutarnji raspored nije htjela mijenjati. Pozdravila se sa
ocemvadeći nekunjemudraguvinilnupločui stavljajući je na gramofon (uz nezaobilazno krckanje).
Kad je preslušala pet pjesama što je trajalo dvadesetak minuta, odzdravila se sa ocem, pa našla
kasetu po majčinom ukusu. Mogla je birati od desetina kaseta marke „Fuji“. Kasetofon sa dva
zvučnika i ležištem za kasetu (koje se otvaralo onim naglim pokretom kao da će izletjeti i odletjeti
negdje daleko), prihvati pjesmu: Don Partridge: „Rosie“. Pozdravila se sa majkom, a onda iz svog
gušta uzelausvommuzejuusvojoj radnoj sobi veličinedvaputačetiri metraprve kompjutere koji su
se mogli nabaviti uZagrebu, Spectrum i Comodore 64 koji su bili spojeni na stari televizor i igrala se
igara kojimase igralakaodijete.Bilaje udobroočuvanajoš tipkovnica na kojoj je pisalo Amstrad i tu
se završavalapriča o kompjuterimaprije dolaska PC-a i Windowsa. Na zidu su bile fotografije Clivea
Sinclaira i Jacka Tramiela.
...
Slike Ivana Lackovića Croate, tobožnji originali Vlahe Bukovca, te slike naivaca manje
poznatogimenavisilisukaoukras na zidovimauz pospremljen bračni krevet od oca i majke. Sa veže
se osjećaomirisoguljenihjabuka,sušenihšljivai rakije izvelike pletare. Nikad joj se obiteljski stan u
Šrapčevoj ulici nije učinio ovako prostran.
-Nikad više u traumatologiju u Draškovićevoj…
Napisala je u dnevnik.
…

13. Susretsa VinkomKosomjoj potkozna koji put iziđe pred oči. Tko se to bavi namještaljkom?
Tko imapodle planove?Sadse zamisli.Možda je ipak požurila sa onim otkazom. Andrija Kos je živio
sa svojom suprugom Davorkom u Fijanovoj ulici koja je spojena sa Šrapčevom.
Bioje komercijalni direktor u poduzeću koje se bavilo trgovinom hranom. Rijetko koji dan u
tjednuAndrijanije ostajaoi poslijeradnogvremena.Međutim,ukoliko se dogodilo da ima slobodno
poslijepodne, ugrabio je prigodu i otišao na ribičiju. Vraćao se redovito sa punim ruksakom riba. I
potom, pričao cijelom kvartu gdje je sve zalazio i kamo je udičario. Odrednica mu je redovito bio
Gorski Kotar. A kako je uspio doći do brzih potoka Gorskog Kotara, uloviti ribu i vratiti se, to je bila
pustolovina koju nije nikome otkrivao. I oni koji su ga površnije znali, shvatili su da on bez Gorskog
Kotara ne može,da sui njegovi roditeljii ženini roditeljiizGorskogKotara,čak i djedovi i bake koji su
davnoumrli.Ukolikobi spomenuoda je išao rijekom po samoj granici Hrvatske i Slovenije, nije bilo
iznenađenje, ali ukoliko bi napomenuo da je prešao na slovensku stranu, susjedi su počeli u strahu
prenositi daće se dogoditi promjenavremena.SinVinkoje imaozadaću objašnjavati okolici što je to
športska ribičija. Te da nije cilj donijeti ribu za večeru, nego uživati u kretanju uz potoke i rijeke u
prirodi toliko lijepoj da je u svijetu nema.
