Ce diaporama a bien été signalé.
Le téléchargement de votre SlideShare est en cours. ×

Prčanski đir na valima bokeljskih priča - brošura

Publicité
Publicité
Publicité
Publicité
Publicité
Publicité
Publicité
Publicité
Publicité
Publicité
Publicité
Publicité
Chargement dans…3
×

Consultez-les par la suite

1 sur 39 Publicité

Plus De Contenu Connexe

Similaire à Prčanski đir na valima bokeljskih priča - brošura (20)

Publicité

Plus récents (20)

Prčanski đir na valima bokeljskih priča - brošura

  1. 1. Projekt je financiran od Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava Crne Gore Autior: Dijana Milošević
  2. 2. Prčanj – mala kolijevka usnulih sjena povijesti, riznica zlatne škrinje bokeljske baštine, ponosno opstaje ucrtan na kamenu Boke kotorske. Naizgled nečujan i pomalo zaboravljen, stoji Prčanj s vječno razapetim jedrima, na ponos Boki, na ponos narodu hrvatskom, na ponos narodu bokeškom, na ponos životu i vjerovanju, na ponos čovjeku i postojanju!
  3. 3. Prčanj – mjesto mističnog šuma vala, poetskog krika galeba, zanosne igre raširenih lencula pred prijetećim burama, mjesto gdje se igra zanosa tako jednostavno u riječi pretače.
  4. 4. Živi Prčanj bićem ovdašnjim, krijući čežnju za vremenom ondašnjim. I moli prolaznost da ovjekovječi stranice povijesti svoje. Moli vale da u slavi uzdignu sve podvige i slavu grada ovog! Moli glase stoljetne da ožive riječi u zaboravu nestale. Da plam kandele nikad ne ugasne Da mu ime nikad pod bršljanom ne zamre!
  5. 5. Sve prolazi sve se mijenja, to naš narod zbori, Al´ sve ono što je trajno Bog i čovjek stvori, Zemlja, nebo, more, sunce ostati će trajno, I sve što su naši ljudi stvarali odavno. Vicko Nikolić
  6. 6. Gradimo ovaj mali usnuli grad kroz sjećanja... Grad mornara, kapetana, jedrenjaka, legendi, crkava, samostana, slikara, glazbenika, književnika, junaka i životnih storija bokeških đardina i finestrina. U ovo libro sjećanja nanizan je svaki kamen koji su oblikovali mještani ovog naselja, svi glasi daleke prošlosti... U ovim pjesmama moru nižu se note svih brodskih sirena i svih nestalih glasova, opjevanih jutara, ribarskih priča i uličnih baldorija... odjeci života naših očeva i djedova ... odjeci rađanja, života i nestajanja... U ovim bojama davnih pasanih vremena naslagane su nijanse života i stvaranja ljudi ovog kraja.
  7. 7. Dok se u spokoju ardure Boka umiva, budi se malo ribarsko mjesto vječnom pjesmom ribara i krikom galeba, u šumu mora, te vječne glazbe na putu slavnih jedrenjaka, prčanjskih kapetana, i u sjeni sjećanja na veliku slavnu prošlost Prčanja.
  8. 8. Hodam kroz stoljeća, slikam povijest Boke na platnu sjećanja, gradim grad moje baštine... Tu sam da tragove povijesti slijedim i zaboravu otrgnem...
  9. 9. Znaš li putniče koliko stoljeća je u ovaj kamen skriveno, koliko priča ovim morem ispričano, koliko suza hridima ovim isplakano... Koliko bandijera se ovdje vijorilo... Znaš li koliko molitava se pred ovim oltarima izmolilo... Tišina koja te obavija dok hodaš ovim kaletama, ova mala usnula serenada koja privid samoće stvara i ova kap mora kojom te vali jutrom pozdravljaju – sve je u ovoj čarobnoj moći prčanjskog naroda upleteno. I u svakom kriku galeba, u svakoj kapi kiše, na svakom kamenu i u svakom zamahu ribarskog vesla, ime se jedno u svoj svojoj veličini skriva.
