3. Tomislav Grgurević:
“U Boki se propovijeda da je vila Alkima, što ima
dvore u brdu Pestingradu, odakle kreće na česta
putovanja nebeskim i morskim plavim
prostranstvima, uvijek činila dobra djela i zato su
je ljudi i bogovi voljeli. Bila se opredijelila za život
na obroncima planine Lovćena. Prije toga dugo
je boravila na dvorovima grčkih bogova, u
njihovoj postojbini. Bogovima je to činilo čast
zbog Alkimine izuzetne ljepote.
Mlada i lijepa, bila je i lakomislena. Jednom
prilikom, reče ona bogu Posejdonu:
"Ja sam ovdje Bog, a ne ti. Za mnom ljudi bacaju
čežnjive poglede i ni za kim drugim. Mene svi
zapažaju. Tebe niko ne vidi!"
Rasrdi se Posejdon i u trenutku srdžbe htjede je
ubiti. Ali, na molbu ostale svoje brace smilova se
i kazni je progonstvom u daleke zemlje. Od tada
grčka vila Alkima živi na Pestingradu. Luta
planinama i tako okajava svoju kaznu davno
izrečenu, u očekivanju da ce se Posejdon ipak
smilovati i vratiti je tamo gdje joj je mjesto. Da bi
joj se Bog smilovao, čini dobra djela.”
5. “Nad Kotorom, u liticama lovćenskog
masiva, nalazi se nepristupačna pećina
Vilinica, i kojoj žive vile. Među njima,
najpoznatija je vila Alkima...
U Vilinici se nalazi čitav jedan grad u koji
do sada nije kročila ljudska noga. Ulaz je
napravljen u sredini Pestingradske
stijene...”
Tomislav Grgurević
Pogled na Vilinu pećinu
6. “Ulaz u pećinu, koja se vidi sa mora a lići
na čovječje oko, tako je postavljen u litici
da nema mogućnosti da u nju uđu ljudi.
Međutim, ako bi se kojim čudo, i desilo da
čovjek stigne u Vilin grad, na kapiji ga
čekaju stražari koji odmah nepoželjnog
gosta gurnu u provaliju...”
Tomislav Grgurević-”Odjeci slavnih
vremena”
Pogled na Vilinu pećinu
7. “Naša vila se zove Alkima i živi u pećini Vilnici na brdu
Pestingradu, koje se diže skoro okomito pored Lovćena iznad
Kotora, u dnu zaliva Boke. Kažu da u nekim magičnim noćima,
valjda onima kada se čini da cijeli zaliv sniva, kada se zrak ispuni
mjesečevom prašinom, kada se u moru ogledaju zvijezde, a
barke miruju u mandraćima, vila Alkima plovi nebom iznad Boke
u svojoj zlatnoj barci.”
Antun Sbutega
Pogled na Vilinu pećinu
10. Naš stari Kotoranin, tačnije
Tabačanin, u poslednje vrijeme
sve više pješači i obilazi obližnja
nepristupačna mjesta, a kako
godine idu on se penje i ka sve
većim visinama.
Avanturistički duh gospodina
Schawu ne napušta ni u starosti.
Moglo bi se reći da nikada nije ni
prestao biti avanturista,
a ovi krajevi nikad nisu
prestali biti inspiracija
ljudima od duha
i akcije.
14. “Pogled iz pećine na brdu Pestingrad. Potrebno vrijeme za dolazak do pećine je
oko 7 sati hoda, ako krenete skoro vertikalnom gredom tačno od Tabačine, pa
pravo na Žiljev Kamen, a zatim do pećine. Ja sam išao od 7.00h do 14.30h bez
zaustavljnja i bez kapi vode,a hranu da i ne spominjemo”-Schawa Ivanović
15. Put koji vodi do pećine je uzan i uklesan u kamenu ispod same Viline Pećine, a
spojen je sa putem koji vodi od Gačevića. Putevi se spajaju na Zeleničku Gredu.
18. Pestingrad, na latinskom jeziku (peste) označava bolest-kugu. U
vremenu kada je Kotorom harala ova smrtonosna zarazna bolest, svi
zaraženi bolesnici su bili smješteni u ovoj pećini. U pećini je bilo i tekuće
vode, upotrebljive za piće, a moglo se smjestiti oko 200 ljudi.
25. Po legendi Žiljev kamen je
postavila Medeja, kćerka
kolhidskog kralja Ejeta da bi
zaštitila Jasona:
“...Uz pomoć Zevsa, oca bogova i
ljudi, ona iznad mjesta koje
ograničavaju dva izvora i more
odlomi visoku stijenu dovoljno
veliku da pobije stotine Kolhiđana.
Stigoše divovi, jer samo su oni
mogli obaviti ovaj posao. Postaviše
stijenu na jednu strmen. Trebalo je
samo dotaći ovu gromadu da bi se
ona obrušila ka moru i
moreplovcima...”
26. ...opasna stijena ostade na mjestu
gdje je bila postavljena, a
stanovnici grada u stalnom strahu
sve dok jednog dana ne stiže u
grad kovač po imenu Žil. Na molbu
vile Alkime i bogova kovač Žil
odluči da pomogne narodu i da
stijenu veže lancima za podlogu.
Na Medejinu molbu, Zevs obeća
da će ova stijena, vezana lancima,
tu stajati za vječna vremena.
Održao je riječ. Žiljev kamen ostao
je na onom mjestu gdje ga je
Medeja postavila i nakon mnogih
ratova, razaranja, zemljotresa...
28. “Ispod žiljeva kamena dok sam bio komandir Vatrogasne jedinice
Kotor, sa profesjonalcima i dobrovoljcima ove jedinice spašali smo
ljude koi su bili nemoćni da se vrate dolje u Kotor. Ova slika ukazuje
koliko je to surovo brdo poviše Kotora.”
Antun Pana Milošević
32. “Stara kućica iznad
nekadašnjeg crnogorskog
pazara
U ovoj kućici je živjela
Petrica Crna, a zatim Jovo
Macakan.
Jovo Macakan je po Kotoru
hvatao pse lutalice brinuo se
o njima.”
Zdenka Janković
