Sve što ste poželjeli saznati o četnicima u Hrvatskoj napisao je Zdravko Dizdar. Prilog o Vukovaru prije II. sv. rata.

1. 212 scrinia slavonica 4 (2004), 212-287.
Zdravko Dizdar
(Hrvatski institut za povijest, Zagreb)
OSNIVANJE I DJELATNOST ^ETNI^KIH
UDRU@ENJA NA PODRU^JU GRADA I
KOTARA VUKOVAR U MONARHISTI^KOJ
JUGOSLAVIJI (1918. – 1941.)
UDK 329(497.5 Vukovar)’’192/194’’
Izvorni znanstveni èlanak
Primljeno: ožujak 2004.
U radu se na temelju istraživanja izvorne graðe i objavljene literature
prikazuju politièka kretanja te, osobito, osnivanje i djelatnost èetnièkih
udruženja na podruèju grada Vukovara i vukovarskog kotara u razdoblju
Kraljevine Jugoslavije od 1918. do 1941. godine.
Kljuène rijeèi: Kraljevina Jugoslavija, velikosrpska ideologija, èetnièki
pokret, Vukovar, vukovarski okrug.
Uvod
U dosadašnjoj historiografiji o politièkim kretanjima, a posebice o èet-
nièkim udruženjima i njihovoj djelatnosti, na podruèju vukovarskog kotara u
razdoblju Kraljevine Jugoslavije, nije se posebno pisalo, osim ponegdje
nekog segmenta i spomena, dok je o èetnicima objavljeno tek nekoliko doku-
menata, no bez podataka o osnivanju, rukovodstvima i radu njihovih organi-
zacija.1 Zato u ovome radu na osnovi izvorne arhivske i druge graðe želim
1
U literaturi o èetnièkoj organizaciji na vukovarskom podruèju u razdoblju Kraljevine
Jugoslavije gotovo nigdje nema spomena, pa èak ni u najnovijim radovima o Vukovaru.
Primjerice Vukovar vjekovni hrvatski grad na Dunavu (Zagreb, 1994). Jedan od rijetkih koji
spominje èetnièku organizaciju u Vukovaru 1925. je Josip Cazi u knjizi Vukovar u klasnoj
borbi od prvih radnièkih organizacija do socijalistièke revolucije 1885.-1941. (Zagreb, 1955.),
268, dok je jedina dr. Fikreta Jeliæ-Butiæ u radu: “Iz povijesti èetnièkog pokreta u Hrvatskoj
izmeðu dva rata (1934.-1936.)”, Radovi, vol. 21 (Zagreb, 1988.), 145.-232. o njoj objavila tri
dokumenta iz 1936. To su: Izvješæe Predstojništva gradske policije o èetnièkoj organizaciji u
Vukovaru; Izvješæe Sreskog naèelstva u Vukovaru o stanju èetnièke organizacije na njegovom
podruèju i izvješæe Banske uprave Savske banovine upuæenih MUP-u Kraljevine Jugoslavije
o èetnièkoj organizaciji na svom podruèju (gdje su spomenuti èetnièki pododbor u Vukovaru
i oni na podruèju vukovarskog kotara).

2. scrinia slavonica 4 (2004), 212-287. 213
opširnije progovoriti o politièkim kretanjima i èetnièkim organizacijama na
vukovarskom podruèju u meðuratnom razdoblju. Osnivanje 12 èetnièkih
organizacija u Vukovaru i na podruèju vukovarskog kotara zapoèinje i spro-
vedeno je 1925. s osnivanjem i radom radikalskog “Udruženja srpskih èetni-
ka Petar Mrkonjiæ za Kralja i Otadžbinu”, koje se, zbog svog uskog srpskog
okvira, ukida 1929. nakon uvoðenja šestosjeèanjske diktature kralja
Aleksandra. Kako je “Udruženje èetnika za slobodu i èast otadžbine” po-
držalo diktaturu kralja Aleksandra (najèešæe pod geslom: “Za Kralja i
Otadžbinu”, te “jedan kralj, jedan narod i jedna država”) to mu je kao jugos-
lavenskom nacionalistièkom udruženju omoguæen rad. To se od 1929. pa do
1939. i na podruèju vukovarskog kotara osniva i djeluje 11 mjesnih podod-
bora toga èetnièkog udruženja i u Vukovaru Kotarski (sreski) èetnièki podod-
bor. Ova èetnièka udruženja, kao i èetnièki pokret u cjelini, 1939. svim svo-
jim snagama ukljuèuju se u pokret “Srbi na okup” kako bi onemoguæili kon-
stituiranje i rad Banovine Hrvatske, zahtijevajuæi da se vukovarski kotar,
dijelovi osjeèkog i vinkovaèkog, te šidski i iloèki kotar izdvoje iz njezinog
sastava i prikljuèe Dunavskoj banovini, a u konaènici tzv. “Velikoj Srbiji”.2
Politièka kretanja na vukovarskom podruèju od
1918. do 1929. godine
Vukovar i vukovarski kotar 1. XII. 1918. ulaze u sastav novoosnovane
južnoslavenske države - Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca (od 1929.
Kraljevine Jugoslavije), sa sjedištem u Beogradu, na èelu s dotadašnjim kra-
ljem Srbije. Ubrzo su uslijedile veoma bitne politièke odluke kralja i uprav-
nih vlasti. Tako je svega nekoliko mjeseci potom 1919. Vukovar, u kojem je
bilo sjedište Srijemske županije, proglašen gradom, èime ga se upravno
izdvojilo od ostalog dijela vukovarskog kotara. On je po svojoj strukturi sta-
novništva bio multietnièko središte, u kojem su oko polovicu stanovništva
èinili Hrvati, a što æe se nastojati izmijeniti u korist Srba. Tako je prema
službenom popisu stanovništva 1921. u Vukovaru zabilježeno 3203 doma-
æinstva s 10.242 žitelja, od kojih je 4786 bilo muškoga, a 5458 ženskoga
spola. Prema vjeroispovijestima 7811 žitelja bilo je rimokatolièke, 1702 pra-
voslavne, 456 židovske, 199 evangelistièke, 68 grkokatolièke i 6 musliman-
ske vjeroispovijesti. Prema materinjem jeziku bilo je Hrvata ili Srba 6786,
Nijemaca 2671, Maðara 571, Èehoslovaka 72, Slovenaca 49, Rusa 24,
2
Opširnije o dogaðajima u Slavoniji, i u tom okviru i u Vukovaru i njegovoj okolici uoèi
i u vrijeme osnivanja i rada èetnièkih organizacija na tome podruèju (1918.-1941.) koje u
ovom prilogu prvenstveno obraðujem èitatelji mogu proèitati u spomenutoj knjizi Josipa
Cazija, Vukovar u klasnoj borbi …, radu Mile Konjeviæa, “O djelatnosti graðanskih politièkih
stranaka u Slavoniji 1929.-1941.”, Zbornik Historijskog instituta Slavonije br. 13. (Slavonski
Brod, 1976.), 167-208. i njegovoj knjizi Radnièki pokret u Slavoniji 1929.-1941. (Slavonski
Brod, 1981)., u radu Zdravko Dizdar, “Osnivanje i djelatnost èetnièkih udruženja na podruèju
slavonskobrodskog kotara u razdoblju Kraljevine Jugoslavije”, Scrinia slavonica, br. 2,
(Slavonski Brod, 2002.) te još nekim radovima, koje navodim u bilješkama.

3. 214 Zdravko Dizdar: Osnivanje i djelatnost ...
Rumunja 15, Poljaka 14, Rusina 13, Talijana 6, Engleza 6, Francuza 2 i osta-
lih 12. Istodobno je iz sastava vukovarskog kotara najprije izdvojena opæina
Jarmina (s 1236 stanovnika 1921., uglavnom rimokatolika, od kojih je bilo
Nijemaca 1222, Hrvata 10 i Maðara 4) i prikljuèena vinkovaèkom kotaru.
Tako je vukovarski kotar prema popisu 1921. u preostalih 27 opæina imao
površinu od 645 km2, 46 naselja, 8075 domaæinstava i 31.930 stanovnika, od
kojih je prema vjeroispovijestima bilo rimokatolika 14.894, pravoslavnih
13.502, evangelika 1806, grkokatolika 1641, židova 30, muslimana 15, dru-
gih 41 i bez konfesije 1. Prema materinjem jeziku bilo je Srba ili Hrvata
20.066, Maðara 4884, Nijemaca 4836, Rusina 1552, Èehoslovaka 116, Rusa
93, Slovenaca 57, Poljaka 8, Talijana 8, Rumunja 1, Turaka 1 i ostalih 348.3
Tako su na podruèju vukovarskog kotara i grada Vukovara tada ukupno živje-
la 42.172 stanovnika, od kojih je prema vjeroispovijestima bilo 22.313 ili
52,91 % rimokatolika (veæinom Hrvata), 16.596 ili 39,36 % pravoslavnih
(uglavnom Srba) i 3264 ili 7,73 % ostalih (2005 evangelika, 1709 grkokato-
lika, 486 židova, 21 muslimana i 42 ostalih i nepoznate vjeroispovijesti).
Podaci o materinjem jeziku pokazuju da je hrvatski i srpski bio materinji
jezik 26.852 stanovnika, njemaèki 7507, maðarski 5455, rusinski 1565, èeški
i slovaèki 188, ruski 117, slovenski 105 stanovnika i 383 stanovnika ostali i
nepoznati materinji jezik. Ubrzo je iz sastava vukovarskog kotara izdvojena
i opæina Stari Jankovci (s 1178 stanovnika 1921., prema vjeroispovijesti bilo
je 907 rimokatolika, 227 evangelika, 33 grkokatolika i 11 pravoslavnih, od
kojih je prema materinjem jeziku bilo 655 Maðara, 253 Hrvata, 231 Nijemac,
26 Rusina, 8 Roma i 5 drugih) i prikljuèena vinkovaèkom kotaru, èime se
mijenjala nacionalna struktura stanovništva u korist Srba, poglavito ako se
uzme u obzir intenzivno i brojno naseljavanje na ovo podruèje Srba iz drugih
krajeva, veæinom solunskih dragovoljaca.
S podjelom države 1924. na 33 oblasti Srijemska županija pretvorena
je u posebnu oblast, a sjedište joj je bilo u gradu Vukovaru. No, od listopa-
da 1929., kada je Kraljevina Jugoslavija podijeljena na devet banovina,
Vukovar je samo sjedište kotara (sreza), najprije u Drinskoj banovini (sje-
dište u Sarajevu), zatim od kolovoza 1931. u Savskoj banovini (sjedište u
Zagrebu), a od kolovoza 1939. u Banovini Hrvatskoj. Gubitak bitnih uprav-
nih funkcija Vukovaru nije nadomješten nekim novim, a i razvitak industri-
je teèe sporo tako da se sporo poveæavao i broj njegovih žitelja. U Vukovaru
je u to vrijeme, osim gradske i kotarske uprave, sjedište kotarskog suda,
porezne uprave, tehnièkog odjeljka i predstojništvo gradske policije. Od
3
Definitivni rezultati popisa stanovništva od 31. januara 1921. godine (Sarajevo, 1932.),
280-284. Manje razlike nalazimo kod Rudolfa Horvata, Srijem: naselja i stanovništvo,
Hrvatski institut za povijest, Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, (Slavonski
Brod, 2000.), 292. Kod njega se primjerice navodi da je u Vukovaru tada 1921. bilo 10.244
žitelja, od kojih je prema vjeroispovijestima bilo 7749 žitelja rimokatolièke vjere, 1738 pra-
voslavne, 453 židovske, 175 evangelistièke, 73 grkokatolièke, 6 muslimanske vjeroispovijesti
i pet žitelja drugih vjeroispovijesti.

4. scrinia slavonica 4 (2004), 212-287. 215
škola - imao je realnu gimnaziju, žensku struènu školu, èetiri osnovne i dvije
èitaonice; od društava – društvo Soko, dva pjevaèka društva, vatrogasno
društvo, veslaèki klub, zanatlijsko-trgovaèko udruženje i židovsku vjeroi-
spovjednu opæinu; od zadruga - vinogradarsku, ratarsku i poljoprivrednu
zadrugu; od privrede – èetiri novèana zavoda, tvornice kola, špirita, glinskih
peæi, koža, kemijskih produkata, kudeljaru, nekoliko prediona vune, 6 mli-
nova, 3 pilane i 2 ciglane; najviše su se izvozile žitarice i drva, posebice
preko dunavske luke, imao je dva veæa hotela (Grand Hotel i Lav), dvije
koncertne dvorane i dva kina, dok su znaèajniji radovi u gradu od 1919. do
1929. bili poploèavanje ulica, asfaltiranje trga, gradnja nove ulice, gradnja
doma narodnog zdravlja i adaptacija mosta preko rijeke Vuke.4 Vukovar je
1931. imao 123 trgovca, 47 sitnih trgovaca, 358 obrtnika, 45 vozara i 64
gostionièara, te 3834 radnika (od koji je bilo: 1253 slugu (1224 muških i 29
ženskih), 3581 pomoænog radnika i nadnièara (i to 264 /137 muških i 127
ženskih/ ispod 16 god. i 3317 /2014 muških i 1303 ženskih/ više od 16 godi-
na starosti) te 253 zaposlene kuæne služinèadi. Socijalno osiguranih radnika
1933. bilo je u Vukovaru 2937 (1925 muških i 1012 žena), a zbog izgradn-
je i rada Tvornice “Bata” poveæao se 1934. na 3463 (2311 muških i 1153
ženskih), a 1937. na 5255 osiguranih radnika, od kojih je njih 4578 radilo u
industriji i obrtu, 225 u trgovini i novèarstvu, 205 u kuæanstvu, 144 u slo-
bodnim zanimanjima, 53 u ugostiteljstvu i 50 u prometu.5
U razdoblju Kraljevine Jugoslavije vukovarski kotar obuhvaæao je
površinu od 615.51 km2 i bio administrativno podijeljen na 26 opæina (Antin,
Berak, Bobota, Bogdanovci, Borovo, Bršadin, Ceriæ, Èakovci, Gaboš, Ko-
roð, Lovas, Marinci, Markušica, Mikluševci, Negoslavci, Nuštar, Opatovac,
Ostrovo, Paèetin, Petrovci, Sotin, Svinjarevci, Tompojevci, Tordinci, Trpinja
i Vera) i grad Vukovar s površinom od 52.06 km2.6 Prema popisu stanovništ-
va iz 1931. živjelo je na podruèju vukovarskog kotara 36.474 stanovnika i
grada Vukovara 10.862 stanovnika ili ukupno 47.336 stanovnika. Prema vje-
roispovijesti na podruèju vukovarskog kotara rimokatolika (veæinom Hrvata)
bilo je 14.622, pravoslavnih (uglavnom Srba) 18.011, evangelika 1670,
židova 30, muslimana 10 i ostalih i nepoznate vjeroispovijesti 2131. Dok je
u gradu Vukovaru rimokatolika (veæinom Hrvata) bilo 8073, pravoslavnih
4
Almanah Kraljevine Jugoslavije, IV. jubilarni svezak 1929.-1931., (Zagreb, 1932.),
457. (Grad Vukovar).
5
J. Cazi, n. dj., str. 420 i 421.
6
Nakon što su iz njegovog sastava izdvojene opæine Jarmina i Stari Jankovci. Vukovar-
ski kotar je tada imao 33 osnovne škole sa 79 odjeljenja i toliko soba te jedno djeèje zabaviše,
s 85 uèitelja i 3893 uèenika (što znaèi da je na jednu školu otpadalo 20 km2 površine, 1223
stanovnika i 1 naselje). Školske 1930/31. stanje se malo popravilo jer su otvorene još dvije
osnovne škole, a imao je i 15 knjižnica i èitaonica te 34 udruženja i zadruge. Od industrije
imao je 8 mlinova, jednu strugaru i dvije tvornice. Almanah Kraljevine Jugoslavije, IV. jubi-
larni svezak 1929.-1931., (Zagreb, 1932.), 447, 462.-463. (Srez vukovarski) Tu su kraæi poda-
ci za svaku vukovarsku opæinu posebno.