Još dok je Zinka studirala medicinu, primijetila je da ona gospođu Davorku rijetko vidi. U
jednom trenutku je shvatila da je nije vidjela više od dvije godine. Ocu i majci je to spomenula,
međutim, i otac i majka su se pravili kao da njene riječi nisu čuli. Istu noć je ponovila ocu kako je
primijetila da se više ne priča da je gospodin Andrija u ribičiji u Gorskom kotaru, na što je otac
nezainteresiranoodgovorio:„Moždaneštokriju!“ Iz tih riječi je pročitala da otac ne želi o susjedima
pričati. Konačno, prije spavanja , majka je priznala da je Davorka Kos teško bolesna, a da Andrija to
krije. Prvu nedjelju otišla je u Fijanovu ulicu i pozvonila na vrata na kojima je pisalo Obitelj Kos, a
ispodAndrijai Davorka.Kadje DavorkaKos otvorilavrata,zamolilajuje uslugu:Htjela sam ići u kino,
a neugodno mi je da idem sama, pa bih vas zamolila: bi li mi Vinko mogao praviti društvo.“ Ušla je i
popila gorku crnu kavu da joj se povraćalo. Dugo je razgovarala sa gospođom uglavnom kako je
Zagreb velik, kako se susjedi rijetko viđaju i sve više otuđuju jedni od drugih. Odjednom počela se
zanimati, što to gospođa Davorka krije. Igrala se doktora i to je bio taj prijelomni trenutak u životu,
kad je reklasebi daće studirati medicinu.Uglavnom, gospođaDavorkaje dopustilaVinku da joj pravi
društvo u kinu.
Ja ništa ne primjećujem, spomenula je i ocu i majci, a otac je rekao: trebaš duže s njom
razgovarati da primijetiš. Ona zaboravlja…
...
Jeste,tekkadje otac napomenuodagospođa Davorka zaboravlja, Zinka se skoncentrirala na
njene riječi i počela otkrivati. Ali, da otac nije spomenuo zaboravljanje, ništa ne bih primijetila. I
odjednom,paoje zastorisprednjenihočiju.Vidjelaje kakoDavorkinabolestrapidnoraste.Previšese
brzo događalo…dok jedne Nove godine Zinka tužno izgovorila: Ona je izgubljena. Gledala je raspad
obitelji.Gospodinusrednjim godinama Andrija Kos, jednog se dana nije vratio. Stigla je vijest da se
utopiou rijeci Kupi.A nisubili rijetkuljudi kojisupričali daje izvršiosamoubojstvo.Isadje odjednom
predsobomimalana dlanutragedijuobiteljiKos.Majka,kojase za sebe nije moglabrinuti,morala se
brinuti za sebe i za svog sina. Kad su Davorka i Vinko prolazili ispred kuće, Zinka ih je pozdravila, a
Davorka uplakana je odzdravila i rekla: Ja nemam nikoga! Zinka je pokazala prstom: Imate Vinka!
Međutim,bilaje neutješna.Uopće nije smatraladajoj sinVinkomože biti od pomoći. Nakon kratkog

14. vremenaprimljenaje ubolnicuuPopovači. Obilazio ju je samo Vinko. Zinka samo jednom. I slomila
se – biloje to iznadnjenihmogućnosti.Davorka je prolazila pored Zinke i svog vlastitog sina i uopće
ih nije prepoznala.
Uvečer je majci redovito ponavljala: Prebrzo odlazi!“ Kao da ima šanse i treba nešto brzo
poduzeti da ozdravi.
Jednogljetnogdanadobilaje odVinkaobavijestda umire. Zajedno su otišli u Popovaču. Ušli
u sobuu kojoj je majkaležala.Njihnije primijetila, a kad se Vinko nadvio nad nju, i kad ga je zagrlila,
shvatila je da grli svoga sina.
Umrla je i na sprovodujoj je došlacijelai Fijanovai Šrapčevaulica.Iodte sahrane, neeee, od
onog trenutka kad je Vinka zagrlila, kao da je bolest prešla na Vinka. I Vinko se počeo gubiti. Nije
prošlopunovremenai nije prepoznavaočak ni bliže susjede kakvi su bili Barčevi. Očito je bilo da se
ne može brinuti sam o sebi. Odveden je u dom u Odru. I koliko je Zuzorica znala, samo ga je ona
obilazila.Međutim,ne samo da ju Vinko Kos nije prepoznavao, Vinko Kos nije nikoga prepoznavao.
Uskoro Vinko je bio prazan list papira.