  10. 10. Rađali su se ovdje ljudi s prčanjskim valima, burama i crkvenim zvonima, odrastali na prčanjskim pontama, klesali svoje priče, svoj život i djela u kamenim kućama... gradili život i ostavljali svoje glase u kamenu da vječno svjedoči novim jutrima rađanja. Gledam ovo malo zemlje između brda i mora, ovu tako malu ikonu na platnu života koju Bog postavi da na ponos ovom narodu svjedoči!
  11. 11. Prčanj – ovo malo naselje ispisuje mnoge stranice u mozaiku povijesti bokeljskog naroda i slave Boke. Ovo je mjesto čuvenih pomoraca i pomorskih kapetana, postojbina čuvenih ratnika i odličnih mornara. Ratovalo se, odlazilo i vraćalo, molilo se Blaženoj Djevici, gradile crkve, donosili zavjetni darovi...
  12. 12. U zagrljaju Boke, čarobnom igrom povijesnih priča, legendi, svetaca, umjetnika, književnika i pomoraca, prčanjski zvonici glorijom ime Prčanja veličaju i slavu predaka u trajanje slivaju.
  13. 13. Jedno ime ovoga kraja, Željko Brguljan otvara nam i danas finestine doma svoga i drevnog Prčanja otkrivajući tajnovite glase ovog mjesta koje vječno storije priča. Kao i mnogi odavde je mnoge vapore ispraćao i svaki otkucaj davno pasanih ura sačuvao.
  14. 14. „Bez mora nismo mogli. Ujutro, nakon buđenja, još u piđami, otvarali bismo škura i laštre prema moru da vidimo kakvo je – mirno ili valovito, plavo, sivo ili zeleno, i kako se zaliv u njemu odražava. Kasnije, nakon zimskog doručka, lutao sam po obali i spjažama da vidim što je more izbacilo, tragao sam za znakovima s daleke nedokučive pučine koji su zalutali u duboki zaljev. Kao što bi se znao izgubiti u njegovim meandrima poneki pešikan ili delfin, prateći brod još s velikog mora...” Željko Brguljan
  15. 15. Miris Boke – Željko Brguljan U sobi, bolujem između uspomena sa snovima leptira čednih. Čekajući igru probuđenih sjena, za starom plimom tiho tugujem. Kroz prozor otvoren ulazi arija i miris usnulih dalekih krajeva. Dok slušam molitvu plavih zmajeva sva soba mirom je preplavljena. Zaboravljen, lutajući pustim poljima mirišem nemirne vitke čemprese po tihim bokeljskim grobljima. Bolest je moja-uspomena slatka uz prizor što se tiho svija, kao šapat latica pokislih kamelija.
  16. 16. Ivo Visin – ime utisnuto u sjećanjima, na kamenu prčanjskom, u bokeljskoj povijesti, ime čiji duh razotkriva u svojim stihovima i ugledni akademik dr. Miloš Milošević, koji poezijom zalazi u svijet kapetanovog mladalačkog zanosa i smjelosti za dosezanjem daljina i pomorskih izazova.
  17. 17. Nemir je otrovnom rukom dodirnuo sve oko mene. Nemir mi skrio ljepote prirode, mladosti, žene. Pust mi je zavičaj dragi sivo zalivsko more, oštrijem je, grabljivim kljunom orao kljuvao gore. Pusti me, tako je tijesno pod ovim skučenim svodom! Horizont hoću bez kraja, sva mora pod mojim brodom! Mladost ml prostori zovu, sirenski glas širina, zamaha, podviga gordih, olujni bijes visina! Neću uz obale plaho smirene vjetrove lovit, sva mora staze su moje , svu zemlju mogu oplovit! Jalovo kamenje šupljim, sljepačkim očima gleda, pružilo