SlideShare une entreprise Scribd logo

Scientific Women Heritage - Nasljedstvo znanstvenica

•
•
Gordana Divic
Gordana Divic

Ova e-knjiga je rezultat rada učenika Srednje škole Novska na eTwinning projektu "Scientific Women Heritage - where our past meets our future", 2017./2018.

Formation
1  sur  90
Télécharger pour lire hors ligne
0 eTwinning projekt Srednja škola Novska Školska godina 2017./2018. Učenici: 2.g i 3.g Mentorice: Ivana Došlović Pezić Gordana Divić
1 Sadržaj Uvod............................................................................................................................................. 3 1. MATEMATIKA & TEHNOLOGIJA.......................................................................................... 5 1.1. Hipatija ......................................................................................................................... 5 1.2. Sofie Germain.............................................................................................................. 7 1.3. Mary Somerville ........................................................................................................... 9 1.4. Ada Lovelace............................................................................................................ 12 1.5. Mary Everest Boole.................................................................................................... 14 1.6. Sofia Kovalevskaya................................................................................................... 16 1.7. Emmy Noether........................................................................................................... 18 1.8. Katherine Johnson .................................................................................................... 21 1.9. Julia Robinson............................................................................................................ 23 2. FIZIKA & ASTRONOMIJA.................................................................................................... 25 2.1. Hedy Lamarr .............................................................................................................. 25 2.2. Lise Meitner ................................................................................................................ 28 2.3. Maria Goeppert-Mayer............................................................................................ 31 2.4. Grace Hopper........................................................................................................... 33 2.5. Chien-Shiung Wu....................................................................................................... 36 2.6. Ursula Franklin ............................................................................................................ 38 2.7. Vera Rubin ................................................................................................................. 42 2.8. Jocelyn Bell Burnell.................................................................................................... 45 2.9. Sandra Faber............................................................................................................. 47 2.10. Fabiola Gianotti......................................................................................................... 50 2.11. Vernesa Smolčić........................................................................................................ 52 3. KEMIJA, BIOLOGIJA & MEDICINA.................................................................................... 54 3.1. Florence Nightingale ................................................................................................ 54 3.2. Elizabeth Garett Anderson....................................................................................... 57 3.3. Marie Curie Sklodowska........................................................................................... 59 3.4. Gertty Theresa Cori................................................................................................... 61 3.5. Barbara McClintock ................................................................................................. 63 3.6. Hanna Jedrzejewska ................................................................................................ 65 3.7. Virginia Apgar............................................................................................................ 67
2 3.8. Dorothy Hodgkin ....................................................................................................... 69 3.9. Vanda Kochansky – Devidé.................................................................................... 72 3.10. Gertrude Bell Elion..................................................................................................... 74 3.11. Katsuko Saruhashi ..................................................................................................... 76 3.12. Rosalind Franklin........................................................................................................ 78 3.13. Zlata Bartl.................................................................................................................... 81 3.14. Marie Maynard Daly................................................................................................. 83 3.15. Dian Fossey ................................................................................................................ 85 4. ZAKLJUČAK ........................................................................................................................ 87 LITERATURA: ............................................................................................................................... 88
3 Uvod Punim imenom „Scientific women heritage, where our past meets our future“ je međunarodni eTwinning projekt koji su u ožujku 2107./2018. školske godine pokrenule kolegice iz Turske i Španjolske. Cilj projekta je da se učenici upoznaju s nasljeđem koje su nam ostavile žene koje su nam prokrčile put prema znanosti, odnosno put ka priznavanju žena u društvu općenito, a posebno u znanosti. U projektu je sudjelovalo 16 učenika koji su napisali radove o 35 znanstvenica iz brojnih područja (matematika, fizika, astronomija, tehnologija, kemija, biologija, medicina, …). Učenici su iz 2. (10) i 3. (6) razreda opće gimnazije, koji u svom nastavnom planu i programu imaju i matematiku i fiziku i kemiju i biologiju (STEM područje). Učenici su radili pod budnim okom dviju nastavnica – voditeljica projekta: Ivane Došlović Pezić (kemija, biologija, medicina, …) i Gordane Divić (matematika, fizika, astronomija, tehnologija, …). Navedene nastavnice učenicima iz projekta predaju kemiju, matematiku i fiziku. Učenici su javno predstavili svoj rad putem izložbe plakata u holu škole i putem javnog prezentiranja svoga rada pred ostalim učenicima Srednje škole Novska. Osim što su napravili svoje radove u obliku seminarskih radova na hrvatskom jeziku, napravili su i prezentacije i na hrvatskom i na engleskom jeziku. U ovom radu skupljeni su svi učenički radovi u jednu cjelinu, a prema područjima koja su znanstvenice uglavnom predstavljale i zastupale. U nastavku je popis učenika koji su sudjelovali u projektu i popis tema koje su obradili:
4 Napomena: Slika na naslovnoj stranici je logo projekta. Nastala je prilikom posjeta naših učenika Fakultetu kemijskog inženjerstva i tehnologije u Zagrebu. Fotografija je djelo naše učenice Nike Sogonić, a sam logo je dorađen u produkciji nastavnice Gordane Divić. Slijede učenički radovi.
5 1. MATEMATIKA & TEHNOLOGIJA 1.1. Hipatija Slika 1. Hipatija (370. – 415.) Hipatija je bila prva žena koja je dala značajne doprinose razvoju znanosti. Rođena je u antičkoj Aleksandriji, na prostoru današnjeg Egipta. Bavila se matematikom, filozofijom i astronomijom i na tim poljima dostigla izvrsnost za nivo vremena u kojem je živjela. Bila je na čelu neoplatonističke škole u Aleksandriji gdje je podučavala filozofiju i astronomiju. Njezini najvažniji matematički radovi uključuju komentare grčkih udžbenika, Diofantove Aritmetike, Apolonijevih Konusa i Ptolomejevih astronomskih djela. Hipatija je bila kći Teona, koji je slovio za najučenijeg čovjeka u Aleksandriji. Teon je bio poznat kao učenjak i profesor matematike na sveučilištu u Aleksandriji. Otac je Hipatiju odgajao u znanstvenom okružju, u okruženju misli. Mnogi povjesničari smatraju da ju je želio odgojiti kao savršeno ljudsko biće. Kako je odrastala, počinjala
6 se sve više zanimati za matematiku i astronomiju. Uz Teonovu pomoć, postala je i vrsna govornica. Ljudi su dolazili iz drugih gradova slušati je i učiti od nje. Mnogi povjesničari prepoznaju Hipatiju ne samo kao matematičarku i znanstvenicu, nego i kao filozofa i ženu velikog znanja. Napisala je komentare na znamenita djela: Diofantovu Aritmetiku i Apolonijeve Konike. Djelom Apolonijeve Konike pojednostavila je dotad nerazumljive stvari i postigla održanje tog djela kroz stoljeća. Najpoznatiji je njezin rad o konikama, kao presjecima stošca ravninom. Takav koncept doveo je do ideje o hiperbolama, parabolama i elipsama. Hipatija je bila prva žena koja je imala tako snažan utjecaj na matematiku. U vrijeme kada je živjela, kršćanstvo je počelo dominirati nad ostalim religijama. U ranim 390-im izbio je sukob između dviju religija. Cyril, vođa kršćana, i Orestes, civilni guverner, bili su suparnici. Film koji je snimljen o njoj naziva se Agora, a govori o njoj kao učenoj ženi koja predaje astronomiju, matematiku i filozofiju. Njezin student Orestes i njezin osobni rob Davus su zaljubljeni u nju. Društvo se nalazi pred sukobom pogana i kršćana, a fundamentalistima osobito smetaju Židovi, ali i žene. Ljudi su dolazili iz drugih gradova da bi ju slušali i učili od nje. Zapisano je da se koristila astrolabom – pa su je kasnije neki spominjali kao izumiteljicu astrolaba. Nažalost, sva su joj djela izgubljena. Njezinu strašnu smrt opisao je njen suvremenik povjesničar Sokrat Skolastik. Zapisao je da se među kršćanima u Aleksandriji raširilo mišljenje kako je Hipatija kriva za tešku zavadu između aleksandrijskog biskupa i rimskog prefekta, čija je bila prijateljica, pa ju je bijesna rulja izvukla iz kočije, odvukla u crkvu, gdje su je svukli do gola i ubili, zatim su njezino tijelo raskomadali, pa dijelove spalili. Ubijena je 415.g. jer je bila Orestova prijateljica te zbog protupoganskih progona cara Teodozija II. Kasnije su se Descartes, Newton i Leibniz nadovezali na njen rad. Hipatija je napravila veliki uspjeh za ženu u tom vremenu. Filozofi je smatraju ženom velikog znanja i izvrsnom učiteljicom. (Rad učenice Ive Vidaković, 2.g)
7 1.2. Sofie Germain Slika 2. Sofie Germain (1776.-1831.) Marie Sophie Germain rođena je 1.travnja 1776. godine u Parizu. Usprkos protivljenju roditelja postala je poznata matematičarka, fizičarka i filozofkinja. Roditelji nisu podržavali njenu ljubav prema znanosti, posebno ne prema matematici jer su smatrali kako je to neprikladno za jednu ženu tog vremena. Bila je žena srednjeg sloja u koju se nije dovoljno vjerovalo pa je zbog toga moralo proći dosta vremena kako bi se njena matematička dostignuća počela cijeniti. Puno je doprinijela u teoriji brojeva i matematičkoj fizici. Njezino zanimanje za matematiku pojavilo se vrlo rano, kada je imala samo 13 godina. Opisuje se kako je djetinjstvo provela u očevoj knjižnici u kojoj ju je fascinirala legenda o Arhimedu. Kada je došlo vrijeme za studiranje, upisala je studij matematike. Kada je Sophie imala 18 godina, u Parizu je otvorena Politehnička škola, no ženama ju je bilo zabranjeno pohađati. Bez obzira što ju nije pohađala, uspjela je nabaviti bilješke po kojima se učilo i tako je sama nadopunjavala svoje znanje bilješkama najboljih matematičara tog razdoblja. Bila se fascinirana svim matematičarima, a najviše ju je
8 zanimao rad J. L. Lagrangea. Na kraju semestra je, pod pseudonimom (lažnim imenom ) M. LeBlanc, predala svoje bilješke Lagrangeu. On je bio oduševljen i htio je upoznati studenta koji je to napisao. Jako se iznenadio kada je shvatio da je riječ o ženi, ali prepoznao je njezine mogućnosti i postao joj mentorom. Nakon nekog vremena počela se dopisivati s njemačkim matematičarom Carlom Friedrichom Gaussom. Zanimao ju je njegov rad iz teorije brojeva pa mu je poslala neka svoja rješenja. Nakon toga poslala je Legendreu račun kojim je dokazala teorem koji je bio važan korak u dokazivanju Velikog Fermatovog teorema. Veliki Fermatov teorem, dokazan je tek 1995. godine. Njoj u čast, prosti brojevi p za koje je i broj 2p+1 također prost zovu se prosti brojevi Sophie Germain. Germaine je dokazala i to da ako su x, y, i z cijeli brojevi i ako vrijedi x5 + y5 = z5 onda x, y, i z moraju biti djeljivi sa 5. Osim u prostim brojevima, dala je veći značaj i teoriji elastičnosti. Kada je Francuska akademija objavila natječaj za objašnjenje fizikalne studije o vibraciji elastičnih površina Sophie je osvojila još jednu nagradu za svoj rad. Osim toga, Akademija ju je svrstala među najbolje matematičare tog vremena, tj. bila je prva žena nagrađena od Francuske akademije znanosti. Dobila je i doktorat, no umrla je prije nego što ga je primila. Umrla je od raka dojke 27. lipnja 1831. godine. (Rad učenice Silvije Alich, 3.g)
9 1.3. Mary Somerville Slika 3. Mary Somerville (1780. – 1872.) Mary Somerville, Mary Fairfax (rođena 26. prosinca 1780., Jedburgh, Roxburghshire, Škotska - umrla 29. studenog 1872., Napulj, Italija), bila je britanska znanstvenica, čija su utjecajna djela sintetizirala mnoge različite znanstvene discipline. Kao dijete, Fairfax je imala minimalno obrazovanje. Njezina ju je majka naučila čitati, ali ne i pisati. Kad je imala 10 godina, pohađala je školu za djevojke za jednu godinu u Musselburghu u Škotskoj. Po povratku kući, počela se školovati iz obiteljske knjižnice potaknuta svojim ujakom, Thomasom Somervilleom, koji joj je pomogao s latinskim. Godine 1804. Fairfax se udala za rođaka Samuela Greiga, koji je bio kapetan ruske mornarice i ruskog konzula u Londonu. Nastavila je studirati matematiku, ali, kako je kasnije napisala: "Iako me suprug nije spriječio da proučavam, s njim sam se susretala bez ikakvog suosjećanja, jer je imao vrlo nisko mišljenje o sposobnosti mog spola." Nakon Samuelove smrti 1807., imala je slobodu posvetiti se matematičkim studijama. Ponovno se vjenčala 1812. godine, s drugim rođakom, Williamom Somervilleom, koji se ponosio obrazovnim postignućima svoje supruge. Počela je studirati botaniku i geologiju.
10 Godine 1816. Somervilli su se preselili u London, gdje su postali prijatelji istaknutih znanstvenika poput astronoma Sir William Herschela i Caroline Herschel, metalurga Williama Hyde Wollastona, fizičara Thomasa Younga i matematičara Charlesa Babbagea koji je Somerville prikazao mehaničke kalkulatore. Na putu u Europu 1817. godine Somerville je upoznala francuskog fizičara François Aragoa i francuskog matematičara, Pierre-Simon Laplacea. Godine 1826. objavila je svoj prvi znanstveni rad "O magnetizaciji snage više raspoređenih sunčevih zraka". 1897. Somerville je zamolila odvjetnika Henryja Broughama da pokrenu Društvo za raspodjelu korisnih znanja – za koje je namjeravala napraviti dobre knjige po niskoj cijeni za radnu klasu. Sažetu verziju Laplaceovog volumena od pet knjiga Traité de mécanique céleste (Celestial Mechanics, 1798-1827), odnosno kompletnu mehaničku interpretaciju Sunčevog sustava je Somerville završila u roku od četiri godine, ali Brougham je smatrao da je posao predugo traje. Međutim, astronom Sir John Herschel je smatrao da je knjiga izvrsna i preporučio ju je pod imenom Mehanizam Nebesa (1831.) drugom izdavaču. Mehanizam uvođenja neba, u kojemu je Somerville saživila trenutno stanje astronomskog znanja za općeg čitatelja, objavljeno je 1832. godine kao preliminarna disertacija Mehanizmu Nebesa. Kraljevsko društvo naručilo je mramorno poprsje Mary Somerville od kipara Franje Chantrvja. Somerville i Caroline Herschel postale su prve počasne članice Kraljevskog astronomskog društva. Somervilleina sljedeća knjiga, The Connection of Physical Sciences (1834), bila je još ambicioznija u sažetku astronomije, fizike, zemljopisa i meteorologije. Napisala je devet izdanja tijekom ostatka svoga života kako bi ga ažurirala. U trećem izdanju, objavljenom 1836., napisala je da poteškoće pri izračunavanju položaja Urana mogu ukazati na postojanje neotkrivenog planeta. Taj poticaj nadahnuo je britanskog astronoma Johna Couch Adamsa da započne izračune koji su doveli do otkrića Neptuna. Godine 1835., na preporuku premijera Sir Roberta Peela, Somerville je dobila mirovinu od 200 funti godišnje (kasnije 300 funti) s građanskog popisa. Obitelj Somerville otišla je 1838. godine u Italiju zbog lošeg zdravstvenog stanja muža i tamo je provela ostatak života. Somervilleina sljedeća knjiga, Fizikalna Geografija (2 vol., 1848), bila je prvi udžbenik na tu temu na engleskom jeziku i njen najpopularniji rad.
11 Fizikalna geografija bila je utjecajna po sljedećem: "političke i proizvoljne podjele ne uzimaju se u obzir" i "čovjek se promatra, ali kao kolega- stanovnik svijeta s drugim stvorenim stvarima, te u određenoj mjeri utječe svojim djelovanjem i utječe na reakcije." Dok je to pisala, bila je obeshrabrena pojavom prvog dijela knjige o kozmosu njemačkog prirodoslovca Alexandera von Humboldta (1845.) koji je pokrivao slične teme. Međutim, Sir John Herschel ju je poticao da objavi svoju knjigu. U njenom životu objavljeno je šest izdanja Fizikalne geografije. Godine 1869. Somerville je dobila Patronovu medalju Kraljevskog geografskog društva za fizikalnu geografiju. Njezina konačna knjiga o molekularnoj i mikroskopskoj znanosti (2 vol., 1869.) nije bila tako dobro prihvaćena kao i prethodna djela. Njezina autobiografija, osobna sjećanja, od ranog života do starog doba (1873.), uredila je njezina kći Martha i objavila posthumno. (Rad učenice Nike Sogonić, 2.g)
12 1.4. Ada Lovelace Slika 4. Ada Lovelace (1815. – 1852.) Ada Lovelace, poznata i kao „čarobnica brojeva“ rođena je 10. prosinca 1815. u Londonu. Nazivala se je analitičarkom i metafizičarkom, a u povijesti je zapamćena i kao prva računalna programerka. Po njenom imenu računalni programski jezik nazvan je Ada. Ada Augusta Byron odgajana je u strogom režimu, odgajanje se temeljilo na usvajanju raznih znanstvenih grana kao što su logika i matematika. Lady Byron odgajala ju je u strogom režimu znanosti kako bi Ada tim putem i nastavila, kako se u njoj ne bi probudio očev pjesnički temperament (Lord Byron). Jedan od njezinih učitelja, matematičar Augustus De Morgan, tvrdio je kako Adine matematičke vještine ukazuju na originalnog matematičkog istražitelja. Adina strast još od djetinjstva bili su strojevi, a 1828. godine i sama je osmislila dizajn za leteći stroj. Prvoklasne vještine i zavidno znanje doveli su ju do elitnog položaja u društvu. Adin vrlo blizak prijatelj opisao ju je riječima: „Ta je čarobnica brojeva bacila svoje čini na najapstraktniju od svih znanosti i zauzdala je snagom koju posjeduju rijetki muški intelekti". Među ostalim članovima elitnog društva Ada je upoznala i Williama Kinga s kojim je osnovala obitelj. Rodila je troje djece. Uz brigu o obitelji, stizala je obavljati brojne financijske poslove vezane uz bogatstvo koje je
13 stekla udajom. Kada je William King naslijedio plemićku titulu, postali su grof i grofica od Lovelacea. Bila je vrlo aktivna i odana, a posebno ju je zainteresirao stroj koji je imao sve elemente modernog računala. Nažalost, stroj nikada nije izgrađen. Osim toga, devet mjeseci je radila na članku koji je 1842. godine objavio talijanski matematičar Luigi Menabrea. Ada je bila zadužena da ga prevede i proširi „jer ona tako dobro shvaća stroj". Članak je bio triput duži od originalnog, naglašavao je sitnice, ali i Adine izjave. Važno je naglasiti i to da je bila prva koja je primijetila potencijal računala izvan područja matematike. Analitički je stroj ostao samo vizijom dok Adine bilješke nisu inspirirale Alana Turinga u radu na prvim modernim računalima tijekom 1940-ih. Bila je vrlo samopouzdana za ženu tog razdoblja, možda je baš to bila tajna njezinog uspjeha. Umrla je od raka vrlo mlada, u 37. godini života. Godine 2009. utemeljen je Dan Ade Lovelace koji se obilježava sredinom listopada (najčešće 16.listopada) i slavi postignuća žena u znanosti, tehnologiji, inženjerstvu i matematici. Svi znamo da se glas žena do nedavno nije cijenio kao glas muškaraca. U Adino vrijeme razlike među spolovima bile su velike. Da je ravnopravnost bila na nivou, Ada bi bila puno uspješnija. Naravno, mogućnosti bi joj bile veće, a produktivnost bi bila primjećenija. (Rad učenice Silvije Alich, 3.g)
14 1.5. Mary Everest Boole Slika 6. Mary Everest Boole (1832. – 1916.) Mary Everest Boole rođena je u selu Wickwar u Engleskoj. Život joj je bio težak i usamljen Mary se prvi put susrela s matematikom kad ju je počeo poučavati Monsieur Deplace kojeg je jako voljela. Njegov stil poučavanja je bio vrlo jednostavan i lagan što je Mary jako cijenila. ''Mosieur Deplace je heroj moje idile...'' jednom prilikom je rekla Mary. Međutim, Mary je s 11 godina ispisana iz škole kako bi postala očeva asistentica. Pomagala mu je s njegovim propovijedima i predavanjima. Pa ipak, to nije spriječilo Mary u daljnjem učenju. Mary je učila pomoću knjiga iz očeve knjižnice te je na taj način sama naučila računati. Ali Mary je i dalje imala mnogo neodgovorenih pitanja vezanih za matematiku. Kada je posjetila rodbinu u Zapadnoj Irskoj, imala je priliku dobiti odgovore na svoja pitanja. Upoznala je tada već poznatog matematičara Georgea Boolea. Nakon što se vratila u Englesku počeli su se dopisivati, i veza je počela bivati sve ozbiljnija, da bi se na kraju vjenčali iako je ona bila 17 godina mlađa. Brak nije dugo trajao jer je nakon samo 9 godina Mary ostala udovica s pet kćeri.
15 Godinu dana poslije zaposlila se na Quenns Colledgeu, prvom ženskom koledžu u Engleskoj, ali ne kao predavač nego kao knjižničarka, jer u to vrijeme ženama nije bilo dopušteno predavati. Počela je pomagati studentima, postavši tako njihov neslužbeni savjetnik. Uskoro je postala izvanredni predavač na Londonskoj katedri za obrazovanje, shvatila je da osim što voli poučavati da je i dobra u tome. No, zbog pretjerane kontroverznosti jedne od njenih knjiga, bila je prisiljena napustiti posao na koledžu. Zaposlila se kao tajnica kod očevog prijatelja, Jamesa Hintona, a u to vrijeme počela ju je zanimati evolucija u umjetnosti mišljenja. Vjerovala je da se svi temeljni pojmovi u svemiru mogu izraziti pomoću brojeva i simbola. S 50 godina počela je pisati serije knjiga i članaka, objavljujući ih sve do smrti. Svoju prvu knjigu, Priprema djece za znanost objavila je 1904. Ova knjiga imala je velik utjecaj na razvoj školstva u Engleskoj i Sjedinjenim Državama u prvoj polovici 20. stoljeća. Također je izmislila i lijepljenje krivulja, ili danas poznato kao linijska geometrija, da bi pomogla djeci oko geometrije kutova i površina. Mary se smatrala matematičkim psihologom. Njen cilj je bio ''...razumjeti kako ljudi, posebno djeca, uče matematiku i znanost, koristeći za razumijevanje dijelove mozga, fizička tijela i njihove nesvjesne procese.'' Mnoga postignuća Mary Boole mogu se vidjeti danas u modernim učionicama. (Rad učenice Margarete Domazetović, 3.g)
16 1.6. Sofia Kovalevskaya Slika 7. Sofia Kovalevskaya (1850. – 1891.) Sofia Krukovsky Kovalevskaya se rodila u Moskvi 1850. godine. Za vrijeme njezinog kratkog života, Sofia Koralevskaya je imala nevjerojatnu karijeru u matematici. Ona je došla do novih matematičkih teorija i otvorila je put za nova buduća otkrića. Sofia je bila treća žena u Europi koja je dobila stalno mjesto u matematici. Sofiju je privlačila matematika još u ranom razdoblju njezinog života. Imala je osobne predavače, a kasnije je pohađala školu u Sankt Petersburgu. Na nju je snažan utjecaj imao njezin rođak, Pyotr Vasilievich Krokovsky. Nakon završavanja škole, njezine ambicije su bile da nastavi svoju daljnju izobrazbu, tj. da studira matematiku na sveučilištu. Znajući da je to nemoguće za ženu iz Rusije, ona je osmislila plan kako da ode u Zapadnu Europu. Kao mladoj, neudanoj djevojci nije joj bilo dopušteno da putuje sama bez dopuštenja svog oca, stoga Sofia je ušla u brak sa Vladimirom Kovalevskyem, tadašnjim studentom paleontologije. 1869. g. Sofia i njezin suprug otputovali su u Heidelberg, u Njemačku, gdje se Sofia nadala da će studirati matematiku i prirodne znanosti. Na dolasku su je informirali da se žene ne mogu školovati, pa je