…
I da se konačno vratimonapriču u traumatološkoj bolnici uDraškovićevoj ulici. Jedan mladić
je optužendaje vozioukradenuHonduDraškovićevomulicom, brzinom od preko stotinu kilometara
na sat. Kad je bilo upaljeno crveno o svjetlo, nije se zaustavio nego je još davao gas. I na mjestu je
ubio staricu koja je na zelenom svjetlu za pješake prelazila cestu pješačkim prijelazom. Optuženi
mladićkogasu dovezli kombijem hitne pomoći i u koga su prstom upirali kao u ubojicu bio je Vinko
Kos. Vinko, mladić koji nikada nije sjeo za volan. Koji ne zna voziti. Ne zna čak ni govoriti. Vinko,
mladićkoji nikoga ne prepoznaje. Mladić, koga jedino u domu u Dugavama obilazi njegova susjeda
Zinka Zuzor, optužen je da je ubojica.
5.
-Ljudsko biće je najjače kad je samo.
Prošapta.
Pomisli da je naočiti doktor Dizdar dio jezovite priče i sad je odjednom bio pred njom
problem:kakose vratiti u bolnicu i nastaviti raditi (kako se kaže: na određeno vrijeme) još koji dan.
Stajala je na Rimskom putu. Vjetar je digao prašinu da je stavila ruke preko očiju. Kako
prašina nije prestajala izvadila je maramu iz torbice i vezala je preko lica da sakrije nos i usta. Taj
trenutak, prašina se razišla i ona je spazila čovjeka pred sobom. Stajao je kao i ona bojeći se da
koračajući ne skrene sa puta. Sa lijeve strane udar vjetra zafijuka i zanese je. Tijelo joj se dajući svu
snaguuspije održati uspravno.Znalaje dabar tri stotine metaraokonje nema bilo kakvog objekta za
koga se moglaskriti.Prve kuće su pola kilometra pred njom. Automobili rijetko prolaze, a nekoliko

15. pješakaujutroide naposaoi okopola četiri poslije podne se vraća. Je li se to oko nje pravi kovitlac?
Kosa joj je lepršala, oči je stisnula, ali nije mogla spriječiti da djelići prašine učine za zasuze i da se
zamagli okolonje.Natrenutke je vidjela tek pet-šest metara pred sobom. A na trenutke niti metar.
Sad osjeti daje izgubljena. I da treba tražiti spas. Ledila joj se krv. Ona silueta čovjeka koji se kretao
ususretnjoj sadjoj se učini kaospas.Čovjekje,onogtrenutkakadga je vidjelabiodvadesetakmetara
prednjom,izišaovjerojatnoihjedne odonihkućaudaljenihviše odpola kilometra. Iza nje zasigurno
nije bilonikoga.Kadje sišlasapustog asfaltiranog puta koji veže autoput sa Sesvetama, na ulici nije
bilo ni vozila ni žive duše. Zakašlja se. Sa dva koraka ponovo se zaljulja i izgubi ravnotežu. Kleknu, i
vjetar ju sruši. Čuo se udaljeni lavež psa, a zatim udaljena truba teretnjaka koji je prolazio dalekim
autoputom.Izvuklomljenjastakla.Izgubila se. Kao da su u ovoj oluji čovjek krenuo ka njoj, a ona ka
njemu.Imimoišli suse.Poredsebe ugleda pseću kućicu. Čučnu i pokuša se skloniti iza nje. Cvilenje
psa joj odjeknuporednje,pojavise njuškacrnogLabradora.Ona ga pomilova.Nijesmjelapogledatiu
smjeruvjetrajerje znalada će joj se oči tolikonapuniti prašinomdaneće ništa vidjeti. Slijedeći udar
odnese psećukućicui ona i pas ostadoše bez zaklona. Je li ovo vrhunac oluje, upita se. Sijevnu, ona
poče brojati:
-Jedan dva, tri...
Čuo se bliski udar groma. Opet sijevnu, ovaj put je vidjela kako je munja spojila nebo sa
zemljom.
-Jedan...
I udar groma odjeknu pred njom.
-Je li ovo moj sprovod?
Upita se.