staračke ruke, iz mrtvog zaliva ne da! "O nerazumno li zbori mladost bez mjere i znanja ! Prevruća mašta ti rađa nezrele misli i stanja. Ko bi ti novac dao za takve luđačke snove?! Zar da mu potopiš zlato dok drugi sigurno plove? Ti ćeš pronalaziti, valjda, zemlje i zlatne rude, zauzdat ciklonske noći, gledati šarene ljude! Jadniče! Sa trista ruku smrt će te grabiti. Idi! Svinuta kosa joj viri s bezbrojnih podmorskih hridi slaće ti glasnike svoje gusare, groznice, bune, žeđu ti utrobu gristi razorne vitlat tajfune.„ "Dosta je! Staračko srce u tebi umorno bije. Govori oprez, iskustvo što se po lukama krije. Pa nek me udave rađe vali tog sinjeg groblja, ne, bezimen član ja nisam neznanog pomorskog roblja. Kukavan kapetan samo skriva se u svakoj dragi i plovi u pola vjetra po davno utabanoj stazi. Oblake silne ću, makar vezat za katarke svoje, pa njinim zanosnim ritmom snove ostvarit moje !„ Miloš Milošević Diijalog pred putovanjem
  18. 18. Prčanju, Prčanju, galebovo krilo, Na odmoru tamo ispod kitna brda, Pred tobom je stijena i sura i tvrda, Još i kamen goli i timorno bilo; I Dobrota priča ljepote i milja, Preko mora tebi bratski pozdrav šilja. Gdje su tvoji drevni, slavni kapetani, I galije moćne i hitre i lake? Tko li odn'je tvoje pomorske junake? Gdje su tvoji sjajsni i gosparski dani?... Palače su puste, pomalo se ruše Baš u naše nove i slobodne dane, Samo Crkva stoji, zapis tvoje duše, I Gospoda moli, da ti sunce grane!.. Rikard Katalinić Jeretov - Prčanju
  19. 19. 19 Samoća – Ida Verona (ulomak) Kišilo je, ali s mrakom Nebo se razvedrilo Vidjelo se u bezbrojnim skupinama Plavetnilo ovjenčano zvijezdama. Naslonjena pokraj prozora besposlena Zadržah se lica u zaboravu izgubljena A moja duša drhtaše turobna, I moj duh popušta umoran.
  20. 20. I tražila sam neko utočište Da bih odmorila svoje srce slabo Sam čak Bog razdražen kao sudac Kao da mi reče: „Što si učinila?“ Ja sam odvojio od svojega ognja, Od svojega ognjišta božanskog i čistog, Žeravicu da bi stvorio tvoju dušu S valom mojega plavetnila. Može se okrznuti život Koraka laka i oka prema meni, Miran kao dijete koje moli, Snažan, žarki kao vjera. Pratimo neke tihe sjene na starim prčanjskim palatama, osluškujemo riječi rastanka na mramornim pločama među čempresima i vječnom tišinom, uranjamo u svijet mističnih svjetova poezije i prepoznajemo lik velike pjesnikinje Ide Verone.
  21. 21. Ovdje se ljudi uvijek vraćaju, nekad dušom i sjećanjima i vječnom čežnjom, nekad tjelom i dušom, nekad samo sjenom postojanja, ali uvijek u zagrljaju rodnog kraja... Povratak Prčanju - vječna je priča ovog kraja Povratak Prčanju Ja morem po svjetu plovim, brod mi je moj drugi dom, al’ uvijek sa žarom novim vraćam se Prčanju mom. O dragi Prčanju grade, ponosne Boke si sin, ime ti proslavit znade kapetan Ivo Vizin! Po tebi nekad sam htio, obišao dvorce i hram, al’ srce veliko, skrito, tek sada u tebi znam. O dragi Prčanju grade, luko za Boku i svijet, krase te i skalinade, valovi i parapet! U tebi sve su mi draže Ćakule s rive i vrt i jedra, barke i plaže Glavati I Markov rt. O dragi Prčanju grade pomorca starog dom, na moru tvoje su nade i ljubav za Bokom svom! Vladimir Brguljan
