Antropogeneza-evolucija nagosti kod anatomski savremenog čoveka (Homo sapiens). U ovom radu opisane su različite teorije gubljenja telesnog pokrivača kod čoveka tokom evolucije.
Antropogeneza-evolucija nagosti kod anatomski savremenog čoveka
1. *
Rentala, M. J. 2006. Evolution of human nakedness in Homo sapiens.
Journal of Zoology 273 (2007):1-7.
2. •Jedina recentna vrsta
primata bez
termoizolacionog krzna tj.
telesnog dlakavog
pokrivača.
•Pitanje kada i zašto???
Svi ostali primati imaju izizetno dobro razvijen dlakavi pokrivač,
tako da se prihvata pretpostavka da su naši preci nekada morali
imati dobro razvijen dlakavi pokrivač na telu.
Fosili i DNK analize-brojne ideje.
Brojne hipoteze predložene su kao mogući razlozi odgovorni za
pojavu denudacije (gubitka telesnog pokrivača), ali nijedna od
njih nije opšte prihvaćena. Jer svaka ima svoje prednosti i
nedostatke.
3. •Ljudi su često bili
opisivani kao “goli
majmuni” i nagost
nesumnjivo predstavlja
jednu od najupečatljivijih
razlika u izgledu između
ljudi i majmuna (Morris,
1967).
Zapravo, ljudi nisu u potpunosti nagi i bez telesnog
pokrivača, oni se ne razlikuju značajno u broju i
gustini folikula dlaka od svojih najbližih srodnika
primata.
Većina ovih dlaka, međutim, relativno je
zanemarljiva u odnosu na površinu kože i niti pruža
zaštitu koži, niti pruža značajnu toplotnu izolaciju
(Kushlan, 1985).
4. Nedostaci
Čini ljude osetljivijima
prema UV zracima, a
takođe i prema niskoj i
visokoj temperaturi
(Amaral, 1996).
Krzno tj. dlakavi pokrivač
zaštitio bi ljude od pojave
rana, čireva i ujeda
insekata-inflamacije.
Dlakava individua izgleda
krupnije-prednost u
seksualnoj selekciji i
odbrani od predatora.
5. Nedostaci
Stvara očigledne “troškove”.
Šta je uzrokovalo da čovek, za razliku od svih ostalih
primata izgubi telesni pokrivač??
Brojne diskutabilne teorije (hipoteze?) su iznete, svaka sa
svojim porednostima i nedostacima, sa pristalicama i
protivnicima.
6. Ima brojne pristalice (Morris,
1967; Leakey i Lewin, 1977;
Mount, 1979; Ebling, 1985).
Napuštanje zamračenih, hladnijih
šuma zbog lova na otvorenim
staništima i izlaganje višim
temperaturama od onih koje
vladaju u šumi, na koje su ljudi do
tada bili prilagođeni.
Predpostavka:gubitak dlakavog
pokrivača kako bi se izbeglo
pregrevanje tela u vrelim
savanskim uslovima (Morris,
1967).
7. Bliža ispitivanja hipoteze
1.
Poređenjem toplotnog bilansa dlakavih i nagih Hominida
(Wheeler, 1992b) gola koža je mana kako tokom dana (prima
više sunčeve energije) tako i tokom noći (zahteva više
endogeno produkovane toplote) (Amaral, 1996).
2.
Izlaganje gole kože vazduhu na otvorenom prostoru
povećava šansu da se izgubi više toplote, ali u isto vreme
povećava količinu usvojene toplote-veći rizik od oštećenja
UV zracima.
3.
Povećanje znojenja-dovodi do dehidratacije u suvom
savanskom okruženju.
Povećanje izolacije, a ne smanjenje?
8. Trend kod savanskih majumuna-gušći dlakavi pokrivač
bolja termoizolacija od šumskih majmuna (Mahoney, 1980).
Majmun u tropskoj šumi
Savanski majmun
9. Brojne pristalice (Brace, 1966; Campbell,
1966; Morris, 1967; Ardey, 1976; Brace i
Montagu, 1977).
Zašto baš savanski primat, dok sve druge vrste u istom
okruženju nisu preeduyele taj korak?