Zamisli da ide onim putem od Šestinskog lagvića do Kraljičinog zdenca. Usporedi taj put sa
olujom.U početkuje tolijepravanputkojimse šeće kao da ste u perivoju.Zatim, čuje se šum potoka
koji vas neće napuštati sve do Kraljičinog zdenca. Počinje blagi uspon pa jedno maleno brdašce. Iza
brdašca je neugodni uski prolaz sa odronom do potoka visokim dvadesetak metara. Pošto je uski
prolazsklizaki usmjerenpremapotoku,ukolikobi osobaskliznula,padalabi dopotokai zasigurno ne
bi prošla bez povreda. Zatim dolazi ravan put, pa veliki uspon sa stubama i ogradom. Tako je
zamišljalaoluju.Sadje upravotaj najveći usponsastubama i ogradomuz koji se može popeti i nakon
njega je sve lakše. Opuštajući pitomi dio sa lijeve strane potoka sa kojim paralelno ide asfaltirana
cesta kojomse spuštagradski autobusi kraj,Kraljičinzdenac.Evo,sada je najveći uspon za koji treba
najveći napor. I kad on prođe, sve će biti lakše. Nakon velikog napora, smiruje pitoma blaga padina
obale potoka
Nekolikokapi kišejoj pogodi lice.Jednamunjaproparakovitlaci udargroma uzdrhtajoj cijelo
tijelo. Kroz polumrak ugleda stablo koje se povijalo pod naletima oluje, da je krošnja dodi rivala
zemlju. Korak po korak priđe drvetu. Uhvati se za tanko stablo, kao da je spas. Onda slijedeći bliski
udar groma podsjeti je roditeljskihpričadaje u vrijeme grmljavineopasnobiti ispodstabla,jerstablo
privlači grom.Stakloi trčanje.Odgurnu se.Čučnulaje,pa legla.Puzalaje i osjetiladaje to u ovoj oluji
najdjelotvornije. Fijukanje nadjača bliski udar. Znala je da je grom udario u drvo uz koje je stajala. I
kad je zvuknestao,osjetila je da se sa olujom zna nositi. Svjetlost koja je proparala kovitlac prašine

16. nije se izgubila,aZinkase uspravilai nastavilakoračati nadjačavajući silinu prirode okolice Zagreba. I
kao uvijek, nakon što se izživi, oluja odlazi. Vjetar je smanjivao jačinu, crnilo se premještalo prema
autoputu i za nekoliko trenutaka, na nebu se ukazala duga.
6.
Tu noć Šrapčeva ulica je bila sablasno mračna. Pričalo se da je nevrijeme pogodilo Ivanju
rijeku i da je srušilo trafostanice bitne za prijenos električne energije u istočnoj polovici Zagreba.
Stupila je nogom na pločnik i zastala naslonivši se na ulazna vrata zgrade, tako je ostala dok oči ne
navikne na mrak. Nakon nekoliko trenutaka, počela je primjećivati rub pločnika, perivoj skretište u
Kuhačevuulicui skretište uDomjanićevu.Limuzinakojase kretalaDomjaničevomosvijetlila je izloge
prodavaonice „Elan“i Zinkase strese jer je pred sobom, manje od metar naslučivala obrise čovjeka.
Na iznenađenje,shvatidaje stajaoprednjomi gledaoju.Zasigurnoje čuokad je otvorilaulaznavrata
i zatvorila. Ali, zašto je ostao nepokretan, ukopan pred njom, nije mogla shvatiti.
Spustilase blagomnizbrdicomdoKvaternikovogtrga i čekala tramvaj prema Traumatološkoj
bolnici uDraškovićevoj ulici.Idokje čekala,nekolicinastarijihljudi je glasnorazgovaralaotomu da je
bilonevrijeme uIvanjoj rijeci i dase srušilane samojednatrafostanicanego više njih. Nije ni gledala
broj tramvaja koji je prilazio,ušlaje na osvijetljena vrata i sjela na mjesto pored konduktera. Vlaška
ulicadjelovalaje sablasnojerniti jedanizlognije bioosvijetljen.Misli joj odoše na vrijeme studiranja
na Medicinskomfakultetu,kadje ovomulicomdnevnobaremčetiri putaprolazila,znalaje svaki ulaz,
svaki prolaz, prodavaonicu, lokal, kiosk i haustor. Izišla je na mjestu na kojem se, koliko se sjećala
prodavao prvi hamburger u Zagrebu. Pješice se uputila ka jugu i zastala pred traumatološkom
klinikom koja je, u odnosu na okolne ulice bila iznenađujuće dobro osvijetljena.