5. 216 Zdravko Dizdar: Osnivanje i djelatnost ...
(uglavnom Srba) 2189, evangelika 162, židova 307, muslimana 20 i ostalih i
nepoznate vjeroispovijesti 111. Tako je ukupno na podruèju vukovarskog
kotara i grada Vukovara tada živjelo 22.695 ili 48 % rimokatolika (veæinom
Hrvata), 20.200 ili 42 % pravoslavnih (uglavnom Srba), 1832 evangelika,
337 židova, 30 muslimana i 2242 ostalih i nepoznate vjeroispovijesti.7 Podaci
o materinjem jeziku pokazuju da je hrvatski i srpski bio materinji jezik
31.537 stanovnika, njemaèki 7542 (2596 u gradu), maðarski 5030 (616 u
gradu), slovenski 104, èeški i slovaèki 134 stanovnika i 2989 stanovnika
ostali i nepoznati materinji jezik.8 Rimokatolici, veæinom Hrvati, ali i
Nijemci te Maðari, èinili su veæinu stanovništva u opæinama Antin (Hrvati),
Berak (Nijemci, Hrvati, Maðari), Bogdanovci (Hrvati), Ceriæ (Nijemci, Hr-
vati), Èakovci (Maðari), Lovas (Nijemci, Hrvati), Nuštar (Hrvati, Nijemci),
Opatovac (Maðari, Nijemci), Sotin (Nijemci, Hrvati, Maðari), Svinjarevci
(Hrvati, Nijemci), Tompojevci (Nijemci, Hrvati), Tordinci (Hrvati, Nijemci)
i u gradu Vukovaru. U ostalim opæinama veæinu su imali pravoslavni, uglav-
nom Srbi (uz manji broj drugih pravoslavnih, prvenstveno Roma), kojih je
prema broju živjelo: na podruèju opæina Markušice 2775, Bobote 2438,
Trpinje 2094, Borova 1915, Negoslavaca 1596, Paèetina 1100, Bršadina
1090, Koroða 949, Ostrova 793, Vere 755, Gaboša 694, Martinaca 446, Opa-
tovca 286, Èakovaca 232, Mikluševaca 211, Petrovaca 117 i Antina 111, dok
ih je na podruèju ostalih opæina bilo manje od pedeset. Evangelika veæinom
Maðara, bilo je najviše na podruèju opæine Koroð (870) i Tordinaca (447),
dok su u Mikluševcima najbrojniji bili Ukrajinci - Rusini.
Ovakva izmijenjena vjerska i nacionalna struktura na vukovarskom
podruèju nastala je iseljavanjem dijela rimokatolika i evangelista Nijemaca,
Maðara i Hrvata te planskim osnivanjem kolonija i naseljavanjem pravoslav-
nih Srba, kao posljedica vladajuæe velikosrpske politike, prema kojoj je ovo
podruèje trebalo postati srpsko i uæi u njihovu zamišljenu tzv. “Veliku Srbiju”.
Da je to tako dovoljno je usporediti predoèene podatke s onima primjerice iz
popisa stanovništva iz 1900. Tada je na podruèju vukovarskog kotara (s
Vukovarom) živjelo 42.188 stanovnika, od kojih je prema vjeroispovijesti ri-
mokatolika bilo 22.754 ili 53,92 %, pravoslavnih 15.059 ili 35,69 %, evange-
lika 2141 ili 5,18 %, grkokatolika 1522 ili 3,61 %, židova 662 ili 1,57 % i 50
ili 0,12 % ostalih. Materinji jezik hrvatski ili srpski iskazalo je 24.805 stanov-
nika, njemaèki 10.036, maðarski 5399, rusinski 1520, romski (ciganski) 201,
slovaèki 79, slovenski 72, talijanski 72, èeški 71 i ostale jezike 33 stanovnika.9
7
M. Konjeviæ, O djelatnosti graðanskih stranaka u Slavoniji, 168. Tablica br. I.
Stanovništvo Slavonije po konfesionalnoj pripadnosti prema popisu od 31. ožujka 1931. godi-
ne. Ti podaci se neznatno razlikuju od onih objavljenih u Godišnjaku banske vlasti Banovine
Hrvatske 1939 - 26. kolovoza – 1940., I., (Zagreb, 1940), Prisutno stanovništvo prema popisu
od 31. III. 1931.,326.
8
M. Konjeviæ, O djelatnosti graðanskih stranaka u Slavoniji, 169. Tablica br. II.
Stanovništvo Slavonije po materinjim jezicima prema popisu od 31. ožujka 1931. godine.
9
Statistièki godišnjak Kraljevina Hrvatske i Slavonije, knj. I., (Zagreb, 1905.), 34-35
i 38-39.

6. scrinia slavonica 4 (2004), 212-287. 217
Zanimljiva je takoðer i struktura stanovnika Vukovara prema zanimanju.
Tako je od 10.862 njegovih stanovnika 1931. njih 3735 živjelo od industrije
i obrta, 2391 od poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, 969 od javnih službi,
slobodnih zvanja i vojske, 794 od trgovine, 632 od prometa, 116 od kredita i
2.205 od drugih zanimanja ili bez zanimanja. Po grupama bilo je 4325 radni-
ka, 1339 službenika, 1902 poljoprivrednika i 1759 ostalih. Od 36.474 sta-
novnika s podruèja vukovarskog kotara 1931. èak njih 31.020 živjelo je od
poljoprivrede, a 2459 od industrije i obrta, 611 od javnih službi, slobodnih
zvanja i vojske, 517 od prometa, 318 od trgovine, 3 od kredita i 275 od dru-
gih zanimanja ili bez zanimanja. Ili po grupama bilo je 29.065 poljoprivred-
nika, 3857 radnika, 1005 službenika i 2547 ostalih.10 Potrebno je istaknuti da
je za grad Vukovar i vukovarski kotar veliko znaèenje imalo podizanje od
èeškog veletrgovca Bate velike tvornice obuæe na podruèju upravne opæine
Borovo, koje je zapoèelo 1931., a uz nju i izgradnja stambenih zgrada za
èinovnike i radnike nazvane “grad Borovo”. U “gradu Borovu” broj zgrada
raste od 8 iz 1932. na 132 zgrade 1936. a s njima i broj žitelja od 196 iz 1933.
na 2100 žitelja 1936. godine.11 U odnosu na druge kotareve grad Vukovar i
vukovarski kotar spadali su u srednje razvijenija podruèja Slavonije o èemu
govori i podatak od 21 % nepismenih stanovnika, prema kojem su se od 20
slavonskih kotareva nalazili na desetom mjestu. Organiziranom akcijom opi-
smenjavanja rukovodstvo Hrvatske seljaèke stranke (HSS) nastojalo je sma-
njiti taj postotak nepismenih na 8 posto.12
* * *
Neposredno nakon stvaranja Kraljevine SHS zbog geostrateškog
položaja, nacionalnog sastava stanovništva te politièkih stavova državnih
vladajuæih srpskih struktura Vukovar i vukovarski kotar su potpali “nekako
pod srbijansku interesnu sferu” zato su se tu - prema mišljenju naèelnika
vukovarskog kotara – “primjenjivale sve srbijanske metode rada i osnivanja
politièkih stranaka”.13 Bit toga je – istièe naèelnik – da onaj tko “nije bio s
10
Godišnjak banske vlasti Banovine Hrvatske, 327. i J. Cazi, n. dj., 420-421. Struktura
onih koji žive od industrije i obrta u Vukovaru bila je: 743 živjelo ih je od odijevanja, 560 od
hrane, 461 od graðevinskih obrta, 377 od industrije i obrta drveta i kosti i 263 od kovina, a na
podruèju vukovarskog kotara 696 od odijevanja, 491 od kovina, 359 od hrane, 221 od drveta
i kosti i 200 od graðevinskih obrta.
11
R. Horvat, n. dj., str. 46.
12
Pokret za pismenost, Zagreb, 1938., str. 10-11. Napredak, glasilo Hrvatskog kulturnog
društva “Napredak” - Sarajevo, br. 11, (Sarajevo, 1938.), 137.
13
HDA, Fond: Grupa XXI, dok. inv. br. 6.129. Izvješæe Kotarskog (sreskog) naèelstva
u Vukovaru od 2. I. 1940. Banskoj vlasti Banovine Hrvatske, Odjelu za unutrašnje poslove –
I., o politièkim prilikama na podruèju vukovarskog kotara od osnivanja Banovine Hrvatske
(kolovoz 1939.). Izvješæe: Predmet: Ocjepljenje i odvajanje pojedinih srezova od banovine
Hrvatske u vezi sa pokretom "Srbi na okup” od 13. IV. 1940. i zaprimni žig Banske vlasti
Banovine Hrvatske – Odjeljak za drž. zaštitu, Zagreb, br. 21.422 od 26. IV 1940. Tu su istak-
nute aktivnosti pokreta “Srbi na okup” na podruèju sjeveroistoènog dijela Banovine Hrvatske
i to gradova i kotareva Osijek, Vukovar, Ilok, Šid i Daruvar. Tu je i navedeno izvješæe
Kotarskog naèelstva Vukovar.

7. 218 Zdravko Dizdar: Osnivanje i djelatnost ...
njima, bio je protivnik zemlje i imao je da iskusi sve šikane upravnog apara-
ta”. Vladajuæe politièke stranke na tome podruèju, poèev od Radikalne stran-
ke, su “stvarane odozgo” tako da su “Srbi naprosto terorom natjerani da se
upišu i glasuju za JRSD, JNS i poslije za JRZ”. Ove tvrdnje vukovarskog
kotarskog naèelnika potvrðuje i praksa. Politièka kretanja, situaciju i praksu
na vukovarskom podruèju osvjetljavaju dijelom i rezultati izbora izmeðu dva
svjetska rata. Glavna politièka borba vodila se tada s jedne strane izmeðu
hrvatskih politièkih stranaka, posebice Radiæeve Hrvatske puèke seljaèke
stranke (HPSS, koja je promijenila naziv te se od 1920. zvala Hrvatska repu-
blikanska seljaèka stranka /HRSS/, a od 1925. Hrvatska seljaèka stranka
/HSS/) i Hrvatske zajednice (osnovane 17. VII. 1919. od Starèeviæeve stran-
ke prava i Napredne demokratske stranke), koje su okupljale Hrvate i zastu-
pale federalizam te srpskih politièkih stranaka, posebice Demokratske (èiji je
voða u Vukovaru bio dr. Ivan Palaèek, a stranka okuplja Srbe i jugoslavenski
orijentirane Hrvate) i Radikalne stranke (njezin voða u Vukovaru bio je boga-
taš Nikola Bingulac, a stranka okuplja uglavnom samo Srbe i pravoslavne),
koje su zastupale jedinstvenu centralistièki ureðenu državu, prvi kako bi osi-
gurali jedinstvo jugoslavenske nacije, a drugi hegemoniju velikosrpstva, a
koje su uglavnom obnašale vlast. Tu je i Socijalistièka radnièka partija
Jugoslavije /komunista/ (SRPJ/k/) koja okuplja vukovarsko radništvo bez
obzira na njegovu nacionalnu ili vjersku pripadnost. Vukovar je u to vrijeme
bio jedno od znaèajnih središta revolucionarnog radnièkog pokreta u državi s
jakom partijskom i sindikalnom organizacijom, a s èime æe se odmah morati
suoèiti i vladajuæi režim.14 S osnivanjem i djelatnošæu ovih stranka poèele su
diobe Vukovaraca prema vjerskoj, nacionalnoj i politièkoj pripadnosti, na
pravoslavne i katolike, na Srbe i Hrvate, na monarhiste i republikance, na
federaliste i centraliste te na komuniste. Vladajuæi režim je svojim postupci-
ma ove podjele samo potencirao te nastojao sebi stvoriti što jaèi oslonac,
posebice meðu srpskim stanovništvom i protagonistima njegove velikosrpske
politike, koja je sve više dolazila do izražaja na vukovarskom podruèju. To je
posebice vidljivo tijekom izbora. Na njima vukovarski izborni kotar obuh-
vaæao je 14 biraèkih opæina (Bobota, Borovo, Bršadin, Gaboš i Ostrovo, Mi-
kluševci, Negoslavci, Nuštar, Petrovci, Markušica, Lovas, Trpinja, Paèetin,
Sotin i Vukovar /I-IV/).
Tako je veæ na prvim lokalnim izborima u novoj državi Kraljevini SHS,
održanim 16. III. 1920. u Vukovaru, koji je prije nekoliko mjeseci dobio sta-
tus grada i bez obzira na izborni teror režima, lista Socijalistièke radnièke
partije Jugoslavije /komunista/ (SRPJ/k/) na èelu sa Stjepanom Supancem,
graditeljem iz Vukovara, sudionikom revolucije u Rusiji, za vlasti sasvim
neoèekivano dobila 12 mandata ili 50 %, a zatim slijede liste Hrvatske zajed-
14
Opširnije o radnièkom pokretu i djelovanju komunista na podruèju Vukovara i vuko-
ravskog kotara u razdoblju 1918.-1929. vidi u knjigama Josipa Cazija, Vukovar u klasnoj
borbi, (Zagreb, 1955.) i Dragiše Joviæa, Radnièki pokret u Slavoniji 1918.-1929., (Slavonski
Brod, 1985).