  22. 22. Legende stare i sjene na hridima i danas su u pjesmama upletene i pričama ovjekovječene. Mnoge su sjene mladosti obalama našim stopljene, mnoge su storije moru ispričane i suze djevojačke u bolu isplakane. Tre sorelle, tri sestre zaljubljene u jednog mornara- legenda stara koja o djevojačkim snovima i čistoj ljubavi vječno pripovjeda. Tre sorelle Suza u moru se ne vidi, ne vidi se tuga očima. Kad čovjek zaćuti vrijeme priča priču staru vjekovima. Sanjale su, molile se Gospi, On, da li će doć? Ne neće doć.
  23. 23. Zvone zvona sa Prčanja Zvone zvona svetog hrama. Tajnu krije samo prozor treći On da li ce doć, ne neće doć. Tre sorelle – Dušica Ćetković Tre sorelle
  24. 24. Zamutiće more, obasjaće nebo, jedrenjakom on će doći. Dušu će svoju nemirnu dati Sanjale su svake noći. Sanjale su, molile se Gospi. On da lI će doć? Ne, neće doć. Tre sorelle– Dušica Ćetković Tre sorelle
  25. 25. Zvone zvona sa Prčanja Zvone zvona svetog hrama. Tajnu krije samo prozor treći On da li ce doć, ne neće doć. Tre sorelle – Dušica Ćetković Tre sorelle
  26. 26. SPALI ME U SRCU Spali me u srcu a zatim raspi moj pepeo gorama visokim kroz oblake zelenim pašnjacima vjetrom vodama okeana kroz kišu. Tako ću pepelom kad rukama ne mogu svijet da zagrlim. Don Branko Sbutega Kamen ovaj i libra mnoga o povijesti vas uče. Oslušnimo glas koji nas vječno na buđene priziva. Kao da njegova sjena i dalje bdi nad ovim mjestom, a njegov blagi osmjeh o prolaznosti govori, učeći kako se živi dostojanstveno i skromno. Don Branko Sbutega – čovjek koji hoda kroz vječnost
  27. 27. Mističan je ovaj kamen bokeljski, veže ljude okovima vječne stoljetne odanosti domu, vjeri i svojoj zemlji...
  28. 28. Kao da je Gospod upravo ovdje riznicu svoju sagradio i svakom kamenu slavu podario. A imena, na kamenu bokeškom ponikla, čuvaju vječno plam prčanjske glorije.
  29. 29. Putniče, u ovom kamenu prčanjskom slivaju se i molitve i pjesme ribara, i sjene palata i slava prčanjskih kapetana...
  30. 30. 30 Putniče, u ovom kamenu urezani su junački podvizi hrabrih mornara i poznatih kapetana, glasi kamenih kuća, okusi prčanjskog života i prvi jutarnji plesovi galeba...
  31. 31. Putniče, U ovom kamenu urezani su i slikari i pjesnici, i župnici i mještani, i pjesme mora i zvuk vapora, i serenadie i ljubavi tajne... i pogledi s finestrina, i davno nestali glasovi mnogih dragih ljudi ...
  32. 32. 32 Na svakom koraku zaplamti poneka buktinja slave i veličine ovoga maloga bisernog zrna Boke kotorske...
  33. 33. 33
  34. 34. 34 Nevidljivim nitima Prčanj zna duh čovjeka zauvjek da zarobi. Nikada ljudi sa ove obale ne odlaze, duh Boke u njima zauvjek ostaje
  35. 35. Jedna ruka i dalje čvrsto drži ključeve ove riznice pod feralima sjećanja i duha prčanjskoga. Don Željko Pasković upravitelj župa Prčanj i Stoliv u Boki Kotorskoj otkriva i čuva ovaj prčanjski kamen obrastao bršljanom pod felcadom prolaznosti, darujući mu svetost i svjetlost ponovnog rađanja.
  36. 36. Na ovom kamenu živjeti će vječno slava i šum prčanjskih vala
  37. 37. NAME OR LOGO AmaterskokazališteHrvatskognacionalnogvijećaCrneGore
  38. 38. Prčanjskiđirnavalimabokeljskihpriča

×