2. Rimskim Carstvom i dalje je vladao jedan car sve do 17. siječnja 395. n. e. kada je
umro car Teodozije I.
Nakon Teodozijeve smrti, Rimsko Carstvo podijeljeno je između njegovih sinova.
Honorije je dobio zapadni dio, a Arkadije istočni, s Konstantinopolom kao
njegovim glavnim gradom.
Britanija, Galija, Italija, Španjolska i sjeverna Afrika spadale su u provincije
zapadnog dijela.
Makedonija, Trakija, Mala Azija, Sirija i Egipat bile su provincije istočnog dijela.
Godine 642. n. e. Aleksandrija, glavni grad Egipta, pala je u ruke Saracena
(Arapa), a Egipat je postao provincija kalifa.
U siječnju 1449. Konstantin XI postao je zadnji istočni car.
Otomanski Turci pod sultanom Mehmedom II osvojili su Konstantinopol
(Carigrad) 29. svibnja 1453. privodeći kraju Istočno Rimsko Carstvo.
Godine 1517. Egipat je postao turska provincija.
No s vremenom će tom zemljom drevnog kralja juga vladati jedno drugo carstvo
iz zapadnog sektora.
3. Na zapadnom krilu Rimskog Carstva pojavio
se rimokatolički biskup, značajni papa Leon I,
koji je poznat po tome što je u petom stoljeću
n. e. učvrstio papinski autoritet.
S vremenom je papa prisvojio pravo da okruni cara
zapadnog dijela. Odigralo se to u Rimu na Božić 800.
n. e. kada je papa Leon III okrunio franačkog kralja
Karla (Velikog) za cara novog Zapadnog Rimskog
Carstva.
Ta je krunidba oživjela carovanje u Rimu i obilježila
početak Svetog Rimskog Carstva.
Otada je postojalo Istočno Carstvo i zapadno Sveto
Rimsko Carstvo, a oba su tvrdila da su kršćanska
4. Kako je vrijeme prolazilo, nasljednici
Karla Velikog pokazali su se nesposobnim
vladarima. Neko je vrijeme carsko mjesto
bilo upražnjeno.
U međuvremenu je njemački kralj Oton I
stekao kontrolu nad velikim dijelom sjeverne i srednje
Italije.Proglasio se kraljem Italije.
02.veljače 962.n.e. papa Ivan XII okrunio je Otona I za
cara Svetog Rimskog Carstva.
Njegov glavni grad bio je u Njemačkoj, a carevi su bili
Nijemci, kao i većina njihovih podanika.
Pet stoljeća kasnije austrijska je dinastija Habsburgovaca
dobila titulu “cara” i zadržala ju je tokom skoro svih
godina koliko je postojalo Sveto Rimsko Carstvo.
5. Kralj sjevera
• Napoleon I zadao je smrtni udarac Svetom Rimskom
• Carstvu kada je odbio priznati njegovo postojanje
• nakon svojih pobjeda u Njemačkoj tokom 1805. godine.
Budući da nije mogao obraniti krunu, car Franjo II se 6. kolovoza
1806. odrekao rimskog carskog statusa i povukao se u svoju državu
kao car Austrije.
Nakon 1 006 godina Sveto Rimsko Carstvo — koje su osnovali Leon
III, rimokatolički papa, i Karlo Veliki, franački kralj — došlo je svom
kraju.
Godine 1870. Rim je postao glavni grad talijanskog kraljevstva,
neovisan o Vatikanu.
Sljedeće je godine počelo postojati Njemačko Carstvo s Wilhelmom I
koji je dobio titulu cezara, odnosno kajzera. Tako je na svjetsku scenu
stupio suvremeni kralj sjevera — Njemačka.
6. Kralj juga
No tko je preuzeo ulogu suvremenog kralja juga?
Povijest pokazuje da je Britanija u 17. stoljeću prigrabila
carsku moć. U želji da prekine britanske trgovačke puteve,
Napoleon I je 1798. osvojio Egipat. To je dovelo do rata i
britansko-otomanski savez prisilio je Francusku da se povuče
iz Egipta, koji se na početku sukoba identificirao kao kralj
juga. Tokom sljedećeg stoljeća britanski se utjecaj u Egiptu
povećavao. Nakon 1882. Egipat je zapravo postao ovisan o
Britaniji. Kad je 1914. izbio prvi svjetski rat, Egipat je pripadao
Turskoj i njime je vladao kediv, ili potkralj. Međutim, nakon što
je Turska u tom ratu stala na stranu Njemačke, Britanija je
svrgnula kediva i Egipat proglasila britanskim protektoratom.
Postepeno stvarajući bliske veze, Britanija i Sjedinjene
Američke Države postale su anglo-američka svjetska sila.
Zajedno su zauzele položaj kralja juga.
7. Kralj sjevera Kralj juga
1871. utemeljeno
Njemačko Carstvo s
Wilhelmom I.Pruskim
(1871–1888).