Predpostavka: vegetarijanski primat nije morao brzo da se
kreće; karnivorni primat, s druge strane, zagrejao bi se goneći
svoj plen i gubitak dlaka omogućio bi hlađenje tela (Campbell,
1966).
Morris (1967) smatrao je ovaj gubitak dlaka neophodnim zato što
je lov, odnosno gonjenje plena, bio aktivnost na koju čovek do
tada fizički nije bio prilagođen.
10. Bazirana na netačnoj ideji da je
gubitak dlaka rashladni faktor.
Veza sa seksualnim dimorfizmom
u odnosu na telesni pokrivačmuškarci su bili ti koji su lovili i
navodno postajali pregrejani
tokom gonjenja plena u vrućoj
savani, ali žene su bile te koje su
izgubile najveći deo telesnog
pokrivača (Morgan, 1990).
11. Predpostavka: Wheeler (1984) kaže da je redukcija telesnog
pokrivača nastala zbog slabijeg direktonog uticaja sunčevog zračenja
na dvonožne sisare, što takođe objašnjava odsustvo ove
karakteristike (nagosti) među savanskim četvoronožnim sisarima.
• Serija radova 1985-1996.
•On kaže da postoji termoregulaciona
prednost bipedalnih Hominida u
kombinaciji sa golom kožom i povećanom
veličinom tela.
•Dokazima je potvrdio termoregulacionu
prednost bipedalizma nad četvoronožnim
kretanjem i prednost povećanja veličine
tela u vrućem savanskom okruđenju.
Međutim...
12.
13. Nema rezultata koji ukazuju na to da li se
početni korak u denudaciji desio u
otvorenom savanskom okruženju ili je
bipedalizam doveo do gubitka telesnog
pokrivača.
•Nije rešena ključna tačka: dlakavi
čovek mogao bi imati
prednost u odnosu na toplotni
stres od direktnog sinčevog
zračenja (Amaral, 1996).
14. Alometrijski rast-tip anizometrijskog
rasta pri kojem dolazi do promene
odnosa rasta dve karakteristike tj. dve
karakteristike imaju različitu stopu rasta
u toku ontogenije.
U konkretnom slučaju termin
alometrijski se odnosi na činjenicu da
kako vrste postaju krupnije u toku
evolucije, ne povećavaju se sve telesne
strukture u istoj meri kao celokupna
veličina i masa tela (Schwartz i
Rosenblum, 1981).
Dve karakteristike-veličina tela i
dlakavost.
Alometrijske analize-primat koji je 2x
veći od drugog primata nema 2x više
dlaka koje bi pokrile tu povećanu
veličinu tela.
Što je veći primat, manje dlaka ima po
jedinici površine tela (Schwartz i
Rosenblum, 1981).
Mali primati-marmozeti
Veći majmuni-šimpanze
15. Predpostavka: kako prve Hominide potiču od bezrepih
velikih čovekolikih majmuni, a oni su veći od drugih
majmuna, Hominidi bi imali ređe dlake i bili slabije
zaštićeni od direktne sunčeve toplote za razliku od malih
savanskih majmuna npr. babuna ili patas majmuna
(Schwartz i Rosenblum, 1981).
Hominidi su morali da razviju alternativni sistem za
održavanje hlednoće tela i sprečili pregrevanje-znojenje.
Ovaj sistem na kraju je postao u tolikoj meri efikasan da je
čovek bio u mogućnosti da se oslobodi telesnog pokrivača
skoro u potpunosti (Schwartz i Rosenblum, 1981).
16. Ignoriše činjenicu da je telesni pokrivač
primata multifunkcionalno sredstvo i ne
bi postalo suvišno samo zato da bi jedna
funkcija (regulacija tolote) bila
zadovoljena (Morgan, 1990).
Smanjena gustina dlaka po cm2 ne mora
nužno da podrazumeva smanjenu
pokrivenost tela.
Pr. gorile-najveći od čovekolikih
majmuna.
Ukoliko su Hominide trebale bolju
zaštitu od sunčevog zračenja u vrućoj
savani, njihove dlake bi rasle utoliko
duže, pre nego da su kraće, a pogotovo
ne da u najvećoj meri nestanu (Amaral,
1996).
planinski gorila
17. Predpostavka: odevanje je
učinilo da gubitak dlaka manje
važnim i redukcija telesnog
pokrivača nije obezbedila nikakvu
bitnu prednost (Westermarck,
1894; Glass, 1966).
