2. Su organska jedinjenja koja u svojim
molekulima sadrže ugljenik, vodonik i
kiseonik.
C6H12O6
UGLJENI HIDRATI
3. Prema složenosti molekula, ugljeni hidrati se dele na :
PROSTE - hidrolizom se ne mogu razložiti na prostije
SLOŽENE - sastoje se od dva ili više molekula prostih ugljenih
hidrata
PODELA UGLJENIH HIDRATA
prosti ugljeni hidrat
- MONOSAHARID
složeni ugljeni hidrat -
DISAHARID
4. Monosaharidi ili prosti ugljeni hidrati su polihidroksilni
aldehidi ili polihidroksilni ketoni, koji sadrže dve ili više
hidroksilnih grupa i jednu aldehidnu grupu - ALDOZE ili
keto grupu - KETOZE.
Monosaharidi mogu da sadrže od 3 do 7 atoma
ugljenika, pa se naosnovu broja C - atoma dele na :
trioze, tetroze, pentoze, heksoze i heptoze.
PROSTI UGLJENI HIDRATI
5. Najvažniji monosaharidi su :
GLUKOZA ili grožđani šećer ili dekstroza -
molekul se sastoji iz 6 C-atoma (heksoza) i ima
aldehidnu grupu (aldoza).
To je najrasprostranjeniji čećer u prirodi - kao slobodan
u biljkama, posebno u grožđu, u krvi čoveka, ili u
sastavu drugih oligo ili polisaharida i drugih jedinjenja.
NAJVAŽNIJI MONOSAHARIDI
povećana koncentracija glukoze u krvi dovodi do
šećerne bolesti - dijabetesa
6. FRUKTOZA ili voćni šećer - molekul ima 6 C-atoma
(heksoza) i keto grupu (ketoza).
U prirodi se nalazi najčešće u voću i kao sastavni deo
oligo i poli saharida.
NAJVAŽNIJI MONOSAHARIDI
7. su složeni šećeri čiji molekuli u svom sastavu imaju od 2
do 10 molekula monosaharida.
DISAHARIDI
su oligosaharidi sa 2 vezana ostatka molekula
monosaharida.
Najvažniji DISAHARIDI su SAHAROZA ili beli šećer i
LAKTOZA ili mlečni šećer
OLIGOSAHARIDI
8. SAHAROZA ili beli šećer
nastaje hemijskom reakcijom
vezivanja glukoze i fruktoze.
INVERTNI ŠEĆER
je smeša glukoze i fruktoze
nalazi se u MEDU.
SAHAROZA I INVERTNI ŠEĆER
9. su složeni ugljeni hidrati koji se sastoje od velikog broja
vezanih ostataka monosaharida.
Veoma su rasprostranjeni u živom svetu, služe kao
skladišta hrane, izvor energije, izgrađuju zidove biljnih
ćelija, glavni su sastojci skeleta školjki i oklopa rakova i
insekata.
POLISAHARIDI
C E L U L O Z A
10. CELULOZA
ima gradivnu ulogu u biljkama, gradi ćelijske opne viših biljaka.
SKROB
sakuplja se u korenu, semenu ili plodovima biljaka u obliku zrnaca i
biljkama služi kao skladište energije. Pri nastanku skroba od velikog broja
molekula glukoze, troši se energija. Pri ishrani namirnicama bogatim
skrobom, oslobađa se ta uskladištena hemijska energija koju ćelije koriste
za svoje potrebe.
Namirnice bogate skrobom : žitarice, krompir, pirinač, mahunarke...
P O L I S A H A R I D I
11. ❏ bele, čvrste supstance, slatkog ukusa (mono i
disaharidi) ili bez ukusa (polisaharidi).
❏ prilikom zagrevanja na visokoj temperaturi gube
vodu - karamelizuju se.
❏ monosaharidi i disaharidi se odlično rastvaraju u vodi
❏ polisaharidi se ne rastvaraju u vodi - skrob vrlo malo
pri zagrevanju, celuloza nikako.
❏ prisustvo skroba dokazuje se uz pomoć rastvora joda
u kalijum-jodidu - jod sa skrobom gradi jedinjenje
PLAVE BOJE.
SVOJSTVA UGLJENIH HIDRATA
12. ❏ ISHRANA - šećeri i skrob obezbeđuju više od polovine dnevnih
potreba organizma za energijom.
❏ TEKSTILNA VLAKNA - biljnog porekla izgrađena su od
celuloze iz pamuka, konoplje, lana..