8. scrinia slavonica 4 (2004), 212-287. 219
nice s 8 i Radikalne stranke s 4 mandata.15 Istodobno na tim opæinskim izbo-
rima i na podruèju vukovarskog kotara komunisti su postigli najveæi uspjeh
dobivši 76 od ukupno 156 mandata i to: u Antinu, Berku i Tordincima po
svih 12 mandata, u Sotinu 11 mandata, u Èakovcima i Mikluševcima po 8, u
Tompojevcima 7 i u Lovasu 6 mandata, (a pobijedili su i u Tovarniku). Bio
je to rezultat aktivnosti vukovarskih komunista koji su pred izbore održali
jedan uži sastanak u Vukovaru te zborove u Lovasu i Borovu, dok su im vla-
sti zabranile održanje velike skupštine u Vukovaru.16 Zato su vladajuæe poli-
tièke strukture poduzele sve da politièku situaciju u Vukovaru promijene u
svoju korist. Prvi na udaru su bili predstavnici pobjednièke SRPJ/k/ i njiho-
ve pristaše. Kod konstituiranja Gradskog zastupstva u Vukovaru 24. III.
1920. komunistima-zastupnicima, zbog polaganja zakletve uz "ogradu”, bez
obzira što su imali 50 % mandata, onemoguæeno je da predlože svoga kandi-
data za gradskog naèelnika te je na taj položaj izabran Ivan Türk, iz Hrvatske
zajednice, a za njegovog zamjenika Nikola Bingulac, iz Radikalne stranke,
bogati trgovac. Vukovarski komunisti su se u narednom razdoblju posebno
angažirali u radu na podruèju vukovarskog kotara te uspjeli osnovati u sva-
kom selu partijsku organizaciju ili povjereništvo, a osnovali su i Selsko vijeæe
SRPJ/k/ za vukovarski kotar.17 U Vukovaru je tada bilo oko 1500 èlanova
SRPJ/k/, meðu kojima su se posebno isticali Stjepan Supanac, Josip Mudri i
Josip Cazi. Tako su stvoreni uvjeti da se u Vukovaru u lipnju 1920. održi
Drugi kongres SRPJ/k/ i sindikalni kongres. Na Vukovarskom kongresu
Partija je promijenila ime u Komunistièka partija Jugoslavije (KPJ). Kada je
na prijavu KPJ za proslavu radnièkog praznika 1. svibnja Gradsko poglavar-
stvo, na osnovi zapovijedi banske vlasti, istu 28. travnja 1920. zabranilo,
pošto su komunistièki zastupnici odbili dati garanciju, koja se od njih tražila,
da tada neæe biti radnièkih manifestacija, gradonaèelnik i ostali èlanovi
graðanskih stranka dali su ostavku, kako bi onemoguæili rad komunista. Na
ponovljenim izborima u Vukovaru održanim 27. VII. 1920. glasovalo je sa-
mo 1867 biraèa od kojih je lista KPJ dobila 987 glasova i 13 mandata, jedan
mandat više nego na prvim izborima, dok su graðanske stranke dobile 880
15
Tada su u Gradsko zastupstvo Vukovar izabrani: OD KOMUNISTA: Stjepan Stupanc,
graditelj, Petar Janjèec, trgovac, Pavao Luketiæ, zidar, Ivan Beck, odvjetnièki solicitator,
Armin Guttman, èinovnik, Stevo Dejak, zidar, Ðuro Graf, baèvar, Ivan Žuljeviæ, ratar, Franjo
Haupert, radnik, Pavao Pšenica, ratar, Karl Stenzel, lièilac i Antun Asodi, ribar; OD HRVAT-
SKE ZAJEDNICE: Pavao Radaševiæ, tapetar, Ivan Türk, civilni mjernik, Karlo Gumringer,
ratar, Fran Funtak, inžinjer, Martin Feger, gostionièar, Šandor Najpar, posjednik, Josip Puches,
urar i dr. Daniel Klein, odvjetnik i OD RADIKALA: Nikola Bingulac, krojaè, Konstantin
Teodoroviæ, kr. profesor, Ðokica Radivojeviæ, trgovac i Mita Stojkoviæ, brijaè. J. Cazi, n. dj.,
124.
16
D. Joviæ, Radnièki pokret u Slavoniji 1918.-1929., n. dj., 97, 98, 101-104. i Anto
Milušiæ, “Politièki i pravni aspekti opæinskih izbora u Hrvatskoj i Slavoniji 1920. godine”,
Zbornik br. 7-8., (Slavonski Brod, 1970)., 186. i 188.
17
D. Joviæ, Radnièki pokret u Slavoniji 1918.-1929., n. dj., 112 i 114. Komunistièki
zastupnici odbili su dati garanciju, koja se od njih tražila, da u Vukovaru 1. svibnja neæe biti
radnièkih manifestacija.

9. 220 Zdravko Dizdar: Osnivanje i djelatnost ...
glasova i 11 mjesta (5 Hrvatska zajednica, 4 Radikalna stranka, 1 od “židova”
i 1 mjesto od “zemljoradnika” tj. HPSS) u Gradskom zastupstvu. I ovaj puta
zastupnici graðanskih stranka, da bi onemoguæili komuniste, žalili su se na
izborne rezultate. Vlasti su raspustile gradsko zastupstvo, gradu dodijelile
vladinog povjerenika, te nakon nekoliko mjeseci poništili izbore i raspisali
nove. Na tim izborima komunisti su dobili 8 mandata, no njihovi su manda-
ti, s donošenjem i primjenom Zakona o zaštiti države 1921., poništeni, te je
tako vlast obraèunala s vukovarskim komunistima. U potom izabranom
Gradskom zastupstvu sredinom 1921. gradonaèelnik je postao Mirko Sterl,
obrtnik i posjednik.
Prije toga, 28. XI. 1920., bili su raspisani izbori za Ustavotvornu skupš-
tinu. Vukovarski komunisti osnovali su sredinom listopada 1920. agitacijsko
tijelo i “crvene redare” da štite svoje govornike i agitatore od napada, a poèe-
li su predizbornu aktivnost, dijeljenjem letaka, brošura i novina te zborovi-
ma. Bio je to znak režimu da prijeðe na obraèun s vukovarskim komunisti-
ma i njihovim radnièkim pokretom, kao njihovom bazom.18 Zato vlasti doz-
voljavaju udarnim grupama radikala da napadaju (noževima i štapovima)
komunistièke voðe na njihovim skupovima kako bi ih pokušali onemoguæiti.
Tako je primjerice na skupu KPJ u Opatovcu, napadnut Stjepan Supanac te u
sukobu “crvenih stražara” i radikalskih napadaèa jedan napadaè ubijen a dvo-
jica teže ozlijeðena, na skupu u Marincima, ozlijeðen je komunist Ivan Beck
i na skupu u Vukovaru, napadnut je komunist Josip Šipoš.1 Na vukovarskom
podruèju agrarna reforma veleposjeda najavljena regentovim proglasom 6. I.
1919. i kolonizacija koja ju je pratila na ovome podruèju imale su od poèet-
ka politièko znaèenje i bile su u funkciji velikosrpske politike. Tako je veæ u
proljeæe 1919. poèelo grabljenje i dijeljenje u zakup najbolje i najplodnije
veleposjednièke zemlje, ali ne siromašnim domaæim interesentima niti siro-
mašnim zemljoradnicima Hrvatima iz sjeverozapadne Hrvatske (kojima je
izrijekom 5. V. 1919. bilo zabranjeno naseljavanje) nego poèinje dodjela
zemlje Srbima, solunskim dobrovoljcima i kolonistima iz posve srpskih kra-
jeva i njihovo naseljavanje. S tom svrhom je Županijski agrarni odbor u
Vukovaru, pred izbore poèetkom studenog 1920., izuzet ispod nadležnosti
agrarne direkcije u Zagrebu i stavljen pod nadležnost agrarne direkcije u
Novom Sadu. Od tada imamo sluèajeve da je zemlja bila oduzimana onima
koji su pristajali uz Radiæevu HRSS i dodjeljivana pristalicama režima
(prvenstveno Radikalne stranke).20 Tada 1920. na podruèju vukovarskog
kotara pod udarom agrarne reforme našla su se dobra veleposjeda grofa Eltza,
18
A. Milušiæ, n. dj., 198-199. Opširnije o tome vidi: Josip Cazi, Vukovar u klasnoj borbi,
(Zagreb, 1955).
19
D. Joviæ, Radnièki pokret u Slavoniji 1918.-1929., str. 138.
20
Mira Kolar-Dimitrijeviæ - Filip Potrebica, “Na slavonsko-srijemskom razmeðu 1918.-
1945. godine”, Vukovar vjekovni hrvatski grad na Dunavu (Zagreb, 1994.), 242-243.

10. scrinia slavonica 4 (2004), 212-287. 221
u Vukovaru, velièine 33.050 kat. jutara; grofova Khuen-Belassia, u Nuštru,
površine 10.749 kat. jutara; kneza Odescalachija, u Iloku, površine 24.888
kat. jutara i Hideghety, u Bogdanovcima, površine 762 kat. jutra.21
Na podruèju srijemske županije, u koju su ulazili Vukovar i vukovarski
izborni kotar, od 81.074 biraèa na izbore 1920. izašlo je bilo i glasovalo njih
56.254 ili 69,65 % i izabralo 14 narodnih poslanika. Od toga Radikalna stran-
ka je dobila 25.658 glasova, HPSS 9882 glasa, Demokratska stranka 7754,
KPJ 5575 glasova (od kojih u Vukovaru 828 glasova), Hrvatska zajednica
4333 glasa, Hrvatska (i slov.) puèka stranka 2975 glasova, Socijal-demokrat-
ska stranka 2757 glasova i Zemljoradnièka stranka 1075 glasova.22 Režim
nije bio zadovoljan ovim rezultatima izbora iako su njegove stranke
(Radikalna i Demokratska) dobile najviše glasova, ali nisu pobijedile hrvat-
ske stranke i komuniste u sjedištu županije u Vukovaru. Isto tako nije bio
zadovoljan ni rezultatima izbora na državnoj razini jer su komunisti s osvo-
jenih 198.736 glasova zauzeli èetvrto, a s 58 izabranih poslanika treæe mje-
sto (iza Demokratske i Radikalne stranke). Istodobno HPSS je dobila na
izborima najviše glasova meðu hrvatskim strankama njih 230.590 i 50
zastupnièkih mjesta preuzevši tako vodstvo hrvatske politike u novostvore-
noj državi, dok je njezin predsjednik Stjepan Radiæ postao predvodnik borbe
hrvatskog naroda protiv centralizma i velikosrpske hegemonije. Taj svoj pri-
mat Radiæeva HRSS još uvjerljivije potvrdila je na izborima 1923. godine
osvojivši ukupno 477.733 glasa i 70 zastupnièkih mandata, dok su joj izbori
1925. donijeli 532.872 biraèka glasa i 67 zastupnièkih mjesta i oba puta
drugo mjesto odmah iza radikala.
Nakon takvog uspjeha komunista 1920. režim je pristupio radikalnim
mjerama kako bi ih u potpunosti onemoguæio, a tako je bilo i na podruèju
Vukovara. Vlada je noæu od 29. na 30. XII. 1920. donijela “Obznanu” kojom
je zabranila rad KPJ na osnovi koje je poèelo proganjanje i zatvaranje èlano-
va KPJ. Prije toga komunisti Vukovara su, na vijest da vlada namjerava u
grad i okolicu naseliti Vrangelove vojnike, na sastanku Mjesne organizacije
KPJ (27. XII.) donijeli Rezoluciju protiv te namjere vlade da se tim kontra-
revolucionarima dade zemlju i inventar, pored ogromnog broja domaæeg seo-
skog stanovništva koje vapije za zemljom, te da te bande iskoristi za gušenje
revolucionarnog pokreta, zahtijevajuæi da im se zabrani ulazak u Vukovar i
okolicu i tako oèuva red i mir. Sutradan je, kod dolaska vrangelovaca na
željeznièku stanicu Borovo, skupina radnika i komunista na èelu sa Supan-
com prosvjedovala, ali su oni pod zaštitom otpremljeni u Bršadin i razmješ-
teni u sela Bobotu, Paèetin, Trpinju i Veru. Saznavši za “Obznanu” 1. I. 1921.
21
Zdenka Šimonèiæ – Bobetko, Agrarna reforma i kolonizacija u Hrvatskoj 1918.-1941.,
(Zagreb, 1997), 427.
22
Ferdo Èulinoviæ, Jugoslavija izmeðu dva rata, I., (Zagreb, 1961), 312 a. Tablica izbor-
nih rezultata na izborima za Konstituantu 28. XI. 1920. u zemlji po izbornim okruzima (župa-
nijama) i strankama.

11. 222 Zdravko Dizdar: Osnivanje i djelatnost ...
rukovodstvo vukovarske partijske organizacije sazvalo je konferenciju na
kojoj je nastojalo donijeti odluku o ilegalnom organiziranju kako bi u novim
izmijenjenim okolnostima mogli nastaviti rad, ali je na kraju konferencije
žandarmerijska patrola opkolila kuæu te uhitila Supanca i još neke komuni-
ste. No Supanac se istrgao žandaru i pokušao pobjeæi, ali je pogoðen iz piš-
tolja i ubijen. Iza toga uslijedila su poništenja mandata komunistièkim
odbornicima i gradskim zastupnicima (u gradskoj opæini Vukovar, te uprav-
nim opæinama Antin, Berak, Èakovci, Koroð, Mikluševci, St. Jankovci i
Tordinci) te brojna uhiæenja i suðenja istaknutijih vukovarskih komunista u
kojima je tamošnja organizacija KPJ desetkovana, te su se preostali komuni-
sti pasivizirali. Zakonom o zaštiti države 1921. režim je ozakonio dotadašnje
i buduæe progone komunista.23
Režim je mogao sada prijeæi na obraèun s HRSS, drugim svojim glav-
nim politièkim protivnikom, i na provoðenje jaèe centralizacije države.
Nakon Vidovdanskog ustava, u kolovozu 1921. hrvatske opozicijske stran-
ke HRSS, HZ i HSP osnovale su “Hrvatski blok”, izjasnivši se protiv vladi-
ne centralistièke, a za federativno ureðenu jugoslavensku državu, zbog èega
su odmah od režimskih stranaka proglašeni “antidržavnim” strankama i
”separatistima”. Kako je HRSS od 1922. na izborima nastupala samostalno
to su hrvatski glasaèi sve više bili orijentirani na ovu stranku, pa je “Hrvatski
blok” ubrzo prestao postojati. Na izborima u Vukovaru 17. II. 1922. pobi-
jedio je “Hrvatski blok” s velikom veæinom glasova. “Hrvatski blok” orga-
nizirao je veliku proslavu u Vukovaru 8.-9. VI. 1922. prilikom posvete i
otvorenja “Hrvatskog doma”. Proslavi su nazoèila mnogobrojna hrvatska
društva iz Osijeka, Vinkovaca, Županje, Zemuna, Subotice i Zagreba te je
trebala pokazati hrvatski karakter Vukovara. Vukovarski radikali i demokra-
ti i sva projugoslavenska i srpska društva odbila su pismeno sudjelovati u toj
proslavi, a bilo je i prijetnji kako æe jednog dana nestati svih Hrvata.
Odgovor je ubrzo uslijedio s hrvatske strane 17. IX. 1922. kada su radikali
slavili posvetu barjaka vukovarskog Srpskog pjevaèkog društva “Javor” i
kada su sva hrvatska društva u Vukovaru odbila pismeno da kod toga sudje-
luju, smatrajuæi da im vukovarski Srbi “svojom nametljivošæu i uvredama”
žele oduzeti punu slobodu. Ta podvajanja æe se nastaviti i dalje, prenositi s
politièkih stranaka i na omladinu te narod. Tako se stvarala i poticala meðu-
nacionalna mržnja izmeðu Hrvata i Srba.24 Nositelji velikosrpske politike
nastojat æe uz centralizaciju da u Vukovaru, kao najjaèem središtu hrvatstva
u Srijemu, preuzmu što prije vlast, što æe uz podršku najviših državnih stru-
kutra vlasti ubrzo i uspjeti, te u njemu provode srbizaciju. Prvi potez na tom
pravcu bila je primjena Vidovdanskog ustava (iz lipnja 1921.) te prestanak
23
Hrvatski državni arhiv (HDA), Zagreb, Grupa XVI – Teror vladajuæeg režima, dok inv.
br. 36. i 42. i D. Joviæ, Radnièki pokret u Slavoniji 1918.-1929., 146-147. Èitatelji tu dalje
mogu naæi podatke o aktivnostima vukovarskih komunista i akcijama režima od 1921. do
1929. godine.
24
J. Cazi, n. dj., str. 265-266.