17 Sofia utjecala na ljude koji su bili na čelu sveučilišta, te joj je bilo dopušteno da pohađa nastavu i seminare iz fizike i matematike. 1871. g. Sofia se prebacila u Berlin gdje je primala privatnu poduku od velikog stručnjaka Karla Weierstrassa. Dok je bila na sveučilištu u Stockholmu, Sofia je postala urednik novih novina Acta Mathematica. Njezin najveći trijumf je bio 1888. g., kada je dobila prestižnu nagradu Prix Bordin za svoj rad ‘Na rotaciji tijela oko fiksirane točke’ u organizaciji Francuske Akademije Znanosti. Tijekom svog kratkog života, Sofia Koralevskaya je imala čudesnu karijeru. Čak i ako je objavila svega deset radova na području matematike, mnogi od tih radova uključuju nove teorije ili puteve za buduća otkrića. Ona je dobila titulu profesora i imala je važnu ulogu u matematičkim novinama. Možda jedan od najvažnijih utjecaja je bio primjer kojeg je ona poslala drugim ženama koje su htjele studirati na sveučilištu. Sofia je umrla 1891. godine. (Rad učenika Franca Neme, 2.g)
18 1.7. Emmy Noether Slika 8. Emmy Noether (1882. – 1935.) Amalie Emmy Noether bila je jedna od najpoznatijih matematičarki svih vremena, poznata po fundamentalnim doprinosima apstraktnoj algebri i teorijskoj fizici. Rođena je u Njemačkoj u bavarskom gradu Erlangenu 1882. godine kao kći matematičara Maxa Noethera i Ide Amalie Kaufmann, oboje židovskog podrijetla. Emmy je od najranije dobi pokazivala snažne intelektualne sposobnosti. U početku karijere htjela je poučavati francuski i engleski jezik, ali se ipak odlučila za matematiku. Studirala je matematiku na Sveučilištu u Erlangenu, gdje ju je poučavao i njen otac. Nakon završenog studija 1907. godine, pod supervizijom Paula Gordana, radila je na istom Sveučilištu čak sedam godina bez plaće. Razlog tomu bio je taj što su žene u to vrijeme bile uvelike isključene iz držanja akademskih pozicija.
19 Godine 1915., David Hilbert i Felix Klein pozvali su je da postane dio Sveučilišta u Göttingenu kako bi istražili nedavno objavljen rad Alberta Einsteina „Teoriju opće relativnosti“. Kada je pristala, postojao je problem, jer su se ostali članovi fakulteta protivili njenom predavanju kao docentici, jer to ne priliči ženi. Unatoč tome, predavala je pod Hilbertovim imenom čak četiri godine. Dozvolu za kvalifikaciju dobila je tek 1919., ali je nastavila podučavati bez plaće do 1923. Što se tiče njenih istraživanja i doprinosa matematici i fizici, započinjemo s godinom 1918. Te godine, Noether je otkrila da ako se Lagrangian (količina koja karakterizira fizički sustav, u mehanizmu je kinetička minus potencijalna energija), ne mijenja kad se promijeni koordinatni sustav, tada postoji očuvana količina. Na primjer, kada je Lagrangian neovisan o vremenskim promjenama, energija je konzervirana količina. Taj odnos simetrija fizičkog sustava i njegovih zakona zaštite poznat je kao Noetherin teorem i pokazao se ključnim rezultatom teorijske fizike. Godine 1919. dobila je formalnu nagradu kao akademski predavač. Njezin rad na diferencijalnim invarijantama u varijacijskom računu, Noetherin teorem, prozvan je „jednim od najvažnijih matematičkih teorema ikada dokazanih u vođenju razvoja moderne fizike“. Sljedeći bitan rad počela je 1920. i njime je promijenila lice apstraktne algebre. U svojem klasičnom radu „Teorija ideala u prstenastim domenama“, Noether je teoriju ideala u komutativnim prstenima razvila u moćno oruđe sa širokim rasponom primjena. Upotrebu uvjeta ascendentnog lanca učinila je elegantnom, a predmeti koji ga zadovoljavaju imenovani su u njezinu čast „Noetherinima“. Publicirala je glavne radove o nekomutativnim algebrama i hiperkompleksnim brojevima te ujedinila teoriju reprezentacija grupa s teorijom modula i ideala. Osim vlastitih publikacija, Noether je bila velikodušna u svojim idejama te joj se pripisuje nekoliko linija istraživanja što su ih objavili drugi matematičari, čak i u poljima znatno udaljenima od njezina glavna djela, kao što je npr. algebarska topologija. Osim istraživanja i podučavanja, Noether je pomogla uređivati Matematički godišnjak (Mathematische Annalen). Od 1930. do 1933. bila je središte najjačeg matematičkog djelovanja u Göttingenu. Mjeru i značenje njezina rada ne može se precizno procijeniti iz njezinih radova. Velik dio njezinog rada pojavio se u publikacijama studenata i kolega;
20 mnogo puta prijedlog ili čak povremena primjedba otkrila je njezin sjajni uvid i potaknula drugoga da dovrši i usavrši neku ideju. Kad su nacisti došli na vlast u Njemačkoj 1933., Noether i mnogi drugi židovski profesori u Göttingenu su odbačeni. U listopadu je otišla u Sjedinjene Države da postane gostujući profesor matematike na Bryn Mawr Collegeu. Također je i predavala i provela istraživanja na Institutu za napredne studije u Princetonu u New Jerseyu. Nakon komplikacija zbog operacije na cisti jajnika, ubrzo je umrla. Opisana je kao najvažnija žena u povijesti matematike od Pavela Aleksandrova, Alberta Einsteina, Jeana Dieudonnéa, Hermanna Weyla, Norberta Wienera i drugih. Einstein je nedugo nakon njene smrti napisao da je "Noether bila najznačajniji kreativni matematički genij do sada proizveden od početka visokog obrazovanja žena". (Rad učenice Dore Cikojević, 3.g)
21 1.8. Katherine Johnson Slika 9. Katherine Johnson (1918. – danas) Američka matematičarka koja je tijekom protekla tri desetljeća izračunala i analizirala letove mnogih letjelica s američkim svemirskim programom. Njezin je posao pomogao slati astronaute na Mjesec. Katherinina inteligencija i vještina s brojevima postala je očita kad je bila dijete, a kad je imala 10 godina počela je pohađati srednju školu. Godine 1937. u dobi od 18 godina, Katherina je diplomirala s najvišim počastima West Virginia State Collegea. Kasnije se preselila u Virginiju da bi prihvatila posao učitelja. Godine 1939. odabrana je kao jedna od prve tri afroameričke studentice za upis na diplomski program na West Virginia Universityu. Studirala je matematiku, ali je ubrzo napustila studij nakon vjenčanja s Jamesom Gobleom, jer je odlučila osnovati obitelj. James Goble je umro 1956., a tri godine kasnije udala se za Jamesa Johnsona. Godine 1953. započela je s radom u Zapadnom području informatike Nacionalnog savjetodavnog odbora za zrakoplovstvo (NASA), gdje je skupina afroameričkih žena ručno izvodila složene matematičke izračune za inženjere. Žene, poznate kao West Computers, analizirale su testne podatke i dale matematičke izračune koji su bili bitni
22 za uspjeh ranog američkog svemirskog programa. U NASAi je bila član Space Task Grupe. Godine 1960. ona je koautorirala rad s jednim od inženjera skupine o izračunima za postavljanje svemirske letjelice u orbitu. To je bilo prvi put da je žena u njezinoj podjeli dobila privilegiju biti koautor izvješća o istraživanju. Tijekom karijere Johnson je autorovala ili surađivala na 26 istraživačkih izvješća. Katherine Johnson je također odigrala važnu ulogu u NASA-inom programu Merkur (1961-63) na osposobljavanju svemirskih letjelica. Godine 1961. izračunala je put za Freedom 7, letjelicu koja je odvezla prvog američkog astronauta u svemir. Sljedeće godine, Johnson je na zahtjev Johna Glenna potvrdila da je elektroničko računalo ispravno napravilo izračune za njegov let. Glenn se kasnije upisao u povijest Friendshipa 7, kao prvi američki astronaut koji je orbitirao Zemlju. Johnson je također bila dio tima koji je izračunao gdje i kada treba pokrenuti raketu za misiju Apollo 11 iz 1969. godine, koja je poslala prvu trojicu muškaraca na Mjesec. Johnson je kasnije radila na programu svemirske letjelice te se povukla iz NASA-e 1986. godine. O životu Katherine Johnson i njene dvije afroameričke prijateljice, koje su također radile za NASAu, 2016. godine snimljen je film pod nazivom Hidden Figures (Skrivene brojke). (Rad učenika Nike Brtana, 2.g)
23 1.9. Julia Robinson Slika 10. Julia Robinson (1919. – 1985.) Julia Robinson rođena je 1919. godine u St. Louisu, Missouri. Glavni predmet na koledžu joj je bila matematika, kako bi mogla predavati matematiku u javnim školama. Međutim, poslije se prebacila na Kalifornijsko sveučilište Berkeley na istraživačku matematiku. Godine 1940. stekla je diplomu i započela diplomski studij. U Berkeleyu je proučavala teoriju brojeva s Raphaelom M. Robinsonom. Vjenčali su se 1941., a nepotizam joj je zabranjivao da podučava kao poslijediplomski asistent u Berkeleyjevom matematičkom odjelu. Godine 1947. započela je raditi s logičarom Alfredom Tarskim za doktorat, koji je primila 1948. godine. Njezina je teza pokazala da se cijeli broj može definirati aritmetički pomoću racionalnog broja putem operacija zbrajanja i množenja racionalnih brojeva. Aritmetika racionalnih brojeva je prema tome prikladna za definiranje svih problema elementarne teorije racionalnih brojeva.
24 Godine 1948. Robinson je započela s radom na desetom problemu Hilbertovog poznatog popisa 'pronaći učinkovitu metodu za određivanje je li određenu diofantsku jednadžbu moguće riješiti cijelim brojevima'. Iako je objavila radove o različitim pitanjima, deseti Hilbertov problem je obuhvatio veliki dio njene karijere. Njezini raniji rezultati postali su još važniji u 1961. godini objavljivanjem zajedničkog rada s Martinom Davisom i Hilaryom Putnamom u kojem je dokazano da je svaki rekurzivno prebrojivi skup egzistencijalno definiran eksponencijalno i da stoga nema algoritma za odlučivanje da li eksponencijalna diofantska jednadžba ima rješenje među prirodnim brojevima. S obzirom na njezin raniji dokaz da je potenciranje egzistencijalno definirano u smislu bilo koje funkcije grubo eksponencijalnog rasta, negativno rješenje Hilbertovog problema bilo je reducirano na pronalaženje egzistencijalne definicije takve funkcije. Godine 1970., matematičar u Lenjingradu, Yuri Matijašević, dovršio je taj dokaz. Godine 1975. Robinson je postala prva žena matematičarka koja je primljena u Nacionalnu akademiju znanosti, a 1983. postaje prva žena predsjednica Američkog matematičkog društva. Njezina nova priznanja uključivala su izbor u Američku akademiju umjetnosti i znanosti, darovnicu Zaklade MacArthur i počasni stupanj iz Smith koledža. (Rad učenika Nike Brtana, 2.g)
25 2. FIZIKA & ASTRONOMIJA 2.1. Hedy Lamarr Slika 11. Hedy Lamarr (1914. – 2000.) Hedy Lamarr (Beč, 9. studenog 1914. - Altamonte Springs, Florida, 19. siječnja 2000.), austrijska je, pa američka filmska glumica i inovatorica, pravim imenom Hedwig Eva Maria Kiesler. Hedy Lamarr potječe iz ugledne bečke židovske obitelji. Njen otac Emil Kiesler je bio direktor banke, a majka Gertrud Lichtwitz, bila je pijanistica. Već u svom trećem filmu Mi ne trebamo novac s Heinzom Rihmannom i Hansom Moserom imala je glavnu ulogu. Čehoslovački film Ekstaza iz 1933., (u kojem je njezina supruga glumio Zvonimir Rogoz), zbog nekih je slobodnih i erotskih scena izazvao skandal, ali više radi izraza njezina lica u prvom planu dok glumi orgazam, nego radi snimka u kojem gola trči kroz šumu (to je bio prvi integralni akt u povijesti umjetničke kinematografije). Udala se 10. kolovoza 1933. za bogatog bečkog industrijalca Fritza Mandla, koji je bio veoma konzervativan te joj je zabranio snimati nove filmove.
26 Uočivši jačanje fašizma u Austriji i početak nacističke okupacije njene domovine, bježi 1937. i iz zemlje i od svoga supruga u Pariz, a odatle u London. Veliki filmski stručnjak Louis B. Mayer otkriva lijepu glumicu i daje joj ugovor za MGM. U to vrijeme mijenja svoje pravo ime u umjetničko. Hedy odlazi u SAD i biva hvaljena kao nasljednica Marlene Dietrich i Grete Garbo iako se njezino glumačko znanje nije moglo usporediti s njenom ljepotom. Posjedovala je onu vrstu ljepote koja je bila nezaboravna - tinjajuća senzualnost. Bila je "najljepša žena na svijetu". Čak i njezino ime - Hedy Lamarr - zvučalo mračno i tajanstveno. No, iako je dijelila ekran s holivudskim legendama poput Clarka Gablea, Spencera Tracyja i Jimmy Stewarta, ljudi se rijetko sjećaju Hedynog talenta. Većina se sjeti samo njezinog lica koje je tužan izraz ponijelo i u grob. Hedy Lamarr bila je i inovatorica u području bežičnih komunikacija. Kao fanatična protivnica fašističke Njemačke, prijavila je 1942. patent upravljanja torpedom pomoću izmjenjivih frekvencija koje bi stoga tada bilo nemoguće predvidjeti i omesti (US-Patent Nr. 2,292,387). Hedyna ideja bila je tajni komunikacijski sustav - posebno onaj koji bi mogao navoditi torpedo koristeći tehnologiju pod nazivom "Učestalo skakanje (s frekvencije na frekvenciju)" - tako da signal ne može biti prisluškivan. Njezin život se čita poput holivudskog scenarija: glamurozna filmska zvijezda danju, a noću usamljena imigrantica s alteregom Edisona. Inženjerska soba Hedy Lamarr U svom domu imala je izdvojenu jednu sobu s ogromnim stolom jake rasvjete i odgovarajućih alata - te cijeli zid prepun referentnih knjiga iz područja elektronike. Većina Hedynih izuma - uključujući papirnate maramice u kutiji, prometne znakove ... zapravo nikada nisu komercijalizirani. No, njezina ideja za taj radio-kontrolirani torpedo je patentirana. Bilo je to 1940. godine, kada su njemačke podmornice ostavljale pustoš na Atlantiku torpedirajući brodove, vrlo često sa ženama i djecom koji su pokušavali pobjeći. Hedy je opsesivno tražila način kako im pomoći. Njena udaja za
27 proizvođača oružja Fritza Mendla te mnoge večeri koje je provela upijajući njegova znanja i ideje o tajnim sustavima naoružanja, usmjerili su Hedyna razmišljanja. "Hedyna je ideja bila, napraviti i odašiljač i prijemnik koji istovremeno skaču s frekvencije na frekvenciju, kako se signal ne bi locirao", rekao je Rhodes. Naravno, kao i sve velike ideje i njihova je naišla na nerazumijevanje okoline i sumnju. Iako Mornarica SAD-a taj izum nije iskoristila, ta se tehnologija, bez koje bi bio nemoguć WiFi, i danas koristi za mobilne telefone i za upravljanje frekvencijama. Iako za života nije dobila ni zaradu ni zahvalu za svoj izum, smatraju je velikom inovatoricom, pa se međunarodni Dan izumitelja slavi 9. studenoga, na njezin rođendan. (Rad učenika Brune Špoljarića, 2.g)
28 2.2. Lise Meitner Slika 12. Lise Meitner (1878. – 1968.) Lise Meitner, prema mnogima najznačajnija znanstvenica 20. stoljeća zaslužila je barem jednu Nobelovu nagradu te mjesto u udžbenicima fizike i kemije. No umjesto nje, i nagrade i mjesta u udžbenicima uzimali su drugi. Prva prepreka za mladu Lise bila je njena obitelj. Budući da je rođena 1878. kao osmo dijete u židovskoj obitelji u Beču, Lise nije imala puno izbora. Ipak, kao i mnogo puta kasnije u životu, izabrala je teži put. Roditelji su se protivili, no ona je s 21 godinu upisala Sveučilište u Beču. Briljatna Lise bi ga upisala i ranije, no tek te 1901. Austro-Ugarska dopustila školovanje i ženama na “muškim” smjerovima. U znanstvenom svijetu se vrlo brzo pronašla, a radeći s velikim Ludwigom Boltzmannom, otkrila je svoj poziv. “Boltzmann joj je dao viđenje fizike kao borbe za apsolutnu istinu. Takav stav je zadržala do kraja života”, opisao je to vrijeme njen nećak, Otto Robert Frisch. To je sigurno bilo jako primamljivo Meitner jer u svijetu fizike po prvi puta nije bilo važno što je žena, ili što je Židovka, nego koliko zna i koliko radi. Iluzija koju će kasnije skupo platiti. U vrijeme kada se struktura atoma tek otkrivala, Lise je projurila kroz studij, a 1906. doktorirala. Željna znanja, 1907. odlazi u Berlin na Institut cara Wilhelma, gdje je radio još jedan od pionira atomske fizike Max
29 Planck. Tamo se ponovo suočila s preprekama. Nitko nije želio dati laboratorij ili katedru “tamo nekoj” ženi, još k tome Židovki. Za nju se zauzeo Otto Hahn koji je, naravno, laboratorij dobio bez problema. Kemičar Hahn i fizičarka Meitner su blisko surađivali i sjajno nadopunjavali i ubrzo su počeli nizati uspjehe: 1918. su otkrili element protaktinij. Meitner je i prva otkrila oblik neradioaktivnog zračenja, nazvan Augerov efekt – zašto bi se fizikalna pojava zvala po ženi, Židovki, kada se može zvati po Pierru Victoru Augeru koji ga je otkrio dvije godine kasnije. No Meitner je ustrajala. Njoj je ionako od nagrada i priznanja bila važnija, borba za apsolutnu istinu, kako je ona vidjela fiziku. Nastavila je proučavati beta-raspad radioaktivnih atoma, a zajedno s Hahnom i Fritzom Strassmannom počela je neutronima bombardirati elemente, prvenstveno uranij. No taman uoči njenog najvećeg otkrića, Meitner je 1938. morala pobjeći od nacističkog progona. Došla je na institut u Stockholmu kojeg je vodio Manne Siegbahn. Napredak je bio “očit” – tamo je dobila laboratorij, ali bez ikakve opreme, suradnika, asistenata ili novca za materijale. Hahn i Strassmann su nastavili s eksperimentima, no bombardiranje uranija nije davalo rezultate kakve bi trebalo. Kada je shvatio da ne ide, Hahn se potajno našao s Meitner u studenom 1938. u Kopenhagenu. Kada joj je predstavio rezultate, Lisa mu je rekla da analiziraju smjesu. Hahn i Strassman su analizom potvrdili da, stvarno, ostaje daleko lakši barij i smjesta objavili rad. No bez Lise, nisu znali zašto. S druge strane, samo na temelju dopisivanja i briljatnog uma, Lise je bez problema, zajedno s nećakom Frischom, objasnila proces – i nazvala ga nuklearna fisija. Nobelovu nagradu za otkriće fisije 1944. dobio je samo Hahn. Otkriće cijepanja uranija, i goleme energije koja se pritom otpušta, potaklo je Alberta Einsteina da potpiše glasovito pismo u kojem znanstvenici upozoravaju američkog predsjednika na opasnosti atomske bombe koju bi nacistički režim mogao izgraditi. Kasnije, kada je vidio užase atomske bombe i Hladnog rada, Einstein je kasnije požalio svoj potpis. Meitner je s druge strane već tada jasno objavila da “Ne želi imati nikakve veze s bombom”. No i na tu rečenicu se malo tko obazirao. Kada je 1946. posjetila SAD, Lise Meitner su dočekali kao pravu zvijezdu. Kako bi mediji ilustrirali njen značaj, prozvali su je “ženom koja je pobjegla iz nacističke Njemačke s atomskom bombom u torbici”. To je
30 trebao biti kompliment; sve što je imalo veze s atomskom bombom je slavljeno kao spasonosno. No kao i obično, Lise se nije obazirala, njena istina je ona fizikalna. “Znanost potiče ljude da nesebično tragaju za istinom i objektivnošću; uči ljude da prihvate stvarnost sa čuđenjem, a da niti ne spominjem duboko poštovanje, divljenje i radost koju prirodni svijet budi kod istinskog znanstvenika” rekla je Meitner. 1960. je otišla u engleski Cambridge gdje je preminula 27. listopada. Znanstvenici su pokušali ispraviti nepravdu pa su 1966. dodijelili Fermijevu nagradu za otkriće fisije njoj, Hahnu i Strassmannu, a 1992. tada najteži element po njoj je prozvan majtnerij. (Rad učenice Nikoline Šoronde, 2.g)
31 2.3. Maria Goeppert-Mayer Slika 13. Maria Goeppert-Mayer (1906. – 1972.) Njemačka fizičarka i matematičarka, Maria Goeppert-Mayer istaknuta je po brojnim doprinosima na polju fizike za koja je dobila Nobelovu nagradu 1963. Bila je prva žena koja je dobila Nobelovu nagradu za teorijsku fiziku i druga žena u povijesti u dobivanju Nobelove nagrade, poslije Marie Curie. Maria je rođena u Njemačkoj u Kattowitzu. Bila je prvo dijete Friedricha Goepperta, naprednog profesora pedijatrije na sveučilištu Göttingen i Marie née Wolff, nastavnice glazbene umjetnosti. Kad je Maria bila mlada, preselila se s roditeljima u Göttingen 1910. gdje je išla u srednju školu za djevojčice koju su vodile sufražetkinje. Škola je bankrotirala nakon njezine prve godine, ali je prošla ispitno vijeće bez srednjoškolske diplome i zaradila je svoju diplomu doktora znanosti na Sveučilištu Göttingen 1930. Iste godine udala se za dr. Josepha Edwarda Mayera, asistenta Jamesa Francka. Poslije vjenčanja preselili su se u SAD. Žene tog doba bile su nepoželjne u „ višem carstvu“ akademije i unatoč njezinom doktoratu, ona je godinama bila neplaćena i neslužbeno je radila u sveučilišnim laboratorijima. Njezino prisustvo bilo je jedino prihvaćeno zbog njezinog muža. U sljedećim godinama, Goeppert- Mayer radila je neslužbeno ili je volontirala, a u početku je
32 radila na Johns Hopkins sveučilištu u Baltimoreu, Maryland ( 1931.-1939.). Poslije na Kolumbijskom sveučilištu (1940.-d 1946.) i na Chicago sveučilištu. Poslije je također prihvatila različite položaje koji su joj otvorili razne mogućnosti; nastavnički položaj na Sarah Lawrence sveučilištu, istraživački položaj s Kolumbijskim sveučilištem u zamjeni Alloy Materials projekta i Opacity projekta. Također je neko vrijeme provela u Los Alamos laboratoriju. Tijekom muževog rada na sveučilištu Kolumbija, Maria je volontirala kako bi postala nastavnik asistent fizike u školi. Par mjeseci nakon njezinog dolaska, kad je u blizini osnovan Aroganne laboratorij 1.6.1946. Marii je bio ponuđen privremeni posao kao viši fizičar u raspodjeli teorijske fizike. Ovo je bio njezin prvi put da je radila i da je plaćena na primjerenoj razini s njezinom uvježbanosti i vještinama. Dvije godine kasnije ona je ostvarila proboj kojim je postigla ogromnu slavu i poštovanje u njezinom polju. Tijekom 1960. imenovana je profesoricom fizike na Kalifornijskom sveučilištu u San Diegu. Tijekom svog vremena u Chicagu i Aroganni, razvila je matematički model strukture nuklearnih ćelija. Zajedno s kolegom Edwardom Tellerom provodila je ispitivanje na izvorima elemenata i uočila je ponavljanje 7 „magičnih brojeva“ kako ih je nazvala- 2, 8, 20, 28, 50, 82 i 126. Elementi s „magičnim brojevima“ protona i neutrona bili su dosljedno više stabilni nego elementi bez ostalih brojeva protona i neutrona. Na temelju ovoga, predložila je da su unutar jezgre, protoni i neutroni poredani u serije jezgrinih slojeva, kao slojevi luka, s neutronima i protonima koji se rotiraju jedni oko drugih na jednakoj razini. Tijekom istog vremena, ali radeći samostalno, njemački fizičar J. Hans. D. Jensen postigao je isti zaključak. Goeppert-Mayer je dobila Nobelovu nagradu za fiziku 1963. zajedno s J. Hans D. Jensenom i Eugenom Paulom Wignerom za njihov prijedlog ljuske nuklearnog modela. Goeppert-Mayer umrla je od srčanog udara u San Diegu 20.2.1972. u 65-oj godini života. (Rad učenice Klare Bukvić, 2.g)
33 2.4. Grace Hopper Slika 14. Grace Hopper (1906. – 1992.) Grace Hopper bila je kontraadmiral američke mornarice i pionir računalnih znanosti. Bila je jedna od programera računala koja su se koristila tijekom kraja Drugog svjetskog rata. Ona je skovala termin "computer bug" nakon što je uklonila moljca iz strujnog kruga računala Harvard Mark II 1947. Ona je pomogla razviti kompilator koji je prethodnik široko korištenog COBOL jezika. • Sinopsis Rođena je u New Yorku 1906. godine. Pridružila se američkoj mornarici tijekom Drugog svjetskog rata. Hopper je dodijeljena programiranju Mark I računala. Nastavila je raditi nakon rata. Vodila je tim koji je stvorio prvog prevoditelja računalnog jezika. Prevoditelj je doveo do popularnog COBOL jezika. Ona je nastavila aktivnu pomorsku službu u dobi od 60 godina, ali se umirovila 1986. Umrla je u Virginiji 1992. godine. • Rani život Rođena je kao Grace Brewster Murray, 9. prosinca 1906. Studirala je matematiku i fiziku na Vassar Collegeu. Godine 1930. stekla je magisterij iz matematike na Sveučilištu Yale. Te iste godine udala se za Vincenta Fostera Hoppera i postala Grace Hopper. Imala je to ime i
34 nakon razvoda 1945. godine. 1931. počela je podučavati na Vassaru i nastavila studirati na Yaleu. Zatim je 1934. doktorirala na matematici. Ona je također postala jedna od prvih nekoliko žena koje su stekle takav stupanj diplome. • Drugi Svjetski rat Bila je ugledna profesorica u Vassaru. Nastavila je podučavati sve dok ju 2. svjetski rat nije poslao u US Naval Reserve u prosincu 1943. Ona se zaposlila kao poručnica u lipnju 1944. S obzirom na njezinu matematičku pozadinu, Grace Hopper bila je dodijeljena Uredu za računovodstvo računalnog projekta na Sveučilištu Harvard gdje je naučila programirati Mark I računalo. • Karijera u računalstvu Ona je ostala u mornarici rezervni časnik nakon rata. Na Harvardu je radila s Mark II i Mark III računalima. Hopper je htjela nastaviti raditi s računalima pa se 1949. preselila u privatno poduzeće. Prvo je radila s tvrtkom Eckert-Mauchle Computer Corporation, onda s Regminton Random. Tamo je nadgledala programiranje za UNIVAC računalo. Godine 1952. njezin je tim stvorio prvo kopiranje za računalne jezike. Praktičar donosi izrečene upute u kôd koji se može čitati pomoću računala. Ovaj prevoditelj bio je preteča Zajedničkog poslovnog jezika ili COBOL-a. To je široko prilagođen jezik koji će se koristiti diljem svijeta. Iako nije izmislila COBOL, Grace Hopper potiče njegovu prilagodbu. • Povratak u mornaricu Povukla se iz Pomorskog rezervata 1966. godine, ali njezin pionirski rad na računalima značio je da se prisjetila aktivne dužnosti - u dobi od 60 godina - kako bi se borila protiv komunikacije s različitim računalnim jezicima. Ostala je u mornarici još 19 godina. Kad se 1986. godine povukla u mirovinu, u dobi od 79 godina, bila je kontraadmiral i najstariji časnik u mornarici. • Kasnije godine Rekla je da će biti "dosadno kruta" ako prestane raditi. Našla je još jedan posao nakon odlaska u mirovinu i ostala u računalnoj industriji još nekoliko godina. Godine 1991. osvojila je Nacionalnu medalju za