18.01.1871. Wilhelm I postao je prvi
car Njemačkog Reicha, ili Carstva.
Za kancelara je imenovao Otta von
Bismarcka. Bismarck je, zaokupljen
razvojem novog carstva, izbjegavao
konflikte s drugim državama te je
sklopio savez s Austro-Ugarskom i
Italijom, poznat kao Trojni savez.
No interesi tog novog kralja sjevera
uskoro su se počeli kositi s
interesima kralja juga.
Velika Britanija
8. Wilhelm II
(1888-1918.)g
Posljednji
njemački car ( Kaiser ) i kralj
Prusije , Njemačkog
Carstva i KraljevinePruske
bio je najstariji unuk
britanske kraljice Viktorije .
1890g.pokrenuo je Njemačku na
ratoboran "novi kurs" u vanjskim
poslovima koji je kulminirao u
njegovom podrškom za Austro-
Ugarsku u krizi srpnja 1914.
godine , koja je dovela do Prvog
svjetskog rata . Sklopio je savez s
Austro-Ugarskom i Italijom, poznat
kao Trojni savez
Britanija je također sklopila entente
cordiale (srdačan sporazum) s
Francuskom i jedan sličan
sporazum s Rusijom, formirajući
Trojnu antantu. Evropa je sada bila
podijeljena na dva vojna tabora —
na jednoj strani bio je Trojni savez,
a na drugoj Trojna antanta.
8. travnja 1904. godine formirana je
Srdačna antanta (franc. Entente
cordiale) između Velike Britanije i
Francuske.Te dvije države načelno su
bile suparnice, a ne saveznice.
Srdačna antanta trebala je povezati te
dvije zemlje i osigurati im određenu
zaštitu od sve naoružanije Njemačke,
predvođene carem Vilimom
(Wilhelmom) II. iz dinastije
Hohenzollern.
9. Njemačko Carstvo bilo je pristaša
agresivne politike, što je urodilo
“velikim blagom” za Njemačku kao
predvodnicu Trojnog saveza.
Austro-Ugarska i Italija bile su
rimokatoličke zemlje. Stoga je
Trojni savez uživao i papinu
naklonost.
Kralj juga koji, sa svojom
uglavnom ne-katoličkom
Trojnom antantom, nije imao
papinu podršku.
10. “Određena vremena nacija”
završila su se 1914 godine.
Te je godine Božje Kraljevstvo u rukama Nasljednika kralja
Davida, Isusa Krista, uspostavljeno na nebesima.
No srce njemačkog kralja sjevera bilo je ‘protiv svetoga
saveza za Kraljevstvo’. Umjesto da prizna vlast
Kraljevstva, kajzer Wilhelm je ‘činio svoje’ tako što je
promicao svoje planove za svjetskom dominacijom.
Međutim, na taj je način posijao sjeme
prvog svjetskog rata.
11. Božje Kraljevstvo
počelo da vlada
1914g.
TE GODINE
28. lipnja 1914g., u Sarajevu je izvršen atentat na austrijskog
nadvojvodu Franju Ferdinanda i njegovu ženu.
Ta je iskra zapalila prvi svjetski rat.
12. Kralj sjevera
Kajzer Wilhelm poticao je Austro-Ugarsku da se osveti Srbiji.
Uvjerena u njemačku potporu, Austro-Ugarska je 28. srpnja 1914.
objavila rat Srbiji. No Rusija je priskočila u pomoć Srbiji.
Kad je Njemačka objavila rat Rusiji, Francuska (saveznica u Trojnoj
antanti) pružila je podršku Rusiji.
Njemačka je tada objavila rat Francuskoj. Da bi lakše došla do
Pariza, Njemačka je upala u Belgiju, kojoj je Britanija garantirala
neutralnost.
Zato je Britanija objavila rat Njemačkoj.
Umiješale su se i druge države, a Italija je promijenila stranu.
Tokom rata Britanija je Egipat učinila svojim protektoratom kako
bi kralja sjevera spriječila da presiječe Sueski kanal i napadne
Egipat, drevnu zemlju kralja juga.
13.
14. Izgledalo je da će Njemačka uskoro pobijediti u tom ratu.
U prijašnjim sukobima dvojice kraljeva Rimsko Carstvo, kao
kralj sjevera, redovito je pobjeđivalo.
No ovaj put ‘nije bilo kao prvi put’.
Kralj sjevera izgubio je rat. Navodeći razlog tome, anđeo je
rekao: “Kitimski će brodovi navaliti na njega, i on će se
uplašiti” (Danijel 11:30). Što su bili ti ‘kitimski brodovi’?
Tokom prvog svjetskog rata pokazalo se da su kitimski brodovi
uglavnom brodovi Britanije, koja leži pored zapadne obale Evrope.
Njemačka podmornica U-20 7.5.1915., u blizini južne obale
Irske,potopila je linijski putnički brod Luzitaniju.
Među poginulima je bilo i 128 Amerikanaca.