12. scrinia slavonica 4 (2004), 212-287. 223
djelovanja Zemaljske vlade u Zagrebu 1922. i stvaranje zasebne Srijemske
oblasti (jedne od 33 u državi) sa sjedištem u Vukovaru, a vezane samo za
vladu u Beogradu. Tada je za velikog župana Srijemske oblasti postavljen
Vaso Isajloviæ, sekretar Ministarstva unutarnjih poslova iz Beograda, a
kasnije su se na toj dužnosti do 1929. izmijenila još èetiri velika župana,
takoðer svi iz uže Srbije, podržavani u potpunosti i od vukovarskih radika-
la. Godine 1923. premješta se Okružna financijska uprava iz Vukovara u
Novi Sad, a s njome i porezi prikupljeni u Srijemu odlaze izvan Hrvatske,
pa se od njih ne grade ni škole, ni ceste, a ni željeznièke pruge na srijem-
skom podruèju. Istodobno nastavlja se i kolonizacija na veleposjed vuko-
varskog grofa Eltza, posebice dobrovoljaca, prvenstveno po stranaèkom
kljuèu, pa zemlju dobivaju gotovo iskljuèivo pristaše režimskih stranka,
posebice Radikalne stranke. Nije sluèajno da je od 25 novih dobrovoljaèkih
naselja u Srijemu u to vrijeme èak njih 15 nastalo na posjedima grofova Eltz,
te da su od tisuæu koloniziranih obitelji samo dvije bile katolièke vjere dok
su sve ostale bile pravoslavne vjere. Dobrovoljci su bili iz Crne Gore, Like,
Bosne a dio i iz Srbije. To pokazuje jasnu namjeru vladajuæe velikosrpske
politike da planskom izmjenom nacionalne strukture toga podruèja ostvari
i na ovome podruèju svoju prevlast.
U tom smjeru vladajuæe stranke su nastojale razviti svoju politièku aktiv-
nost, ukljuèiti što više ljudi u svoje redove, a posebice meðu mladima.
Demokratska stranka tako u Vukovaru 1921. pokreæe svoj list
“Demokrat” kako bi ojaèala jugoslavensku ideju,25 a skupina orijentirana na
Svetozara Pribièeviæa 1922. stvara svoju “borbenu organizaciju”
Organizaciju jugoslavenskih nacionalista (ORJUNA) uglavnom sastavljenu
od omladine. Orjunaši, naoružani i podržavani od vlasti, vršili su napade ne
samo na hrvatske nacionaliste veæ i na napredne omladince, intelektualce i
radnike. No sva nastojanja demokrata za jaèanje jugoslavenske ideje, kako
meðu Hrvatima tako meðu Srbima, doživjela su u Vukovaru slom tako da se
list ubrzo gasi, a jedna radnièka omladinska borbena skupina ispremlatila je
voðu Orjune, aktivno vojno lice iz Mostara, pa je i ova organizacija prestala
s radom.26
“Hrvatski blok” je od mladeži osnovao 1922. u Vukovaru Hrvatsku
narodnu omladinu (HANAO), kao svojevrsnu protutežu Orjuni koju napada
rijeèima i prijetnjama. Hanao je pokrenuo svoj list “Gvozd”,27 ali nije uspje-
la okupiti veæi broj hrvatske mladeži. Dio mladeži je okupljen u tada obnov-
ljenom “Hrvatskom sokolu” u Vukovaru, te drugim hrvatskim društvima u
gradu.
25
“Demokrat”, glasilo Srijemskih demokrata za jaèanje misli jedinstva, urednik dr. Ivan
Paleèek, (Vukovar, 1921).
26
J. Cazi, n. dj., 264-265.
27
“Gvozd”, organ Hrvatske narodne omladine, (Vukovar, 1922).

13. 224 Zdravko Dizdar: Osnivanje i djelatnost ...
Radikalna stranka, koja je tada osim u Vukovaru imala svoju organiza-
ciju i u 17 okolnih sela vukovarskog kotara, nastoji posebice okupiti omladi-
nu pa u to vrijeme osniva u Vukovaru “Srpsku nacionalnu organizaciju”
(SRNAO) koja 1923. poèinje izdavati svoj list “Radikalska omladina”.28
Potrebno je istaæi da je èlan Vrhovne uprave SRNAO-a bio i Puniša Raèiæ, te
da se pod njezinim izravnim nadzorom osnivaju srpska èetnièka udruženja,
pa tako i u Vukovaru. Politièki program oba udruženja bio je stvaranje tzv.
“Velike Srbije”, a za zadaæu su imali da “zdrav i istinski srpski nacionalizam”
suprotstave “razornim ideologijama”, posebice “separatizmu” Hrvata.29
Kako oni nastoje u svrhu provedbe velikosrpske politike fizièki obraèunati sa
svojim protivnicima tj. nasiljem, raznovrsnim i èesto bezobzirnim prepadima
zastraše i onemoguæe politièke protivnike, a uglavnom bez ikakvih posljedi-
ca, nije ni potrebno isticati koliko je to utjecalo na politièko stanje u Vu-
kovaru.
Aktivnosti radikala i demokrata te njihovih “borbenih” skupina posebno
æe se pojaèati nakon izbora 18. III. 1923. godine. Naime na tim izborima u
Srijemskoj oblasti Radiæeva HRSS dobila je 32.010 glasova, Radikalna
stranka 27.189, Demokratska stranka 6810, Socijal-demokratska stranka
4927, Njemaèka stranka 4005, Srpska stranka 3621, Zemljoradnièka stranka
1961, Hrvatska puèka stranka (klerikalci) 1247, Nezavisna radikalna stranka
(Protiæ) 1126, Invalidska stranka 986 i Ratnièka stranka 189 glasova. Na
podruèju vukovarskog izbornog kotara Radiæeva HRSS dobila je 3411 gla-
sova, Radikalna stranka 3321, Demokratska stranka 843, Socijal-demokrat-
ska stranka 18, Njemaèka stranka 225, Srpska stranka 346, Zemljoradnièka
stranka 163, Hrvatska puèka stranka (klerikalci) 227, Nezavisni radikali
(Protiæ) 31, Invalidska i Dobrovoljaèka (Ratnièka) stranka 81 glas. I dok je
Radikalna stranka pobijedila na podruèju vukovarskog kotara (od 13 izbor-
nih opæina u 9, a u ostale 4 HRSS /Nuštar, Petrovci, Paèetin i Sotin/) HRSS
i to 2948 : 2054 glasa, dotle je u gradu Vukovaru pobijedila HRSS radikale
s 1357 : 373 glasa, dok je Demokratska stranka dobila 100 glasova. Odmah
28
“Radikalska omladina”, (Vukovar, 1923.) RS svoje organizacije imala je tadu u:
Vukovaru, Bršadinu, Paèetinu, Ostrovu, Mikluševcima, Lipovaèi, Markušici, Negoslavcima,
Berku, Sotinu, Borovu, Opatovcu, Veri, Martincima, Bogdanovcima, Trpinji i Boboti. Sve one
su ulazile u Kotarsku organizaciju RS èiji je predsjednik bio Nikola Bingulac, koji je bio
narodni poslanik, a tajnik Nikola Teodoroviæ, koji je bio i tajnik Mjesne organizacije RS Vuko-
var, dok joj je predsjednik bio Nikola Jovanoviæ, ravnatelj. Sljedeæih godina RS osniva orga-
nizacije u još nekoliko vukovarskih sela.
29
Kao ciljevi SRNAO-a isticani su: “Èuvanje Otadžbine i Kralja i propagiranje nacio-
nalizma i odbrane Srbinove tekovine do istrijebljenja svih antidržavnih i antinacionalnih ele-
menata” (Srpska rijeè, Sarajevo, 13. XII. 1924.). Nazoènost najviših predstavnika vojske,
vlade, civilnih i crkvenih vlasti kod posveæenja SRNAO-vske zastave u Sarajevu Glas slobo-
de, organ Socijalistièke partije Jugoslavije (br. 23., Sarajevo, 11. VI. 1925.) ocijenio je kao
antidržavni akt zato: “1. što je Srnao organizacija koja zvanièno javno propovjeda nasilnièke
metode u javnom životu i koja te metode u praksi primjenjuje i 2. što je Srnao velikosrpsko
separatistièko udruženje koje radi na oživotvorenju tzv velike Srbije, koju meðutim, bez razbi-
janja ove države i sužavanja njenih granica nije moguæe ostvariti”.

14. scrinia slavonica 4 (2004), 212-287. 225
se u vukovarskom radikalskom tisku poèelo zbrajati i pisati kako Srijem nije
hrvatski nego srpski.30 U gradu su se širile i vijesti o tzv. “amputaciji”
Hrvatske iz velikosrpskih krugova bliskih Radikalnoj stranci, zbog neoèeki-
vanog uspjeha HRSS na izborima, prema kojima se od “amputacione linije”
Virovitica-Grubišino Polje-Sisak-Karlovac-Kupa do mora kod Bakra jugoi-
stoèno, ukljuèujuæi i vukovarsko podruèje, predstavljalo bi “Veliku Srbiju”.
No, to su uz federaliste osudili i jugoslavenski orijentirani centralisti.31 No to
je bio signal velikosrpskim politièarima da krenu u obraèun s HRSS. Tako je
Radiæev boravak 1924. u Moskvi i pristup HRSS Seljaèkoj internacionali
režim iskoristio za proglašenje HRSS komunistièkom strankom koja se izja-
snila za “tuðinsku, protudržavnu, komunistièku propagandu” (što ona nije
bila i što su svi znali) te za primjenu Obznane i Zakona o zaštiti države od 1.
I. 1925. i na tu stranku. Tako su odmah raspuštene sve organizacije HRSS,
zabranjeni su svi zborovi, konferencije i rad ove stranke kao i izlaženje nje-
nih novina i publikacija, ali nije zabranjeno njezino sudjelovanje na izbori-
ma. Brojni èlanovi stranke su bili uhiæeni ukljuèujuæi i Stjepana Radiæa. Tako
je bilo u Vukovaru i na vukovarskom podruèju. Veæ 8. I. 1925. dolazi do pre-
metaèine u uredništvu “Srijemskog Hrvata” i mnogobrojnih premetaèina kod
èlanova i pristaša HRSS-a, te više uhiæenja u gradu. Istodobno žandarmerija
kruži po selima gdje kundaèi i terorizira èlanove i pristaše HRSS-a posebice
u Bogdanovcima, Sotinu, Tovarniku i Šarengradu, a dio uhiæuje i predaje na
kotarski sud, kao primjerice iz Bogdanovaca na èelu s Matijeviæem, pred-
sjednikom tamošnje organizacije HRSS. Kako je poèetkom 1924. došlo do
rascjepa u Demokratskoj stranci, gdje se od Ljube Davidoviæa izdvaja skupi-
na Svetozara Pribiæeviæa i osniva novu Samostalnu demokratsku stranku
(SDS) to se tada i u Vukovaru osniva ogranak SDS. U studenom 1924. dola-
zi i do rascjepa u redovima Hrvatske zajednice, poglavito u svezi odluke
vodstva da se proglase Republikanskom strankom, pa je u Vukovaru tada
osnovana nova “Hrvatska narodna stranka”. No, hrvatski glasaèi su se u
ogromnoj veæini izjašnjavali za HRSS, za koju su glasali i zajednièari, a veæi-
na Srba glasovala je za Pašiæevu Radikalnu stranku. No, i uz silan teror
režimskog aparata vlasti, gdje su ukljuèena i èetnièka udruženja, brojna
uhiæenja, pri èemu je bilo i uporabe oružja i policijske torture, te ubojstava
Hrvata seljaka, na izborima 8. II. 1925. HRSS je postigla najveæi dotadašnji
uspjeh i po broju glasova (532.872) i zastupnièkih mjesta (67) zauzevši drugo
mjesto odmah iza radikala.32 Slièno je bilo i u Vukovaru gdje je HRSS na
30
Radikalska omladina, br. 14., (Vukovar, 23. III. 1923).
31
Ferdo Èulinoviæ, Jugoslavija izmeðu dva rata, I., (Zagreb, 1961), 413.
32
Tako je primjerice u Stajici u Lici tijekom ovih izbora ubijeno pet seljaka Hrvata.
Opozicijski blok je u svom izvješæu od 19. III. 1925. upuæenom Verifikacijskom odboru
Narodne skupštine Kraljevine SHS ukazao na postupke vlasti pri izborima, zbog kojih su oni
za njih “lišeni svake legalnosti i nisu izraz slobodne narodne volje”. Posebno su istaknuli: “…
I kandidati i agitatori i, u opšte, pristalice opozicije bili su izloženi gonjenju, kažnjavanju
novèano i zatvorom i fizièkim napadima od strane potplaæenih rulja, koje je vlast ne samo tole-
rirala nego èesto puta i nautkavala…. Na dan izbora stavljana je u pokret sva oružana sila, i