35 tehnologiju - postajući prvi ženski pojedinačni primatelj časti. Umrla je u Arlingtonu u Virginiji 1. siječnja 1992. godine u dobi od 85 godina. 1997. godine, mornarica u San Franciscu je vođeni projektil nazvala po njoj: USS Hopper. 2004. godine Sveučilište Missouri je odalo počast Grace Hopper tako što je u svom kampusu otvorilo muzej koje su nazvali "Grace's Place". Pored njezinih programskih postignuća, Hopperova ostavština uključuje ohrabrivanje mladih da nauče programirati. 2016. godine Barack Obama je iskazao čast Grace Hopper tako što joj je posthumno dodijelio Predsjedničku medalju slobode. (Rad učenice Nike Sogonić, 2.g)
36 2.5. Chien-Shiung Wu Slika 15. Chien-Shiung Wu (1912. – 1997.) Chien – Shiung Wu je kinesko – američka eksperimentalna fizičarka koja je značajno doprinijela razvoju nuklearne fizike. Rođena je 1912. godine u malom gradu u blizini Šangaja. Do svoje devete godine išla je u školu za djevojke u Kini, čiji je utemeljitelj bio njen otac. Nakon toga otišla je u Soochow Girls School, a zatim na sveučilište u Nanjingu. Tamo je studirala fiziku. Diplomirala je 1934. godine kao najbolja studentica u svom razredu. Godinu dana kasnije otišla je na studij kristalografije. Godine 1936. pomoću svog bogatog ujaka otišla je u Ameriku jer je čula kako Kina nema dobar fizikalni program. Radila je na projektu „Manhattan“ gdje je pomogla razviti postupak odvajanja uranija u izotope uranij-235 i uranij-238 plinskom difuzijom. Na osnovu tog rada je doktorirala 1940. godine. Postala je poznati stručnjak za fisiju, cijepanje atoma. Proučavala je elektromagnetsku energiju čestica koja se ispušta kad se čestica usporava. Proučavala je teorije o atomima koje je razvio Enrico Fermi te je potvrdila jednu njegovu teoriju. Pomogla je u rušenju zakona o paritetu tako što je proučavala elektrone na niskoj temperaturi. U tom istraživanju pomogla su joj i dvojica muških kolega koja su dobila Nobelovu nagradu za taj rad, ali ona nije. Postala je prva žena koja je predsjednica
37 Američkog fizikalnog društva. Bila je prva žena koja je osvojila nagrade Comstock iz Nacionalne akademije znanosti i Research Corporation. Dobila je počasne diplome s više od desetak sveučilišta. Princeton joj je dao počasni doktorat znanosti. Godine 1942. udala se za Lukea Yuana. Podučavala je na Smith Collegeu u američkoj saveznoj državi Massachusetts. Nakon Drugog svjetskog rata ponovno je uspostavila kontakt s obitelji te je saznala kako su svi preživjeli. Umirovila se 1981., a umrla je 1997. godine zbog moždanog udara. Kremirana je te je pepeo zakopan u dvorištu škole njezina oca. Chien je mnogima bila inspiracija, stalno je radila te je napravila zadivljujuća istraživanja i otkrića. Nije dopustila da ju rasizam i seksizam sputavaju u njezinom napredovanju. Imala je ogroman utjecaj na svjetsko znanje o fisiji te kvantnoj fizici. (Rad učenice Ele Popović, 3.g)
38 2.6. Ursula Franklin Slika 16. Ursula Franklin (1921. – 2016.) Ursula Franklin bila je kanadsko – njemačka metalurginja, istraživačka fizičarka, autorica i pedagoginja koja je radila čak 40 godina na Sveučilištu u Stanfordu. Značajna je po svojim radovima u kojima govori o socijalnim i političkim utjecajima tehnologije. Smatrala je da je tehnologija puno više od sprava, uređaja i strojeva, dapače, za nju je tehnologija bila opsežan sustav koji uključuje metode, procedure, organizaciju i najviše od svega, razmišljanje. Ursula Martius Franklin rođena je 16. rujna 1921. u Münchenu u Njemačkoj. Majka joj je bila Židovka, pa su zbog teškog vremena u nacističkoj Njemačkoj roditelji htjeli poslati svoju kćer jedinicu na školovanje u Britaniju kad je izbio 2.svjetski rat. Nažalost, to im nisu dopustili, jer je Ursula još uvijek bila maloljetna. Zato je Ursula studirala kemiju i fiziku na Sveučilištu u Berlinu dok je nisu protjerali zbog židovskog podrijetla. Roditelji su joj bili protjerani u koncentracijske logore, dok je i ona sama bila prisiljena na radni kamp. Zbog teškog rada u logoru, imala
39 je problema s nogama, što je dovelo do trajne boli cijeloga života. Iako nije često govorila o svojim iskustvima za vrijeme Holokausta, to je definitivno ostavilo trajne posljedice, zbog kojih je i sama cijeli život bila veliki humanitarac i mirovni aktivist. Obitelj je unatoč svemu preživjela Holokaust i ujedinila se poslije rata. Godine 1948. Ursula je dobila diplomu za eksperimentalnu fiziku na Tehničkom Sveučilištu u Berlinu. Nije htjela više živjeti u Njemačkoj, jer se suprotstavljala militarizmu i stalnome ugnjetavanju u državi, te se odselila u Kanadu. Dobila je postdoktorsku stipendiju na Sveučilištu u Torontu 1949. Potom je radila 15 godina kao prva znanstvena suradnica, a zatim kao viša znanstvena savjetnica Ontario istraživačkog centra. Godine 1967. postala je znanstvenica i izvanredna profesorica, stručnjakinja za metalurgiju i materijalnu znanost. Njezin najviši položaj bio je položaj sveučilišne profesorice, a bila je prva žena s tim naslovom na Sveučilištu. Godine 1987. imenovana je profesorom emerita, a tu je čast zadržala do kraja života. Dvije godine bila je ravnateljica Muzeološkog studija Sveučilišta. Znajući da se kao mlada zanimala za povijest, novinari su je pitali zašto se odlučila za fiziku i kemiju, na što je Ursula odgovorila kako su to bila jedina područja na koja politika nije mogla utjecati, jer su zakoni fizike i kemije neovisni o svakodnevnici. Ipak, postigla je puno u tim područjima. Franklin je bila pionir arheometrije, koja primjenjuje modernu analizu materijala u arheologiji. Radila je na datiranju brončanih, bakrenih i keramičkih artefakata iz prapovijesnih kultura. Istraživala je kako su drevne civilizacije pravile alate i kako su ti alati oblikovali kulture. Početkom 60-ih godina sudjelovala je u istraživanju o dječjim zubima s brojnim znanstvenicima kao što su Eric i Louise Reiss i Barry Commoner. Franklin je prikupila i analizirala podatke o akumulaciji radioaktivnog izotopa stroncij-90 u zubima kanadske djece zbog posljedica korištenja nuklearnog oružja. Njihova otkrića povišenih razina stroncija 90 imala su veliku ulogu u raspravama američke vlade o testiranju atmosferskog nuklearnog oružja i Ugovoru o zabrani djelomičnog ispitivanja iz 1963. godine. Stotinu trideset pet zemalja potpisalo je zabranu nuklearnih eksplozija pod vodom, u atmosferi i svemiru.
40 Franklin je objavila više od stotinu znanstvenih radova o strukturi i svojstvima metala i legura, kao i o povijesti i društvenim i socijalnim utjecajima psihologije. Njezin je rad pridonio brojnim znanstvenim inovacijama, uključujući inovativni dizajn prvog poroznog presvučenog implantata kostiju. Franklin je nastojala obrazovati društvo o utjecaju znanosti na kvalitetu života i ljudski opstanak. Odigrala je aktivnu ulogu u kanadskom Glasu žena za mir, mirovne organizacije koja promiče razoružanje. Franklin je bila neumorni zastupnik mira i pravde. Često je dijelila svoju definiciju mira: "Definiram mir ne kao odsutnost rata, nego kao prisustvo pravde i nepostojanje straha". Ubrzo nakon dolaska u Kanadu, postala je član Kvekera, kršćanske organizacije s pacifističkim vrijednostima. U svom položaju akademskog istraživača, ona ne bi provodila istraživanje ili stipendiju koja bi potencijalno mogla imati koristi od vojske. Bila je aktivna članica Znanosti za mir, kanadske organizacije koja provodi istraživanje i obrazovanje prema pravednom i održivom svijetu. Godine 2002. Franklin je primila Pearsonovu mirovnu medalju. Njena pozadina u materijalima i njihova upotreba kroz povijest oblikovala je kasnije razmišljanje o tehnologiji i snazi alata u oblikovanju ljudskih kultura. Podijelila je svoja gledišta o načinima na koji se tehnologija i društvo međusobno oblikuju u njezinoj ključnoj knjizi „The Real World of Technology“. Definirala je tehnologiju kao praksu: kako su stvari društveno i moralno učinjene. Vidjela je tehnologiju kao složeni sustav metoda, postupaka i umova, a ne kao zbirku strojeva i naprava, kao što je već spomenuto. Holističke tehnologije kreativnih majstora razlikovale su se od preskriptivnih tehnologija tvornica i birokracija, što je, tvrdi, obeshrabrilo kritičko razmišljanje i građanski angažman. Dok je holistička tehnologija dopustila kreatoru da kontrolira cijeli proces stvaranja, preskriptivne tehnologije zahtijevale su podjelu rada koja je distancirala radnika od ukupnog kreativnog procesa. Da bi se borila protiv ove "kulture usuglašavanja", pozvala je sve da postanu aktivni građani učenja o znanosti i tehnologiji kako bi se stekli stajalište o socijalnim pitanjima. Tijekom svoje karijere, Franklin je radila na promicanju ravnopravnosti spolova u Kanadi. Franklin je smatrala da su ženske
41 znanstvenice često postavljale drugačija pitanja od svojih muških kolega, koristeći znanstvene alate na drugu način. Primijetila je da su žene sklone donijeti kooperativni način razmišljanja o znanosti i često su bile duboko zainteresirane za učinke znanstvenog znanja za dobrobit zajednice, a ne gospodarstva. Franklin je zato poticala mlade žene u znanosti. Godine 2001. se čak pridružila još troje profesora u pokretanju tužbe za klasu protiv Sveučilišta u Torontu, tvrdeći kako je sveučilište podcijenilo svoje profesorice u odnosu na muške profesore. Kao rezultat toga, oko 60 umirovljenih članova fakulteta dobilo je novčanu naknadu. Godine 1952. Ursula se udala za inženjera Freda Franklina, njemačkog useljenika i čovjeka sa strasti za društvenu pravdu. Zajedno su imali sina, Martina (1955.) i kćer, Monicu (1958). Njezini su osobni interesi uključivali povijest, književnost, poeziju, umjetnost, pravo i klasičnu glazbu. Godine 2016. Franklin je umrla u 94. godini u Torontu. (Rad učenice Dore Cikojević, 3.g)
42 2.7. Vera Rubin Slika 17. Vera Rubin (1928. – 2016.) '' Ne postoji problem u znanosti koji može riješiti muškarac, a ne može žena.'' Kao desetogodišnjakinja Vera je bila fascinirana zvijezdama dok je promatrala noćno nebo iz svoje sobice u Washington D.C-u. Iako je njezin otac bio sumnjičav prema karijeri u astronomiji, svejedno ju je podupirao pomažući joj da izgradi vlastiti teleskop i odlazeći s mladom Verom na okupljanja astronoma amatera. Vera je dobila stipendiju prestižnog fakulteta Vassar, gdje je 1948. jedina diplomirala u polju astronomije. Prijavljujući se na postdiplomske studije, Vera je bila ogorčena činjenicom da Princeton ne prihvaća žene u polju astronomije (politika koja je provođena sve do 1975.), neometana time, Vera se neustrašiva kao i uvijek, prijavila na sveučilište Cornell gdje je studirala fiziku. Kasnije je otišla na Georgetown University gdje je 1954. konačno doktorirala. Poučavajući par godina na Georgetown Universityu, prihvatila je istraživačko mjestu na Carnegie institutu u Washingtonu. Njezin rad je bio usmjeren prema gibanju i dinamici galaksija. U isto vrijeme se udružila s Kentom Fordom, astronomom koji je razvio vrlo osjetljiv spektrometar.
43 Rubin i Ford su taj spektrometar iskoristili kako bi proširili spektar svjetlosti zvijezda iz različitih dijelova spiralnih galaksija. Kada nam se neki izvor svjetlosti približava, vidimo smanjenje u valnim duljinama svjetlosti (pomak prema ljubičastom dijelu spektra), a kada se neki izvor svjetlosti udaljava od nas, vidimo povećanje u valnim duljinama svjetlosti (pomak prema crvenom dijelu spektra) → Dopplerov efekt. Na temelju toga Rubin i Ford su mogli izmjeriti brzinu kretanja zvijezda u različitim dijelovima spiralnih galaksija. Pošto središte galaksije ima najveću koncentraciju zvijezda astronomi su pretpostavljali da bi većina mase pa tako i gravitacije neke galaksije isto bila koncentrirana u središtu. U tom slučaju što je neka zvijezda dalje od središta galaksije, to bi se trebala sporije kretati (slično kao u našem Sunčevu sustavu, gdje se, naprimjer Uran, kreće sporije od Venere). Promatrajući povezanost brzine kretanja zvijezda i njihove udaljenosti od središta, astronomi bi trebali moći izračunati kako je materija raspoređena kroz neku galaksiju. Međutim, kada su Rubin i Ford počeli promatrati gibanje zvijezda unutar galaksije shvatili su da su se udaljene zvijezde gibale jednako brzo kao i one blizu središta što je bilo jako čudno jer vidljiva masa galaksije očito nema dovoljno jaku gravitaciju da zadrži tako brze zvijezde u orbiti. Iz toga su zaključili da mora postojati velika količina nevidljive materije u vanjskim dijelovima galaksije. Rubin i Ford su proučili još 66 spiralnih galaksija i svaki put su naišli na iste rezultate. Njezini izračuni su pokazali da galaksije moraju sadržavati otprilike deset puta više ''tamne'' mase od sveukupne mase vidljivih zvijezda. Ukratko, 90% mase u galaksijama, samim time i u vidljivom svemiru, je nevidljivo i neidentificirano. Tada se Vera sjetila nečega što je naučila kao student. Fritz Zwicky je 1933. analizirao brzine galaksija u Koma klasteru i pri tome je otkrio da su brzine nekih galaksija toliko velike da bi ''pobjegle'' samoj gravitaciji klastera, a pošto su galaksije bile na okupu to je značilo da postoji neka vrsta tamne tvari koja drži sve na okupu. Vera je iz toga zaključila da je dokazala postojanje Zwickyeve tamne tvari. Nakon tog velikog otkrića Vera je nastavila istraživati i proučavati galaksije. Već je 1992. otkrila galaksiju (NGC 4550) u kojoj se pola zvijezda u disku rotira u jednom smjeru, a druga polovica u suprotnom smjeru.
44 Kao priznanje njezinim uspjesima u polju astronomije, Vera Rubin je 1993. bila izabrana od strane Svjetske akademije znanosti te joj je dodijeljena Svjetska medalja znanosti. Verin cilj nikada nije bio ugledan status ili priznanje, već zadovoljstvo koje donosi znanstveno istraživanje. ''Zavirili smo u novi svijet,'' napisala je, ''i vidjeli smo da je puno kompleksniji i tajanstveniji nego što smo ikada mogli zamisliti. Još mnogo tajni svemira ostaje neotkriveno. Njihovo otkriće čeka pustolovne znanstvenike budućnosti. To mi se sviđa.'' (Rad učenice Petre Matešković, 3.g)
45 2.8. Jocelyn Bell Burnell Slika 18. Jocelyn Bell Burnell (1943. – danas) Jocelyn Bell Burnell britanska je radioastronomkinja i astrofizičarka koja je rođena u Belfastu u Sjevernoj Irskoj 15.srpnja 1943. godine. Diplomirala je 1965. godine na Sveučilištu u Glasgowu, a 1969. godine je i doktorirala na Sveučilištu Cambridge. Predavala je na Sveučilištu u Sauthamptonu, Sveučilišnom koledžu u Londonu, Otvorenom sveučilištu, Sveučilištu u Bathu te je radila i u Kraljevskoj zvjezdarnici u Edinburghu. Također je bila i predsjednica Kraljevskog astronomskog društva i predsjednica Instituta za fiziku. Godine 1967. kao znanstvena novakinja, radioteleskopom prateći kvazare (jako udaljene galaksije s izrazito jakom zvjezdolikom jezgrom koje emitiraju elektromagnetske valove s velikim crvenim pomakom), uočila je mjesto s kojeg dopiru pulsevi izrazito pravilnih radiovalova koji su do tada bili nepoznati u astronomiji. U početku se smatralo da bi ti pulsevi mogli biti dokaz izvanzemaljske civilizacije, ali kasnije je utvrđeno da su to ustvari neutronske zvijezde (zvijezde iznimno velike gustoće i mase koje u prosjeku imaju promjer od 12 km, a čija je gustoća usporediva s gustoćom jezgre atoma) koje se jako brzo vrte oko svoje osi te na svojim polovima emitiraju valove elektromagnetskih impulsa koje odašilju u svemir. Prvi otkriveni pulsar, zajedno sa Jocelyn Bell Burnell, otkrio je Anthony Hewish (Burnellin mentor i profesor). Taj pulsar je od
46 Zemlje udaljen 2283 svjetlosne godine i ima period vrtnje od 1.3373 s, a nazvan je PSR B1919+21. Od tada je otkriveno još nekoliko tisuća pulsara. Unatoč tome što je njeno otkriće proglašeno jednim od „najvažnijih u 20.st.“ Jocelyn nije za svoj rad primila Nobelovu nagradu za fiziku, što je vrlo kontroverzno s obzorom na to kako je Anthony Hewish primio Nobelovu nagradu za otkriće pulsara zbog toga što je on postavio tezu za njihovo postojanje, ali ih unatoč tome nije uočio ili otkrio. Odnosno nagrada je dodijeljena voditelju grupe koji nije bio direktno vezan za otkriće pulsara, a ne specifičnom pojedincu odnosno Jocelyn koja je direktno bila zaslužna za njihovo prepoznavanje i otkriće. Takav razvoj događaja oštro su kritizirali brojni drugi znanstvenici te su od tada bila izazvane brojne polemike oko toga da li je Bell trebala dobiti Nobelovu nagradu. (Rad učenika Vedrana Šarića, 3.g)
47 2.9. Sandra Faber Slika 19. Sandra Faber (1944. – danas) Sandra Moore Faber (rođena 28. prosinca 1944.) astrofizičarka je poznata po istraživanju evolucije galaksija. Sveučilišna je profesorica astronomije i astrofizike na Kalifornijskom sveučilištu u Santa Cruzu, a radi na opservatoriju Lick. Važna otkrića Sandre Faber su ona koja povezuju svjetlinu galaksija s brzinom zvijezda unutar njih i bila je ko-otkrivač Faber- Jacksonovog odnosa. Faber je također sudjelovala u projektiranju teleskopa Keck na Havajima. Faber je studirala na Sveučilištu Swarthmore, glavni predmet fizika, a sporedni matematika i astronomija. Diplomirala je 1966. godine. 1972. doktorirala je na Harvardu na Astronomiji optičkog promatranja. Za to vrijeme jedina otvorena zvjezdarnica bila je Nacionalni opservatorij Kitt Peak, koji je imao neadekvatnu tehnologiju za složenost njezine teze.
48 Godine 1972., Faber se pridružila fakultetu Lick Observatory na Kalifornijskom sveučilištu, Santa Cruz, postajući prva žena u osoblju. Godine 1976. Faber je promatrala odnos između svjetline i spektara galaksija, brzina orbita i pokreta zvijezda unutar njih. Zakon koji je nastao postat će poznat kao Faber-Jacksonov odnos (Robert Jackson – diplomirani student). Tri godine kasnije, ona i suradnik John S. Gallagher objavili su rad temeljen na prikupljanju dokaza o postojanju tamne materije. Godine 1983. objavila je izvorna istraživanja koja pokazuju da tamna tvar nije sastavljena od brzih neutrina ("vruća tamna tvar") i da je umjesto toga vjerojatno bila sastavljena od čestica usporenog kretanja koje se tek treba otkriti ("hladna tamna tvar").Tijekom 1984. Faber je surađivala s Joelom Primackom, Georgeom Blumenthalom i Martinom Reesom kako bi razjasnio njihovu teoriju o tome kako je tamna tvar dio galaktičke formacije i evolucije. Ovo je bio prvi prijedlog kako su galaksije nastale i evoluirale od Velikog praska do danas. Dok su neki detalji dokazani pogrešnim, rad se i dalje smatra kao trenutna radna paradigma za informacije o strukturi u svemiru. Ona i njezini suradnici otkrili su velike struje galaksije. Godine 1985. Faber je bila uključena u izgradnju Keckovog teleskopa i izgradnju prvog planetarnog fotoaparata širokog polja za Hubble svemirski teleskop. Fizičar sa sveučilišta UC Berkeley Jerry Nelson osmislio je teleskop Keck, ali Faber je pomogao prodati ideju velikih optičkih teleskopa diljem svijeta. Teleskop Keck je najveći optički teleskop na svijetu, s 10-metarskim primarnim zrcalom koji se sastoji od 36 heksagonalnih segmenata. Sandra Faber supredsjedala je u Upravnom odboru za znanost, te je nadgledala prvi svjetlosni instrument za Keck I. Također je nastavila inzistirati na visokoj optičkoj kvaliteti za primarno zrcalo Keck I i nastavila raditi i na Keck II. Tijekom kasnih 1980-ih Faber se uključila u osmogodišnji projekt pod nazivom suradnja "Sedam samuraja", koja je pokušala katalogizirati veličinu i orbitalne brzine 400 galaksija. Iako ovaj cilj nije bio ispunjen, skupina je razvila način procjene udaljenosti od bilo koje galaksije koja je postala jedan od najpouzdanijih načina mjerenja ukupne gustoće svemira.
49 Godine 1990. pomagala je da se u rad puste planetarne kamere širokog spektra za Hubble svemirski teleskop. Navodi ovo kao jednu od najuzbudljivijih i najpoznatijih faza svoje karijere. Godine 1995. Faber je imenovana profesoricom Sveučilišta u UCSC. Faber je bila i glavni istraživač Nukerovog tima koji je pomoću Hubble svemirskog teleskopa tražio supermasivne crne rupe u središtima galaksija. Jedno od njezinih najnovijih djela je dodavanje novog optičkog spektrografa u teleskop Keck II, koji je svoje prvo svjetlo doživio 1996. godine. Također se pridružila i drugim znanstvenicima kako bi nastao projekt CANDELS, koji je najveći pregled svemira kojeg pruža Hubbleov teleskop. UCSC-u usredotočuje se na istraživanje evolucije strukture u svemiru i evoluciji u formiranju galaksija. Osim toga, vodila je razvoj DEIMOS instrumenta na teleskopima Keck kako bi se dobio spektar kozmološki udaljenih galaksija. Ovo je visoko-propusni spektrograf za Keck koji bi povećavao njegovu snagu za udaljene galaksije za više od deset faktora. Studenti će imati priliku sudjelovati u izgradnji ovog spektrografa i promatranja na Keckovom teleskopu. Dana 1. kolovoza 2012. postala je Privremeni ravnatelj opservatorija Sveučilišta u Kaliforniji. Sandra Faber je suvoditeljica Godišnjeg pregleda astronomije i astrofizike. Trenutno se koncentrira na tri područja. Projekt je gotovo kompletan za mjerenje velikog neobičnog gibanja lokalnih galaksija i usporedbu s mapama gustoće iz IRAS-a i kataloga optičkih galaksija. Cilj je mjeriti ukupnu gustoću mase svemira. Povezano s tim je dugoročni projekt o omjerima mase i svjetlosti i zvjezdanim populacijama eliptičkih galaksija. Faber je također temeljni član DEEP-a (Deep Extragalactic Evolutionary Probe). (Rad učenice Gabrijele Ćumurdžić, 2.g)
50 2.10. Fabiola Gianotti Slika 20. Fabiola Gianotti (1960. – danas) Fabiola Gianotti primila je doktorsku disertaciju u eksperimentalnoj fizici čestica sa Sveučilišta u Milanu 1989. Od 1994. radi kao fizikalna istraživačica u Odsjeku za fiziku na CERN-u, a od kolovoza 2013. počasna je profesorica na Sveučilištu u Edinburghu. Ona je i član talijanske akademije znanosti (Accademia Nazionale dei Lincei) i strani suradnik Nacionalne akademije znanosti Sjedinjenih Država. Dr. Gianotti je radila na nekoliko eksperimenata CERN-a, a bila je uključena u istraživanje i razvoj detektora, izgradnju, razvoj softvera i analizu podataka. Od 2009. do 2013. održala je izabrani položaj voditelja projekta (glasnogovornika) za eksperiment ATLAS i imala je zadatak predstaviti rezultate pretraživanja Higgsovog bozona na seminaru u CERN-u 4. srpnja 2012.
51 Gianotti je napisala ili pomogla napisati preko 500 publikacija u recenziranim znanstvenim časopisima i davala više od 30 pozvanih plenarnih razgovora na glavnim međunarodnim konferencijama u svom području. Također, drži ili ima članstvo u nekoliko međunarodnih odbora, uključujući Znanstveno vijeće CNRS-a (Francuska), Fizika savjetodavnog odbora Fermilab laboratorija (SAD), Znanstveno vijeće laboratorija DESY (Njemačka) i Znanstvenog savjetovanja Odbor NIKHEF-a (Nizozemska). Također je članica Znanstvenog savjetodavnog odbora glavnog tajnika UN-a. Gianotti je dobila čast 'talijanskog predsjednika Giorgiu Napolitanu'. Dobila je Specijalnu nagradu za fiziku Zaklade Milner (2012.), nagradu Enrico Fermi talijanskog fizičkog društva (2013) i Medal of Honor Niels Bohr Instituta Kopenhagena (2013). Bila je među 'Top 100 najinspirativnijih žena' od strane The Guardian novina (UK, 2011.), 5. mjesto u časopisu Time's Personality of the Year (SAD, 2012.) i uključena među 'Top 100 najutjecajnijih žena' prema časopisu Forbes (SAD, 2013). Dana 1. siječnja 2016. postala je prva ženska ravnateljica CERN-a. (Rad učenika Nea Čikića)
52 2.11. Vernesa Smolčić Slika 21. Vernesa Smolčić (1980. – danas) Vernesa Smolčić je mlada astrofizičarka koja se nakon rada na ponajboljim stranim institutima vratila u Hrvatsku i radi na PMF-u u Zagrebu. Istraživala je na nekima od najboljih mjesta na svijetu za učenje o astrofizici poput Instituta Max Planck, Princetona i Caltecha, a želeći pomoći rodnom Zagrebu, sredstvima koja je dobila za financiranje znanstvenih istraživanja od uglednih znanstvenih zaklada oko sebe je okupila tim mladih znanstvenika i barem dijelom spriječila intenzivan odljev mladih mozgova kojemu svjedočimo u današnje vrijeme. “Proučavamo razvoj galaksije kroz kozmičko vrijeme”, kaže o projektu kojim se bavi sa svojim timom. Pa, objašnjava kako postoje supercool teleskopi u Novom Meksiku, kamo ona povremeno ode kako bi “gledala u nebo” i vidjela ne samo ono što vide obični ljudi, nego i druge stvari koje astrofizičari zovu spektar, a sa svim najboljim teleskopima na svijetu gleda, realno, mali komadić neba. “To je kozmos, taj djelić. U njemu se nalazi otprilike dva milijuna galaksija, koje snimamo, a kompliciranim matematičkim formulama izvlačimo odgovor na pitanje kako se razvijaju galaksije, sudaraju li se, stvaraju li puno novih zvijezda, hrane li obilno super masivnu crnu rupu koja se nalazi u središtu galaksije i slične stvari”. Posao Vernese Smolčić je nešto što izazove čuđenje i divljenje. Vernesa često u situacijama kada analizira snimke i bavi se matematikom ostane bez riječi, s uzdahom kao nagradom za prirodnu