Međutim...
18. Među recentnim ljudskim populacijama, oni koji su
najviše zavisni od odeće ujedno su i oni koji su zadržali
najveću količinu dlaka na telu, dok su pripadnici
populacija koje nose malo odeće ili su u potpunosti bez
nje zadržali minimalnu količinu dlakavog pokrivača
(Brace, 1966).
Zašto bi uopšte dlakavi primat počeo da koristi odeću
ako je već imao izolacioni pokrivač na telu sačinjen od
dlaka??
19. Skorašnje DNK analize (Rogers, Iltis i Wooding, 2004)
bazirane na broju tihih mutacija u melanocortin I receptor
lokusu koji utiče na boju kože i dlaka, predloženo je da su
ljudi bili nagi savanski stanovnici najmanje pre 1,2 miliona
godina.
Pronađeno je da najstarija šivena odeća stara 20 000
godina (Klein, 1999), dok su najstarije strugalice
pronađene da su stare oko 300 000 godina (Toth i Schick,
1993).
Prema tome, svi dokazi sada govore da su ljudi bili nagi
mnogo pre nego što su počeli da nose odeću.
20. Univerzitet u Floridi.
Ljudi su počeli da nose odeću 70.000 godina pre nego što su
migrirali u hladnije predele, što se desilo pre 100.000 godina,
što zajedno čini 170 000 godina.
Takođe, studija pokazuje da je odevanje nastalo nakon
gubitka telesnog pokrivača, tako da su ljudi poprilično dugo
vremena bili i bez telesnog pokrivača i bez odeće.
Ljudi u Africi mogli su da prežive stotine hiljada godina, jer su
tamo klimatki uslovi povoljniji.
Kada su moderni ljudi (pojavili su se pre 200 000 godina)
krenuli da migriraju iz Afrike u hladnije predele, nastalo je i
odevanje.
Neandertalac i anatomski savremeni čovek-izgubili dlaku, znali
da proizvode oruđe za struganje kože, naselili hladnije
predele.
21. 6. Kušlanova hipoteza odevanja*
Kushlan (1980, 1985)
Predpostavka: redukcija telesnog pokrivača odvijala
se istovremeno sa razvojem intelektualnog kapaciteta
koji je omogućio korišćenje veštačke izolacije (odeće).
Funkcionalni gubitak telesnog pokrivača dozvolio je
isparavanje preko cele površine tela, ali uz žrtvovanje
pređašnje funkcije telesnog pokrivača u zadržavanju
toplote.
Zbog toga se javila potreba za odećom.
Odeća je zahtevala kapacitet za izradu i prostor gde bi
se čuvala, kao i mogućnost prenosa.
*
Vestiary hypothesis. Vestiary (eng.)-soba u kojoj se čuva odeća.
23. Neotenija je pojava zadržavanja predačkih juvenilnih
karakeristika na adultnom stupnju potomka.
Predpostavka: ljudi su juvenilne forme čovekolikih majmuna
(Gould, 1977).
Opšti tempo razvoja ljudi je usporen, tako da sazrevaju mnogo
sporije od ostalih primata, ali žive duže.
Zadržavanje nekih juvenilnih ili čak fetalnih karakteristika u
adultnom životu-ravno čelo, brza prenatalna stopa rasta i telo
bez telesnog pokrivača.
Produženi period brzog rasta mozga bio je prednost za vrstu, a
druge karakteristike zadržane su kao deo juvenilnog paketa.
Jedna od ovih karakteristika bila je nagost, opisana kao
“embrionalna distribucija telesnih dlaka” (Gould, 1977).
24. Ako je odsutvo telesnog pokrivača, kao karakteristika
fetalnih majmuna, zadržana u adultnom dobu potomka
procesom neotenije, očekivalo bi se da ljudsko telo zadrži
ovu karakteristiku kroz ceo svoj razvoj, od embriona do
adulta. Ali, to nije tačno.
Lanugo-dokaz.
Karakteristike koje su zadržane kao deo neoteničkog paketa
su samo one koje su benigne ili neutralne u osnosu na
njihov uticaj na sposobnost preživljavanja.
Niko ne tvrdi da su sve fetalne karakteristike zadržane.