15. 226 Zdravko Dizdar: Osnivanje i djelatnost ...
izborima dobila 1364 glasa, Pašiæeva RS 457, Pribiæeviæeva SDS 84, Hrvat-
ska narodna stranka 42, Njemaèka stranka 29, Hrvatska puèka stranka 12,
Srpska zemljoradnièka stranka 8, Koraæeva Socijalistièka stranka 7, Hrvatska
stranka prava 7 te Radikalska disidentska i Demokratska stranka svaka po 5
glasova. Pa iako je RS na podruèju vukovarskog kotara dobila 4263 glasa,
dvostruko više glasova nego na izborima 1923. i pobijedila, ipak veæih prom-
jena nije bilo jer je od 13 izbornih opæina u èetiri (Nuštar, Petrovci, Lovas i
Sotin) opet pobijedila HRSS.33 I na državnoj razini na ovim izborima HRSS,
bez obzira na režimsku represiju i zabranu rada, postigla je najveæi dota-
dašnji uspjeh. Nositelji velikosrpske politike na ovakvo stanje u Vukovaru
reagirali su tako što su, uz potporu državnog aparata pristupili i osnivanju
èetnièkih udruženja u Vukovaru i još jedanaest okolnih sela vukovarskog
kotara. Ipak uz sve pritiske i teror na gradskim izborima u kolovozu 1925. u
Vukovaru je od 1927 glasaèa njih 1197 glasovalo za “Hrvatski blok” (na
èelu s HRSS), 436 za radikale i 84 za demokrate. Tako je “Hrvatski blok”
dobio 15 mandata, Udružena Graðanska radikalska lista 5, židovska 1, lista
dr. Tiæaka 1 i lista Njemaèkih ratara 1 mandat.34 Pa iako je gradsko zastupst-
vo bilo verificirano, ono je raspušteno, a gradom upravlja vladin komesar
Vukoviæ. Uz pritiske na novim izborima u ožujku 1926. radikali nisu
poveæali broj svojih mandata ali su to uspjele opozicijske snage. Tako su na
izborima od 2027 biraèa dobili i to “Hrvatski blok” (Hrvatski federalistièki
seljaèki savez i Hrvatska puèka stranka) 649 glasova i 8 mandata, Narodna
radikalna stranka 394 glasa i 5 mandata, HRSS 373 glasa i 4 mandata,
Radnièka stranka 219 glasova i 2 mandata, SDS 166 glasova i 2 mandata, dr.
Milutin Tiæak 77 glasova i 1 mandat, Židovi 77 glasova i 1 mandat,
Njemaèka stranka 65 glasova i 1 mandat i Socijalistièka stranka 17 glasova i
žandarmerija i vojska, pa na nekim mestima upotrebljena i radi sprovoðenja izbora….Glavno
i skoro redovito sredstvo bilo je napadanje na konferencije od strane organizovanih bandi
tobožnjih patriotskih organizacija srnaovskih i novoosnovanih è e t n i k a Petra Mrkonjiæa.
Niz krvavih zloèina što su ih takve oružane rulje, uz zaštitu vlasti vršile, poznat je veæ danas
javnosti…. Pored oružanih bandi koje su spreèavale prilazak biralištu, na samim biralištima
organi vlasti spreèavali su ulazak…. Selima su obilazili žandarmi, oboružani financi i èetnici
pucajuæi iz pušaka. U svaku su kuæu bacali plakate na kojima je bila narisana mrtvaèka glava
ispod koje je štampano bilo, da æe ovako svakoga zadesiti, ako ne bude glasao za Državnu
radikalsko-demokratsku kutiju…”. Ferdo Èulinoviæ, Dokumenti o Jugoslaviji, (Zagreb, 1968),
258-259.
33
Radikalska omladina, br. 11., (Vukovar, 21. II. 1925). Iskaz glasova palih prilikom
izbora 8. II. 1925. Ostale stranke na vukovarskom kotaru dobile su: Srpska stranka 64 glasa,
Socijalistièka stranka 42, Srpska zemljoradnièka stranka 152, Hrvatska puèka stranka 272,
Njemaèka stranka 385, SDS 886, Hrvatska stranka prava 32, Radikalska disidentska stranka
15, Demokratska stranka 12 i Hrvatska narodna stranka 24 glasa. Ukupno je na vukovarskom
izbornom kotaru (s gradom) od 11.704 biraèa na izbore izašlo njih 9935 te su dali svoje gla-
sove i to: za RS 4720 glasova, HRSS 3121, Srpsku stranku 72, Socijalistièku stranku 49,
Srpsku zemljoradnièku stranku 164, Hrvatsku puèku stranku 284, Njemaèku stranku 414,
SDS 970, Hrvatsku stranku prava 39, Radikalsku disidentsku stranku 20, Demokratsku stran-
ku 17 i Hrvatsku narodnu stranku 66 glasova. J. Cazi, n. dj., 270-271.
34
Radikalska omladina, br. 35., (Vukovar, 29. VIII. 1925). Gradski izbori u Vukovaru.

16. scrinia slavonica 4 (2004), 212-287. 227
0 mandata.35 Potom je za gradskog naèelnika izabran inž. Jaroslav Schell i
ostaje do 1931. lavirajuæi izmeðu hrvatskog bloka, vukovarskih obrtnika i
radikala na vlasti.
Kako su se pritisci na HRSS i dalje pojaèavali Radiæ mijenja taktiku,
pregovora s radikalima koji su završili 14. VII. 1925. sporazumom i pred-
stavnici HSS-a ulaze u vladu, što omoguæuje daljnji rad stranke. Veæ prije
toga radikali su iskoristili sve one progone protiv komunista i HSS-a na
vukovarskom podruèju, posebice u gradu Vukovaru, da bi protjerali mnoge
pripadnike njemaèke i maðarske nacionalne manjine, ali i mnoge Hrvate,
posebice intelektualce i one iz upravnog aparata te škola, a na njihova mjesta
imenovali i doveli uglavnom Srbe. Hrvatskim društvima bio je otežan rad, a
pojedina se hrvatska društva, zbog pritisaka režima i pojedinih režimskih,
poglavito velikosrpskih skupina i organizacija, gase kao primjerice
Podružnica Hrvatskog kulturnog društva “Napredak” u Vukovaru, potkraj
1925. godine. To nije moglo promijeniti i nastojanje HSS-ovih ministara, pa
i samoga Stjepana Radiæa, koji je nakon ulaska u vladu 17. XI. 1925. postao
ministar prosvjete te napadao radikale. Oni su morali uvjeriti pristaše HSS da
prihvate politiku sporazuma i da pružaju punu podršku predsjedniku stranke
St. Radiæu. Tako je Radiæ 1. I. 1926. prisustvovao i govorio na skupštini
HSS-a u Vukovaru, ali nije napao radikale, vjerojatno zato da ne pogorša i
onako teško stanje Hrvata na vukovarskom podruèju. Naime nakon skupšti-
ne Radiæ se sastao s delegatima mjesnih organizacija HSS-a koji su mu izni-
jeli tamošnje probleme hrvatskog naroda te posebice “mnoge teške jade i
nevolje seljaèkog svijeta u Srijemu”. Tada su mu posebno naglasili kako i
dalje u mnogim opæinama, u kojima su na izborima pobijedile hrvatske stran-
ke, “proti narodnoj volji” postoje komesari te da uèitelji napadaju sporazum,
nasilno se ponašaju i prijete seljacima, nastojeæi uvjeriti hrvatskog seljaka u
svu promašenost Radiæevog politièkog pokreta. Zato je u zdravici na sveèa-
nom ruèku Grèeviæ, predsjednik vukovarske Kotarske organizacije HSS
“naroèito naglasio da Hrvati u Srijemu vide od sporazuma vrlo malo koristi”.
Radiæ je istaknuo da je to krivo mišljenje te da dobro treba razlikovati ”veli-
ku liniju naše seljaèke politike i našega zajednièkoga nastupa sa Srbima i
Slovencima u velikim državnim poslovima”, te da je teško odjednom postiæi
da hrvatski narod koji je do nedavna bio izvan zakona “postane odluèujuæi
politièki faktor”.36 Izvješæa s terena potvrðivala su da se stanje nije mijenja-
lo. Kako se sporazum provodi pokazuje i primjer sela Sotina, u kojem je tada
živjelo oko 1500 žitelja, najviše Nijemaca, zatim Hrvata te Maðara, te oko
stotinjak Srba, inaèe jednom od najjaèih uporišta oporbe i HSS-a u meðurat-
nom razdoblju na podruèju vukovarskog kotara, ipak u njemu je uèitelj bio
Srbin, lijeènik Hrvat koji se posrbio, bilježnik i blagajnik takoðer Srbi, a
35
Radikalska omladina, br. 6., (Vukovar, 27. III. 1926). Gradski izbori u Vukovaru.
36
Dom, (Zagreb, 6. I. 1926). Dragiša Joviæ, “O reagiranju Radiæevih pristaša u Slavo-
niji na politiku sporazuma s Radikalnom strankom”, Slavonski povijesni zbornik 25, br. 1-2,
(Slavonski Brod, 1988), 74.

17. 228 Zdravko Dizdar: Osnivanje i djelatnost ...
opæinski naèelnik radikal, te novinar zakljuèuje još “da mogu metnuli bi nam
i popa, ali sreæom ne mogu”.37 Zato nakon što HSS, istupom iz vlade 1. II.
1927., postaje oporbena stranka i radikali ponovo preuzimaju vlast na vuko-
varskom podruèju stanje se i dalje pogoršalo. Tako uz strogu režimsku cen-
zuru i druge pritiske veæ 1927. nemamo više nijednih hrvatskih novina u
Vukovaru, a zamjenjuju ih njihove režimske kao “Sremski radikal” (1926.-
1927.), odnosno “Sremska samouprava” (1927.-1929.) te one s jugoslaven-
skom orijentacijom “Sremske novine” (od 1929.).
Iako se poèetkom 1927. HSS opet našla u oporbi posljedice nagodbe s
beogradskom vladom iskazale su se kroz smanjeni broj glasova na tadašnjim
izborima te kroz pojavu disidenata. I kod radikala je došlo do rascjepa.
Glavnina je uz Božu Maksimoviæa, koji dolazi i drži veliki zbor u Boboti, a
tri dana pred izbore Vukovar je posjetio i Velja Vukièeviæ, predsjednik vlade.
Nikola Bingulac, dugogodišnji predsjednik Kotarskog odbora RS Vukovar i
narodni poslanik, pošto se opredijelio za pristalice N. Pašiæa na èelu s dr.
Vojom Janjiæem, iskljuèen je iz Radikalne stranke. Pašiæevci su se tako kan-
didirali bez vladine potpore kao disidenti vladine stranke. SDS je ojaèala, i
prelaskom veæine prijašnjih èlanova Demokratske stranke u Vukovaru. Tako
su na izborima 11. IX. 1927. u Vukovaru dobili: “Hrvatski blok” (Hrvatska
federalistièka stranka i i Hrvatska puèka stranka) 612 glasova, SDS 208,
Pašiæevi radikali dr. Voje Janjiæa (Bingulac) 204, Radnièka stranka (komuni-
sti) 194, HSS 177, Nijemci 91, Radikali Bože Maksimoviæa 48, Socijalisti 31
i Zemljoradnici 4 glasa.38 Time se politièko stanje u Vukovaru samo još više
zaoštrilo. Naime sa stvaranjem SDK (od HSS i SDS) u listopadu 1927. pove-
dena je oštrija oporbena borba, ali i odgovor režima. Tako su vladine prista-
lice i u Vukovaru zahtijevale od vlade da na SDK primijeni «Obznanu» i
Zakon o zaštiti države. Vlada se na to nije odluèila. No, uslijedio je atentat u
Narodnoj skupštini u Beogradu 20. VI. 1928. i ubojstvo dvojice te ranjavanje
trojice hrvatskih prvaka, meðu kojima i Stjepana Radiæa, koji je 8. VIII. pod-
legao ranama. SDK kao reakciju na ovaj zloèin napušta Narodnu skupštinu
21. VI. 1928., objavljuje apstinenciju, traži reviziju ustava i vraæanje na 1918.
Sve to je izazvalo ogromno ogorèenje hrvatskoga naroda diljem zemlje,
posebice u Zagrebu gdje je došlo i do masovnih demonstracija i borbi s poli-
cijom, ali i njegovu veæu homogenizaciju oko HSS. Tako je bilo i u Vu-
kovaru, odakle su mnogi išli u Zagreb na velièanstven Radiæev sprovod.
Nakon toga tamošnji Hrvati masovno æe se opredjeljivati za HSS, kao za svoj
narodni pokret, iako æe vladine jugoslavenske (u osnovi velikosrpske) stran-
ke biti tu na vlasti sve do izbora u svinju 1940. godine, kada æe HSS i SDS
pobijediti i preuzeti vlast. Tih prvih deset jugoslavenskih godina (1918.-
1928.) Miroslav Krleža, kao suvremenik i jedan od najistaknutijih hrvatskih
književnika ovako rezimira: “dvadeset i èetiri politièke smrtne osude, 600
37
Hrvatski list, (Osijek, 12. II. 1926). D. Joviæ, “O reagiranju Radiæevih pristaša …”,
n. dj., 75-76.
38
Novosti, (Zagreb, 12. IX. 1927), J. Cazi, n. dj., 274.

18. scrinia slavonica 4 (2004), 212-287. 229
politièkih ubojstava, 30.000 politièkih hapšenja, 3.000 politièkih emigranata
i bezbrojna masa politièkih izgona”.39 Pokušaj osnivanja nekih hrvatskih
društava u Vukovaru onemoguæen je.40 U takvoj situaciji sam kralj i veli-
kosrpski politièari, da bi zaplašili Hrvate, pokrenuli su pitanje «amputacije»
Hrvatske, a u javnosti su se pojavile i razlièite karte, na kojima su bili iska-
zani dotadašnji prijedlozi pukovnika Simoviæa i Antonijeviæa (iz 1918.) i Ni-
kole Pašiæa (prije 1926.) do tadašnjeg (1928.) kraljevog službenog prijedlo-
ga. SDK je te prijedloge proglasio veleizdajom. U svim tim prijedlozima
Vukovar i njegov kotar ulazili bi u sastav tzv. “Velike Srbije”. Vukovarèani
su se ubrzo u velikoj veæini izjasnili protiv svake amputacije, cijepanja i
rušenja države, nazivajuæi radikale i druge pobornike takvih prijedloga
takoðer «veleizdajnicima». Na tu veliku krizu u zemlji kralj Aleksandar
odgovorio je vodeæi se krilaticom “jedan kralj, jedan narod i jedna država”.
6. I. 1929. državnim udarom, ukidanjem ustava i uvoðenjem osobne diktatu-
re, èime je osigurao neogranièenu izvršnu, zakonodavnu i vojnu vlast, a za
što nikome nije odgovarao, niti je mogao biti suðen. To se iskazivalo kroz
naziv države Kraljevina Jugoslavija te integralno jugoslavenstvo tj. namet-
nutu umjetnu jugoslavensku nacionalnost, koji su, prema tvrdnji samih Srba,
“… bili kamuflirano velikosrpstvo klike i koterije u Beogradu koji su hteli da
veèno zadrže povlašæen položaj u zajednièkoj Jugoslaviji”.41 To oslikava i
unitaristièka uzreèica: “Stvorili smo Jugoslaviju, stvorimo Jugoslavene”, èije
se oživotvorenje jugoslavenstva, uz pokušaj brisanja nacionalnih identiteta,
nastojalo ostvariti najgrubljom represijom. Kralj je za predsjednika vlade
postavio svog ranijeg suradnika generala Petra Živkoviæa, a za ministre o
dvoru ovisne predstavnike najbogatijih uglavnom velikosrpskih krugova.
Odmah je donijet novi “Zakon o zaštiti javne bezbjednosti i poretka u državi”
pod udar kojega su dolazili svi graðani Jugoslavije, u zemlji i inozemstvu,
koji su se na bilo koji naèin suprotstavljali režimu šestosijeèanjske diktature,
a kako bi im se sudilo osnovan je u Beogradu samostalan “Državni sud za
zaštitu države”, nadležan za cijelu državu, èime se nastojalo onemoguæiti
svaki politièki rad i djelovanje. Donijet je i novi zakon o opæinama i oblasnim
samoupravama, po kojima su sve opæinske uprave u zemlji bile razriješene,
a veliki župani su dobili ovlaštenje da mogu imenovati nove opæinske upra-
ve. Tako su poèetkom 1929. i na vukovarskom podruèju imenovane nove
opæinske i gradska uprava.
39
Milivoj Kujundžiæ-Zdravko Dizdar, Hrvatska borba za opstojnost 1918.-1998., (Za-
greb, 2000), 25.
40
Tako je primjerice 1928. Kristina Hrga, udovica profesora, na poticaj Vere Sertiæ,
predsjednice Gospojinske podružnice HKD “Napredak” iz Zagreba, povela akciju oko osni-
vanja “Napretkove” podružnice u Vukovaru, upisavši oko 40 èlanova. Njezin pokušaj na vuko-
varskoj gimnaziji bio je vrlo slab jer je “direktor Srbin i polovica profesora”, tako da se u
“Napredak” upisao samo jedan profesor. No, vlasti su onemoguæile ovu akciju te podružnica
“Napretka” nije ni osnovana. Arhiv BiH, Sarajevo, Fond “Napredak”, kut. 58., dok. br.
2962/1928. (Vukovar).
41
Miloš M. Miloševiæ, Otvoreno pismo gospodinu Slobodanu Jovanoviæu, (Beograd,
1940), 14-15.