53 znatiželju, dok se znanstvenica u njoj hladno pita: Što mi govore svi ovi podaci? Da, Vernesa je znatiželjna i nestrpljiva, ali se kao znanstvenica morala naučiti svladavati. “Znanost nije skupljanje postojećih, nego stvaranje novih znanja. Treba izvući, definirati ono što ne znamo i kada si postavimo pitanje što bismo trebali napraviti da saznamo odgovore na ta pitanja, tada dolazimo na početak projekta, osmišljavanje”, govori i o tome kako se dolazi do loših trenutaka za znanstvenicu, kada ne uspije na natječaju za projekt. “Tako neki projekti umru, neki ožive. No, to je posao znanstvenika, pisati i prijavljivati se na natječaje kako bi se osigurao nastavak posla i karijere”, opisuje Vernesa. Ona je naučena na konkurenciju i borbu, zna da uspijevaju oni koji vjeruju u sebe. “Možda ne najbolji, ali da oni koji se neće obeshrabriti krizom, koji će ustati”, kaže mirno. “Kompetitivna znanost je kao vrhunski sport, pobjeđuje se u stotinkama sekunde”, uspoređuje. (Rad učenika Zvonimira Žunića, 2.g)
54 3. KEMIJA, BIOLOGIJA & MEDICINA 3.1. Florence Nightingale Slika 5. Florence Nithingale (1820. – 1910.) U Firenci u Italiji 12. svibnja 1820. godine rodila se žena koja će svojim radom promijeniti odnos sestrinstva u bolnicama i pomoći mnogim ratnim stradalnicima da prežive u novoj borbi poslije ranjavanja – u borbi za život. Bila je to glasovita Florence Nightingale, utemeljiteljica jednog od najhumanijih poziva, medicinskog sestrinstva, koju su zvali „dama sa svjetiljkom“. Florence Nightingale bila je kći bogatog engleskog veleposjednika koji se s obitelji 1921. godine vratio u Englesku. Školovala se u Cambridgeu, govorila tri jezika i pokazivala iznimnu bistrinu za
55 matematiku. Takozvano „crno doba“ u engleskim bolnicama potaknulo je mladu Florence da se posveti medicinskom pozivu. U samostanu časnih sestara u Düsseldorfu završila je tečaj, a školovala se i u Parizu i Londonu. Florence Nightingale najviše se iskazala u Krimskom ratu kada je neumorno radila na reformi sanitetske službe britanske vojske. Zajedno s 38 sestara volonterki, među kojima je bila i njezina teta Mai Smith, u listopadu 1854. godine Florence Nightingale stigla je u Tursku, a zatim 545 kilometara preko Crnoga mora do Krima, gdje je bila stacionirana većina britanskih trupa. Sestre su zatekle mnoštvo ranjenika u teškim higijenskim i medicinskim uvjetima, bez lijekova i hrane. Tifus, kolera i dizenterija ubijali su više od metka. Iako nije odmah naišla na dobrodošlicu, hrabra Engleskinja Florence Nightingale besprimjernom se hrabrošću borila protiv smrtonosnih bolesti i organizirala bolničku službu u najtežim ratnim uvjetima. Povisila je standarde liječenja i znatno utjecala na osnivanje buduće organizacije Crvenog križa. Sa svjetiljkom u ruci noću je obilazila ranjenike i bolesne, zato su je vojnici nazvali 'dama sa svjetiljkom'. Zbog njezina doprinosa u Velikoj Britaniji je proglašena nacionalnom heroinom, a od 45 tisuća funta nagrade osnovala je prvu školu za izobrazbu medicinskih sestara u Engleskoj. Zato se smatra utemeljiteljicom poziva medicinskih sestara koji je postao vrlo cijenjen među ženama diljem svijeta. Kraljica Viktorija odlikovala je Florence Nightingale ordenom Crvenoga križa, a prva je žena koja je dobila Orden časti, samo tri godine prije smrti 1910. godine. Njezin rođendan 12. svibnja danas se obilježava i kao Međunarodni dan sestrinstva. To je jedinstven dan u godini kada se skreće pozornost na rad medicinskih sestara i njihovu ulogu u njezi bolesnih i zaštiti zdravih ljudi. Podsjećamo i na prve hrvatske liječnice koje su utirale put današnjim liječnicama. Naime, u vrijeme kada su one počinjale raditi, taj je poziv isključivo bio određen muškarcima. Prve hrvatske liječnice diplomirale su na njemačkim medicinskim fakultetima: najprije Milica Šviglin Čavov 1893., a zatim i Karola Maier-Milobar. Doktorica Čavov praksu je obavljala u Dresdenu i Sofiji. Tek 1903. godine Banskom
56 uredbom, odobrena je liječnička praksa ženama u Hrvatskoj. Ohrabrena time, 10. veljače 1906. doktorica Karola Maier–Milobar otvorila je prvu ordinaciju za ženske bolesti u Zagrebu i tako postala prva liječnica s praksom u domovini. Svoja vrata ženama je odmah otvorio i novoosnovani Medicinski fakultet u Zagrebu. Prva je na njemu promovirana Kornelija Sertić 1923. godine. Od tada, a posebice poslije Drugog svjetskog rata sve je više žena odabiralo liječnički poziv. Tako je danas u Hrvatskoj liječništvo sve manje „muški posao“. U nekoliko posljednjih godina, između 10 tisuća liječnika i liječnica registriranih pri Hrvatskom liječničkom zboru, više od 50 posto su žene. (Rad učenice Nikoline Šoronda, 2.g)
57 3.2. Elizabeth Garett Anderson Slika 22. Elizabeth Garett Anderson (1836. – 1917.) Elizabeth Garrett Anderson bila je pionirska liječnica i politička aktivistica, prva žena Engleske koja se kvalificirala kao liječnica. Rođena je 1836. godine u Whitechapelu, istočno od Londona. Bila je jedna od 12 – toro djece zalagaoničara koji je kasnije postao uspješan poslovan čovjek te je tako omogućio svojoj djeci obrazovanje u dobrim školama. Elizabeth se nakon obrazovanja mislila udati i živjeti kao dama, ali sastanci s feministkinjama su ju uvjerili kako treba postati liječnica. To je u 19. stoljeću u Britaniji bilo nečuveno tako da su joj odbijeni mnogi zahtjevi za studiranjem u brojnim medicinskim školama. Uspjela se upisati kao studentica sestrinstva u bolnici Middlesex gdje je pohađala predavanja namijenjena muškim liječnicima, ali joj je to nakon nekog vremena bilo zabranjeno zbog pritužbi ostalih studenata. Ipak, Društvo liječnika nije posebno ženama zabranilo preuzimanje ispita tako da je 1865. položila ispite i stekla certifikat koji joj je omogućio da postane liječnica. Nakon njenog slučaja, Društvo je promijenilo svoja pravila kako bi spriječilo ostale žene kako bi na taj način ušle u tu struku. Uz potporu svog oca, 1866. osnovala je ambulantu za žene u Londonu, a 1870. u bolnici East London osnovala je tim liječnika koji ide u vizitu. Tamo je upoznala Jamesa Andersona, uspješnog poduzetnika za kojeg se udala 1871. godine i s kojim je imala troje djece.
58 Ostala je odlučna za stjecanje medicinskog stupnja pa je sama podučavala francuski jezik i otišla na Pariško sveučilište gdje je uspješno stekla diplomu, međutim britanski liječnički registar odbio je priznati njenu diplomu. Godine 1872. je u Londonu osnovala bolnicu koja je u potpunosti bila posvećena ženama. Elizabeth je tamo imenovala svog mentora, Elizabeth Blackwell, kao profesoricu ginekologije. Elizabethina odlučnost otvorila je put drugim ženama, a 1876. godine donesen je akt koji dopušta ženama da uđu u medicinske profesije. Godine 1883. Elizabeth je imenovana dekanom Londonskog medicinskog fakulteta za žene. Elizabeth se povukla 1902. godine u Aldeburgh, na obali Suffolka. Godine 1908. postala je gradonačelnik grada, prvi ženski gradonačelnik u Engleskoj. Bila je član pokreta suffragette, a njezina kći Louisa bila je istaknuta sufražetkinja. Elizabeth je umrla 1917. godine. (Rad učenice Ele Popović, 3.g)
59 3.3. Marie Curie Sklodowska Slika 23. Marie Curie Sklodowska (1867. – 1934.) Bila je poljska kemičarka i fizičarka. Rođena je u Poljskoj gdje je provela rane godine, no 1891., sa 24 godine odlazi studirati u Pariz. Na Sveučilištu u Parizu (Sorbona) diplomirala je (1893.), doktorirala (1903.) i radila kao prva profesorica od 1906. Iz velike mase uranijevog smolinca kemijskim putem izolirala je vrlo malenu količinu novoga kemijskog elementa radija, koji je milijun puta radioaktivniji od uranija (1898.). Otkrila je i istraživala radioaktivnost. Drugi radioaktivni kemijski element koji je otkrila u čast njezinoj domovini nazvan je polonij. Dobila je Nobelovu nagradu za fiziku sa suprugom P. Curiejem i A. H. Becquerelom 1903., a 1911. Nobelovu nagradu za kemiju. Bila je prva članica pariške Académie de médicine od 1922., prva ravnateljica Radijskog instituta u Parizu. Dobila je Nobelovu nagradu za kemiju 1934. U čast bračnomu paru Curie nazvana je mjerna jedinica aktivnosti radioaktivnog izvora: kiri; kemijski element kirij, radioaktivni mineral kirit, po Curie-Sklodowskoj nazvan je planetoid (7000 Curie) i radioaktivni mineral sklodovskit. Marie Curie je bila prva žena koja je osvojila Nobelovu nagradu. Tijekom Prvog svjetskog rata zagovarala je upotrebu mobilne radiografije u liječenju ranjenih vojnika. Odmah nakon početka rata unovčila je svoju i muževu zlatnu medalju Nobelove nagrade za ratne napore.
60 1921. g. putovala je SAD-om, gdje je bila trijumfalno dočekana. Tu je željela prikupiti sredstva za istraživanje radija. U svojim kasnijim godinama, bila je razočarana velikim brojem liječnika i proizvođača kozmetike koji su koristili radioaktivne materijale bez opreza. Marie Curie je umrla 1934. u lječilištu Sallanches pored Passyja. Uzrok smrti bila je leukemija, najvjerojatnije uzrokovana prevelikim izlaganjem radijaciji tijekom višegodišnjeg istraživanja. Godinu dana nakon smrti Marie Curie, njena starija kćer, Irene Joliot-Curie i njen suprug Frédéric Joliot, primili su Nobelovu nagradu za kemiju. (Rad učenika Franca Neme, 2.g)
61 3.4. Gertty Theresa Cori Slika 24. Gertty Theresa Cori (1896. – 1957.) Gerty Theresa Radnitz Cori, američka biokemičarka češkog podrijetla, dobila je Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu 1947. godine, za svoje otkriće kako je glikogen razgrađen i ponovno sastavljen u tijelu, za korištenje kao pohrana i izvor energije. Svog budućeg supruga i suradnika Carla Ferdinanda Corija susrela je na Njemačkom sveučilištu u Pragu. Diplomirali su medicinu 1920. godine i nakon vjenčanja iste godine preselili su se i počeli raditi u Sjedinjenim Američkim Državama. Imali su jednog sina. Godine 1931. oboje su prešli na Medicinski fakultet Sveučilišta Washington. Vodeći istraživanje o razgradnji i sintezi glikogena
62 pohranjenog u jetri i mišićima, otkrili su važan katalitički spoj glukoze, takozvani “Cori ester”, kao primarni proizvod procesa razgradnje glikogena. Utvrdili su opću funkciju tog spoja u metabolizmu ugljikohidrata. Time su položili temelje razumijevanju kako se šećerna glukoza u životinjama metabolizira hormonima. 1943. godine rafinirali su enzime koji kataliziraju transformaciju glikogen-Cori ester, što im je pomoglo da ubrzo proizvedu sintetizirani glikogen. Dokaz ove transformacije omogućio im je da teoretski opišu biokemijski ciklus nazvan “Corijev ciklus”. Corijevi su 1947. godine podijelili Nobelovu nagradu za medicinu za svoje otkriće tijeka katalitičke konverzije glikogena. Danas znamo da se većina molekula glukoze pohranjuje se u jetri i mišićima u obliku molekula glikogena. Boreći se godinama sa slabim zdravljem, Theresa je 1959. godine umrla od zatajenja bubrega. Njezin je suprug nastavio njihov znanstveni rad na enzimima i mehanizmu kojim se glikogen razgrađuje u mliječnu kiselinu. (Rad učenice Nikoline Šoronda, 2.g)
63 3.5. Barbara McClintock Slika 25. Barbara McClintock (1902. – 1992.) Američka znanstvenica koja je svojim istraživanjem mobilnih genetičkih elemenata ili „Skakajućih gena (jumping genes)“ osvojila Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu 1983. McClintock, čiji je otac bio liječnik, uživala je u znanosti kao dijete i pokazala rano nezavisnost uma i akcije koju će izložiti tijekom cijelog života. Nakon pohađanja srednje škole upisuje biologiju na Sveučilištu Cornell 1919. godine. Magistrirala je dvije godine kasnije, a specijalizirala citologiju, genetiku i zoologiju 1927. godine. Tijekom diplomskog studija započela je rad koji će zauzeti cijeli njezin profesionalni život: kromosomsku analizu kukuruza (kukuruz). Upotrijebila je mikroskop i tehniku bojanja koja joj je omogućavala ispitivanje, identificiranje i opisivanje pojedinih kukuruznih kromosoma. Godine 1931. ona i kolegica Harriet Creighton objavile su „A Correlation of Cytological and Genetical Crossing-over in Zea mays“, rad koji je utvrdio da su kromosomi osnova genetike. Na temelju njezinih eksperimenata i publikacija tijekom 1930-ih, McClintock je izabrana za potpredsjednicu Genetskog društva Amerike (Genetics Society of America) 1939. godine i predsjednicu Genetskog društva 1944. godine. Godine 1933. primila je stipendiju Guggenheim za studij u Njemačkoj, ali
64 je otišla zbog uspona nacizma. Kad se vratila u Cornell ustanovila je da sveučilište ne zapošljava žene profesore. Zaklada Rockefeller financirala je njeno istraživanje u Cornellu (1934.-36.) dok se nije zaposlila na Sveučilištu Missouri (1936.-1941.). Godine 1941. McClintock se preselila u Long Island, New York, kako bi radila u Laboratoriju Cold Spring Harbour gdje je provela ostatak svog profesionalnog života. U četrdesetim godinama prošlog stoljeća, promatrajući i eksperimentirajući s različitim bojama zrna kukuruza, otkrila je da genetska informacija nije stacionarna. Praćenjem promjena pigmenta u kukuruzu i korištenjem mikroskopa za ispitivanje velikih kromosoma biljke izolirala je dva gena koja je nazvala 'kontrolnim elementima'. Ovi geni kontroliraju gene koji su zapravo bili odgovorni za pigmentaciju. McClintock je utvrdila da se kontrolni elementi mogu kretati duž kromosoma na drugo mjesto i da su te promjene utjecale na ponašanje susjednih gena. Predložila je da su ti transponirani elementi odgovorni za nove mutacije u pigmentaciji ili drugim karakteristikama. McClintockov rad bio je ispred svog vremena i dugi niz godina bio je previše radikalan - ili je jednostavno bio zanemaren - od njenih kolega znanstvenika. Duboko razočarana svojim kolegama, prestala je objavljivati rezultate svog rada i prestala držati predavanja, iako je nastavila s istraživanjem. Tek kasnih šezdesetih i sedamdesetih godina, nakon što su biolozi utvrdili da je genetski materijal DNA, članovi znanstvene zajednice počeli su potvrđivati njezine prve nalaze. Kad je priznanje konačno došlo, McClintock je bila preplavljena nagradama i počastima, posebice Nobelovom nagradom za fiziologiju ili medicinu iz 1983. godine. Bila je prva žena koja je bila jedina dobitnica ove nagrade. (Rad učenika Nea Čikića, 2.g)
65 3.6. Hanna Jedrzejewska Slika 26. Hanna Jedrzejewska (1906. – 2002.) Bila je kći Kazimierza Jabłczyńskog, profesora kemije na Sveučilištu u Varšavi. Počela je studij na sveučilištu 1923. Kemiju je doktorirala 1930. godine. Radila je kao asistent i predavač na Fakultetu za kemiju na Sveučilištu u Varšavi. Godine 1957. počela je raditi u Nacionalnom muzeju u Varšavi, gdje je osnovala kemijski laboratorij i gdje je 1970. umirovljena. Bavila se i konzervacijom tekstila, fresaka, papira, arhitekture, drveta, kamena, te problemom školovanja restauratora. Bila je jedna od prvih osoba koje su upozorile na neselektivno i pretjerano korištenje kemijskog i elektrokemijskog čišćenja muzejskih i arheoloških predmeta od metala. Godine 1967., na konferenciji IIC-a u Rimu održala je svoje značajno izlaganje "Neki novi eksperimenti u konzervaciji antičkih bronci“. Vrlo je važna i njena knjižica "Etike o konzervaciji" izdana 1976. u Stockholm-u. Bila je članica IIC od 1959. te je sudjelovala u IIC konferencijama u Rimu 1961., Delftu 1964., Londonu 1967., New York-u 1970. i Stockholmu 1975.
66 Od 1962. bila je i članica ICOM-a, te je isto tako sudjelovala u radu konferencija u Bruxellesu 1967., Madridu 1972., Kopenhagenu 1974., Veneciji 1975. i Zagrebu 1978. Kao istaknuta stručnjakinja surađivala je i s UNESCO-om, te je boravila u Iraku 1968., Jugoslaviji 1974. i Bugarskoj 1976. Bila je jedna od suosnivačica Međunarodnog komiteta za etiku o konzervaciji 1978. u Stockholmu. Njen suprug Edward Jędrzejewski borio se kao avijatičar u Engleskoj. Nakon rata počeo je raditi na Fakultetu za kemiju na Sveučilištu u Varšavi, ali je morao odustati. Njezina kći Teresa Jędrzejewska-Ścibak umirovljena je profesorica na Tehničkom sveučilištu u Varšavi. Od 1956. godine je fokusirana na rad u području očuvanja, predavanja teorijske kemije i tehnologije kao docent na Akademiji likovnih umjetnosti u Varšavi. Također je organizirala istraživački laboratorij na Zavodu za antičku umjetnost u Nacionalnom muzeju u Varšavi. Proučavala je drevne freske Faras. Radila je u Nacionalnom muzeju do 1970. godine, a od 1972. do 1974. na Odsjeku za povijest umjetnosti na Akademiji Katoličke teologije. Bila je UNESCO-ov stručnjak za očuvanje spomenika. Hanna Jędrzejewska umrla je u svibnju 2002. godine. (Rad učenice Dore Cikojević, 3.g)
67 3.7. Virginia Apgar Slika 27. Virginia Apgar (1909. – 1974.) Virginia Apgar je američka anesteziologinja i pedijatrica, rođena u New Jerseyju, 7. lipnja 1909. Najpoznatija po tome što je razvila indeks za procjenu vitalnosti novorođenog djeteta, koji po njoj nosi naziv Apgar indeks. Virginia Apgar je u svoje vrijeme bila jedna vodećih stručnjaka na području anesteziologije i teratologije i jedna od utemeljiteljica neonatologije. Virginia Apgar je prva žena koja je postala redoviti profesor na prestižnom američkom Columbia Universityu, a proslavila se izumom prvog standardiziranog postupka za procjenu novorođenčeta u prvim trenutcima života izvan majčinog tijela. Kad je završila srednju školu, Virginia Apgar je bila odlučna u namjeri da bude liječnik. Njeni biografi navode kao motivaciju smrt najstarijeg brata od tuberkuloze, te kroničnu dječju bolest drugog brata. Otac joj je također bio poznati liječnik. Uz nekoliko stipendija studira medicinu i nastupa kao darovita violinistica i violončelistica. Apgar počinje raditi kao liječnica na Columbia Universityu 1929., na početku Velike depresije. Unatoč financijskim problemima, diplomirala je kao najbolja na godini, a 1933. počinje specijalizaciju kao kirurg za što je pokazala izuzetan talenat. Ipak, predstojnik kirurgije, Dr. Alan Whipple, je odvraća
68 od nastavka specijalizacije jer je smatrao da je zvanje kirurga preteško za žene. Predstojnik je usmjerava na specijalizaciju iz anestezije koja tek u to vrijeme postaje liječnički posao, a do tada su anestezirale medicinske sestre. Anesteziologija nije općenito priznata kao specijalizacija do sredine 1940-ih, a dr. Virginia Apgar je završila kiruršku specijalizaciju 1937. te provela 6 mjeseci na odjelu anestezije, prve u Sjedinjenim Američkim Državama, na Sveučilištu Wisconsin-Madison te u bolnici Bellevue u New Yorku. Slika 28. Virginia Apgar i Apgar test Počela je istraživati akušersku anesteziju – učinke anestezije koju je dala majci tijekom poroda na novorođenče i tu je napravila svoj najveći doprinos u medicini. Utemeljila je prvu standardiziranu metodu za procjenu prijelaza novorođenčeta u život izvan maternice. APGAR je procjena pet parametara koji se boduju na skali od 0 do 2, a ukupno je moguće ostvariti 10 bodova - otkucaji srca, respiratorni napor, tonus mišića, refleksni odgovor i boja kože. Njen test je predstavljen 1952. godine na znanstvenom skupu, a prvi put objavljen u 1953. Unatoč početnom otporu, cijeli svijet ga je na kraju prihvatio i još uvijek se koristi. APGAR -test se uzima minutu nakon rođenja, kao vodič za potrebe za reanimaciju, a slijedeći nakon pet minuta. Utvrđeno da je Apgar rezultat, pogotovo onaj prvi, može precizno predvidjeti neonatalni opstanak i neurološki razvoj. Godine 1959., dr Virginia Apgar je odlučila posvetiti se prevenciji oštećenja fetusa, kroz javnu edukaciju i prikupljanje sredstava za istraživanje. Postala je direktorica Zaklade za djecu s urođenim defekatima i dobila mnogo priznanja i nagrada za svoj rad. (Rad učenice Ive Vidaković, 2.g)
69 3.8. Dorothy Hodgkin Slika 29. Dorothy Hodgkin (1910. – 1994.) Dorothy Crowfoot rođena je 12. svibnja 1910. u Kairu gdje je njezin otac John Winter Crowfoot radio u egipatskoj obrazovnoj službi. Uskoro se preselila u Sudan, gdje je kasnije postala ravnateljica obrazovanja i starina. Dorothy je 1923. posjetila Sudan kao djevojka i stekla snažnu naklonost prema toj zemlji. Nakon odlaska u Sudan 1926., njen otac se dugo bavio arheologijom, a nekoliko je godina radio kao ravnatelj britanske školske arheologije u Jeruzalemu te je tražio iskopine u Opelu, Jerashu, Bosri i Samariji. Njezina majka, Grace Mary Crowfoot (rođena Hood) bila je aktivno uključena u sve radove njenog. Bila je također vrlo dobra botaničarka, a u svoje slobodno vrijeme crtala je ilustracije u službenoj Flori Sudana. Dorothy Crowfoot je provela jednu sezonu između škole i sveučilišta sa svojim roditeljima, iskopavajući Jerash i crtajući mozaik pločice, a toliko je uživala u iskustvu da je ozbiljno razmatrala odricanje od kemije za arheologiju.
70 Zainteresirala se za kemiju i kristale u dobi od deset godina, a taj je interes potaknuo dr. A.F. Joseph, prijatelj njezinih roditelja u Sudanu koji joj je dao kemikalije i pomogao joj tijekom boravka tamo da analizira ilmenite. Većinu djetinjstva provodila je sa svojim sestrama u Geldestonu u Norfolku. Do kraja školske karijere odlučila je studirati kemiju i eventualno biokemiju na sveučilištu. Otišla je u Oxford i Somerville College 1928. godine. Kratko vrijeme tijekom prve godine kombinirala je arheologiju i kemiju. Analizirala staklenu pločicu iz Jerasha s E.G.J. Hartley. Sudjelovala je na posebnom tečaju o kristalografiji i odlučila je, slijedeći savjete F.M. Brewer, koji je tada bio njezin učitelj, istraživati kristalografiju X-zraka. Ona je bila prva istraživačica na talijanskim dihalilidima, nakon kratkog ljetnog posjeta laboratoriju profesora Victora Goldschmidta u Heidelbergu. Nakon odlaska u Cambridge čula je Bernalovo predavanje o metalima i zbog toga se na neko vrijeme neočekivano zainteresirala za metale. Provela je dvije sretne godine u Cambridgeu, stvarala mnoge prijatelje i istraživala s Bernalom niz problema. Vratila se u Somerville i Oxford 1934. godine i od tada je ostala tamo. Većinu svog radnog vijeka provela je kao službeni suradnik i mentor u prirodnoj znanosti u Somervilleu te je bila odgovorna za podučavanje kemije na ženskim fakultetima. Godine 1946. postala je sveučilišni predavač i demonstrator te 1956. sveučilišni čitač u X-ray kristalografiji. 1960. postala je Wolfson Research Royal Society profesor. Prva je radila na Odjelu za mineralogiju i kristalografiju gdje je L. Bowman bio profesor. Kad se 1934. vratila u Oxford počela je prikupljati novce za rendgenske aparate uz pomoć Sir Roberta Robinsona. Kasnije su joj financijski puno pomogli Rockefeller i Nuffield fondacije. Nastavila je istraživanje koje je započela na Cambridgeu s Bernalom na sterolima i drugim biološki zanimljivim molekulama, uključujući inzulin. U njenoj radnoj grupi su ispočetka radili i pomagali po jedan do dva studenta, a poslije se broj studenata povećavao. Njihova istraživanja o penicilinu započela su 1942. za vrijeme rata, a na vitaminu B12 1948. godine. Dorothy Hodgkin sudjelovala je na sastancima 1946. godine koji su doveli do osnivanja Međunarodne unije kristalografije i u znanstvene svrhe posjetila je mnoge zemlje, uključujući Kinu, SAD i SSSR. Godine 1947.
Scientific Women Heritage - Nasljedstvo znanstvenica
Scientific Women Heritage - Nasljedstvo znanstvenica
Scientific Women Heritage - Nasljedstvo znanstvenica
Scientific Women Heritage - Nasljedstvo znanstvenica
Scientific Women Heritage - Nasljedstvo znanstvenica
Scientific Women Heritage - Nasljedstvo znanstvenica
Scientific Women Heritage - Nasljedstvo znanstvenica
Scientific Women Heritage - Nasljedstvo znanstvenica
Scientific Women Heritage - Nasljedstvo znanstvenica
Scientific Women Heritage - Nasljedstvo znanstvenica
Scientific Women Heritage - Nasljedstvo znanstvenica
Scientific Women Heritage - Nasljedstvo znanstvenica
Scientific Women Heritage - Nasljedstvo znanstvenica
Scientific Women Heritage - Nasljedstvo znanstvenica
Scientific Women Heritage - Nasljedstvo znanstvenica
Scientific Women Heritage - Nasljedstvo znanstvenica
Scientific Women Heritage - Nasljedstvo znanstvenica
Scientific Women Heritage - Nasljedstvo znanstvenica
Scientific Women Heritage - Nasljedstvo znanstvenica