Pr. nogu kod fetusa, bebe i adulta.
Ne govori ništa o značaju nagosti kao nove karakteristike.
25. Krive i kratke noge u donodu na
trupkod novorođenečeta
Lanugo
26. Jedni od najvećih mesoždera u životinjskom svetu
jesu kondori i lešinari, koji je hrane strvinom i imaju
gole vrstove.
Predpostavka: pošto je i čovek mesožder, bilo bi
korisno kada bi i on bio bez telesnog pokrivača
(Stephensson, 1972).
27. Kod muškaraca, najdlakavije područje je područje
koje okružuje usta (kod muškaraca koji nose bradu
postoji tendencija da im se pljuvačka zadržava oko
usta).
28. Koža bez dlaka senzitivnija je
stimuluse iz spoljašnje sredine,
naročito na t-promene, dodir i
bol.
Predpostavka: povećana
osetljivost na dodir kod ljudi
posebno je korisna u društvenom
smislu, dopuštajući intenzivniji
obostrano prijatan kontakt
između muškarca i žene i između
žene i deteta (Stephensson, 1972).
I kod drugih sisara oblasti sa
najmanje dlaka su oblasti
najintimnijeg kontakta između
majke i potomstva, u regionu
dojki.
29. Pošto ljudsko društvo
zavisi od specifičnih veza
parova individua,
muškarca i žene, bilo šta
što poboljšava
zadovoljstvo kontakta
može se smatrati kao
biološka prednost
(Stephensson, 1972).
30. Ne objašnjava zašto su dlake odbačene sa područja koja
nisu u vezi sa intimnim kontaktom (npr. na leđima).
Takođe, ljudi imaju ostatke dlaka, posebno na intimnim
područjima i na muškim prsima.
Nijedna druga monogamna životinja nije preduzela ovaj
korak, zašto bi čovek bio izuzetak??
Nema dokaza da je osetljivost na dodir značajno lošija u
slučaju da je životinja dlakava.
31. Hardy (1960), Morgan
(1972, 1982, 1985,
1990), Morris (1977,
1994), Cuanne (1980),
La Lumiere (1981),
Ellis (1986),
Verhaegen (1985,
1987), Evans (1992).
Predpostavka: Hominidi su bili prinuđeni
interspecijskom kompeticijom da iz arborealne niše
pređu da se hrane na obali, loveći hranu, npr. školjke
i morske ježeve i na taj način postepeno postajali sve
više prilagođeni za plivanje.
32. Tokom vremena, oni su postali pretežno akavatični,
krećući se sve dalje i dalje od obale.
Ljudi su iz tog razloga izgubili dugački kosmati telesni
pokrivač, koji se svojstven za primate, ali ne i za morske
životinje.
Gubitak telesnog pokrivača poboljšao je glatki prolaz kroz
vodu (Hardy, 1960).
33. Nagost vodenih sisara-kitovi, delfini i morske krave
(sirene)-čovek ima vodenog pretka.
Nagost je svakako prednost za ove vodene sisare jer
smanjuje otpor i pritisak pri kretanju kroz vodu
(Wheeler, 1985).
Međutim...
34. Rešen jedan problem-nastao drugi-gubitak toplote.
Gubitak toplote je još veći problem nego kod
terestričnih vrsta, jer voda ima veću toplotnu
provodljivost od vazduha (Wheeler, 1985).
Većina različitih grupa sisara koja je usvojila vodeni
način života iz tog razloga zadržala je gust dlakavi
pokrivač (Sokolov, 1962; Wheeler, 1985).
35. Većina vodenih sisara koja je izgubila krzno imaju veliko
i izduženo telo sa malim izloženim dodacima na telu (rep,
peraja); veliko telo (velika zapremina, mala površina)
poseduje nisku toplotnu provodljivost, dok mali izloženi
delovi tela minimiziraju područja kože koja su izložena
vodi i u dodiru sa vodom (Wheeler, 1985).
36. Nijedna od ovih karakteristika nije primenjiva na
rane hominide i zato je teško povezati nagost ljudi sa
opstankom u vodi (Wheeler, 1985).
Za golog sisara sa telom sličnog oblika i veličine kao
rane hominide, ili kao moderni ljudi, energetski bi
bilo veoma skupo da održava visoku t u moru.