19. 230 Zdravko Dizdar: Osnivanje i djelatnost ...
Osnivanje i rad èetnièkih organizacija u Vukovaru, na podruèju
vukovarskog kotara i njegovom okruženju do 1929. godine
Èetnièka organizacija se u novostvorenoj državi Kraljevstvu Srba,
Hrvata i Slovenaca (od 1929. nazvanoj Kraljevina Jugoslavija) sa sjedištem
u Beogradu od svog osnivanja 1921. po svojim programskim gledištima i po
politièkim akcijama iskazala kao jedan od oslonaca vladajuæeg režima. Bila
je to poluvojna organizacija, èiji su èlanovi polagali prisegu, nosili odore sa
šubarama i na njima kokarde, na prsima èetnièku znaèku, te bili uglavnom
naoružani. Zato je èetnièka organizacija bila odluèna u širenju i jaèanju svoje
društvene osnove i svog politièkog utjecaja u èemu je nailazila na podršku
režima. To joj je omoguæila reorganizacija 1922. kada u svoje redove, uz stare
do 1918. aktivne èetnike, prima i nove èetnike. Prema pravilima udruženja to
su svi oni “ispravni graðani naše narodnosti” s podruèja države, posebice
mladi, koji su pomagali i pomažu “borbu i ideju našeg osloboðenja i jedinst-
va”. To je stvorilo moguænost stvaranja èetnièkih udruženja i na podruèju
Hrvatske, posebice u krajevima nastanjenim srpskim žiteljima gdje nije bilo
“starih èetnika”, a proces jaèe zapoèinje 1925., a posebice kada se, 1927. od
Radiæeve HSS i Pribièeviæeve SDS (najznaèajnije politièke stranke Srba u
Hrvatskoj), stvara oporbena SDK.42 Od politièkih stranaka glavni promica-
telji i osnivaèi èetnièkih organizacija bile su Radikalna i Demokratska stran-
ka, stranke koje su uglavnom obnašale vlast i bile glavni oslonac režima. U
poèetku su svaka od tih stranaka imala svoje èetnièko udruženje da bi od
1929. nastavilo djelovati jedinstveno “Udruženje èetnika za slobodu i èast
otadžbine”, na èelu s predsjednicima vojvodama Ilijom Trifunoviæem –
Birèaninom (do 1932.) i Kostom Milovanoviæem Peæancom (od 1932.).
Na podruèju Vukovara i vukovarskog kotara èetnièki pokret je od svog
osnivanja u novoj državi imao izvjestan broj èlanova i pristaša koji su djelo-
vali u režimskim politièkim strankama te drugim sliènim nacionalistièkim
organizacijama i udruženjima. Jaèanju èetnièkog pokreta pomogao je vuko-
varski geostrateški smještaj na Dunavu, relativna blizina Beograda te njego-
vo upravno, vojno i regionalno politièko središte, snažno trgovaèko i radniè-
ko središte (s nekoliko tisuæa radnika u gradu i u Borovu), nacionalni i soci-
jalni sastav stanovništva i posebice veæ spomenuto shvaæanje velikosrpske
politike, koja je na tome podruèju imala vlast, da taj kraj ulazi u sastav nji-
hove zamišljene Velike Srbije te sukladno navedenoj zamisli plansko nase-
ljavanje solunskih dobrovoljaca, meðu kojima je bilo «starih èetnika», ali se
od tih dobrovoljaca veæinom regrutiraju i novi èetnici.
42
Stvaranje Seljaèko-demokratske koalicije 1927. (od HSS-a i SDS-a) smanjilo je opæe-
nito meðunacionalne suprotnosti, a dijelom i na podruèju vukovarskog kotara, iako su
režimske stranke na tome podruèju imale prevlast. Zato su ipak na tome podruèju meðunacio-
nalne suprotnosti bile i dalje trajno izražene jer su ih poticale i provodile režimske i vladajuæe
velikosrpske strukture graðanskih stranka, organizacija i društava, prvenstveno onih iz
Beograda, i njihovi èlanovi ili simpatizeri na terenu. To æe èiniti i èetnièke organizacije na
vukovarskom podruèju èije osnivanje zapoèinje 1925. godine.

20. scrinia slavonica 4 (2004), 212-287. 231
Radikalna stranka, kao glavna vladajuæa stranka koja je od režimskih
stranka imala najviše glasova i vlast na vukovarskom podruèju, bila je ini-
cijator i osnivaè èetnièkih udruženja. Njezino “Udruženje srpskih èetnika
Petar Mrkonjiæ za Kralja i Otadžbinu”, osnovano 1925. (kojega je voða
1927.-1928. bio Puniša Raèiæ, ubojica hrvatskih zastupnika u Narodnoj sku-
pštini u Beogradu) prvo je koje se neposredno nakon osnivanja pojavljuje u
Vukovaru i na podruèju vukovarskog kotara. Cilj mu je bio ukidanje povije-
snog podruèja Hrvatske i potpuno ukljuèenje veæine Hrvatske, a cijele
Slavonije, u sastav velikosrpske države.43 Nakon izbora u veljaèi 1925. oèito
su nositelji velikosrpske politike na vukovarskom podruèju prosudili kako je
i ovdje potrebno pristupiti osnivanju èetnièkih udruženja. Oni su im trebali
poslužiti kao dodatni pritisak na glasaèe HRSS, glavne oporbene politièke
stranke, posebice u Vukovaru i selima vukovarskog kotara nastanjenim
Hrvatima i drugim nesrpskim stanovništvom. Radikalna stranka koja je osim
Vukovara imala svoje odbore u još 16 sela na podruèju vukovarskog kotara
inicijator je osnivanja èetnièkih udruženja, prvenstveno u selima nastanje-
nim srpskim puèanstvom. Poèetkom svibnja 1925. u Vukovaru je organiza-
cijski osnovano “Srpsko èetnièko Udruženje Petar Mrkonjiæ za Kralja i
Otadžbinu” sa zadatkom da pripremi èetnièki zbor i posveæenje zastava toga
udruženja u Vukovaru, kako iz grada tako i iz svih mjesta vukovarskog kota-
ra, gdje ona postoje, a o èemu je izvješæena javnost.44 Pripreme su se odulji-
le sve do kolovoza, a do tada je bilo osnovano 12 èetnièkih udruženja, s
nešto više od 300 èetnika u upravnim odborima tih udruženja. Uglavnom su
to bili poznatiji i aktivniji èlanovi Radikalne stranke te predstavnici lokalnih
43
Tako su primjerice Radikali, uz ostalo tražili da ime zajednièke države bude “Srbija –
Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca”, a oporbenim prvenstveno hrvatskim strankama poruèi-
vali: “Mi jedino znamo, da je Banat, Baèka, Srem, Baranja, Slavonija, Bosna i Hercegovina,
Lika i Sjeverna Dalmacija, Dubrovnik (od Neretve) i Boka vjeèno spojena sa Srbijom i da
nema te sile, koja se može tome usprotiviti. Ovo je naša velika i najveæa Srbija i teško onome
ko u nju takne” (Srpska rijeè, glasilo Radikalne stranke, god. XVIII, br. 35. i 106., /Sarajevo,
22. II. i 28. V. 1921/). Radikali su prijetili amputacijom (kao i drugi predstavnici režima i naj-
veæih režimskih velikosrpskih stanaka) ne samo naprijed spomenutih podruèja veæ i ostalih
hrvatskih podruèja, pomièuæi zapadnu granicu zamišljene buduæe “Velike Srbije” na crtu
Ludbreg-Križevci-Sisak-Karlovac, te južno na granicu sa Slovenijom ostavljajuæi velikoduš-
no Hrvatskoj samo prostor zapadno i sjeverozapadno od te crte, i to preostali dio Pokuplja,
Prigorja i Hrvatskog zagorja, s gradovima Zagrebom, Krapinom i Varaždinom tj. dio tadašnje
Zagrebaèke oblasti. Te svoje namjere oni su kartografski iskazivali i javno obznanjivali, kao
što je tada u vrijeme osnivanja Udruženja srpskih èetnika Petar Mrkonjiæ za Kralja i Otadžbinu
primjerice uèinio Nikola Pašiæ, predsjednik vlade i predsjednik Narodne radikalne stranke u
svezi prijedloga kralju amputacije Hrvatske (Nacionalna i sveuèilišna knjižnica, Zagreb, Fond:
Kartografska zbirka, sig., Hrvatska – upravne karte, inv. br. A 110 a. Nacrt vlade g. Nikole
Pašiæa /krajem 1925./). Taj nacrt s kartom objavljeni su i kao brošura, dok je karta s Pašiæevim
prijedlogom amputacije Hrvatske potom prenošena u nizu drugih brošura i knjiga. Prema toj
karti ne samo cijeli vukovarski kotar i grad Vukovar veæ i cijela Slavonija i veæi ostali dio
Hrvatske ulazili bi u Veliku Srbiju èija bi zapadna granica išla crtom Koprivnica, Bjelovar,
Sisak (rijekom Kupom), Karlovac i slovenska granica.
44
Radikalska omladina, br. 23., (Vukovar, 17. V. 1925).

21. 232 Zdravko Dizdar: Osnivanje i djelatnost ...
vlasti, kao primjerice naèelnici opæina. Neka udruženja su u meðuvremenu
do najavljenog èetnièkog zbora obavila posvetu svoje zastave kao primjeri-
ce èetnièko udruženje u Boboti u lipnju.45 Obavijest o održanju èetnièkog
zbora u Vukovaru na Ilinj-dan 2. VIII. s dnevnim redom i pozivom na isti
data je u vukovarskom radikalskom tisku nekoliko dana ranije. 46 Prema iz-
vješæu s toga èetnièkog zbora vukovarskog lista SRNAO “Radikalska omla-
dina” osveæenje 12 èetnièkih zastava udruženja Mrkonjiæevih èetnika u
Vukovaru na Tenis-placu 2. VIII. 1925. bila je velika sveèanost te “gran-
diozna manifestacija Srpske misli i srpskih ideala”.47 Došli su seljaci iz okol-
nih sela s kolima i zastavama. Iz Beograda je došla glazba Kraljeve garde,
skupina gostiju ispred èetnièkog udruženja i Radikalne stranke, te izaslanik
Ministarstva vojske i mornarice, dok je iz Vukovara sudjelovalo Srpsko pje-
vaèko društvo «Javor». Kum je bio Nikola Bingulac, vukovarski voða
Radikala i narodni poslanik, kojega je u odsutnosti zamjenjivao njegov sin
Petar Bingulac, koji je izrekao veliki patriotski govor. Nakon njega
Vukovarcima je u ime Radikalne stranke održao odlièni govor Puniša Raèiæ
(kasniji predsjednik tog srpskog èetnièkog udruženja) o povijesti èetnièke
akcije od Karaðorðeva ustanka pa «do sadašnje velike Kraljevine». Zatim je
govorio potpukovnik M. Mihajloviæ u ime Ministarstva vojske i mornarice
odavši priznanje èetnicima za njihov nacionalni rad, navodeæi primjer i akci-
ju Petra Mrkonjiæa 1875. godine. Na kraju je nazoène pozdravio invalid
major Milutin Stojanoviæ u ime predsjednika Glavnog odbora èetnièkog
udruženja ðenerala u mirovini Dragoljuba Ð. Okanoviæa. Veæ na završetku
Raèiæeva govora «bilo je urnebesno klicanje Kralju, Kraljevom Domu i na-
šem sijedom Premijeru i narodnom voði g. Nikoli Pašiæu”, što je nastavlje-
no i na kraju govora uz puno pucanja iz prangija. U “Grand Hotelu” (rani-
jem Radnièkom domu) održao se zatim za goste i prvake vukovarskih èet-
nièkih udruženja “banket”. Na njemu je govorio i Taško Naumoviæ, nacio-
nalni djelatnik iz zadužbine Cara Dušana “velièajuæi èetnièku organizaciju
Srijema i izražavajuæi zadovoljstvo što vidi veliki broj organiziranih èetni-
ka”. S banketa iz Vukovara “u srpskome Srijemu” upuæen je telegram kral-
ju na Bled, a što je i politièka poruka s ovoga èetnièkog skupa. 48 Naveèer je
prireðena zabava s kazališnim komadom “Vojvoda Brane” kojega je izveo
Diletantski klub èetnika vukovarske omladine i nastup Srpskog pjevaèkog
45
Radikalska omladina, br. 28., (Vukovar, 28. VI. 1925).
46
Radikalska omladina, br. 32., (Vukovar, 30. VII. 1925).
47
Radikalska omladina, br. 33., (Vukovar, 8. VIII. 1925). Tada je u Vukovaru osveæeno
11 èetnièkih zastava dok je 12 osveæena istog dana u Paèetinu, jer je bila sprijeèena zbog kiše.
O tom osveæenju vidi i J. Cazi, n. dj., 268.
48
Telegram glasi: “Tebi dièni viteški Kralju Tebi tvorèe velike pobjede, i slava Srbinova,
sakupljeni srpski èetnici pod pobjedonosnim barjakom Vašega Oca i Pradjeda, a u srpskome
Srijemu prilikom sveæenja 12 zastava udruženja Mrkonjiæevih èetnika, klièemo da živi naš
vrhovni zapovjednik Njegovo velièanstvo Aleksandar I. i Njegov Kraljevski Dom. Sekretar:
Nikola Mišiæ. Predsjednik: Marko Bugarski. Radikalska omladina, br. 33., (Vukovar, 8. VIII.
1925).

