2. 



...u prvom redu platežno sredstvo za
razmjenu dobara,
...povijesni i gospodarski dokument
vremena,
...važan datirani umjetnički i kulturni
spomenik,
...dokument pisma i jezika.
Dr. Anton Bauer, hrvatski muzeolog i kolekcionar

3. ...specifična roba koju je razvoj robne proizvodnje
i razmjene izdvojio kao opći ekvivalent
vrijednosti.

4. Sredstvo plaćanja čije primanje se ne može
odbiti.
Maichsner

5. 
Zamjenjiva tjelesna pokretna stvar koja ima na
sebi izraženu nominalnu vrijednost i novčanu
jedinicu, koju izdaje propisima ovlaštena osoba
i koja je propisima određena kao sredstvo
ispunjenja novčanih obveza.

6. Novac je posrednik u razmjeni dobara i usluga,
opći ekvivalent kojim se izražava cijena svih
drugih roba i usluga, univerzalna roba koja se
može razmijeniti za svaku drugu robu, roba
nad robama – jer nijedna druga roba nema
takva svojstva.

7. 
…zakonsko i definitivno sredstvo prometa i
plaćanja u nekoj zemlji
Hrvatska narodna banka

8. FUNKCIJE NOVCA

Razlikuju se četiri funkcije novca:
1. funkcija prometa i plaćanja
2. štednje
3. mjere cijena/vrijednosti
4. svjetski novac.

9. 
Prije postojanja novca razmjena se odvijala u
obliku trampe koja je uvijek podrazumijevala
dvostruku suglasnost potreba.

Problem djeljivosti – bila je potrebna suglasnost
ne samo oko vrste proizvoda koje su predmet
razmjene, već i oko njihovih količina.

10. 


Novac svojim različitim količinama izražava
vrijednosti različitih roba.
Zahvaljujući novcu, robe različitih fizičkih
osobina se u razmjeni ispostavljaju kao
kvalitativno istorodne i količinski usporedive.
Količina novca koju je potrebno dati kao
protuvrijednost da bi se kupila neka roba,
naziva se njenom cijenom.

11. 
Novac se pojavljuje kao posrednik u
razmjeni pa se prvo roba prodaje za novac
pa se onda tim novcem kupuje željeno
dobro. Na taj način, čin prodaje se odvaja od
čina kupovine.

Mjesto prodaje i kupovine ne moraju se
uvijek poklapati.

12. 
Novac funkcionira kao sredstvo za stjecanje
blaga, odnosno sredstvo štednje.

U funkciji štednje novac više nije u opticaju
već se izvlači iz njega i počinje se skupljati tj.
akumulirati.

Novac je, naime, likvidan – odmah se može
pretvoriti u druge robe.

13. 
U uvjetima u kojima su države upućene na
svjetsko tržište i razmjenu sa drugim
zemljama javlja se problem svjetskog novca
ili robe koja će biti općeprihvaćeno sredstvo
razmjene u različitim zemljama,

Formalna vrijednost jedne valute - koju je
utvrdila država i njena stvarna vrijednost na
tržištu, mogu se značajno razlikovati.

14. 
Ulogu svjetskog novca preuzele su valute
ekonomski najjačih zemalja, kao što su
dolar, euro, jen i franak.

Vrijednost tih valuta zavisi od općeg stanja
svjetske ekonomije i odnosa između
različitih valuta.

Svjetski novac - služi kao mjera vrijednosti,
sredstvo prometa i blago, samo što to sada
obavlja na svjetskoj razini, tj. u
međunarodnim ekonomskim odnosima.

15. Robni novac i simbolični novac
Robni novac
- razmjena dobara putem trampe, tj.
razmjenom robe za robu
- stoka, žito,krzno… imaju funkciju novca

“novac” se nazivao pecunia (lat. pecus-govedo)
Razvoj trgovine – potreba za novčanim oblikom
vrijednosti → nastaje novac
 grumen, šipka ili predmet od zlata ili srebra
 zbog određivanja vrijednosti - učestala
potreba za vaganjem

16. Simbolični novac
- novac bez vlastite unutarnje vrijednosti, ali svoju
vrijednost crpi iz odnosa reprezentacije prema pravom
novcu
- koža, krzno i sl.
FIDUCIO = POVJERENJE -> FIDUCIJARNI SUSTAV
FIDUCIJARNI NOVAC (FIAT NOVAC) - vrijednost
novca počiva na vjerovanju da ljudi mogu novac
zamijeniti za dobra i usluge.