❏ PAPIR - izgrađen od celuloze, najčešće iz drveta. Da bi sačuvali
šume treba reciklirati stari papir.
❏ PLASTIČNE MASE - neke plastične mase proizvode se od
celuloze.
❏ BIOPLASTIKA - plastika proizvedena od celuloznih vlakana iz
banana i ananasa. Ima mnogo bolja svojstva od drugih plastičnih
masa.
Značaj i primena ugljenih hidrata
13. Skrob i celuloza su biološki polimeri (veliki molekuli)
sagrađeni od velikog broja monomera.
I kod skroba i kod celuloze, monomer od koga su
sagrađeni je isti - GLUKOZA, ali između njih ipak postoji
velika razlika.
Ta razlika potiče od načina na koji su monomerne
jedinice glukoze povezane, odnosno od njihovog
prostornog rasporeda.
Nešto više o skrobu i celulozi
14. Skrob se sastoji iz amiloze i amilopektina
Molekuli glukoze povezani su u nizu u kome se na svakih 20-30 molekula
glukoze pojavljuju bočni nizovi iste strukture. Tako molekul skroba ima
loptastu strukturu - skrobna zrnca. U toploj vodi, skrobna zrnca nabubre i
delimično se rastvaraju u vodi. Rastvor koji tako nastaje naziva se skrobni
lepak.
Nešto više o skrobu i celulozi
AMILOZAAMILOPEKTIN
skrobna zrnca
15. Molekuli celuloze su takođe polimeri glukoze, ali su oni
povezani u dugačke lance, bez bočnih nizova. Celuloza
ima oblik niti ili konca. Ljudski organizam nema enzime
koji mogu da vare celulozu. Ona je ipak
značajna u ishrani jer poboljšava rad
creva.
Nešto više o skrobu i celulozi
16. ❏ Ugljeni hidrati u organizmu čoveka i životinja imaju energetsku
ulogu. Kod biljaka oni su skladišta energije (skrob) i gradivne materije
(celuloza).
❏ Prosti ugljeni hidrati (MONOSAHARIDI) ili šećeri su glukoza (grožđe,
krv), fruktoza (voće), riboza (RNK), galaktoza (mleko). Rastvorljivi u
vodi.
❏ Disaharidi se sastoje iz dva molekula monosaharida. Najvažniji su
saharoza ili beli šećer koji se sastoji iz molekula glukoze i fruktoze i
laktoza ili mlečni šećer sagrađen iz ostataka glukoze i
galaktoze.Rastvaraju se u vodi (beli šećer čak 203g u 100g vode).
❏ INVERTNI ŠEĆER - smeša glukoze i fruktoze (u medu oko 70%)
❏ POLISAHARIDI - skrob (krompir, pasulj, grašak, banane, pšenica,
kukuruz, pirinač…) i celuloza (pamuk, lan, konoplja, drvenaste i
zeljaste biljke). NE RASTVARAJU SE U VODI.
VAŽNO ZA ZAVRŠNI ISPIT
Notes de l'éditeur
Скроб представља смесу два полисахарида, амилозе и амилопектина. То су полимери моносахарида D-глукозе, а разликују се у начину везивања глукозних јединица. Амилоза има једноставнију грађу. Чини је неколико хиљада мономера повезаних α(1→4) гликозидном везом у дуге ланце. Амилопектин је разгранат и састоји се од главног и бочних ланаца. Главни ланац чине молекули глукозе повезани α(1→4) гликозидном везом, док се на сваких 20-30 остатака јавља бочни ланац (исте структуре) спојен α(1→6) гликозидном везом. Скроб садржи око 1/5 амилозе и 4/5 амилопектина.[4]
Скробни лепак
Скробна зрнца
У хладној води, алкохолу и етру скроб је нерастворљив, док у врућој води даје густ колоидни раствор (тзв. скробни лепак). Скробна зрнца имају карактеристичан облик за сваку биљку, а промер им износи 2-150 ηm. Састављена су од воде (10-20%), масних киселина и фосфолипида (0,5-0,8%), протеина (0,1-0,5%), пепела, фосфора и других елемената.
Опна скробног зрнца је грађена од амилопектина, а унутрашњост од амилозе. Испитивањима је утврђено да зрнца имају семикристалну грађу, односно да поседују аморфна (неуређена) и кристална (уређена) подручја у којима су полимерни ланци повезани водониковим везама. Кристаличност се повезује са амилопектинском компонентом скробне грануле, док се амилозна компонента повезује са неуређеним или аморфним подручјем.