22. scrinia slavonica 4 (2004), 212-287. 233
društva «Javor» uz prisustvo “najotmjenije publike”. Èini se da ova èetniè-
ka manifestacija nije imala znaèajnog politièkog uèinka u Vukovaru i na
podruèju vukovarskog kotara, a što su, kako smo veæ vidjeli, pokazali izbor-
ni rezultati.
U èetnièkoj organizaciji je od poèetka bila primjetna snažna velikosrp-
ska linija, poglavito meðu srpskim nacionalistima, a koja je u kriznim prili-
kama sve više dolazila do izražaja. Ona je najveæi dio Kraljevine Jugoslavije,
pa tako i najveæi dio Hrvatske, ukljuèujuæi vukovarski kotar i cijelu Sla-
voniju, poistovjeæivala sa srpskim etnièkim podruèjem, zalažuæi se za us-
trojstvo Velike Srbije, gledajuæi u Jugoslaviji samo prolaznu fazu njenog
stvaranja. To njezino glavno programsko polazište - ideja o Velikoj Srbiji -
participiralo je od 1929. integralno jugoslavenstvo, zato više nije bila potreb-
na, kao do tada, èetnièka organizacija sa srpskim predznakom. Èetnici su,
kao i vladajuæi velikosrpski krugovi, osporavali èinjenicu kako je u trenutku
stvaranja jugoslavenske države veæ bio završen povijesni proces osnivanja
hrvatske i srpske i drugih nacija koje æe se naæi u njezinom državnom okvi-
ru. Smatrali su da se u Jugoslaviji ostvarila i njihova polazišna ideja Velike
Srbije. Zato su èetnici bili kategorièni u stavu da je stvaranjem Kraljevstva
SHS 1918. skinuto s dnevnoga reda nacionalno pitanje, te da svako pokre-
tanje toga pitanja (prvenstveno s hrvatske strane, poglavito od HSS, najjaèe
hrvatske stranke) vodi rušenju postojeæeg poretka, èiji su oni najodaniji bra-
nitelji. Riješenim su smatrali i pitanje oblika vladavine – monarhije s dina-
stijom Karaðorðeviæa. To su iskazivali geslom “Za Kralja i Otadžbinu”.
Zbog toga su èetnici politièku djelatnost HSS-a, najjaèe oporbene stran-
ke u zemlji, i njezinog voðe Stjepana Radiæa oznaèavali kao destruktivnu i
razornu te smatrali da joj “jednim odluènim gestom” treba uèiniti kraj. U tom
svjetlu treba gledati i atentat na Radiæa i èlanove HSS-a u beogradskoj
Skupštini, 20. lipnja 1928. kojeg je izveo radikal Puniša Raèiæ, inaèe voða
radikalskog “Udruženja srpskih èetnika Petar Mrkonjiæ za Kralja i
Otadžbinu” (do 1928.), i njegov uzvik nakon zloèina “Živela Velika Srbija”.
Kako je državna politika ugrožavala i Srbe u Hrvatskoj, koji su korište-
ni za provoðenje srbijanskih politièkih ciljeva, dolazi kod njih do jaèeg ras-
lojavanja te do povezivanja SDS, najznaèajnije politièke stranka Srba u
Hrvatskoj, i HSS te stvaranja SDK 1927. godine, s ciljem zajednièke borbe
protiv centralizma i beogradskog hegemonizma, za priznavanje ravnoprav-
nosti drugim narodima. Time je znatno ojaèan blok antirežimskog i anticen-
tralistièkog raspoloženja, te federalistièkog programa kojim bi se riješilo
hrvatsko pitanje.
Sve to 1927. utjeèe i na jaèe raslojavanje vladajuæe Radikalne stranke i
na vukovarskom podruèju. Tako se radikalska skupina tzv. Pašiæevaca oko dr.
Voje Janjiæa, s vukovarskog podruèja nekadašnjih organizatora i najaktivni-
jih èlanova stranke i èetnièkih udruženja (kao primjerice Nikola Bingulac),
sada se iskljuèuju iz stranke, ali u Vukovaru kao disidenti dobivaju najviše

23. 234 Zdravko Dizdar: Osnivanje i djelatnost ...
radikalskih glasova. Dok nasuprot njima skupina Radikalne stranke oko Bože
Maksimoviæa, uz pomoæ vlade, nastoji preuzeti organizacije te stranke na
vukovarskom podruèju, što i uspijevaju na kotaru, ali broj njihovih glasova
sve više opada. Istodobno jaèa opozicija i otpor vladajuæem režimu, te i HSS
i SDS poèinju i na ovome podruèju dobivati sve više pristaša i glasova. I
umjesto da uvaže opravdane zahtjeve za rekonstrukcijom Kraljevine
Jugoslavije od strane SDK kralj Aleksandar i vladajuæi krugovi odluèili su se
krizu 1928. riješiti atentatom u Narodnoj skupštini (na predstavnike HSS,
meðu kojima i na Stjepana Radiæa, koji je ubrzo podlegao ranama) i uvoðe-
njem otvorene kraljeve diktature 6. I. 1929. U takvoj situaciji èetnièki podod-
bori na vukovarskom podruèju se sve više pasiviziraju u radu i polako gase.
Vjerojatno se zato u tadašnjem èetnièkom tisku ne spominju pododbori
“Udruženja srpskih èetnika Petar Mrkonjiæ za Kralja i Otadžbinu” na vuko-
varskom podruèju uslijed pasivizacije ili prestanka s radom, iako se spomi-
nju u nekoliko slavonskih kotareva, ukljuèujuæi i susjedni osjeèki kotar. U
Osijeku je djelovao i Oblasni odbor toga udruženja koji je izdavao i svoje
novine “Glas srpskog èetnika”, te je gotovo sigurno da se njihov utjecaj i rad
osjeæao i na vukovarskom podruèju.49 No, potkraj 1929., radi isticanja samo
“srpstva”, trzavica u vodstvu i drugih razloga, vlasti raspuštaju i zabranjuju
rad toga èetnièkog udruženja, a iduæe godine gasi se i stranaèki list. Tako pre-
staje djelovati ovo èetnièko udruženje u Vukovaru i okolici, a veæina njego-
vih èlanova prešla je tada u prvotnu èetnièku organizaciju – Udruženje èetni-
ka za slobodu i èast otadžbine, koje je u potpunosti podržalo diktaturu kralja
Aleksandra i moglo slobodno nastavili s radom.50 Režim se kroz centralistiè-
ko-unitaristièko ureðenje te kraljevu diktaturu održavao još veæom represi-
jom i politièkom prevlašæu Srbije. Èetnici kao èuvari takvog državnog poret-
ka i pomagaèi vlasti u saniranju unutarnjih problema intenziviraju nakon
1929. aktivnosti oko stvaranja èetnièkih organizacija u Hrvatskoj, ukljuèujuæi
i vukovarsko podruèje, gdje je otpor vladajuæem režimu diktature najjaèi i
najorganiziraniji.
49
Èetnik, organ viteško patriotske organizacije srpskih èetnika za Kralja i Otadžbinu
“Petar Mrkonjiæ”, god. II., br. 3. i 5., (Beograd, 15. VII. i 18. VIII. 1929), 13 i 14. Tu (br. 3.)
dat je “Zapisnik Oblasne skupštine u Osijeku 7. VII. 1929.” u kojem se navode delagati èet-
nièkih organizacija toga udruženja iz Èepina, Darde, Rajiæa, Ðakova i Osijeka, koji su na sku-
pštini govorili, a sigurno je bio nazoèan i delegat iz Vukovara. Oblasni odbor povezivao je èet-
nièke organizacije na svome podruèju i rukovodio njihovim radom, a predsjednik mu je bio
Branislav Kostiæ, koji je bio predsjednik mjesne èetnièke organizacije u Dardi. Prema tom èet-
nièkom glasilu (br. 1. i 5.) u Slavoniji spominju se još èetnièke organizacije u Belom Ma-
nastiru, Brezovom Polju, Brodu na Savi, Orahovici, Pakracu i Vrbanji. Kao “najrevnosije”
èetnièke organizacije istièu se one u Èepinu, Dardi i Brodu na Savi gdje je od njezinih èlano-
va osnovana i zasebna èetnièka èeta. Iz toga proizlazi da rad èetnièkog udruženja u Vukovaru
nije bio naroèit. HDA, Fond: SB, UO, pov. br. 2354/36., kut. 385. Glas srpskog èetnika, organ
Udruženja srpskih èetnika za Kralja i Otadžbinu, Osijek.
50
HDA, Fond: Grupa VII, dok. inv. br. 863. Izvješæe o raspuštanju i zabrani rada
Udruženju èetnika Petar Mrkonjiæ u Brodu na Savi 16. XII. 1929., a tako je bilo i u ostalim
mjestima.

24. scrinia slavonica 4 (2004), 212-287. 235
Politièka kretanja te daljnje osnivanje i djelovanje
èetnièkih organizacije u Vukovaru i na podruèju
vukovarskog kotara od 1929. do 1941.
Nakon proglašenja diktature 6. I 1929. raspuštene su sve organizacije
politièkih stranaka te zabranjena svaka politièka djelatnost koja je po ocjeni
organa režima bila uperena protiv državnog poretka, pa tako i na vukovar-
skom podruèju. Država je nazvana Kraljevina Jugoslavija, podijeljena na
devet banovina, od kojih je na umjetni naèin u njih šest osigurana srpska
veæina, èime je hrvatski etnièki i povijesni prostor bio raskomadan. To se
najoèitije vidi na ovome podruèju. Tako su grad Vukovar te vukovarski, vin-
kovaèki i županjski kotar ukljuèeni u sastav Drinske banovine sa sjedištem u
Sarajevu, a kotar Ilok i drugi srijemski kotarevi, kao i oni na podruèju
Baranje, pripojeni su Dunavskoj banovini sa sjedištem u Novom Sadu.
Raspuštene su sve opæinske i gradske uprave, pa su banske vlasti, prema kra-
ljevoj ovlasti, postavile nove sebi odane uprave. Strogo je bilo zabranjeno
spominjanje narodnoga imena, isticanje zastava i drugog znakovlja (što se u
praksi odnosilo prvenstveno na Hrvate), raspuštena su brojna hrvatska dru-
štva i udruženja, ogranièena sloboda govora, uvedena cenzura, a pooštreni su
i zakoni prema svim graðanima Jugoslavije, koji navedene zabrane ne bi pro-
vodili ili se na bilo koji naèin suprotstavljali režimu kraljeve diktature. To je
posebice pogaðalo hrvatski narod, koji je osuðivao skupštinski atentat na
svoje prvake 1928. i državni centralizam, u osnovi velikosrpski hegemoni-
zam, a nije se mirio ni s diktaturom koja mu je nastojala poništiti sve znaèaj-
ke naroda i s kojom je zavladalo još jaèe okrutno vojno-policijsko nasilje i
veliko bezakonje, pri èemu su mnogi Hrvati bili proganjani, tuèeni i muèeni,
uhiæeni, osuðeni na zatvor i robiju, a neki i na smrt ili su bili ubijeni. Zato su
se protiv monarhoapsolutizma HSS-ovi narodni poslanici inž. August
Košutiæ, potpredsjednik i dr. Juraj Krnjeviæ, glavni tajnik HSS-a, koji su iz-
bjegli u inozemstvo, a nakon uhiæenja dr. V. Maèeka u prosincu 1929., obra-
tili sijeènja 1930. za pomoæ memorandumom Ligi naroda, ali bez uèinka, jer
su mnogi tadašnji vladajuæi krugovi, prvenstveno oni Francuske i Velike
Britanije, pozdravili uvoðenje kraljeve diktature u Jugoslaviji.51 Kao jedan od
51
Ferdo Èulinoviæ, Dokumenti o Jugoslaviji, (Zagreb, 1968), 299-300. U memorandu-
mu se posebno istièe: “…na cijelom hrvatskom državnom teritoriju uveden je apsolutistièki
režim srpskog kralja, koji hrvatskom narodu uskraæuje primarna narodna prava, koja su
inaèe osigurana svakom narodu. Tako je zabranjena uporaba imena hrvatskog naroda, koji je
priznat u meðunarodnim ugovorima kao meðunarodni faktor, te koji se nije odrekao niti svo-
jeg imena niti svoje egzistencije u zajednici naroda. Zabranjeni su hrvatski grb i hrvatska
zastava. Raspuštena su i dapaèe zabranjena hrvatska kulturna i znanstvena društva. Istisnut je
hrvatski jezik iz škola i javnih službi. Krivotvorena je i brisana hrvatska povijest u školskim
knjigama. Nastoji se zaustaviti kulturni napredak hrvatskog naroda, da se narodu otuðe hrvat-
ske generacije, pa da im se otuði cjelokupna hrvatska pisana literatura. Zapostavlja se hrvat-
ska vjera, a ošteæuju se grobovi (npr. u Zagrebu 1. studenog 1929.). Samovoljno su hrvatske
zemlje razdrobljene i istodobno podvrgnute srpskoj prevlasti. Zabranjeni su historijski
državni nazivi, n. pr. Hrvatska i Bosna. Samovoljno su raspisani porezi i druga javna poda-
vanja, koji se silovito utjeruju i bez kontrole troše veæinom u Srbiji…”. Naglašeni dijelovi u
memorandumu su u originalu.

25. 236 Zdravko Dizdar: Osnivanje i djelatnost ...
odgovora na ubojstva niza Hrvata i brojna velikosrpska nasilja nakon
uvoðenja diktature 1929. dolazi do osnivanja ilegalne organizacije “Ustaša -
hrvatski oslobodilaèki pokret” s dr. Antom Paveliæem na èelu, s ciljem stva-
ranja samostalne i neovisne hrvatske države, izvan Kraljevine Jugoslavije.
Paveliæ i veæi dio ustaškog vodstva djeluje u inozemstvu, gdje okupljaju dio
državotvornih emigranata i osnivaju organizacije i uporišta, te izvode i prve
akcije, kao što je primjerice Velebitski ustanak iz 1932. u Lici. Zato æe se oni
kao hrvatski “nacionalisti i separatisti” posebice naæi na udaru režima dikta-
ture, a Paveliæa su jugoslavenske vlasti u odsutnosti osudile na smrt. Zemlju
je u to vrijeme zahvatila i svjetska gospodarska kriza, koja je strahovito pogo-
dila ukupno gospodarstvo a time i najšire puèanstvo, što je pojaèalo moguæ-
nost velikosrpskim vlastodršcima da još više sebi podrede hrvatsko gospo-
darstvo i jaèe zapostave njegov razvitak. Vukovar u tome nije izuzetak. Osim
oslonca na vojsku i policiju, poredak se oslanjao i na brojna nacionalistièka
velikosrpska društva i organizacije, meðu kojima su se posebno isticale èet-
nièke skupine terorom i okrutnošæu, te ubojstvima mnogih Hrvata tih godina,
a tada zapoèinje ponovno njihovo osnivanje i djelovanje i na vukovarskom
podruèju (Borovo 1929., Vukovar 1931.). Režimu je èetnièka organizacija
služila kao jedno od sredstava za borbu protiv sve jaèeg oporbenog raspo-
loženja stranaka i skupina prvenstveno u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini ali
i u drugim državnim podruèjima izvan nekadašnje Kraljevine Srbije. One su
nemilosrdno obraèunavale sa svojim politièkim protivnicima primjenjujuæi
najèešæe raznovrsne oblike terora koji su u nizu sluèajeva završavali zloèini-
ma. Posebno su na udaru bile pristalice hrvatskih nacionalnih stranaka,
najèešæe oznaèavani kao “plemenski” i “separatistièki pokreti” koji razbijaju
i ruše osnove Kraljevine Jugoslavije, ali isto tako i pristaše ilegalne
Komunistièke partije Jugoslavije, koji su bili i najžešæi politièki protivnici
velikosrpske hegemonije i kraljeve diktature.52
52
Slièno su pisale i druge politièke skupine. Tako u brošuri: Put k osloboðenju hrvatskog
naroda, izdanoj 1932. u Beèu od skupine “Hrvatskih nacionalnih revolucionaraca”, a koju je
zasebno tiskala i u inozemstvu širila KPJ piše: “…'Šta je to 'jugoslavenstvo'? 'Jugo-
slavenstvo' je pusta prevara, jer u Jugoslaviji gospoduju srbijanski vlastodržci s dinasti-
jom na èelu i u njihovim rukama nalazi se sav aparat vlasti: vojska, diplomacija, državna
uprava, policija i žandarmerija, kao i sva državna novèana sredstva. 'Jugoslavenstvo' je samo
firma kojom srbijanski vlastodržci nastoje da okupe oko sebe još i hrvatske i slovenske boga-
taše, da bi njihovom pomoæi lakše tlaèili hrvatski i slovenski, makedonski i druge narode. To
'jugoslavenstvo' nema ništa zajednièkog niti sa starijim jugoslavenskim shvaæanjima Štro-
smajera, Raèkog ili Supila, a pogotovo ne Stjepana Radiæa….Besmisleno je i uvredljivo
nazivati Hrvate nekakvim plemenom ili kao punih deset godina parlamentarnog režima, dije-
lom nekakvog troimenog naroda Srba, Hrvata i Slovenaca, ili kao od proglašenja diktature jed-
nostavno 'jugoslavenskim narodom', kojega ukazima stvara kralj Aleksandar, za sada od
Triglava do Gjevgjelije, i hoæe da u to veliko-srpsko more pretopi ne samo slavenske narode
na Balkanu, kao Hrvate, Slovence, Crnogorce, Makedonce, nego i putem odnaroðivanja i
posrbljivanja još i neslavenske narode i narodne manjine, kao Albance, Nijemce, Maðare,
Rumunje, Turke, Grke i Židove. Kralj Aleksandar hoæe u interesu svoje dinastije i za sjaj svoje
krune da Hrvatsku izbriše i poruši, da nasilnim sredstvima ubije nacionalnu svijest Hrvata, da
oni napuste borbu za svoje narodno osloboðenje, da zaborave svoju narodnu prošlost i ne misle