17. - vrijednosni papiri koji cirkuliraju u određenoj sferi
robnog prometa i time zamjenjuju novac
- pojavljuju se u obliku doznaka i obveznica (mjenica,
čekova i dr.)
- banknote (novčanice) su oblik novčanih surogata kao
uputnice banke na samu sebe koje daju pravo
potraživanja od banke odgovarajuće količine zlata
- sama priroda funkcije razmjene omogućila je da se
pojavi danas dominantni oblik novca – depozitni novac

18. 
Razvoj novčanih oblika usporedo s ekonomskim
razvojem s vremenom pobuđuju sve veću pozornost
vlasti. U želji da se uredi novčano poslovanje, novčani
sustavi postaju predmetom zakonske regulacije.

U početku riječ je o kontroli kovanja novca

S vremenom se ovlasti proširuju i na reguliranje novčanog
opticaja i drugih okolnosti vezanih uz novac

19. Bimetalistički sustavi:
- paralelna valuta
- dvojna valuta
Monometalistički sustavi:
- srebrna ili zlatna valuta
- zlatni standard (ili zlatna valuta):
- zlatna valuta sa zlatom u optjecaju
- valuta na bazi zlatnih poluga
- valuta na bazi zlatnih deviza

20. Paralelna valuta
novac, kao zakonsko i definitivno
sredstvo plaćanja, kuje se iz oba
valutna materijala: zlata i srebra

između tih dviju vrsta novca nije
zakonski utvrđen nikakav odnos


21. Dvojna valuta

novac se također kuje iz obaju valutnih materijala, ali
se među njima uspostavlja zakonski oblik
npr. 1kg zlata=15,5kg srebra

sustav se još naziva alternativnim

Greshamov zakon

22. Sustav zlatne valute sa zlatom u opticaju




Samo zlatni nova smatra se pravim valutnim novcem i
definitivnim sredstvom plaćanja
Državne novčanice su novčani surogati – razmjenjive
su za zlato
Apsolutna sloboda kovanja zlatnog novca za privatni
račun
Apsolutna sloboda uvoza i izvoza zlata

23. Sustav zlatne valute na bazi zlatnih poluga



karakterističan za razdoblje između dva svjetska rata
U prometu cirkuliraju novčanice koje služe kao
zakonsko i definitivno sredstvo prometa i plaćanja –
njihova podloga je zlato koncentrirano kod središnje
banke.
Ne postoji apsolutna razmjenjivost novčanica za zlato.

24. 
Optjecaj novčanica u ovom sustavu zasnovan je na
devizama koje glase na neku stranu zlatnu valutu ili na
neku važnu svjetsku valutu, premda ona nije formalno
zasnovana na zlatu.

Pokrenut u zemljama koje nisu imale dovoljno zlata za
formiranje dvaju prethodno pojašnjenih zlatnih
sustava.

25. Načelo optjecaja (Currency principle) – sve novčanice u
opticaju MORAJU imati potpuno pokriće u zlatu, osim
određenog kontingenta koji se određuje zakonom.
Bankarsko načelo (banking principle) – sve novčanice
u opticaju NE MORAJU imati pokriće u zlatu, već i u
dobrim kratkoročnim mjenicama.
Temeljem spomenutih teorijskih načela emisije i
pokrića razvili su se različiti sustavi.

26. njegov razvoj potaknut je:

Razvojem svjetskog gospodarstva koje je nadmašilo
mogućnosti zlatnog standarda

Problemima u okviru zlatnog standarda (1929.-1933.,
1969. – 1972.)
Danas u svijetu egzistira SUSTAV PAPIRNATE VALUTE.
Banka - kredit – depozitni novac
Uloga banaka kao posrednika u suvremenom novčanom
sustavu je ključna.

27. Suvremeni novac bilo u obliku papirnate novčanice, bilo u obliku
kreditnog (depozitnog) novca nije ništa drugo nego oblik kredita
koji kreiraju banke, stvarajući pri tom svoje obveze prema
nebankarskom sektoru.
Depozitni (žiralni, knjižni) novac danas je popularno prozvan
elektroničkim novcem, zbog snažnog razvoja i primjene računala i
informatike u bankarstvu.
Banka odobravajući kredit stvara dodatnu količinu novca koji je
nematerijalan, ali je njegovo stvaranje moguće jedino u slučaju
bezgotovinskog platnog prometa.