1. SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
FAKULTET ORGANIZACIJE I INFORMATIKE
VARAŽDIN
Vlatko Špoljarić
Redoviti student
Broj indeksa: 38110/09-R
Smjer: Informacijski sustavi
Preddiplomski studij
OBILJEŽJA PONAŠANJA POJEDINACA
UNUTAR ORGANIZACIJA
KRITIČKI PRIKAZ IZ KOLEGIJA:
KOMUNICIRANJE U ORGANIZACIJI
Varaždin, lipanj 2010.

2. Sadržaj

3. 1. Uvod
Razumjevanje individualnog ponašanja počinje pregledom glavnih doprinosa
psihologije disciplini organizacijskog ponašanja. Ovi se doprinosi dijele na sljedećih pet
koncepata: vrijednosti, stavovi, osobnost, percepcija i učenje.
Tih pet koncepata biti će detaljnije razrađeni u ovom eseju, kao i pojam
organizacijskog ponašanja i organizacijske kulture.
Osim toga biti će prikazani tipovi osobnosti zaposlenih u organizaciji, kao i crte
njihova ponašanja i aktivnosti koje oni preferiranju.
U svakoj od tih koncepata osvrnut ću se kako bi se trebali menadžeri ponašati u skladu
s zaposlenima i njihovim individualnim ponašanjem. Kako bi trebali svoje sustave
nagrađivanja uskladiti s osobnostima, stavovima i drugih svojih djelatnika.

4. 2. Organizacijsko ponašanje i
organizacijska kultura
Područje organizacije koje proučava ponašanje zaposlenika u organizaciji, od nivoa
pojedinca, do radnih timova i grupa, naziva se organizacijsko ponašanje. Ključne varijable
preko kojih menadžeri utječu na ponašanje zaposlenih su organizacijska kultura i
komunikacija.
Organizacijska kultura je sustav pretpostavki, vrijednosti, stavova, osobnosti,
percepcija, učenja i normi ponašanja koje su članovi jedne organizacije razvili i usvojili kroz
zajedničko iskustvo, a koji se odražavaju kroz simbole i koji usmjeravaju njihovo ponašanje i
mišljenje.
Vrijednosti pretstavljaju temeljna uvjerenja da je specifičan način ponašanja ili krajnje
ponašanje osobno ili društveno poželjniji od prvotnog ili naopakog načina ponašanja ili
krajnjeg stanja postojanja. One sadrže moralnu notu time što nose ideje pojedinca o tome što
je dobro, pravo i poželjno. Sustavi vrijednosti predstavljaju određivanje prioriteta
pojedinačnim vrijednostima u odnosu na njihovu relativnu važnost. Vrijednosti su važne za
proučavanje organizacijskog ponašanja zato što tvore temelje za razumjevanje stavova,
percepcija, osobnosti i motivacije. Pojedinci ulaze o organizaciju s unaprijed stvorenim
pojmovima što treba i što ne treba biti.
Stavovi su iskazi koji sadržavaju procjenu (povoljnu ili nepovoljnu) u vezi stvari,
ljudi ili događaja. Stavovi odražavaju kako se netko osjeća u vezi s nečega. Stavovi utječu na
ponašanje pojedinca.
Osobnost pojedinca je kombinacija psiholoških crta koje koristimo za klasifikaciju te
osobe. Za objašnjenje i predviđanje ponašanja u organizacijama identificirana su četiri
atributa osobnosti, a to su: mjesto kontrole, autoritarizam, makijavelizam i sklonost riziku.
Autoritarizam je vjerovanje da među ljudima u organizacijama trebaju postaojati razlike u
statusu i moći.
Snažno autoritaristička osoba je intelektualno kruta, sklona osuđivanju drugih, sklona
iskorištavanju ljudi ispod sebe, nepovjerljiva i otporna na promjene. Osoba koja pokazuje jake
makijavelističke sklonosti je pragmatična, održava emocionalnu distancu i vjeruje da cilj