Čak i vrste koje imaju usporedivu masu tela i
naseljavaju slatkovodne tople tropske basene,
zadržale su veoma debelo krzno (Wheeler, 1985).
Ne postoje fosilni dokazi
37. Nije realno tvrditi da su ljudi ikada živeli potpuno
vodeni način života kao ti drugi morski sisari koji su
odbacili svoje krzno u potpunosti.
Veća verovatnoća da su živeli na obali , lovili svoju
hranu dalje od obale, u plićoj vodi.
Vraćali su se na obalu da bi spavali, a većinu dana
provodili su loveći hranu.
Noću, izolacioni telesni pokrivač bio bi prednost, a
ne nedostatak.
38. Belt (1974), odbačena od strane Darvina (1888).
Predpostavka: nagi primat bio bi manje podložan za
sakupljanje krpelja i ostalih parazita koji u tropskim
oblastima predstavljaju ozbiljan problem za zdravlje.
Prema Darvinu (1888) slabost Belt-ove hipoteze-ne daje
objašnjenje zašto je isključivo ljudska vrsta izgubila dlake
kada su ektoparaziti problem za sve primate.
Rantala (1999)-objašnjenje je u jedinstvenoj ekologiji
hominida.
39. Promene u strukturi ljudskog
društva-grupni lov, zauzimanje
stalnih površina na kojima žive i
grade domove ,“kućne baze”.
Najraniji dokazi o stalnim domovima
datiraju iz početka pleistocena, pre
1,8 milijona godina, u Tanzaniji
(Leakey, 1971; Johanson i Blake,
1996) gde su pronađeni i ostaci
Homo habilisa (Johansson i sar,
1987).
Predpostavlja se da je u isto vreme
nastao i skup novih adaptivnih
strategija-izrada alata, transport
hrane i materijala, jedenje mesa i
podela hrane (Tobias, 2003)
40. Promena ka grupnom lovu i stalnim domovima (pećine,
jazbine) išla je u korist mnogim ektoparazitima (Rantala,
1999).
Ljudi su postali utočište i sigurnost (“luka”) za buve.
Pećine i jazbine takođe obezbeđuju veće mogućnosti za
brojne druge ektoparazite da napadaju i reprodukuju se
(Rantala, 1999).
41. Ektoparazitsko zapaljenje se povećavalo.
Imati manje parazita važnije od zadržavanja toplog
krzna koje sakuplja te parazite.
Prirodna selekcija favorizuje kratkodlake individue, a
samim tim individue sa manje parazita na telu, vodeći
ka “golim majmunima” današnjice (Rantala, 1999).
Selekcioni pritisak, usmeren ka nagosti , bile su mnoge
letalne bolesti koje se prenose paraziti koji piju krv ( a
oni napadaju dlakave individue).
Pr. kuge, pegavog tifusa i dr.
42. Rogers i sar (2004) izračunali su na osnovu broja
tihih mutacija u afričkim verzijama MC1R gena (koji
produkuje tamniju kožu) da se denudacija desila pre
1,2 miliona godina u Africi što je u saglasnosti da
periodom kada su ljudi počeli da zauzimaju “kućne
baze” (Johanson i Blake, 1996) što je išlo u korist
mnogim ektoparazitima (Rantala, 1999).
H. sapiens (pojavio se pre 200.000 godina) nije bio
prvi čovek koji je izgubio krzno, a smatralo se da je
on jedini nagi primat u evolucionoj liniji čoveka.
43.
44. Žene više vremena provodile su u kući, dok su muškarci
lovili. Zbog toga su one osetljivije na ektoparazite i bile su
im izložene u većoj meri nego muškarci.
Uglavnom, žene imaju manje dlaka od muškaraca, a
dlakavije žene su manje privlačne muškarcima (Darwin,
1871).
Žene koje su manje dlakave imaju veći reproduktivni
uspeh, bivaju birane od strane muškaraca i rađaju decu, i
dečake i devojčice, sa manje dlaka (Rantala, 1999).
Produkcija većeg broja parazita kod dece-nedostatak
dlakavih žena, prednost za manje dlakave žene (muškarci
ih biraju za partnerke).