Recommandé

Михајло Пупин (1)
Михајло Пупин (1)Михајло Пупин (1)
Михајло Пупин (1)danijelacubelic
 
Hrvatsko pjesništvo (Antun Gustav Matoš, Antun Branko Šimić, Tin Ujević, Dobr...
Hrvatsko pjesništvo (Antun Gustav Matoš, Antun Branko Šimić, Tin Ujević, Dobr...Hrvatsko pjesništvo (Antun Gustav Matoš, Antun Branko Šimić, Tin Ujević, Dobr...
Hrvatsko pjesništvo (Antun Gustav Matoš, Antun Branko Šimić, Tin Ujević, Dobr...Danijela Mikadi
 
Sofoklo, Antigona
Sofoklo, AntigonaSofoklo, Antigona
Sofoklo, AntigonaDanijela Mikadi
 
Vjenceslav Novak, Posljednji Stipančići
Vjenceslav Novak, Posljednji StipančićiVjenceslav Novak, Posljednji Stipančići
Vjenceslav Novak, Posljednji StipančićiDanijela Mikadi
 
Dundo maroje
Dundo marojeDundo maroje
Dundo marojeseminarski1234
 
Mihajlo pupin
Mihajlo pupinMihajlo pupin
Mihajlo pupinMilan Jovanovic
 
Postimpresionizam
PostimpresionizamPostimpresionizam
PostimpresionizamMarina Chudov
 
Nikola Tesla - 16.10.2013.
Nikola Tesla - 16.10.2013.Nikola Tesla - 16.10.2013.
Nikola Tesla - 16.10.2013.Gordana Divic
 

Recommandé

Михајло Пупин (1)
Михајло Пупин (1)Михајло Пупин (1)
Михајло Пупин (1)danijelacubelic
 
Hrvatsko pjesništvo (Antun Gustav Matoš, Antun Branko Šimić, Tin Ujević, Dobr...
Hrvatsko pjesništvo (Antun Gustav Matoš, Antun Branko Šimić, Tin Ujević, Dobr...Hrvatsko pjesništvo (Antun Gustav Matoš, Antun Branko Šimić, Tin Ujević, Dobr...
Hrvatsko pjesništvo (Antun Gustav Matoš, Antun Branko Šimić, Tin Ujević, Dobr...Danijela Mikadi
 
Sofoklo, Antigona
Sofoklo, AntigonaSofoklo, Antigona
Sofoklo, AntigonaDanijela Mikadi
 
Vjenceslav Novak, Posljednji Stipančići
Vjenceslav Novak, Posljednji StipančićiVjenceslav Novak, Posljednji Stipančići
Vjenceslav Novak, Posljednji StipančićiDanijela Mikadi
 
Dundo maroje
Dundo marojeDundo maroje
Dundo marojeseminarski1234
 
Mihajlo pupin
Mihajlo pupinMihajlo pupin
Mihajlo pupinMilan Jovanovic
 
Postimpresionizam
PostimpresionizamPostimpresionizam
PostimpresionizamMarina Chudov
 
Nikola Tesla - 16.10.2013.
Nikola Tesla - 16.10.2013.Nikola Tesla - 16.10.2013.
Nikola Tesla - 16.10.2013.Gordana Divic
 
Osnovni pojmovi i principi ekologije i zaštite životne sredine
Osnovni pojmovi i principi ekologije i zaštite životne sredineOsnovni pojmovi i principi ekologije i zaštite životne sredine
Osnovni pojmovi i principi ekologije i zaštite životne sredineIvana Damnjanović
 
Impresionizam
ImpresionizamImpresionizam
ImpresionizamClaudia Soldatic
 
Михајло Пупин 2
Михајло Пупин 2Михајло Пупин 2
Михајло Пупин 2TimZainformisanje
 
Fjodor Mihajlovič Dostojevski, Zločin i kazna
Fjodor Mihajlovič Dostojevski, Zločin i kaznaFjodor Mihajlovič Dostojevski, Zločin i kazna
Fjodor Mihajlovič Dostojevski, Zločin i kaznaDanijela Mikadi
 
Nadrealizam i salvador dali
Nadrealizam i salvador daliNadrealizam i salvador dali
Nadrealizam i salvador daliClaudia Soldatic
 
Jerome David Salinger, Lovac u žitu
Jerome David Salinger, Lovac u žituJerome David Salinger, Lovac u žitu
Jerome David Salinger, Lovac u žituDanijela Mikadi
 
Prezentacija rasporeda stanovnistva na zemlji
Prezentacija rasporeda stanovnistva na zemljiPrezentacija rasporeda stanovnistva na zemlji
Prezentacija rasporeda stanovnistva na zemljiAlexa Berisavac
 
Romantizam
RomantizamRomantizam
Romantizamkkiikkaa
 
Religija budizam
Religija budizamReligija budizam
Religija budizamSladjana Bozic
 
књижевност старог века
књижевност старог векакњижевност старог века
књижевност старог векаMladen Ilić
 
Humanizam i renesansa
Humanizam i renesansaHumanizam i renesansa
Humanizam i renesansaVale Shau
 
Prezentacija Bora Stanković
Prezentacija Bora StankovićPrezentacija Bora Stanković
Prezentacija Bora StankovićJelenaMitic15
 
Romantizam
RomantizamRomantizam
RomantizamClaudia Soldatic
 
broj pi
broj pibroj pi
broj piJelena Volarov
 
Vladimir Nazor, Hrvatski jezik
Vladimir Nazor, Hrvatski jezikVladimir Nazor, Hrvatski jezik
Vladimir Nazor, Hrvatski jezikIvana Čališ
 
Balzak, Čiča Gorio
Balzak, Čiča GorioBalzak, Čiča Gorio
Balzak, Čiča GorioSekulić Sanja
 
друштвене промене
друштвене променедруштвене промене
друштвене променеangelinabrankovic51
 
Ekspresionizam
Ekspresionizam Ekspresionizam
Ekspresionizam Claudia Soldatic
 
Efekt staklenika
Efekt staklenikaEfekt staklenika
Efekt staklenikaŠkola Popovac
 
Johan Sebastian Bah
Johan Sebastian BahJohan Sebastian Bah
Johan Sebastian BahAleksandra Stanković
 
Scientific women heritage - Nasljedstvo znanstvenica
Scientific women heritage - Nasljedstvo znanstvenicaScientific women heritage - Nasljedstvo znanstvenica
Scientific women heritage - Nasljedstvo znanstvenicaGordana Divic
 
Astronomske pop ikone kroz stoljeća
Astronomske pop ikone kroz stoljećaAstronomske pop ikone kroz stoljeća
Astronomske pop ikone kroz stoljećammmarta7
 

Contenu connexe

Tendances

Osnovni pojmovi i principi ekologije i zaštite životne sredine
Osnovni pojmovi i principi ekologije i zaštite životne sredineOsnovni pojmovi i principi ekologije i zaštite životne sredine
Osnovni pojmovi i principi ekologije i zaštite životne sredineIvana Damnjanović
 
Fjodor Mihajlovič Dostojevski, Zločin i kazna
Fjodor Mihajlovič Dostojevski, Zločin i kaznaFjodor Mihajlovič Dostojevski, Zločin i kazna
Fjodor Mihajlovič Dostojevski, Zločin i kaznaDanijela Mikadi
 
Nadrealizam i salvador dali
Nadrealizam i salvador daliNadrealizam i salvador dali
Nadrealizam i salvador daliClaudia Soldatic
 
Jerome David Salinger, Lovac u žitu
Jerome David Salinger, Lovac u žituJerome David Salinger, Lovac u žitu
Jerome David Salinger, Lovac u žituDanijela Mikadi
 
Prezentacija rasporeda stanovnistva na zemlji
Prezentacija rasporeda stanovnistva na zemljiPrezentacija rasporeda stanovnistva na zemlji
Prezentacija rasporeda stanovnistva na zemljiAlexa Berisavac
 
Romantizam
RomantizamRomantizam
Romantizamkkiikkaa
 
књижевност старог века
књижевност старог векакњижевност старог века
књижевност старог векаMladen Ilić
 
Humanizam i renesansa
Humanizam i renesansaHumanizam i renesansa
Humanizam i renesansaVale Shau
 
Prezentacija Bora Stanković
Prezentacija Bora StankovićPrezentacija Bora Stanković
Prezentacija Bora StankovićJelenaMitic15
 
Vladimir Nazor, Hrvatski jezik
Vladimir Nazor, Hrvatski jezikVladimir Nazor, Hrvatski jezik
Vladimir Nazor, Hrvatski jezikIvana Čališ
 
друштвене промене
друштвене променедруштвене промене
друштвене променеangelinabrankovic51
 

Tendances (20)

Osnovni pojmovi i principi ekologije i zaštite životne sredine
Osnovni pojmovi i principi ekologije i zaštite životne sredineOsnovni pojmovi i principi ekologije i zaštite životne sredine
Osnovni pojmovi i principi ekologije i zaštite životne sredine
 
Impresionizam
ImpresionizamImpresionizam
Impresionizam
 
Михајло Пупин 2
Михајло Пупин 2Михајло Пупин 2
Михајло Пупин 2
 
Fjodor Mihajlovič Dostojevski, Zločin i kazna
Fjodor Mihajlovič Dostojevski, Zločin i kaznaFjodor Mihajlovič Dostojevski, Zločin i kazna
Fjodor Mihajlovič Dostojevski, Zločin i kazna
 
Nadrealizam i salvador dali
Nadrealizam i salvador daliNadrealizam i salvador dali
Nadrealizam i salvador dali
 
Jerome David Salinger, Lovac u žitu
Jerome David Salinger, Lovac u žituJerome David Salinger, Lovac u žitu
Jerome David Salinger, Lovac u žitu
 
Prezentacija rasporeda stanovnistva na zemlji
Prezentacija rasporeda stanovnistva na zemljiPrezentacija rasporeda stanovnistva na zemlji
Prezentacija rasporeda stanovnistva na zemlji
 
Romantizam
RomantizamRomantizam
Romantizam
 
Religija budizam
Religija budizamReligija budizam
Religija budizam
 
књижевност старог века
књижевност старог векакњижевност старог века
књижевност старог века
 
Humanizam i renesansa
Humanizam i renesansaHumanizam i renesansa
Humanizam i renesansa
 
Prezentacija Bora Stanković
Prezentacija Bora StankovićPrezentacija Bora Stanković
Prezentacija Bora Stanković
 
Romantizam
RomantizamRomantizam
Romantizam
 
broj pi
broj pibroj pi
broj pi
 
Vladimir Nazor, Hrvatski jezik
Vladimir Nazor, Hrvatski jezikVladimir Nazor, Hrvatski jezik
Vladimir Nazor, Hrvatski jezik
 
Balzak, Čiča Gorio
Balzak, Čiča GorioBalzak, Čiča Gorio
Balzak, Čiča Gorio
 
друштвене промене
друштвене променедруштвене промене
друштвене промене
 
Ekspresionizam
Ekspresionizam Ekspresionizam
Ekspresionizam
 
Efekt staklenika
Efekt staklenikaEfekt staklenika
Efekt staklenika
 
Johan Sebastian Bah
Johan Sebastian BahJohan Sebastian Bah
Johan Sebastian Bah
 

Similaire à Scientific Women Heritage - Nasljedstvo znanstvenica

Scientific women heritage - Nasljedstvo znanstvenica
Scientific women heritage - Nasljedstvo znanstvenicaScientific women heritage - Nasljedstvo znanstvenica
Scientific women heritage - Nasljedstvo znanstvenicaGordana Divic
 
Astronomske pop ikone kroz stoljeća
Astronomske pop ikone kroz stoljećaAstronomske pop ikone kroz stoljeća
Astronomske pop ikone kroz stoljećammmarta7
 
Dan eTwinninga - History of Math
Dan eTwinninga - History of MathDan eTwinninga - History of Math
Dan eTwinninga - History of MathGordana Divic
 
Women in Space - Srednja škola Novska
Women in Space - Srednja škola NovskaWomen in Space - Srednja škola Novska
Women in Space - Srednja škola NovskaGordana Divic
 
Fink eugen uvod u filozofiju
Fink eugen uvod u filozofijuFink eugen uvod u filozofiju
Fink eugen uvod u filozofijuEmYna Smajić
 
30133344 eugen-fink-uvod-u-filozofiju
30133344 eugen-fink-uvod-u-filozofiju30133344 eugen-fink-uvod-u-filozofiju
30133344 eugen-fink-uvod-u-filozofijuBlackOne6
 
Znanstvena pismenost kod djece
Znanstvena pismenost kod djeceZnanstvena pismenost kod djece
Znanstvena pismenost kod djeceGordana Divic
 
Srednjoškolske uspomene 2011-2012
Srednjoškolske uspomene 2011-2012Srednjoškolske uspomene 2011-2012
Srednjoškolske uspomene 2011-2012Škola Futura
 
Projekt: Znameniti Dubrovčani
Projekt: Znameniti DubrovčaniProjekt: Znameniti Dubrovčani
Projekt: Znameniti DubrovčaniIvana Vladilo
 