5. može opravdati sredstvo. Osobe s izraženom sklonošću prema riziku brže donose odluke i
koriste manje informacija pri odabiru od osoba sa slabo izaženom sklonošću prema riziku.
Menadžeri mogu koristiti ove informacije za povezivanje radnikove sklonosti prema riziku sa
zahtjevima specifičnoga posla. Tipovi osobnosti su: realističan, istraživački, društven,
konvencionalni, poduzetan, umjetnički.
Realistična osoba je često agresivnog ponašanja, preferira fizičku aktivnost koja
zahtjeva spretnost, snagu i kondiciju. Osoba istraživačkog tipa je osoba koja uključuje
aktivnosti koje zahtjevaju razmišljanje, organiziranje i razumjevanje, a ne osjećanje i emocije.
Društvena osoba uključuje manje intelektualnih ili fizičkih aktivnosti, a više interpersonalnih
aktivnosti. Konvencijonalna osoba uključuje aktivnosti koje su regulirane pravilima i
sublimaciju osobnih potreba u korist organizacije ili osobe od moći i statusa. Pouzetna je
osoba uključuje verbalne aktivnosti kako bi se utjecalo na druge u cilju postizanja moći i
statusa. Umjetničke osobe uključuju samoizražavanje, umjetničko stvaranje i emocionalne
aktivnosti.
Percepcija je proces kojem pojedinci organiziraju i tumače svoje čulne dojmove kako
bi dali značenje svom okruženju. Različite osobe mogu vidjeti istu stvar, ali ju drugačije
percipirati. Čitav niz faktora utječe na oblikovanje, a katkada na iskrivljavanje percepcije.
Pojedinci ne mogu asimilirati sve što opažaju, tako da se upuštaju u selektivnost.
Uočavaju komadić po komadić, ali ti komadići nisu izabrani nasumce, već selektivno ovisno o
interesima, obrazovanju, iskustvima i stavovima promatrača. Selektivno opažanje dopušta
nam brzo čitanje drugih, ali ne bez rizika stvaranja netočne slike.
Učenje je bilo koja relativno stalna promjena u ponašanju koja se zbiva kao posljedica
iskustva. Ono nam pomaže da se prilagodimo i savladamo svoje okruženje. Mijenjanjem
svojeg ponašanja kako bi se prilagodili promjenjivim uvjetima, postajemo odgovornim
građanima i produktivnim djelatnicima. Učenje je izgrađno na zakonu efekta koje kaže da se
ponašanje funkcija njegovih posljedica. Menadžeri mijenjaju ponašanje zaposlenika
sustavnim poticanjem svakog slijedećeg koraka koji djelatnika dovodi bliže željenom
ponašanju. Veliki dio našeg učenja temelji se na postupku oblikovanja.
Vrijednosti utječu na stavove, stavovi na motivaciju i percepciju. Osobnost također
ima utjecaj na percepciju. Motivacija utječe na percepciju, percepcija na učenje. Učenje utječe
na sposobnosti, a sposobnosti na individualno ponašanje, kao i motivacija i percepcija.

6. Organizacijska kultura utječe na strateške odluke u poduzeću, npr. definiranje
poslovnog područja, izbor ciljeva i strategije. Ona mijenja sposobnost poduzeća da se
prilagođava okruženju.
Individualno ponašanje pojedinca kao osobe koja svojim ponašanjem određuje svoj
odnos prema drugima u organizaciji te svojim ponašanjem utječe na ponašanje grupe.
Temelj svakog ljudskog ponašanja je individualno ponašanje koje je određeno s tri
osnovne grupe, a to su:
1. Fiziološke varijable – one obuhvaćaju fizičku i mentalnu sposobnost
2. Psihološke varijable – odnose se na percepciju, stavove, osobnost, učenje i
motivaciju
3. Varijable okoline – obuhvaćaju obitelj, kulturu i socijalnu klasu

7. 3. Zaključak
Učinak i zadovoljstvo nekog zaposlenog biti će veći ukoliko se njegove vrijednosti
dobro uklapaju u vrijednosti organizacije. Menadžeri će više cijeniti djelatnike koji se
uklapaju i zaposleni će vjerojatno biti zadovoljni ako opaze da se uklapaju.
Menadžeri bi trebali biti zainteresirani za stavove svojih zaposlenih budući da stavovi
utjeću na ponašanje. Zadovoljni radnici imaju nižu stopu fluktuacije i apsentizma.
Glavna je vrijednost menadžera razumjevanje razlika osobnosti vjerjatno u boljem
selekcioniranju. Veća je vjerojatnost selekcije proizvodnijih i zadovoljnijih djelatnika ako se
uzimaju u obzir tipovi osobnosti koji su sukladni zanimanjima.
Menadžeri trebaju uzeti u obzir da njihovi zaposleni reagiraju na opažanja, a ne na
stvarnost. Bez obzira da li je vrednovanje zaposlenog, koje obavlja menadžer, stvarno
objektivno i nepristrano. Ako pojedinci primjete da su vrednovanja radnih učinaka pristrana i
sl., ponašat će se kao da ti uvjeti stvarno postoje.
Menadžer treba zaposlenog svojim ponašanjem i svojim upravljnjem nagradama
simulira zaposlenog na učenje.

8. 3. Zaključak
1) S. Robbins, Bitni elementi organizacijskog ponašanja, MATE, Zagreb;
poglavlje: III. Temelji individualnog ponašanja
2) personal.unizd.hr/~dcsain/nastavni/menadzment/17.%20Menadzersko
%20vodenje%20i%20ponasanje%20ljudi.pdf –
3) www.ef.unze.ba/docs/Organizacija%20preduzeca%20-vjezbe%20XII-.ppt
-