45. Na kraju ovo bi, kroz proces selekcije + povratnog
spregom (“run-away selection”), dovelo do potpuno
golog čoveka (Fisher 1930; Kokko i sar., 2002).
Atraktivnost tela bez dlakavog pokrivača-američka
studija (Tiggemann i Lewis, 2004) u kojoj je 98%
žena izjavilo da redovno uklanja dlake sa tela, a
razlog tome je ženstvenost i atraktivnost.
Međutim...
46. Iako muškarci preferiraju manje dlakave žene, kod
žena je obrnut slučaj i postoje dokazi da žene
preferiraju muškarce sa dlakavijim grudima.
Gušća dlaka na grudima i bradi kod muškaraca
zavisna je od androgenih hormona, što objašnjava
manju maljavost žena i njihovu seksualnu
privlačnost prema dlakavijim muškarcima.
47. Tradicionalan, najefikasniji način oslobađanja od
ektoparazita, npr. vašaka, jeste odsecanje kose (Bailey i
Prociv, 2000).
Veliki broj životinja sa kraćim krznom ili bez njega ima
manje ektoparazita na telu nego one životinje sa dugim
dlakama (Hassanloo, 1995).
Lakše je ukloniti problematične
parazite sa gole kože, dok ovaj
posao uklanjanja i danas
oduzima mnogo vremena među
dlakavijim primatima (Dunbar,
1991; Harrison i sar., 1977).
48. 12. Seksualna selekcija
Nastanak čoveka i seksualna selekcija (u vezi sa seksom-
selekcija putem polnog odabiranja) (1871).
Žene su bile lišene telesnog pokrivača zarad estetske
(ukrasne) svrhe, a zatim su one prenele seksualnu
prednost ove nove osobine (nagosti) gotovo podjednako
na svoje potomke oba pola.
Sakupio dokaze da su mnoge vrste razvile karakteristike
koje su za njih bile neprikladne ili čak štetne, ali koje su
bile zadržane zato što su privlačne za suprotni pol.
49. Osobine koje su seksualno cenjene ukazuju na dobro
zdravlje-sjajna dlaka, perje (Anderson, 1994), dok je prva
faza opadanja kose pokazatelj lošeg zdravlja, a ne
karakteristika bitna za opstanak (Morgan, 1990).
Skupi seksualni signali u svrhu seksualne selekcije obično
su sezonski (za vreme parenja) i formiraju se nakon
seksualnog sazrevanja.
Iako muškarci preferiraju manje dlakave žene, moguće je
da je seksualna selekcija favorizovala evoluciju u smeru
nagosti (Rantala, 1999; Pagel i Bodmer, 2003), ne
objašnjava koja početna selekciona prednost je
prouzrokovala da muškarci počinju da preferiraju žene sa
manje dlaka.
U kasnom 19.veku nije bilo pravog razumevanja uloge
parazita i patogena u prirodnoj selekciji (Pagle i Bodmer,
2003).
50. Harris (2006)
Darvinova selekcija nije dogovorna za pojavu
denudacije.
U premodermon društvu majke su koristile
čedomorstvo kao metod kontrole rađanja, majčina
odluka da ubije bebu mogla je biti sprečena ukoliko
bi beba zadovoljavala standarde lepote pripisane od
strane majčinske kulture.
Nagost je rezultat roditeljske tj. majčinke selekcije.
51. Bazirana
na socijanim naukama-standardi lepote
su proizvoljne kulturne konvencije odvojene od
prirodne i seksualne selekcije.
Seksualna i roditeljska selekcija usmerena ka
atraktivnosti novorođenčeta, u smuslu smanjene
dlakavosti, razvile su se jer ova osobina povećava
reproduktivni uspeh.
Prema tome, one se ne mogu smatrati odvojene.
52. Kada su Hominidi napustili Afriku, pre 2 miliona
godina, i otišli severnije predele, manje gš i hladnije
klime, dlakavi pokrivač svakako bi za njih bio
prednost.
Međutim, na ove uslovi oni su se prilagodili
promenom boje kože, a ne zadržavanjem dlaka.
Tako da većina teorija tj. hipoteza govori o tome da je
“ljudska nagost duh naše evolucione prošlosti”.
Jedino ektoparazitska hipoteza predlaže da se
selekcioni pritisak prema nagosti nastavio do
savrmenog doba.