Povijest matematike (History of Math)
Povijest matematike (History of Math)Povijest matematike (History of Math)
Povijest matematike (History of Math)Gordana Divic
 
Utjecaj UNESCO-a na unaprjeđenje kulturnog turizma očuvanjem kulturne baštine
Utjecaj UNESCO-a na unaprjeđenje kulturnog turizma očuvanjem kulturne baštineUtjecaj UNESCO-a na unaprjeđenje kulturnog turizma očuvanjem kulturne baštine
Utjecaj UNESCO-a na unaprjeđenje kulturnog turizma očuvanjem kulturne baštineDesa Karamehmedovic
 
Osvrt na 22. proljetnu školu školskih knjižničara, Jerko Barišić
Osvrt na 22. proljetnu školu školskih knjižničara, Jerko BarišićOsvrt na 22. proljetnu školu školskih knjižničara, Jerko Barišić
Osvrt na 22. proljetnu školu školskih knjižničara, Jerko BarišićIvana Vladilo
 
Povijest - prezentacija kurikuluma (29.3.2016.)
Povijest - prezentacija kurikuluma (29.3.2016.)Povijest - prezentacija kurikuluma (29.3.2016.)
Povijest - prezentacija kurikuluma (29.3.2016.)Miljenko Hajdarović
 

Similaire à Scientific Women Heritage - Nasljedstvo znanstvenica (20)

Scientific women heritage - Nasljedstvo znanstvenica
Scientific women heritage - Nasljedstvo znanstvenicaScientific women heritage - Nasljedstvo znanstvenica
Scientific women heritage - Nasljedstvo znanstvenica
 
Astronomske pop ikone kroz stoljeća
Astronomske pop ikone kroz stoljećaAstronomske pop ikone kroz stoljeća
Astronomske pop ikone kroz stoljeća
 
Dan eTwinninga - History of Math
Dan eTwinninga - History of MathDan eTwinninga - History of Math
Dan eTwinninga - History of Math
 
Women in Space - Srednja škola Novska
Women in Space - Srednja škola NovskaWomen in Space - Srednja škola Novska
Women in Space - Srednja škola Novska
 
Fink eugen uvod u filozofiju
Fink eugen uvod u filozofijuFink eugen uvod u filozofiju
Fink eugen uvod u filozofiju
 
30133344 eugen-fink-uvod-u-filozofiju
30133344 eugen-fink-uvod-u-filozofiju30133344 eugen-fink-uvod-u-filozofiju
30133344 eugen-fink-uvod-u-filozofiju
 
Znanstvena pismenost kod djece
Znanstvena pismenost kod djeceZnanstvena pismenost kod djece
Znanstvena pismenost kod djece
 
Srednjoškolske uspomene 2011-2012
Srednjoškolske uspomene 2011-2012Srednjoškolske uspomene 2011-2012
Srednjoškolske uspomene 2011-2012
 
SDF08_forum
SDF08_forumSDF08_forum
SDF08_forum
 
My Hope
My HopeMy Hope
My Hope
 
Gimnazijski školski kurikulum 2013 2014
Gimnazijski školski kurikulum 2013 2014Gimnazijski školski kurikulum 2013 2014
Gimnazijski školski kurikulum 2013 2014
 
Projekt: Znameniti Dubrovčani
Projekt: Znameniti DubrovčaniProjekt: Znameniti Dubrovčani
Projekt: Znameniti Dubrovčani
 
Povijest matematike (History of Math)
Povijest matematike (History of Math)Povijest matematike (History of Math)
Povijest matematike (History of Math)
 
Utjecaj UNESCO-a na unaprjeđenje kulturnog turizma očuvanjem kulturne baštine
Utjecaj UNESCO-a na unaprjeđenje kulturnog turizma očuvanjem kulturne baštineUtjecaj UNESCO-a na unaprjeđenje kulturnog turizma očuvanjem kulturne baštine
Utjecaj UNESCO-a na unaprjeđenje kulturnog turizma očuvanjem kulturne baštine
 
ISE - popularizacija znanosti - Sonja Lušić Radošević
ISE - popularizacija znanosti - Sonja Lušić RadoševićISE - popularizacija znanosti - Sonja Lušić Radošević
ISE - popularizacija znanosti - Sonja Lušić Radošević
 
Poziv iz davnine
Poziv iz davninePoziv iz davnine
Poziv iz davnine
 
Osvrt na 22. proljetnu školu školskih knjižničara, Jerko Barišić
Osvrt na 22. proljetnu školu školskih knjižničara, Jerko BarišićOsvrt na 22. proljetnu školu školskih knjižničara, Jerko Barišić
Osvrt na 22. proljetnu školu školskih knjižničara, Jerko Barišić
 
Vremena i prostora
Vremena i prostoraVremena i prostora
Vremena i prostora
 
Vrijeme i prostor
Vrijeme i prostorVrijeme i prostor
Vrijeme i prostor
 
Povijest - prezentacija kurikuluma (29.3.2016.)
Povijest - prezentacija kurikuluma (29.3.2016.)Povijest - prezentacija kurikuluma (29.3.2016.)
Povijest - prezentacija kurikuluma (29.3.2016.)
 

Plus de Gordana Divic

Clinometer - architectural tool - Photo mARTh
Clinometer - architectural tool - Photo mARThClinometer - architectural tool - Photo mARTh
Clinometer - architectural tool - Photo mARThGordana Divic
 
131. godišnjica tornada u Novskoj
131. godišnjica tornada u Novskoj131. godišnjica tornada u Novskoj
131. godišnjica tornada u NovskojGordana Divic
 
Razina intenziteta zvuka
Razina intenziteta zvukaRazina intenziteta zvuka
Razina intenziteta zvukaGordana Divic
 
Svemir i održivost.pdf
Svemir i održivost.pdfSvemir i održivost.pdf
Svemir i održivost.pdfGordana Divic
 
Zakon očuvanja mehaničke energije
Zakon očuvanja mehaničke energijeZakon očuvanja mehaničke energije
Zakon očuvanja mehaničke energijeGordana Divic
 
Geometrican's views - presentig the project, 14/10/2021
Geometrican's views - presentig the project, 14/10/2021Geometrican's views - presentig the project, 14/10/2021
Geometrican's views - presentig the project, 14/10/2021Gordana Divic
 
Geometrician's views - presenting project, 14/10/2021
Geometrician's views - presenting project, 14/10/2021Geometrician's views - presenting project, 14/10/2021
Geometrician's views - presenting project, 14/10/2021Gordana Divic
 
Predstavljanje erasmus+ projekta geometrician’s views
Predstavljanje erasmus+ projekta geometrician’s viewsPredstavljanje erasmus+ projekta geometrician’s views
Predstavljanje erasmus+ projekta geometrician’s viewsGordana Divic
 
Nuklearne elektane - fuzija
Nuklearne elektane - fuzijaNuklearne elektane - fuzija
Nuklearne elektane - fuzijaGordana Divic
 
Fisija i nuklearne elektrane
Fisija i nuklearne elektraneFisija i nuklearne elektrane
Fisija i nuklearne elektraneGordana Divic
 

Plus de Gordana Divic (20)

Clinometer - architectural tool - Photo mARTh
Clinometer - architectural tool - Photo mARThClinometer - architectural tool - Photo mARTh
Clinometer - architectural tool - Photo mARTh
 
131. godišnjica tornada u Novskoj
131. godišnjica tornada u Novskoj131. godišnjica tornada u Novskoj
131. godišnjica tornada u Novskoj
 
Razina intenziteta zvuka
Razina intenziteta zvukaRazina intenziteta zvuka
Razina intenziteta zvuka
 
Svemir i održivost.pdf
Svemir i održivost.pdfSvemir i održivost.pdf
Svemir i održivost.pdf
 
Zakon očuvanja mehaničke energije
Zakon očuvanja mehaničke energijeZakon očuvanja mehaničke energije
Zakon očuvanja mehaničke energije
 
Geometrican's views - presentig the project, 14/10/2021
Geometrican's views - presentig the project, 14/10/2021Geometrican's views - presentig the project, 14/10/2021
Geometrican's views - presentig the project, 14/10/2021
 
Geometrician's views - presenting project, 14/10/2021
Geometrician's views - presenting project, 14/10/2021Geometrician's views - presenting project, 14/10/2021
Geometrician's views - presenting project, 14/10/2021
 
Predstavljanje erasmus+ projekta geometrician’s views
Predstavljanje erasmus+ projekta geometrician’s viewsPredstavljanje erasmus+ projekta geometrician’s views
Predstavljanje erasmus+ projekta geometrician’s views
 
Pitagora II
Pitagora IIPitagora II
Pitagora II
 
Pitagora I
Pitagora IPitagora I
Pitagora I
 
Nuklearne elektrane
Nuklearne elektraneNuklearne elektrane
Nuklearne elektrane
 
Nuklearne elektane - fuzija
Nuklearne elektane - fuzijaNuklearne elektane - fuzija
Nuklearne elektane - fuzija
 
Fuzija i ITER
Fuzija i ITERFuzija i ITER
Fuzija i ITER
 
Fisija i nuklearne elektrane
Fisija i nuklearne elektraneFisija i nuklearne elektrane
Fisija i nuklearne elektrane
 