Prošla je pored portira i mahnula mu u zrak pozdrava glumeći srdačnost. On ju je u čudu
gledaokakoprolazi,biloje očitodaje znao da je dobilaotkaz.Ušlaje u veliki prijamni hodnik, zastala
predsestromiznadčije je glave bio natpis: „Informacije“ i prstom pokazala na jedna vrata govoreći:
„Doktor Dizdar je u svojoj sobi!“ Sestra nije riječima potvrdila nego klimanjem glave. Požurila je u
sobubojeći se da je netko je zaustavi. Pokucala je i ušla zatvarajući vrata iza sebe. „Došla sam da se
ispričam!Bilasamsa vama više negoneprijatna!Molimvasdami oprostite!Postoji li ikakav način da
se iskupim?“
Bila je velika sreća da je zatekla doktora samog. Doktor Dizdar se prvo iznenadio, pa kad je
saslušao Zinkine riječi, razvukao je usne u veliki osmijeh.
-Što….
Izgovorio je kao da želi pitati:
-Što želiš?
A Zinka je brzo izgovorila:
-Želim raditi bar još jedan dan!

17. Zatim se ispravila:
-Bar još jednu noć!
Dizdar je zadržao ozbiljnost i ispunio Zinkinu želju.
-Bar još jednu noć!
Ponovio je. Ušla je u sobu Nevenke Nemećek i rekla da se ispričala doktoru Dizdaru i da će
ponovno raditi u noćnoj smjeni. Nevenka je spustila pogled i izgovorila:
-Draga Tereza Barac, gadiš mi se.
…
Osjećala je težinu samoće. Zamišljala je kako doktor Dizdar zadovoljno mijenja smjene i
ostavlja u noćnoj samo zaposlenicu na određeno vrijeme, Terezu Barac. Nevenka Nemećek je
zasigurno već prebačena u jutarnju. A portir koji previše zna najuren je mada je bio uvjeren da se
tolikosprijateljioi srodiosaosobljembolnice da će ostati do mirovine. Žalostan je govorio o razlogu
otkaza: „Mogao bih pričati kakve se gadosti događaju u bolnici! Izbačen sam sa porte samo što
previše znam!Međutim,neće me tako lako ušutkati! Pričat ću o raskalašenosti osoblja i kupleraju u
trećoj smjeni gdje godstignemi kogagodsretnem.Cijeli Zagreb će znati... cijela Hrvatska će znati...“
-Nije dobro previše znati!
Izgovorio je hladnonapuhani šef zaštitarai promjeniomumjestoradana ranžirni kolodvor u
blizini Buzina.
U jednomtrenutku,ostala je bez daha. Kao da ju je onaj grom u Ivanjoj rijeci jučer pogodio.
Osjetila je nesnosnu bol, tijelo joj se treslo kao prut. Čučnula je.
-Aaaahhhh!
Odjeknuo je najbolniji jecaj u njenom životu. Bol u glavi je učinila da je mislila da će glava
eksplodirati.Izišlaje vani lutalabezcilja,Petrova - Maksimirska, Maksimirska - Petrova. Obilazila je
ustanove gdje je mislila da će naći Vinka Kosa. Prvo je posjetila u dom u Odri. Tamo ga nije bilo.
Zatim posjetila Vrapće, raspadala se ulažući snagu da bude ljubazna i prisebna. Da bude topla i
prijazna. Zatimse vozila na drugu stranu… u obližnju Popovaču. I tamo je pretresla sve spiskove. Ni
traga VinkuKosu.Predočimajoj je bilonemoćnolice susjeda,taj pogledkojije prodrododna mozga.