Kasnije je Njemačka podmornički rat proširila i na Atlantik.
Nakon toga je 6. 4.1917. američki predsjednik Woodrow
Wilson objavio rat Njemačkoj.
Ojačan američkim ratnim brodovima i trupama SAD-a, kralj
juga — sada anglo-američka svjetska sila — u potpunosti je
bio u ratu sa suparničkim kraljem.
15. Uslijed napada anglo-američke svjetske sile, kralj sjevera se
‘uplašio’, pa je u studenom 1918. priznao poraz.
Wilhelm II pobjegao je u izgnanstvo u Nizozemsku, a
Njemačka je postala republika.
No kralj sjevera još nije bio dokrajčen.
U siječnju 1933.Adolf Hitler je postao kancelar, a sljedeće
godine prisvojio je položaj predsjednika Trećeg Reicha,
kako su ga nacisti zvali.
Dolaska na vlast, Hitler je započeo žestoki napad na “sveti
Savez”, koji su predstavljala pomazana braća Isusa Krista
(Matej 25:40). Time je ‘djelotvorno postupao’ protiv tih
lojalnih kršćana, okrutno progoneći mnoge od njih. Hitler je
doživljavao ekonomske i diplomatske uspjehe, ‘djelotvorno
postupajući’ i na tim poljima. U nekoliko godina Njemačku je
pretvorio u silu s kojom je trebalo računati na svjetskoj sceni.
16.
17. Hitler se ‘sporazumio s vođama crkava kršćanstva, koji su
tvrdili da su u saveznom odnosu s Bogom, ali su prestali biti
učenici Isusa Krista. Hitler je imao uspjeha kad je zatražio
podršku ‘onih koji su napustili sveti savez’. Naprimjer, sklopio
je konkordat s papom u Rimu. Godine 1935. Hitler je
osnovao Ministarstvo za vjerska pitanja. Jedan od njegovih
ciljeva bio je da država preuzme kontrolu nad evangeličkim
crkvama.
Prvog rujna 1939. nacistička je “vojska” napala Poljsku.
Dva dana kasnije, da bi pomogle Poljskoj, Britanija i Francuska
objavile su rat Njemačkoj. Tako je počeo drugi svjetski rat. Poljska
je ubrzo pala, a nedugo nakon toga njemačke su snage okupirale
Dansku, Norvešku, Nizozemsku, Belgiju, Luksemburg i Francusku.
Krajem 1941g.,“nacistička je Njemačka dominirala kontinentom.”
18. Iako su Njemačka i Sovjetski Savez potpisali Ugovor o
prijateljstvu, suradnji i granicama, Hitler je 22. lipnja 1941.
napao sovjetski teritorij.
Zbog tog je poteza Sovjetski Savez stao na stranu Britanije.
19. Sovjetska je vojska pružila jak otpor usprkos ogromnim
početnim napredovanjima njemačkih snaga.
Šestog prosinca 1941. njemačka je vojska poražena
pred Moskvom. Sljedećeg je dana Japan, saveznik
Njemačke, bombardirao Pearl Harbor na Havajima.
Kad je čuo za to, Hitler je svojim ađutantima rekao:
“Sada je nemoguće da izgubimo rat.”
Stoga je 11. prosinca brzopleto objavio rat Sjedinjenim
Državama.
No potcijenio je snagu kako Sovjetskog Saveza tako i
Sjedinjenih Država. Uz sovjetsku vojsku koja je
napadala s istoka te britanske i američke snage koje
su se približavale sa zapada ratna sreća uskoro se
okrenula protiv Hitlera. Njemačke su snage počele
gubiti teritorij za teritorijem.
Nakon Hitlerovog samoubojstva, Njemačka se predala
Saveznicima 7. svibnja 1945.
20. Kada je kraj drugog svjetskog rata bio na pomolu,
desilo se još nešto, baš kao što je Božji anđeo pretkazao.
“Postaviće gnusobu pustošnu [“odvratnu stvar koja
prouzročuje opustošenje”, (Danijel 11:31b).
Ta‘odvratna’ imitacija Božjeg Kraljevstva, bila je
Liga naroda.
21. Ta skerletna divlja zvijer je otišla u bezdan,
odnosno prestala je postojati kao organizacija
koja promiče svjetski mir, kada je buknuo drugi
svjetski rat (Otkrivenje 17:8).
Međutim, “divlja zvijer” trebala je “izaći iz
bezdana”. To se desilo 24. listopada 1945.
kada su osnovani Ujedinjeni narodi s 50 država
članica, uključujući i bivši Sovjetski Savez.
Tako je postavljena ‘odvratna stvar’- Ujedinjeni
narodi - čije je postojanje pretkazao anđeo.
22.
23. Njemačka je bila vodeći neprijatelj
kralja juga tokom oba svjetska rata i
zauzimala je položaj kralja sjevera.
Tko će nakon nje doći na taj položaj?
?