ČOKSICE
ČOKSICEČOKSICE
ČOKSICE
 
Fibonacci
Fibonacci Fibonacci
Fibonacci
 
Albert Einstein
Albert EinsteinAlbert Einstein
Albert Einstein
 
Sunce
SunceSunce
Sunce
 
Očuvanje energije
Očuvanje energijeOčuvanje energije
Očuvanje energije
 
Fizika i e twinning
Fizika i e twinningFizika i e twinning
Fizika i e twinning
 

Scientific Women Heritage - Nasljedstvo znanstvenica

  • 1. 0 eTwinning projekt Srednja škola Novska Školska godina 2017./2018. Učenici: 2.g i 3.g Mentorice: Ivana Došlović Pezić Gordana Divić
  • 2. 1 Sadržaj Uvod............................................................................................................................................. 3 1. MATEMATIKA & TEHNOLOGIJA.......................................................................................... 5 1.1. Hipatija ......................................................................................................................... 5 1.2. Sofie Germain.............................................................................................................. 7 1.3. Mary Somerville ........................................................................................................... 9 1.4. Ada Lovelace............................................................................................................ 12 1.5. Mary Everest Boole.................................................................................................... 14 1.6. Sofia Kovalevskaya................................................................................................... 16 1.7. Emmy Noether........................................................................................................... 18 1.8. Katherine Johnson .................................................................................................... 21 1.9. Julia Robinson............................................................................................................ 23 2. FIZIKA & ASTRONOMIJA.................................................................................................... 25 2.1. Hedy Lamarr .............................................................................................................. 25 2.2. Lise Meitner ................................................................................................................ 28 2.3. Maria Goeppert-Mayer............................................................................................ 31 2.4. Grace Hopper........................................................................................................... 33 2.5. Chien-Shiung Wu....................................................................................................... 36 2.6. Ursula Franklin ............................................................................................................ 38 2.7. Vera Rubin ................................................................................................................. 42 2.8. Jocelyn Bell Burnell.................................................................................................... 45 2.9. Sandra Faber............................................................................................................. 47 2.10. Fabiola Gianotti......................................................................................................... 50 2.11. Vernesa Smolčić........................................................................................................ 52 3. KEMIJA, BIOLOGIJA & MEDICINA.................................................................................... 54 3.1. Florence Nightingale ................................................................................................ 54 3.2. Elizabeth Garett Anderson....................................................................................... 57 3.3. Marie Curie Sklodowska........................................................................................... 59 3.4. Gertty Theresa Cori................................................................................................... 61 3.5. Barbara McClintock ................................................................................................. 63 3.6. Hanna Jedrzejewska ................................................................................................ 65 3.7. Virginia Apgar............................................................................................................ 67
  • 3. 2 3.8. Dorothy Hodgkin ....................................................................................................... 69 3.9. Vanda Kochansky – Devidé.................................................................................... 72 3.10. Gertrude Bell Elion..................................................................................................... 74 3.11. Katsuko Saruhashi ..................................................................................................... 76 3.12. Rosalind Franklin........................................................................................................ 78 3.13. Zlata Bartl.................................................................................................................... 81 3.14. Marie Maynard Daly................................................................................................. 83 3.15. Dian Fossey ................................................................................................................ 85 4. ZAKLJUČAK ........................................................................................................................ 87 LITERATURA: ............................................................................................................................... 88
  • 4. 3 Uvod Punim imenom „Scientific women heritage, where our past meets our future“ je međunarodni eTwinning projekt koji su u ožujku 2107./2018. školske godine pokrenule kolegice iz Turske i Španjolske. Cilj projekta je da se učenici upoznaju s nasljeđem koje su nam ostavile žene koje su nam prokrčile put prema znanosti, odnosno put ka priznavanju žena u društvu općenito, a posebno u znanosti. U projektu je sudjelovalo 16 učenika koji su napisali radove o 35 znanstvenica iz brojnih područja (matematika, fizika, astronomija, tehnologija, kemija, biologija, medicina, …). Učenici su iz 2. (10) i 3. (6) razreda opće gimnazije, koji u svom nastavnom planu i programu imaju i matematiku i fiziku i kemiju i biologiju (STEM područje). Učenici su radili pod budnim okom dviju nastavnica – voditeljica projekta: Ivane Došlović Pezić (kemija, biologija, medicina, …) i Gordane Divić (matematika, fizika, astronomija, tehnologija, …). Navedene nastavnice učenicima iz projekta predaju kemiju, matematiku i fiziku. Učenici su javno predstavili svoj rad putem izložbe plakata u holu škole i putem javnog prezentiranja svoga rada pred ostalim učenicima Srednje škole Novska. Osim što su napravili svoje radove u obliku seminarskih radova na hrvatskom jeziku, napravili su i prezentacije i na hrvatskom i na engleskom jeziku. U ovom radu skupljeni su svi učenički radovi u jednu cjelinu, a prema područjima koja su znanstvenice uglavnom predstavljale i zastupale. U nastavku je popis učenika koji su sudjelovali u projektu i popis tema koje su obradili:
  • 5. 4 Napomena: Slika na naslovnoj stranici je logo projekta. Nastala je prilikom posjeta naših učenika Fakultetu kemijskog inženjerstva i tehnologije u Zagrebu. Fotografija je djelo naše učenice Nike Sogonić, a sam logo je dorađen u produkciji nastavnice Gordane Divić. Slijede učenički radovi.
  • 6. 5 1. MATEMATIKA & TEHNOLOGIJA 1.1. Hipatija Slika 1. Hipatija (370. – 415.) Hipatija je bila prva žena koja je dala značajne doprinose razvoju znanosti. Rođena je u antičkoj Aleksandriji, na prostoru današnjeg Egipta. Bavila se matematikom, filozofijom i astronomijom i na tim poljima dostigla izvrsnost za nivo vremena u kojem je živjela. Bila je na čelu neoplatonističke škole u Aleksandriji gdje je podučavala filozofiju i astronomiju. Njezini najvažniji matematički radovi uključuju komentare grčkih udžbenika, Diofantove Aritmetike, Apolonijevih Konusa i Ptolomejevih astronomskih djela. Hipatija je bila kći Teona, koji je slovio za najučenijeg čovjeka u Aleksandriji. Teon je bio poznat kao učenjak i profesor matematike na sveučilištu u Aleksandriji. Otac je Hipatiju odgajao u znanstvenom okružju, u okruženju misli. Mnogi povjesničari smatraju da ju je želio odgojiti kao savršeno ljudsko biće. Kako je odrastala, počinjala
  • 7. 6 se sve više zanimati za matematiku i astronomiju. Uz Teonovu pomoć, postala je i vrsna govornica. Ljudi su dolazili iz drugih gradova slušati je i učiti od nje. Mnogi povjesničari prepoznaju Hipatiju ne samo kao matematičarku i znanstvenicu, nego i kao filozofa i ženu velikog znanja. Napisala je komentare na znamenita djela: Diofantovu Aritmetiku i Apolonijeve Konike. Djelom Apolonijeve Konike pojednostavila je dotad nerazumljive stvari i postigla održanje tog djela kroz stoljeća. Najpoznatiji je njezin rad o konikama, kao presjecima stošca ravninom. Takav koncept doveo je do ideje o hiperbolama, parabolama i elipsama. Hipatija je bila prva žena koja je imala tako snažan utjecaj na matematiku. U vrijeme kada je živjela, kršćanstvo je počelo dominirati nad ostalim religijama. U ranim 390-im izbio je sukob između dviju religija. Cyril, vođa kršćana, i Orestes, civilni guverner, bili su suparnici. Film koji je snimljen o njoj naziva se Agora, a govori o njoj kao učenoj ženi koja predaje astronomiju, matematiku i filozofiju. Njezin student Orestes i njezin osobni rob Davus su zaljubljeni u nju. Društvo se nalazi pred sukobom pogana i kršćana, a fundamentalistima osobito smetaju Židovi, ali i žene. Ljudi su dolazili iz drugih gradova da bi ju slušali i učili od nje. Zapisano je da se koristila astrolabom – pa su je kasnije neki spominjali kao izumiteljicu astrolaba. Nažalost, sva su joj djela izgubljena. Njezinu strašnu smrt opisao je njen suvremenik povjesničar Sokrat Skolastik. Zapisao je da se među kršćanima u Aleksandriji raširilo mišljenje kako je Hipatija kriva za tešku zavadu između aleksandrijskog biskupa i rimskog prefekta, čija je bila prijateljica, pa ju je bijesna rulja izvukla iz kočije, odvukla u crkvu, gdje su je svukli do gola i ubili, zatim su njezino tijelo raskomadali, pa dijelove spalili. Ubijena je 415.g. jer je bila Orestova prijateljica te zbog protupoganskih progona cara Teodozija II. Kasnije su se Descartes, Newton i Leibniz nadovezali na njen rad. Hipatija je napravila veliki uspjeh za ženu u tom vremenu. Filozofi je smatraju ženom velikog znanja i izvrsnom učiteljicom. (Rad učenice Ive Vidaković, 2.g)
  • 8. 7 1.2. Sofie Germain Slika 2. Sofie Germain (1776.-1831.) Marie Sophie Germain rođena je 1.travnja 1776. godine u Parizu. Usprkos protivljenju roditelja postala je poznata matematičarka, fizičarka i filozofkinja. Roditelji nisu podržavali njenu ljubav prema znanosti, posebno ne prema matematici jer su smatrali kako je to neprikladno za jednu ženu tog vremena. Bila je žena srednjeg sloja u koju se nije dovoljno vjerovalo pa je zbog toga moralo proći dosta vremena kako bi se njena matematička dostignuća počela cijeniti. Puno je doprinijela u teoriji brojeva i matematičkoj fizici. Njezino zanimanje za matematiku pojavilo se vrlo rano, kada je imala samo 13 godina. Opisuje se kako je djetinjstvo provela u očevoj knjižnici u kojoj ju je fascinirala legenda o Arhimedu. Kada je došlo vrijeme za studiranje, upisala je studij matematike. Kada je Sophie imala 18 godina, u Parizu je otvorena Politehnička škola, no ženama ju je bilo zabranjeno pohađati. Bez obzira što ju nije pohađala, uspjela je nabaviti bilješke po kojima se učilo i tako je sama nadopunjavala svoje znanje bilješkama najboljih matematičara tog razdoblja. Bila se fascinirana svim matematičarima, a najviše ju je
  • 9. 8 zanimao rad J. L. Lagrangea. Na kraju semestra je, pod pseudonimom (lažnim imenom ) M. LeBlanc, predala svoje bilješke Lagrangeu. On je bio oduševljen i htio je upoznati studenta koji je to napisao. Jako se iznenadio kada je shvatio da je riječ o ženi, ali prepoznao je njezine mogućnosti i postao joj mentorom. Nakon nekog vremena počela se dopisivati s njemačkim matematičarom Carlom Friedrichom Gaussom. Zanimao ju je njegov rad iz teorije brojeva pa mu je poslala neka svoja rješenja. Nakon toga poslala je Legendreu račun kojim je dokazala teorem koji je bio važan korak u dokazivanju Velikog Fermatovog teorema. Veliki Fermatov teorem, dokazan je tek 1995. godine. Njoj u čast, prosti brojevi p za koje je i broj 2p+1 također prost zovu se prosti brojevi Sophie Germain. Germaine je dokazala i to da ako su x, y, i z cijeli brojevi i ako vrijedi x5 + y5 = z5 onda x, y, i z moraju biti djeljivi sa 5. Osim u prostim brojevima, dala je veći značaj i teoriji elastičnosti. Kada je Francuska akademija objavila natječaj za objašnjenje fizikalne studije o vibraciji elastičnih površina Sophie je osvojila još jednu nagradu za svoj rad. Osim toga, Akademija ju je svrstala među najbolje matematičare tog vremena, tj. bila je prva žena nagrađena od Francuske akademije znanosti. Dobila je i doktorat, no umrla je prije nego što ga je primila. Umrla je od raka dojke 27. lipnja 1831. godine. (Rad učenice Silvije Alich, 3.g)
  • 10. 9 1.3. Mary Somerville Slika 3. Mary Somerville (1780. – 1872.) Mary Somerville, Mary Fairfax (rođena 26. prosinca 1780., Jedburgh, Roxburghshire, Škotska - umrla 29. studenog 1872., Napulj, Italija), bila je britanska znanstvenica, čija su utjecajna djela sintetizirala mnoge različite znanstvene discipline. Kao dijete, Fairfax je imala minimalno obrazovanje. Njezina ju je majka naučila čitati, ali ne i pisati. Kad je imala 10 godina, pohađala je školu za djevojke za jednu godinu u Musselburghu u Škotskoj. Po povratku kući, počela se školovati iz obiteljske knjižnice potaknuta svojim ujakom, Thomasom Somervilleom, koji joj je pomogao s latinskim. Godine 1804. Fairfax se udala za rođaka Samuela Greiga, koji je bio kapetan ruske mornarice i ruskog konzula u Londonu. Nastavila je studirati matematiku, ali, kako je kasnije napisala: "Iako me suprug nije spriječio da proučavam, s njim sam se susretala bez ikakvog suosjećanja, jer je imao vrlo nisko mišljenje o sposobnosti mog spola." Nakon Samuelove smrti 1807., imala je slobodu posvetiti se matematičkim studijama. Ponovno se vjenčala 1812. godine, s drugim rođakom, Williamom Somervilleom, koji se ponosio obrazovnim postignućima svoje supruge. Počela je studirati botaniku i geologiju.
  • 11. 10 Godine 1816. Somervilli su se preselili u London, gdje su postali prijatelji istaknutih znanstvenika poput astronoma Sir William Herschela i Caroline Herschel, metalurga Williama Hyde Wollastona, fizičara Thomasa Younga i matematičara Charlesa Babbagea koji je Somerville prikazao mehaničke kalkulatore. Na putu u Europu 1817. godine Somerville je upoznala francuskog fizičara François Aragoa i francuskog matematičara, Pierre-Simon Laplacea. Godine 1826. objavila je svoj prvi znanstveni rad "O magnetizaciji snage više raspoređenih sunčevih zraka". 1897. Somerville je zamolila odvjetnika Henryja Broughama da pokrenu Društvo za raspodjelu korisnih znanja – za koje je namjeravala napraviti dobre knjige po niskoj cijeni za radnu klasu. Sažetu verziju Laplaceovog volumena od pet knjiga Traité de mécanique céleste (Celestial Mechanics, 1798-1827), odnosno kompletnu mehaničku interpretaciju Sunčevog sustava je Somerville završila u roku od četiri godine, ali Brougham je smatrao da je posao predugo traje. Međutim, astronom Sir John Herschel je smatrao da je knjiga izvrsna i preporučio ju je pod imenom Mehanizam Nebesa (1831.) drugom izdavaču. Mehanizam uvođenja neba, u kojemu je Somerville saživila trenutno stanje astronomskog znanja za općeg čitatelja, objavljeno je 1832. godine kao preliminarna disertacija Mehanizmu Nebesa. Kraljevsko društvo naručilo je mramorno poprsje Mary Somerville od kipara Franje Chantrvja. Somerville i Caroline Herschel postale su prve počasne članice Kraljevskog astronomskog društva. Somervilleina sljedeća knjiga, The Connection of Physical Sciences (1834), bila je još ambicioznija u sažetku astronomije, fizike, zemljopisa i meteorologije. Napisala je devet izdanja tijekom ostatka svoga života kako bi ga ažurirala. U trećem izdanju, objavljenom 1836., napisala je da poteškoće pri izračunavanju položaja Urana mogu ukazati na postojanje neotkrivenog planeta. Taj poticaj nadahnuo je britanskog astronoma Johna Couch Adamsa da započne izračune koji su doveli do otkrića Neptuna. Godine 1835., na preporuku premijera Sir Roberta Peela, Somerville je dobila mirovinu od 200 funti godišnje (kasnije 300 funti) s građanskog popisa. Obitelj Somerville otišla je 1838. godine u Italiju zbog lošeg zdravstvenog stanja muža i tamo je provela ostatak života. Somervilleina sljedeća knjiga, Fizikalna Geografija (2 vol., 1848), bila je prvi udžbenik na tu temu na engleskom jeziku i njen najpopularniji rad.
  • 12. 11 Fizikalna geografija bila je utjecajna po sljedećem: "političke i proizvoljne podjele ne uzimaju se u obzir" i "čovjek se promatra, ali kao kolega- stanovnik svijeta s drugim stvorenim stvarima, te u određenoj mjeri utječe svojim djelovanjem i utječe na reakcije." Dok je to pisala, bila je obeshrabrena pojavom prvog dijela knjige o kozmosu njemačkog prirodoslovca Alexandera von Humboldta (1845.) koji je pokrivao slične teme. Međutim, Sir John Herschel ju je poticao da objavi svoju knjigu. U njenom životu objavljeno je šest izdanja Fizikalne geografije. Godine 1869. Somerville je dobila Patronovu medalju Kraljevskog geografskog društva za fizikalnu geografiju. Njezina konačna knjiga o molekularnoj i mikroskopskoj znanosti (2 vol., 1869.) nije bila tako dobro prihvaćena kao i prethodna djela. Njezina autobiografija, osobna sjećanja, od ranog života do starog doba (1873.), uredila je njezina kći Martha i objavila posthumno. (Rad učenice Nike Sogonić, 2.g)
  • 13. 12 1.4. Ada Lovelace Slika 4. Ada Lovelace (1815. – 1852.) Ada Lovelace, poznata i kao „čarobnica brojeva“ rođena je 10. prosinca 1815. u Londonu. Nazivala se je analitičarkom i metafizičarkom, a u povijesti je zapamćena i kao prva računalna programerka. Po njenom imenu računalni programski jezik nazvan je Ada. Ada Augusta Byron odgajana je u strogom režimu, odgajanje se temeljilo na usvajanju raznih znanstvenih grana kao što su logika i matematika. Lady Byron odgajala ju je u strogom režimu znanosti kako bi Ada tim putem i nastavila, kako se u njoj ne bi probudio očev pjesnički temperament (Lord Byron). Jedan od njezinih učitelja, matematičar Augustus De Morgan, tvrdio je kako Adine matematičke vještine ukazuju na originalnog matematičkog istražitelja. Adina strast još od djetinjstva bili su strojevi, a 1828. godine i sama je osmislila dizajn za leteći stroj. Prvoklasne vještine i zavidno znanje doveli su ju do elitnog položaja u društvu. Adin vrlo blizak prijatelj opisao ju je riječima: „Ta je čarobnica brojeva bacila svoje čini na najapstraktniju od svih znanosti i zauzdala je snagom koju posjeduju rijetki muški intelekti". Među ostalim članovima elitnog društva Ada je upoznala i Williama Kinga s kojim je osnovala obitelj. Rodila je troje djece. Uz brigu o obitelji, stizala je obavljati brojne financijske poslove vezane uz bogatstvo koje je
  • 14. 13 stekla udajom. Kada je William King naslijedio plemićku titulu, postali su grof i grofica od Lovelacea. Bila je vrlo aktivna i odana, a posebno ju je zainteresirao stroj koji je imao sve elemente modernog računala. Nažalost, stroj nikada nije izgrađen. Osim toga, devet mjeseci je radila na članku koji je 1842. godine objavio talijanski matematičar Luigi Menabrea. Ada je bila zadužena da ga prevede i proširi „jer ona tako dobro shvaća stroj". Članak je bio triput duži od originalnog, naglašavao je sitnice, ali i Adine izjave. Važno je naglasiti i to da je bila prva koja je primijetila potencijal računala izvan područja matematike. Analitički je stroj ostao samo vizijom dok Adine bilješke nisu inspirirale Alana Turinga u radu na prvim modernim računalima tijekom 1940-ih. Bila je vrlo samopouzdana za ženu tog razdoblja, možda je baš to bila tajna njezinog uspjeha. Umrla je od raka vrlo mlada, u 37. godini života. Godine 2009. utemeljen je Dan Ade Lovelace koji se obilježava sredinom listopada (najčešće 16.listopada) i slavi postignuća žena u znanosti, tehnologiji, inženjerstvu i matematici. Svi znamo da se glas žena do nedavno nije cijenio kao glas muškaraca. U Adino vrijeme razlike među spolovima bile su velike. Da je ravnopravnost bila na nivou, Ada bi bila puno uspješnija. Naravno, mogućnosti bi joj bile veće, a produktivnost bi bila primjećenija. (Rad učenice Silvije Alich, 3.g)
  • 15. 14 1.5. Mary Everest Boole Slika 6. Mary Everest Boole (1832. – 1916.) Mary Everest Boole rođena je u selu Wickwar u Engleskoj. Život joj je bio težak i usamljen Mary se prvi put susrela s matematikom kad ju je počeo poučavati Monsieur Deplace kojeg je jako voljela. Njegov stil poučavanja je bio vrlo jednostavan i lagan što je Mary jako cijenila. ''Mosieur Deplace je heroj moje idile...'' jednom prilikom je rekla Mary. Međutim, Mary je s 11 godina ispisana iz škole kako bi postala očeva asistentica. Pomagala mu je s njegovim propovijedima i predavanjima. Pa ipak, to nije spriječilo Mary u daljnjem učenju. Mary je učila pomoću knjiga iz očeve knjižnice te je na taj način sama naučila računati. Ali Mary je i dalje imala mnogo neodgovorenih pitanja vezanih za matematiku. Kada je posjetila rodbinu u Zapadnoj Irskoj, imala je priliku dobiti odgovore na svoja pitanja. Upoznala je tada već poznatog matematičara Georgea Boolea. Nakon što se vratila u Englesku počeli su se dopisivati, i veza je počela bivati sve ozbiljnija, da bi se na kraju vjenčali iako je ona bila 17 godina mlađa. Brak nije dugo trajao jer je nakon samo 9 godina Mary ostala udovica s pet kćeri.
  • 16. 15 Godinu dana poslije zaposlila se na Quenns Colledgeu, prvom ženskom koledžu u Engleskoj, ali ne kao predavač nego kao knjižničarka, jer u to vrijeme ženama nije bilo dopušteno predavati. Počela je pomagati studentima, postavši tako njihov neslužbeni savjetnik. Uskoro je postala izvanredni predavač na Londonskoj katedri za obrazovanje, shvatila je da osim što voli poučavati da je i dobra u tome. No, zbog pretjerane kontroverznosti jedne od njenih knjiga, bila je prisiljena napustiti posao na koledžu. Zaposlila se kao tajnica kod očevog prijatelja, Jamesa Hintona, a u to vrijeme počela ju je zanimati evolucija u umjetnosti mišljenja. Vjerovala je da se svi temeljni pojmovi u svemiru mogu izraziti pomoću brojeva i simbola. S 50 godina počela je pisati serije knjiga i članaka, objavljujući ih sve do smrti. Svoju prvu knjigu, Priprema djece za znanost objavila je 1904. Ova knjiga imala je velik utjecaj na razvoj školstva u Engleskoj i Sjedinjenim Državama u prvoj polovici 20. stoljeća. Također je izmislila i lijepljenje krivulja, ili danas poznato kao linijska geometrija, da bi pomogla djeci oko geometrije kutova i površina. Mary se smatrala matematičkim psihologom. Njen cilj je bio ''...razumjeti kako ljudi, posebno djeca, uče matematiku i znanost, koristeći za razumijevanje dijelove mozga, fizička tijela i njihove nesvjesne procese.'' Mnoga postignuća Mary Boole mogu se vidjeti danas u modernim učionicama. (Rad učenice Margarete Domazetović, 3.g)
  • 17. 16 1.6. Sofia Kovalevskaya Slika 7. Sofia Kovalevskaya (1850. – 1891.) Sofia Krukovsky Kovalevskaya se rodila u Moskvi 1850. godine. Za vrijeme njezinog kratkog života, Sofia Koralevskaya je imala nevjerojatnu karijeru u matematici. Ona je došla do novih matematičkih teorija i otvorila je put za nova buduća otkrića. Sofia je bila treća žena u Europi koja je dobila stalno mjesto u matematici. Sofiju je privlačila matematika još u ranom razdoblju njezinog života. Imala je osobne predavače, a kasnije je pohađala školu u Sankt Petersburgu. Na nju je snažan utjecaj imao njezin rođak, Pyotr Vasilievich Krokovsky. Nakon završavanja škole, njezine ambicije su bile da nastavi svoju daljnju izobrazbu, tj. da studira matematiku na sveučilištu. Znajući da je to nemoguće za ženu iz Rusije, ona je osmislila plan kako da ode u Zapadnu Europu. Kao mladoj, neudanoj djevojci nije joj bilo dopušteno da putuje sama bez dopuštenja svog oca, stoga Sofia je ušla u brak sa Vladimirom Kovalevskyem, tadašnjim studentom paleontologije. 1869. g. Sofia i njezin suprug otputovali su u Heidelberg, u Njemačku, gdje se Sofia nadala da će studirati matematiku i prirodne znanosti. Na dolasku su je informirali da se žene ne mogu školovati, pa je
  • 18. 17 Sofia utjecala na ljude koji su bili na čelu sveučilišta, te joj je bilo dopušteno da pohađa nastavu i seminare iz fizike i matematike. 1871. g. Sofia se prebacila u Berlin gdje je primala privatnu poduku od velikog stručnjaka Karla Weierstrassa. Dok je bila na sveučilištu u Stockholmu, Sofia je postala urednik novih novina Acta Mathematica. Njezin najveći trijumf je bio 1888. g., kada je dobila prestižnu nagradu Prix Bordin za svoj rad ‘Na rotaciji tijela oko fiksirane točke’ u organizaciji Francuske Akademije Znanosti. Tijekom svog kratkog života, Sofia Koralevskaya je imala čudesnu karijeru. Čak i ako je objavila svega deset radova na području matematike, mnogi od tih radova uključuju nove teorije ili puteve za buduća otkrića. Ona je dobila titulu profesora i imala je važnu ulogu u matematičkim novinama. Možda jedan od najvažnijih utjecaja je bio primjer kojeg je ona poslala drugim ženama koje su htjele studirati na sveučilištu. Sofia je umrla 1891. godine. (Rad učenika Franca Neme, 2.g)
  • 19. 18 1.7. Emmy Noether Slika 8. Emmy Noether (1882. – 1935.) Amalie Emmy Noether bila je jedna od najpoznatijih matematičarki svih vremena, poznata po fundamentalnim doprinosima apstraktnoj algebri i teorijskoj fizici. Rođena je u Njemačkoj u bavarskom gradu Erlangenu 1882. godine kao kći matematičara Maxa Noethera i Ide Amalie Kaufmann, oboje židovskog podrijetla. Emmy je od najranije dobi pokazivala snažne intelektualne sposobnosti. U početku karijere htjela je poučavati francuski i engleski jezik, ali se ipak odlučila za matematiku. Studirala je matematiku na Sveučilištu u Erlangenu, gdje ju je poučavao i njen otac. Nakon završenog studija 1907. godine, pod supervizijom Paula Gordana, radila je na istom Sveučilištu čak sedam godina bez plaće. Razlog tomu bio je taj što su žene u to vrijeme bile uvelike isključene iz držanja akademskih pozicija.
  • 20. 19 Godine 1915., David Hilbert i Felix Klein pozvali su je da postane dio Sveučilišta u Göttingenu kako bi istražili nedavno objavljen rad Alberta Einsteina „Teoriju opće relativnosti“. Kada je pristala, postojao je problem, jer su se ostali članovi fakulteta protivili njenom predavanju kao docentici, jer to ne priliči ženi. Unatoč tome, predavala je pod Hilbertovim imenom čak četiri godine. Dozvolu za kvalifikaciju dobila je tek 1919., ali je nastavila podučavati bez plaće do 1923. Što se tiče njenih istraživanja i doprinosa matematici i fizici, započinjemo s godinom 1918. Te godine, Noether je otkrila da ako se Lagrangian (količina koja karakterizira fizički sustav, u mehanizmu je kinetička minus potencijalna energija), ne mijenja kad se promijeni koordinatni sustav, tada postoji očuvana količina. Na primjer, kada je Lagrangian neovisan o vremenskim promjenama, energija je konzervirana količina. Taj odnos simetrija fizičkog sustava i njegovih zakona zaštite poznat je kao Noetherin teorem i pokazao se ključnim rezultatom teorijske fizike. Godine 1919. dobila je formalnu nagradu kao akademski predavač. Njezin rad na diferencijalnim invarijantama u varijacijskom računu, Noetherin teorem, prozvan je „jednim od najvažnijih matematičkih teorema ikada dokazanih u vođenju razvoja moderne fizike“. Sljedeći bitan rad počela je 1920. i njime je promijenila lice apstraktne algebre. U svojem klasičnom radu „Teorija ideala u prstenastim domenama“, Noether je teoriju ideala u komutativnim prstenima razvila u moćno oruđe sa širokim rasponom primjena. Upotrebu uvjeta ascendentnog lanca učinila je elegantnom, a predmeti koji ga zadovoljavaju imenovani su u njezinu čast „Noetherinima“. Publicirala je glavne radove o nekomutativnim algebrama i hiperkompleksnim brojevima te ujedinila teoriju reprezentacija grupa s teorijom modula i ideala. Osim vlastitih publikacija, Noether je bila velikodušna u svojim idejama te joj se pripisuje nekoliko linija istraživanja što su ih objavili drugi matematičari, čak i u poljima znatno udaljenima od njezina glavna djela, kao što je npr. algebarska topologija. Osim istraživanja i podučavanja, Noether je pomogla uređivati Matematički godišnjak (Mathematische Annalen). Od 1930. do 1933. bila je središte najjačeg matematičkog djelovanja u Göttingenu. Mjeru i značenje njezina rada ne može se precizno procijeniti iz njezinih radova. Velik dio njezinog rada pojavio se u publikacijama studenata i kolega;
  • 21. 20 mnogo puta prijedlog ili čak povremena primjedba otkrila je njezin sjajni uvid i potaknula drugoga da dovrši i usavrši neku ideju. Kad su nacisti došli na vlast u Njemačkoj 1933., Noether i mnogi drugi židovski profesori u Göttingenu su odbačeni. U listopadu je otišla u Sjedinjene Države da postane gostujući profesor matematike na Bryn Mawr Collegeu. Također je i predavala i provela istraživanja na Institutu za napredne studije u Princetonu u New Jerseyu. Nakon komplikacija zbog operacije na cisti jajnika, ubrzo je umrla. Opisana je kao najvažnija žena u povijesti matematike od Pavela Aleksandrova, Alberta Einsteina, Jeana Dieudonnéa, Hermanna Weyla, Norberta Wienera i drugih. Einstein je nedugo nakon njene smrti napisao da je "Noether bila najznačajniji kreativni matematički genij do sada proizveden od početka visokog obrazovanja žena". (Rad učenice Dore Cikojević, 3.g)