26. scrinia slavonica 4 (2004), 212-287. 237
Osnovno programsko naèelo èetnièke organizacije bilo je zalaganje za
ideju “jugoslavenskog nacionalizma”, tj. “beskompromisnog integralnog
jugoslavenstva i unitarizma”, što je bila i službena politika režima nakon
uvoðenja šestosijeèanjske diktature kralja Aleksandra Karaðorðeviæa 1929.
godine. Drugo programsko naèelo bilo je zalaganje za vladare iz dinastije
Karaðorðeviæa, slikovito izraženo u èetnièkom geslu “Za kralja i otadžbinu”.
Zato ne èudi što je, uz zabrane rada svim politièkim strankama i udruženji-
ma, veæ u sijeènju 1930. ipak bio odobren rad “Udruženju èetnika za slobo-
du i èast otadžbine” o èemu su izviještene sve banske vlasti u zemlji “kako
bi dozvolile rad i postojanje mesnih pododbora” ove èetnièke organizacije.53
Na osnovi tog odobrenja nastavit æe s radom postojeæa èetnièka udruženja, pa
i ono u Borovu i osnovati se nova èetnièka udruženja širom zemlje, kako ono
u Vukovaru i na podruèju vukovarskog kotara tako i ona na podruèju okolnih
gradova i kotareva, s kojima su vukovarska udruženja sudjelovala u gotovo
svim akcijama. Sve to je izazivalo ne samo omraženost režima, njegove poli-
tike i njegovih eksponenata, veæ i sve više organiziranu protuaktivnost, pose-
bice komunista i ustaša, ali i bivše SDK.
Naime, kao odraz politièkih kretanja, nakon smrti Stjepana Radiæa i
uvoðenja šestosijeèanjske diktature 1929., režim prosuðuje da mu je potreb-
no i na podruèju kotara i grada Vukovara osnivanje èetnièkih udruženja. Tako
je prvi “Pododbor Èetnièkog Udruženja za èast i slobodu otadžbine” na
ovome podruèju i na podruèju Savske banovine osnovan 1929. u Borovu, u
vrijeme kada tom èetnièkom udruženju još službeno nije bio odobren rad.
Zasigurno on nije osnovan sluèajno u Borovu. Razlog se nazire iz njegovog
djelovanja meðu sve brojnijim radništvom Tvornice “Bata”, koja poèinje
raditi 1932., a vezu s rukovodstvom tvornice potvrðuje i to što je mecena
ovog èetnièkog udruženja i kum njegove zastave bio sam direktor tvornice.54
Zatim je 1931. i u gradu Vukovaru, najvjerojatnije s obzirom na hrvatsku
veæinu stanovništva u njemu pa i pripreme za donošenje oktroiranog ustava,
uslijedilo osnivanje “Pododbora Èetnièkog Udruženja za èast i slobodu
otadžbine”. To je bio mjesni odbor, ali on radi neprijavljen protuzakonito do
ožujka 1933., kada prijavljuje vlastima svoj rad, ali sada kao kotarski (sreski)
odbor. Nakon uvoðenja oktroiranog Ustava raspisani su parlamentarni izbori
za 8. XI. 1931. no na njima se mogla prijaviti samo zemaljska lista za cijelu
na svoju narodnu buduænost….'Hrvatski narod neæe da zaboravi na svoju prošlost, to
manje, što nema za to nikakva razloga', govorio je veæ blagopokoji Stj. Radiæ hrvatskoj i
srpskoj gospodi u sudbonosnoj sjednici Narodnog Vijeæa, dne 24. studenoga 1918. …'U skla-
du sa svojom poviješæu i s hrvatskom narodnom sviješæu i sa zdravim razumom, hrvatski je
narod potpuna historijska i kulturna individualnost, pa mu prema tomu pripada neogranièeno
pravo narodnog samoopredjeljenja' – tako je glasio zakljuèak Hrvatske Seljaèke
Republikanske Stranke od 9. sijeènja 1921…”. Arhiv CK KPJ, SRJ, Beograd, Arhiva CK SKJ,
KI 1932/38. i ZŠ/Ia-93., str. 40-41.
53
HDA, Savska banovina, Upravno odjeljenje, Povjerljivi spisi (dalje SB, UO, Pov.) br.
17565/1930., kut. 146.

27. 238 Zdravko Dizdar: Osnivanje i djelatnost ...
zemlju što je mogla i uèinila jedino diktatorska vlada generala Petra Živko-
viæa, te je ona na vukovarskom kotaru pobijedila, iako uz znatnu apstinenci-
ju biraèa kao jasan otpor diktaturi.55 Tada, imajuæi potpunu vlast, vladajuæi
režim mogao je i vratio grad Vukovar i vukovarski kotar opet u sastav Savske
banovine, sa sjedištem u Zagrebu. Kako je šestosijeèanjska diktatura donije-
la i velike promjene u politièkom životu vukovarskog kotara to režim u nam-
jeri organizacijskog jaèanja osnove svoje vlasti, uz osnivanje èetnièkih
udruženja, inicira krajem 1931. od svojih pristaša osnivanje nove režimske
organizacije. Ta režimska Jugoslavenska radikalno-seljaèka demokracija
(JRSD, od srpnja 1933. mijenja naziv u Jugoslavensku nacionalnu stranku
/JNS/) okuplja krug režimu povjerljivih ljudi, ranijih pristaša veæinom
Radikalne i dijelom Demokratske stranke, koji su i prije i kroz razdoblje
diktature bili na vlasti i dominirali u politièkom životu Vukovara i vukovar-
skog kotara. U ovom se krugu našla i nekolicina bivših pristaša HSS-a koji
su bilo pod pritiskom, bilo u želji za vlašæu i materijalnim probicima, kroz
podršku režimu u novoj stranci, takoðer tražili svoj udio u vlasti. Tako je do
sredine 1932. režim osnovao odbore JRSD u Vukovaru i mnogim vukovar-
skim mjestima.56 Uz njih zapoèinje osnivanje i èetnièkih organizacija u kolo-
nijama dobrovoljaca na podruèju vukovarskog kotara i kotarskog èetnièkog
pododbora u Vukovaru, kao svojevrsnih pomoænih organa vlastima na tere-
nu. No, djelatnost opozicijskim strankama je i dalje onemoguæena. Zato je
vodstvo SDK donijelo 7. XI. 1932. tzv. Zagrebaèke punktacije kao hrvatski
nacionalni program u kojima osuðuje apsolutistièki poredak – po obliku
hegemonistièko-centralistièki jugounitarizam, a po sadržaju velikosrpski he-
gemonizam – i predložilo ureðenje države na federalistièkom principu.
Poredak je odgovorio represijom utamnièivši i dr. Vladka Maèeka na tri godi-
ne, ubivši 1933. Josipa Predavca, potpredsjednika HSS-a i glavnog stranaè-
kog zadružnog i gospodarskog ideologa, a mnogi su uhiæeni ili proganjani i
maltretirani, meðu kojima i oni na vukovarskom podruèju.
Na vukovarskom selu toga vremena, gdje je sitni seljak najbrojniji,
poèele su se izrazitije osjeæati i posljedice svjetske gospodarske krize, što se
posebno oèitovalo kroz niske cijene poljoprivrednih proizvoda, sve veæu
zaduženost seljaka, preoptereæenost raznim porezima i drugim davanjima, te
ukupno pogoršavanje veæ ionako teškog položaja, što je povremeno dovodi-
lo do sukoba (ukljuèujuæi i poneki oružani) s vlastima.57 Režim, koristeæi se
aparatom vlasti i svim ostalim što mu je na raspolaganju te agrarnom refor-
mom, sve to koristi u politièke svrhe. S jedne strane pomaže se na razne naèi-
54
F. Jeliæ-Butiæ, Iz povijesti èetnièkog pokreta, 203-204.
55
M. Arloviæ, n. dj., 332.
56
Sremske novine, (Vukovar, 25. 6. 1932). M. Konjeviæ, O djelatnosti graðanskih stra-
naka u Slavoniji, 175.
57
Na selu su uz to bili još i loši zdravstveni uvjeti, zbog slabe ishrane harale su razne
bolesti, posebice tuberkuloza, a i smrtnost je bila velika. Od sukoba seljaka i žandara zabi-
lježeni su oni u Boboti (14. VIII. 1933.) i Koroðu.

28. scrinia slavonica 4 (2004), 212-287. 239
ne samo privrženike režima, a s druge strane ponovno se dovode i naseljava-
ju ovdje solunski dobrovoljci i kolonisti, uglavnom Srbi, i pruža im se sve-
strana pomoæ, koji sve do poèetka Drugoga svjetskoga rata ostaju najjaèa
uporišta jugoslavenskih (u osnovi velikosrpskih) vlasti. Na izmjenu nacio-
nalne strukture pokazuju i podaci iz popisa stanovništva iz 1921. i 1931.
godine, kada je ovdje tijekom provedbe agrarne reforme na vukovarskim
posjedima grofa Eltza osnovano devet kolonija srpskih solunskih dobrovo-
ljaca. Navest æemo ih pojedinaèno i zato što æe u veæini njih biti veæ 1933.,
uz potporu i u funkciji vlasti, osnovana èetnièka udruženja. Tako je na
podruèju opæine Koroð (obuhvaæala je selo Koroð i dvije pustare) gdje nije
bilo Srba i gdje su prije uglavnom živjeli Maðari, njih nešto više od tisuæu,
uz nekoliko Nijemaca i Hrvata, nakon stvaranja Kraljevstva SHS, naselja-
vanjem srpskih “dobrovoljaca” iza 1921. na tamošnje posjede grofa Eltza
zahvaæene agrarnom reformom, na pustaru Palaèa (117 dobrovoljaèkih obi-
telji iz Like, Hercegovine i Dalmacije) i pustaru Silaš (180 dobrovoljaèkih
obitelji iz Like i Dalmacije) broj pravoslavnih Srba u te dvije kolonije popeo
se na 870, dok je svih ostalih stanovnika bilo 1201.58 U opæini Antin (obuh-
vaæala je selo Antin i jednu pustaru), s velikom veæinom hrvatskog puèanst-
va, osnovana je kolonija Velika Mlaka (s doseljenih 25 obitelji s oko 110 pra-
voslavnih žitelja iz Like).59 U opæini Gabošu (koja obuhvaæa samo mjesto
Gaboš), s velikom veæinom srpskog puèanstva tijekom provedbe agrarne
reforme osnovana je i kolonija Gaboš (s doseljenih 29 obitelji s oko 250 pra-
voslavnih žitelja iz Crne Gore).60 U opæini Bobota (obuhvaæala je selo Bobotu
i dvije pustare), s velikom veæinom srpskog puèanstva, na Eltzovim pustara-
ma osnovane su kolonije: Klisa (s doseljenih 50 obitelji dobrovoljaca iz
Bosne i Like, od kojih je dio odselio, a zemlju dobili i Romi) i Ludvinci
(naseljena dobrovoljcima iz Like, izbjeglicama iz Istre i domaæim žitelji-
58
Godišnjak banske vlasti Banovine Hrvatske 1939 - 26. kolovoza – 1940., I., (Zagreb,
1940), Prisutno stanovništvo prema popisu od 31. III. 1931., str. 326. U nekim izvorima na
podruèju opæine Koroð navodi se i nešto veæi broj pravoslavnih žitelja i to: u koloniji Palaèi
njih 432, a u koloniji Silaš 503 žitelja, što je najvjerojatnije posljedica naseljavanja tu novih
srpskih kolonista. Prema popisu stanovništva iz 1910. živjelo je tu 1048 Maðara, 10 Nijemaca,
7 Hrvata i po jedan Slovenac i Slovak. R. Horvat, Srijem, 120.
59
U Antinu je 1921. bilo 633 žitelja, od kojih je 620 bilo rimokatolièke, 6 kalvinske, 5
pravoslavne, a 2 židovske vjere. Hrvatski je materinji jezik imalo 539 žitelja, maðarski 84, a
njemaèki 10 žitelja. Godine 1931. bio je 801 žitelj, od kojih je 678 bilo rimokatolièke, 111 pra-
voslavne, 9 evangelistièke, 2 židovske i jedan grkokatolièke vjere. Za hrvatski ili srpski imalo
je 698 žitelja, maðarski je materinji jezik imalo 121, njemaèki 11, slovaèki 3, rusinski 1, a svi
ostali hrvatski ili srpski i ciganski 37. Godišnjak banske vlasti Banovine Hrvatske, 326. i R.
Horvat, Srijem, 21.
60
U Gabošu je 1921. bilo 608 žitelja, od kojih je 479 bilo pravoslavne, 125 rimokatoliè-
ke i 4 nazarenske vjere. Za materinji jezik srpski ili hrvatski iskazao je 501 žitelj, njemaèki 64,
maðarski 16, èeški 3, ciganski 21, a druge jezike 3 žitelja. Godine 1931. broj žitelja se popeo
na 817 žitelja, od kojih je 694 bili pravoslavne, 120 rimokatolièke, dva grkokatolièke i jedan
muslimanske vjere. Za materinji jezik srpski ili hrvatski imalo je 698 žitelja, njemaèki 58,
maðarski 23, ruski 1 i ciganski 37. R. Horvat, Srijem, 76.