Sve činim zbog tebe, Vinko Kos!
Ponavljala je kad bi doživjela poraz. Vratila se iz Popovače na izmaku snaga, zastala je pred
stanom obitelji Kos i zaplakala.
Premorena, iscijeđena, izmrcvarena, odjednom se sjetila malenog doma za delikvente u
Dugavama.Stara limuzinaje zabrujaladajući posljednjedjeliće snage.Prelazilaje rijekuSavuMostom
mladosti, prošla Zapruđe, Utrinu, Travno i uletjela u Dugave. Prošla je oktogon koji je centar ovog
dijelaNovogZagreba.Iodjednomuključilasvusnaguda glumi smirenost. Dala je sve od sebe kao da

18. je ostalo još samo par sekundi. Uletjela u dom, raširenih ruku očekujući nekoga na porti. Međutim,
nije bilo nikoga.
-Gdje su djeca?
Pitala je.
Pogledalaje namasivnadrvenavrata.Potrčalaje prema njima i otvorila ih. Pred njom su bili
mladići čudnogizgleda zauzeti večerom. Zatim ga kao nagradu vidjela kako sjedi na školjki nužnika.
Kažnjavali sugašto mu nisu dali da jede sa svima. Gledao je izgubljeno pred sebe i čuo mljackanje i
udaranje žlica o plehnate tanjure.
Ustanovila je to prvim pogledom.
-Vinko!
Vrisnula je. „Jesu li ga već izdvojili? I iskoristit će ga u ovoj posljednjoj nesreći na Glavnom
kolodvoru.“ Jednostavno je optužiti mladića koji ne može govoriti i nije svjestan što se događa oko
njega.Netkokoristi nemoćnudjecu,dragi Bože.Mržnjausablasnuorganizaciju kojaje iznad svih zala
dade Zinki snagu da izvuće posljednji djelić energije iz tijela.
-aiiioooooouuuuu…
Treperilaje Tijelojoj se grčilo.Iodjednom.Izavratanužnika,kaoda suga tamosklanjali daga
ne gledaju,izišaoje potišten.Sastrahomodljudi,sastrahomod svojihvršnjaka,sastrahomod smrti.
Osuđen da pati iznad svih granica. Iskorišten od ljudi toliko zlih da koriste nemoć u izvršenju svojih
zločinačkih ciljeva.
-Pa, ti nisi delikvent, dragi Bože!
Izgovori:
-Jeste, smještaju ti!
Vrisne nekontrolirano:
-Koriste te!
-Ti nisi ubioonuženuna pješačkomprijelazu!Tojavidim!Toja znam!Pogotovunisi ukraoautomobil
marke „Honda“. Također znam da jedino ja na ovom svijetu čitam tvoju dušu?
Zagrlilaga je,nasmijalase kaoda je oduševljenaštogavidi i izvelaga,a da ihnitkonije vidio.
U domu delikvenata dobila je prvu nagradu. Nije mogla ni zamisliti, nije mogla ni sanjati da će biti
tako uspješno.Nitkojunije vidiokadje ušla,nitkojunije vidio kad je izišla. Bez riječi ikome izvela je
Vinka Kosa i opet, divljački je jurila preko mosta natrag. Uspjela ga sakriti na mjesto gdje se neće
osjećati usamljen,gdje će mu se ljudi smiješiti i svakim pogledom pokazivati koliko ga vole, gdje će
mu svakim pokretom pokazivati da ga razumiju i da su oduševljeni njegovom nazočnosću.
Najtajanstvenije mjesto koje je Zinka mogla zamisliti.
Sad je krenula prema bolnici i htjela je poletjeti od sreće. Sad više nije važno što će se
dogoditi.Sad,nije važnohoće li raditi trećusmjenu.Zbogtogaje saposebnimguštom, kadje uletjela

19. u bolnicu točno u 22 sata i bila na vrijeme na radnom mjestu, ravnatelju Dizdaru koji je ulazio
nasmiješen pun očekivanja u sobu sa krevetom, odbrusila po drugi put:
-Van!
Unoseći sav bijes u ta tri slova.