  • 22. 21 1.8. Katherine Johnson Slika 9. Katherine Johnson (1918. – danas) Američka matematičarka koja je tijekom protekla tri desetljeća izračunala i analizirala letove mnogih letjelica s američkim svemirskim programom. Njezin je posao pomogao slati astronaute na Mjesec. Katherinina inteligencija i vještina s brojevima postala je očita kad je bila dijete, a kad je imala 10 godina počela je pohađati srednju školu. Godine 1937. u dobi od 18 godina, Katherina je diplomirala s najvišim počastima West Virginia State Collegea. Kasnije se preselila u Virginiju da bi prihvatila posao učitelja. Godine 1939. odabrana je kao jedna od prve tri afroameričke studentice za upis na diplomski program na West Virginia Universityu. Studirala je matematiku, ali je ubrzo napustila studij nakon vjenčanja s Jamesom Gobleom, jer je odlučila osnovati obitelj. James Goble je umro 1956., a tri godine kasnije udala se za Jamesa Johnsona. Godine 1953. započela je s radom u Zapadnom području informatike Nacionalnog savjetodavnog odbora za zrakoplovstvo (NASA), gdje je skupina afroameričkih žena ručno izvodila složene matematičke izračune za inženjere. Žene, poznate kao West Computers, analizirale su testne podatke i dale matematičke izračune koji su bili bitni
  • 23. 22 za uspjeh ranog američkog svemirskog programa. U NASAi je bila član Space Task Grupe. Godine 1960. ona je koautorirala rad s jednim od inženjera skupine o izračunima za postavljanje svemirske letjelice u orbitu. To je bilo prvi put da je žena u njezinoj podjeli dobila privilegiju biti koautor izvješća o istraživanju. Tijekom karijere Johnson je autorovala ili surađivala na 26 istraživačkih izvješća. Katherine Johnson je također odigrala važnu ulogu u NASA-inom programu Merkur (1961-63) na osposobljavanju svemirskih letjelica. Godine 1961. izračunala je put za Freedom 7, letjelicu koja je odvezla prvog američkog astronauta u svemir. Sljedeće godine, Johnson je na zahtjev Johna Glenna potvrdila da je elektroničko računalo ispravno napravilo izračune za njegov let. Glenn se kasnije upisao u povijest Friendshipa 7, kao prvi američki astronaut koji je orbitirao Zemlju. Johnson je također bila dio tima koji je izračunao gdje i kada treba pokrenuti raketu za misiju Apollo 11 iz 1969. godine, koja je poslala prvu trojicu muškaraca na Mjesec. Johnson je kasnije radila na programu svemirske letjelice te se povukla iz NASA-e 1986. godine. O životu Katherine Johnson i njene dvije afroameričke prijateljice, koje su također radile za NASAu, 2016. godine snimljen je film pod nazivom Hidden Figures (Skrivene brojke). (Rad učenika Nike Brtana, 2.g)
  • 24. 23 1.9. Julia Robinson Slika 10. Julia Robinson (1919. – 1985.) Julia Robinson rođena je 1919. godine u St. Louisu, Missouri. Glavni predmet na koledžu joj je bila matematika, kako bi mogla predavati matematiku u javnim školama. Međutim, poslije se prebacila na Kalifornijsko sveučilište Berkeley na istraživačku matematiku. Godine 1940. stekla je diplomu i započela diplomski studij. U Berkeleyu je proučavala teoriju brojeva s Raphaelom M. Robinsonom. Vjenčali su se 1941., a nepotizam joj je zabranjivao da podučava kao poslijediplomski asistent u Berkeleyjevom matematičkom odjelu. Godine 1947. započela je raditi s logičarom Alfredom Tarskim za doktorat, koji je primila 1948. godine. Njezina je teza pokazala da se cijeli broj može definirati aritmetički pomoću racionalnog broja putem operacija zbrajanja i množenja racionalnih brojeva. Aritmetika racionalnih brojeva je prema tome prikladna za definiranje svih problema elementarne teorije racionalnih brojeva.
  • 25. 24 Godine 1948. Robinson je započela s radom na desetom problemu Hilbertovog poznatog popisa 'pronaći učinkovitu metodu za određivanje je li određenu diofantsku jednadžbu moguće riješiti cijelim brojevima'. Iako je objavila radove o različitim pitanjima, deseti Hilbertov problem je obuhvatio veliki dio njene karijere. Njezini raniji rezultati postali su još važniji u 1961. godini objavljivanjem zajedničkog rada s Martinom Davisom i Hilaryom Putnamom u kojem je dokazano da je svaki rekurzivno prebrojivi skup egzistencijalno definiran eksponencijalno i da stoga nema algoritma za odlučivanje da li eksponencijalna diofantska jednadžba ima rješenje među prirodnim brojevima. S obzirom na njezin raniji dokaz da je potenciranje egzistencijalno definirano u smislu bilo koje funkcije grubo eksponencijalnog rasta, negativno rješenje Hilbertovog problema bilo je reducirano na pronalaženje egzistencijalne definicije takve funkcije. Godine 1970., matematičar u Lenjingradu, Yuri Matijašević, dovršio je taj dokaz. Godine 1975. Robinson je postala prva žena matematičarka koja je primljena u Nacionalnu akademiju znanosti, a 1983. postaje prva žena predsjednica Američkog matematičkog društva. Njezina nova priznanja uključivala su izbor u Američku akademiju umjetnosti i znanosti, darovnicu Zaklade MacArthur i počasni stupanj iz Smith koledža. (Rad učenika Nike Brtana, 2.g)
  • 26. 25 2. FIZIKA & ASTRONOMIJA 2.1. Hedy Lamarr Slika 11. Hedy Lamarr (1914. – 2000.) Hedy Lamarr (Beč, 9. studenog 1914. - Altamonte Springs, Florida, 19. siječnja 2000.), austrijska je, pa američka filmska glumica i inovatorica, pravim imenom Hedwig Eva Maria Kiesler. Hedy Lamarr potječe iz ugledne bečke židovske obitelji. Njen otac Emil Kiesler je bio direktor banke, a majka Gertrud Lichtwitz, bila je pijanistica. Već u svom trećem filmu Mi ne trebamo novac s Heinzom Rihmannom i Hansom Moserom imala je glavnu ulogu. Čehoslovački film Ekstaza iz 1933., (u kojem je njezina supruga glumio Zvonimir Rogoz), zbog nekih je slobodnih i erotskih scena izazvao skandal, ali više radi izraza njezina lica u prvom planu dok glumi orgazam, nego radi snimka u kojem gola trči kroz šumu (to je bio prvi integralni akt u povijesti umjetničke kinematografije). Udala se 10. kolovoza 1933. za bogatog bečkog industrijalca Fritza Mandla, koji je bio veoma konzervativan te joj je zabranio snimati nove filmove.
  • 27. 26 Uočivši jačanje fašizma u Austriji i početak nacističke okupacije njene domovine, bježi 1937. i iz zemlje i od svoga supruga u Pariz, a odatle u London. Veliki filmski stručnjak Louis B. Mayer otkriva lijepu glumicu i daje joj ugovor za MGM. U to vrijeme mijenja svoje pravo ime u umjetničko. Hedy odlazi u SAD i biva hvaljena kao nasljednica Marlene Dietrich i Grete Garbo iako se njezino glumačko znanje nije moglo usporediti s njenom ljepotom. Posjedovala je onu vrstu ljepote koja je bila nezaboravna - tinjajuća senzualnost. Bila je "najljepša žena na svijetu". Čak i njezino ime - Hedy Lamarr - zvučalo mračno i tajanstveno. No, iako je dijelila ekran s holivudskim legendama poput Clarka Gablea, Spencera Tracyja i Jimmy Stewarta, ljudi se rijetko sjećaju Hedynog talenta. Većina se sjeti samo njezinog lica koje je tužan izraz ponijelo i u grob. Hedy Lamarr bila je i inovatorica u području bežičnih komunikacija. Kao fanatična protivnica fašističke Njemačke, prijavila je 1942. patent upravljanja torpedom pomoću izmjenjivih frekvencija koje bi stoga tada bilo nemoguće predvidjeti i omesti (US-Patent Nr. 2,292,387). Hedyna ideja bila je tajni komunikacijski sustav - posebno onaj koji bi mogao navoditi torpedo koristeći tehnologiju pod nazivom "Učestalo skakanje (s frekvencije na frekvenciju)" - tako da signal ne može biti prisluškivan. Njezin život se čita poput holivudskog scenarija: glamurozna filmska zvijezda danju, a noću usamljena imigrantica s alteregom Edisona. Inženjerska soba Hedy Lamarr U svom domu imala je izdvojenu jednu sobu s ogromnim stolom jake rasvjete i odgovarajućih alata - te cijeli zid prepun referentnih knjiga iz područja elektronike. Većina Hedynih izuma - uključujući papirnate maramice u kutiji, prometne znakove ... zapravo nikada nisu komercijalizirani. No, njezina ideja za taj radio-kontrolirani torpedo je patentirana. Bilo je to 1940. godine, kada su njemačke podmornice ostavljale pustoš na Atlantiku torpedirajući brodove, vrlo često sa ženama i djecom koji su pokušavali pobjeći. Hedy je opsesivno tražila način kako im pomoći. Njena udaja za
  • 28. 27 proizvođača oružja Fritza Mendla te mnoge večeri koje je provela upijajući njegova znanja i ideje o tajnim sustavima naoružanja, usmjerili su Hedyna razmišljanja. "Hedyna je ideja bila, napraviti i odašiljač i prijemnik koji istovremeno skaču s frekvencije na frekvenciju, kako se signal ne bi locirao", rekao je Rhodes. Naravno, kao i sve velike ideje i njihova je naišla na nerazumijevanje okoline i sumnju. Iako Mornarica SAD-a taj izum nije iskoristila, ta se tehnologija, bez koje bi bio nemoguć WiFi, i danas koristi za mobilne telefone i za upravljanje frekvencijama. Iako za života nije dobila ni zaradu ni zahvalu za svoj izum, smatraju je velikom inovatoricom, pa se međunarodni Dan izumitelja slavi 9. studenoga, na njezin rođendan. (Rad učenika Brune Špoljarića, 2.g)
  • 29. 28 2.2. Lise Meitner Slika 12. Lise Meitner (1878. – 1968.) Lise Meitner, prema mnogima najznačajnija znanstvenica 20. stoljeća zaslužila je barem jednu Nobelovu nagradu te mjesto u udžbenicima fizike i kemije. No umjesto nje, i nagrade i mjesta u udžbenicima uzimali su drugi. Prva prepreka za mladu Lise bila je njena obitelj. Budući da je rođena 1878. kao osmo dijete u židovskoj obitelji u Beču, Lise nije imala puno izbora. Ipak, kao i mnogo puta kasnije u životu, izabrala je teži put. Roditelji su se protivili, no ona je s 21 godinu upisala Sveučilište u Beču. Briljatna Lise bi ga upisala i ranije, no tek te 1901. Austro-Ugarska dopustila školovanje i ženama na “muškim” smjerovima. U znanstvenom svijetu se vrlo brzo pronašla, a radeći s velikim Ludwigom Boltzmannom, otkrila je svoj poziv. “Boltzmann joj je dao viđenje fizike kao borbe za apsolutnu istinu. Takav stav je zadržala do kraja života”, opisao je to vrijeme njen nećak, Otto Robert Frisch. To je sigurno bilo jako primamljivo Meitner jer u svijetu fizike po prvi puta nije bilo važno što je žena, ili što je Židovka, nego koliko zna i koliko radi. Iluzija koju će kasnije skupo platiti. U vrijeme kada se struktura atoma tek otkrivala, Lise je projurila kroz studij, a 1906. doktorirala. Željna znanja, 1907. odlazi u Berlin na Institut cara Wilhelma, gdje je radio još jedan od pionira atomske fizike Max
  • 30. 29 Planck. Tamo se ponovo suočila s preprekama. Nitko nije želio dati laboratorij ili katedru “tamo nekoj” ženi, još k tome Židovki. Za nju se zauzeo Otto Hahn koji je, naravno, laboratorij dobio bez problema. Kemičar Hahn i fizičarka Meitner su blisko surađivali i sjajno nadopunjavali i ubrzo su počeli nizati uspjehe: 1918. su otkrili element protaktinij. Meitner je i prva otkrila oblik neradioaktivnog zračenja, nazvan Augerov efekt – zašto bi se fizikalna pojava zvala po ženi, Židovki, kada se može zvati po Pierru Victoru Augeru koji ga je otkrio dvije godine kasnije. No Meitner je ustrajala. Njoj je ionako od nagrada i priznanja bila važnija, borba za apsolutnu istinu, kako je ona vidjela fiziku. Nastavila je proučavati beta-raspad radioaktivnih atoma, a zajedno s Hahnom i Fritzom Strassmannom počela je neutronima bombardirati elemente, prvenstveno uranij. No taman uoči njenog najvećeg otkrića, Meitner je 1938. morala pobjeći od nacističkog progona. Došla je na institut u Stockholmu kojeg je vodio Manne Siegbahn. Napredak je bio “očit” – tamo je dobila laboratorij, ali bez ikakve opreme, suradnika, asistenata ili novca za materijale. Hahn i Strassmann su nastavili s eksperimentima, no bombardiranje uranija nije davalo rezultate kakve bi trebalo. Kada je shvatio da ne ide, Hahn se potajno našao s Meitner u studenom 1938. u Kopenhagenu. Kada joj je predstavio rezultate, Lisa mu je rekla da analiziraju smjesu. Hahn i Strassman su analizom potvrdili da, stvarno, ostaje daleko lakši barij i smjesta objavili rad. No bez Lise, nisu znali zašto. S druge strane, samo na temelju dopisivanja i briljatnog uma, Lise je bez problema, zajedno s nećakom Frischom, objasnila proces – i nazvala ga nuklearna fisija. Nobelovu nagradu za otkriće fisije 1944. dobio je samo Hahn. Otkriće cijepanja uranija, i goleme energije koja se pritom otpušta, potaklo je Alberta Einsteina da potpiše glasovito pismo u kojem znanstvenici upozoravaju američkog predsjednika na opasnosti atomske bombe koju bi nacistički režim mogao izgraditi. Kasnije, kada je vidio užase atomske bombe i Hladnog rada, Einstein je kasnije požalio svoj potpis. Meitner je s druge strane već tada jasno objavila da “Ne želi imati nikakve veze s bombom”. No i na tu rečenicu se malo tko obazirao. Kada je 1946. posjetila SAD, Lise Meitner su dočekali kao pravu zvijezdu. Kako bi mediji ilustrirali njen značaj, prozvali su je “ženom koja je pobjegla iz nacističke Njemačke s atomskom bombom u torbici”. To je
  • 31. 30 trebao biti kompliment; sve što je imalo veze s atomskom bombom je slavljeno kao spasonosno. No kao i obično, Lise se nije obazirala, njena istina je ona fizikalna. “Znanost potiče ljude da nesebično tragaju za istinom i objektivnošću; uči ljude da prihvate stvarnost sa čuđenjem, a da niti ne spominjem duboko poštovanje, divljenje i radost koju prirodni svijet budi kod istinskog znanstvenika” rekla je Meitner. 1960. je otišla u engleski Cambridge gdje je preminula 27. listopada. Znanstvenici su pokušali ispraviti nepravdu pa su 1966. dodijelili Fermijevu nagradu za otkriće fisije njoj, Hahnu i Strassmannu, a 1992. tada najteži element po njoj je prozvan majtnerij. (Rad učenice Nikoline Šoronde, 2.g)
  • 32. 31 2.3. Maria Goeppert-Mayer Slika 13. Maria Goeppert-Mayer (1906. – 1972.) Njemačka fizičarka i matematičarka, Maria Goeppert-Mayer istaknuta je po brojnim doprinosima na polju fizike za koja je dobila Nobelovu nagradu 1963. Bila je prva žena koja je dobila Nobelovu nagradu za teorijsku fiziku i druga žena u povijesti u dobivanju Nobelove nagrade, poslije Marie Curie. Maria je rođena u Njemačkoj u Kattowitzu. Bila je prvo dijete Friedricha Goepperta, naprednog profesora pedijatrije na sveučilištu Göttingen i Marie née Wolff, nastavnice glazbene umjetnosti. Kad je Maria bila mlada, preselila se s roditeljima u Göttingen 1910. gdje je išla u srednju školu za djevojčice koju su vodile sufražetkinje. Škola je bankrotirala nakon njezine prve godine, ali je prošla ispitno vijeće bez srednjoškolske diplome i zaradila je svoju diplomu doktora znanosti na Sveučilištu Göttingen 1930. Iste godine udala se za dr. Josepha Edwarda Mayera, asistenta Jamesa Francka. Poslije vjenčanja preselili su se u SAD. Žene tog doba bile su nepoželjne u „ višem carstvu“ akademije i unatoč njezinom doktoratu, ona je godinama bila neplaćena i neslužbeno je radila u sveučilišnim laboratorijima. Njezino prisustvo bilo je jedino prihvaćeno zbog njezinog muža. U sljedećim godinama, Goeppert- Mayer radila je neslužbeno ili je volontirala, a u početku je
  • 33. 32 radila na Johns Hopkins sveučilištu u Baltimoreu, Maryland ( 1931.-1939.). Poslije na Kolumbijskom sveučilištu (1940.-d 1946.) i na Chicago sveučilištu. Poslije je također prihvatila različite položaje koji su joj otvorili razne mogućnosti; nastavnički položaj na Sarah Lawrence sveučilištu, istraživački položaj s Kolumbijskim sveučilištem u zamjeni Alloy Materials projekta i Opacity projekta. Također je neko vrijeme provela u Los Alamos laboratoriju. Tijekom muževog rada na sveučilištu Kolumbija, Maria je volontirala kako bi postala nastavnik asistent fizike u školi. Par mjeseci nakon njezinog dolaska, kad je u blizini osnovan Aroganne laboratorij 1.6.1946. Marii je bio ponuđen privremeni posao kao viši fizičar u raspodjeli teorijske fizike. Ovo je bio njezin prvi put da je radila i da je plaćena na primjerenoj razini s njezinom uvježbanosti i vještinama. Dvije godine kasnije ona je ostvarila proboj kojim je postigla ogromnu slavu i poštovanje u njezinom polju. Tijekom 1960. imenovana je profesoricom fizike na Kalifornijskom sveučilištu u San Diegu. Tijekom svog vremena u Chicagu i Aroganni, razvila je matematički model strukture nuklearnih ćelija. Zajedno s kolegom Edwardom Tellerom provodila je ispitivanje na izvorima elemenata i uočila je ponavljanje 7 „magičnih brojeva“ kako ih je nazvala- 2, 8, 20, 28, 50, 82 i 126. Elementi s „magičnim brojevima“ protona i neutrona bili su dosljedno više stabilni nego elementi bez ostalih brojeva protona i neutrona. Na temelju ovoga, predložila je da su unutar jezgre, protoni i neutroni poredani u serije jezgrinih slojeva, kao slojevi luka, s neutronima i protonima koji se rotiraju jedni oko drugih na jednakoj razini. Tijekom istog vremena, ali radeći samostalno, njemački fizičar J. Hans. D. Jensen postigao je isti zaključak. Goeppert-Mayer je dobila Nobelovu nagradu za fiziku 1963. zajedno s J. Hans D. Jensenom i Eugenom Paulom Wignerom za njihov prijedlog ljuske nuklearnog modela. Goeppert-Mayer umrla je od srčanog udara u San Diegu 20.2.1972. u 65-oj godini života. (Rad učenice Klare Bukvić, 2.g)
  • 34. 33 2.4. Grace Hopper Slika 14. Grace Hopper (1906. – 1992.) Grace Hopper bila je kontraadmiral američke mornarice i pionir računalnih znanosti. Bila je jedna od programera računala koja su se koristila tijekom kraja Drugog svjetskog rata. Ona je skovala termin "computer bug" nakon što je uklonila moljca iz strujnog kruga računala Harvard Mark II 1947. Ona je pomogla razviti kompilator koji je prethodnik široko korištenog COBOL jezika. • Sinopsis Rođena je u New Yorku 1906. godine. Pridružila se američkoj mornarici tijekom Drugog svjetskog rata. Hopper je dodijeljena programiranju Mark I računala. Nastavila je raditi nakon rata. Vodila je tim koji je stvorio prvog prevoditelja računalnog jezika. Prevoditelj je doveo do popularnog COBOL jezika. Ona je nastavila aktivnu pomorsku službu u dobi od 60 godina, ali se umirovila 1986. Umrla je u Virginiji 1992. godine. • Rani život Rođena je kao Grace Brewster Murray, 9. prosinca 1906. Studirala je matematiku i fiziku na Vassar Collegeu. Godine 1930. stekla je magisterij iz matematike na Sveučilištu Yale. Te iste godine udala se za Vincenta Fostera Hoppera i postala Grace Hopper. Imala je to ime i
  • 35. 34 nakon razvoda 1945. godine. 1931. počela je podučavati na Vassaru i nastavila studirati na Yaleu. Zatim je 1934. doktorirala na matematici. Ona je također postala jedna od prvih nekoliko žena koje su stekle takav stupanj diplome. • Drugi Svjetski rat Bila je ugledna profesorica u Vassaru. Nastavila je podučavati sve dok ju 2. svjetski rat nije poslao u US Naval Reserve u prosincu 1943. Ona se zaposlila kao poručnica u lipnju 1944. S obzirom na njezinu matematičku pozadinu, Grace Hopper bila je dodijeljena Uredu za računovodstvo računalnog projekta na Sveučilištu Harvard gdje je naučila programirati Mark I računalo. • Karijera u računalstvu Ona je ostala u mornarici rezervni časnik nakon rata. Na Harvardu je radila s Mark II i Mark III računalima. Hopper je htjela nastaviti raditi s računalima pa se 1949. preselila u privatno poduzeće. Prvo je radila s tvrtkom Eckert-Mauchle Computer Corporation, onda s Regminton Random. Tamo je nadgledala programiranje za UNIVAC računalo. Godine 1952. njezin je tim stvorio prvo kopiranje za računalne jezike. Praktičar donosi izrečene upute u kôd koji se može čitati pomoću računala. Ovaj prevoditelj bio je preteča Zajedničkog poslovnog jezika ili COBOL-a. To je široko prilagođen jezik koji će se koristiti diljem svijeta. Iako nije izmislila COBOL, Grace Hopper potiče njegovu prilagodbu. • Povratak u mornaricu Povukla se iz Pomorskog rezervata 1966. godine, ali njezin pionirski rad na računalima značio je da se prisjetila aktivne dužnosti - u dobi od 60 godina - kako bi se borila protiv komunikacije s različitim računalnim jezicima. Ostala je u mornarici još 19 godina. Kad se 1986. godine povukla u mirovinu, u dobi od 79 godina, bila je kontraadmiral i najstariji časnik u mornarici. • Kasnije godine Rekla je da će biti "dosadno kruta" ako prestane raditi. Našla je još jedan posao nakon odlaska u mirovinu i ostala u računalnoj industriji još nekoliko godina. Godine 1991. osvojila je Nacionalnu medalju za
  • 36. 35 tehnologiju - postajući prvi ženski pojedinačni primatelj časti. Umrla je u Arlingtonu u Virginiji 1. siječnja 1992. godine u dobi od 85 godina. 1997. godine, mornarica u San Franciscu je vođeni projektil nazvala po njoj: USS Hopper. 2004. godine Sveučilište Missouri je odalo počast Grace Hopper tako što je u svom kampusu otvorilo muzej koje su nazvali "Grace's Place". Pored njezinih programskih postignuća, Hopperova ostavština uključuje ohrabrivanje mladih da nauče programirati. 2016. godine Barack Obama je iskazao čast Grace Hopper tako što joj je posthumno dodijelio Predsjedničku medalju slobode. (Rad učenice Nike Sogonić, 2.g)
  • 37. 36 2.5. Chien-Shiung Wu Slika 15. Chien-Shiung Wu (1912. – 1997.) Chien – Shiung Wu je kinesko – američka eksperimentalna fizičarka koja je značajno doprinijela razvoju nuklearne fizike. Rođena je 1912. godine u malom gradu u blizini Šangaja. Do svoje devete godine išla je u školu za djevojke u Kini, čiji je utemeljitelj bio njen otac. Nakon toga otišla je u Soochow Girls School, a zatim na sveučilište u Nanjingu. Tamo je studirala fiziku. Diplomirala je 1934. godine kao najbolja studentica u svom razredu. Godinu dana kasnije otišla je na studij kristalografije. Godine 1936. pomoću svog bogatog ujaka otišla je u Ameriku jer je čula kako Kina nema dobar fizikalni program. Radila je na projektu „Manhattan“ gdje je pomogla razviti postupak odvajanja uranija u izotope uranij-235 i uranij-238 plinskom difuzijom. Na osnovu tog rada je doktorirala 1940. godine. Postala je poznati stručnjak za fisiju, cijepanje atoma. Proučavala je elektromagnetsku energiju čestica koja se ispušta kad se čestica usporava. Proučavala je teorije o atomima koje je razvio Enrico Fermi te je potvrdila jednu njegovu teoriju. Pomogla je u rušenju zakona o paritetu tako što je proučavala elektrone na niskoj temperaturi. U tom istraživanju pomogla su joj i dvojica muških kolega koja su dobila Nobelovu nagradu za taj rad, ali ona nije. Postala je prva žena koja je predsjednica
  • 38. 37 Američkog fizikalnog društva. Bila je prva žena koja je osvojila nagrade Comstock iz Nacionalne akademije znanosti i Research Corporation. Dobila je počasne diplome s više od desetak sveučilišta. Princeton joj je dao počasni doktorat znanosti. Godine 1942. udala se za Lukea Yuana. Podučavala je na Smith Collegeu u američkoj saveznoj državi Massachusetts. Nakon Drugog svjetskog rata ponovno je uspostavila kontakt s obitelji te je saznala kako su svi preživjeli. Umirovila se 1981., a umrla je 1997. godine zbog moždanog udara. Kremirana je te je pepeo zakopan u dvorištu škole njezina oca. Chien je mnogima bila inspiracija, stalno je radila te je napravila zadivljujuća istraživanja i otkrića. Nije dopustila da ju rasizam i seksizam sputavaju u njezinom napredovanju. Imala je ogroman utjecaj na svjetsko znanje o fisiji te kvantnoj fizici. (Rad učenice Ele Popović, 3.g)
  • 39. 38 2.6. Ursula Franklin Slika 16. Ursula Franklin (1921. – 2016.) Ursula Franklin bila je kanadsko – njemačka metalurginja, istraživačka fizičarka, autorica i pedagoginja koja je radila čak 40 godina na Sveučilištu u Stanfordu. Značajna je po svojim radovima u kojima govori o socijalnim i političkim utjecajima tehnologije. Smatrala je da je tehnologija puno više od sprava, uređaja i strojeva, dapače, za nju je tehnologija bila opsežan sustav koji uključuje metode, procedure, organizaciju i najviše od svega, razmišljanje. Ursula Martius Franklin rođena je 16. rujna 1921. u Münchenu u Njemačkoj. Majka joj je bila Židovka, pa su zbog teškog vremena u nacističkoj Njemačkoj roditelji htjeli poslati svoju kćer jedinicu na školovanje u Britaniju kad je izbio 2.svjetski rat. Nažalost, to im nisu dopustili, jer je Ursula još uvijek bila maloljetna. Zato je Ursula studirala kemiju i fiziku na Sveučilištu u Berlinu dok je nisu protjerali zbog židovskog podrijetla. Roditelji su joj bili protjerani u koncentracijske logore, dok je i ona sama bila prisiljena na radni kamp. Zbog teškog rada u logoru, imala
  • 40. 39 je problema s nogama, što je dovelo do trajne boli cijeloga života. Iako nije često govorila o svojim iskustvima za vrijeme Holokausta, to je definitivno ostavilo trajne posljedice, zbog kojih je i sama cijeli život bila veliki humanitarac i mirovni aktivist. Obitelj je unatoč svemu preživjela Holokaust i ujedinila se poslije rata. Godine 1948. Ursula je dobila diplomu za eksperimentalnu fiziku na Tehničkom Sveučilištu u Berlinu. Nije htjela više živjeti u Njemačkoj, jer se suprotstavljala militarizmu i stalnome ugnjetavanju u državi, te se odselila u Kanadu. Dobila je postdoktorsku stipendiju na Sveučilištu u Torontu 1949. Potom je radila 15 godina kao prva znanstvena suradnica, a zatim kao viša znanstvena savjetnica Ontario istraživačkog centra. Godine 1967. postala je znanstvenica i izvanredna profesorica, stručnjakinja za metalurgiju i materijalnu znanost. Njezin najviši položaj bio je položaj sveučilišne profesorice, a bila je prva žena s tim naslovom na Sveučilištu. Godine 1987. imenovana je profesorom emerita, a tu je čast zadržala do kraja života. Dvije godine bila je ravnateljica Muzeološkog studija Sveučilišta. Znajući da se kao mlada zanimala za povijest, novinari su je pitali zašto se odlučila za fiziku i kemiju, na što je Ursula odgovorila kako su to bila jedina područja na koja politika nije mogla utjecati, jer su zakoni fizike i kemije neovisni o svakodnevnici. Ipak, postigla je puno u tim područjima. Franklin je bila pionir arheometrije, koja primjenjuje modernu analizu materijala u arheologiji. Radila je na datiranju brončanih, bakrenih i keramičkih artefakata iz prapovijesnih kultura. Istraživala je kako su drevne civilizacije pravile alate i kako su ti alati oblikovali kulture. Početkom 60-ih godina sudjelovala je u istraživanju o dječjim zubima s brojnim znanstvenicima kao što su Eric i Louise Reiss i Barry Commoner. Franklin je prikupila i analizirala podatke o akumulaciji radioaktivnog izotopa stroncij-90 u zubima kanadske djece zbog posljedica korištenja nuklearnog oružja. Njihova otkrića povišenih razina stroncija 90 imala su veliku ulogu u raspravama američke vlade o testiranju atmosferskog nuklearnog oružja i Ugovoru o zabrani djelomičnog ispitivanja iz 1963. godine. Stotinu trideset pet zemalja potpisalo je zabranu nuklearnih eksplozija pod vodom, u atmosferi i svemiru.
  • 41. 40 Franklin je objavila više od stotinu znanstvenih radova o strukturi i svojstvima metala i legura, kao i o povijesti i društvenim i socijalnim utjecajima psihologije. Njezin je rad pridonio brojnim znanstvenim inovacijama, uključujući inovativni dizajn prvog poroznog presvučenog implantata kostiju. Franklin je nastojala obrazovati društvo o utjecaju znanosti na kvalitetu života i ljudski opstanak. Odigrala je aktivnu ulogu u kanadskom Glasu žena za mir, mirovne organizacije koja promiče razoružanje. Franklin je bila neumorni zastupnik mira i pravde. Često je dijelila svoju definiciju mira: "Definiram mir ne kao odsutnost rata, nego kao prisustvo pravde i nepostojanje straha". Ubrzo nakon dolaska u Kanadu, postala je član Kvekera, kršćanske organizacije s pacifističkim vrijednostima. U svom položaju akademskog istraživača, ona ne bi provodila istraživanje ili stipendiju koja bi potencijalno mogla imati koristi od vojske. Bila je aktivna članica Znanosti za mir, kanadske organizacije koja provodi istraživanje i obrazovanje prema pravednom i održivom svijetu. Godine 2002. Franklin je primila Pearsonovu mirovnu medalju. Njena pozadina u materijalima i njihova upotreba kroz povijest oblikovala je kasnije razmišljanje o tehnologiji i snazi alata u oblikovanju ljudskih kultura. Podijelila je svoja gledišta o načinima na koji se tehnologija i društvo međusobno oblikuju u njezinoj ključnoj knjizi „The Real World of Technology“. Definirala je tehnologiju kao praksu: kako su stvari društveno i moralno učinjene. Vidjela je tehnologiju kao složeni sustav metoda, postupaka i umova, a ne kao zbirku strojeva i naprava, kao što je već spomenuto. Holističke tehnologije kreativnih majstora razlikovale su se od preskriptivnih tehnologija tvornica i birokracija, što je, tvrdi, obeshrabrilo kritičko razmišljanje i građanski angažman. Dok je holistička tehnologija dopustila kreatoru da kontrolira cijeli proces stvaranja, preskriptivne tehnologije zahtijevale su podjelu rada koja je distancirala radnika od ukupnog kreativnog procesa. Da bi se borila protiv ove "kulture usuglašavanja", pozvala je sve da postanu aktivni građani učenja o znanosti i tehnologiji kako bi se stekli stajalište o socijalnim pitanjima. Tijekom svoje karijere, Franklin je radila na promicanju ravnopravnosti spolova u Kanadi. Franklin je smatrala da su ženske
  • 42. 41 znanstvenice često postavljale drugačija pitanja od svojih muških kolega, koristeći znanstvene alate na drugu način. Primijetila je da su žene sklone donijeti kooperativni način razmišljanja o znanosti i često su bile duboko zainteresirane za učinke znanstvenog znanja za dobrobit zajednice, a ne gospodarstva. Franklin je zato poticala mlade žene u znanosti. Godine 2001. se čak pridružila još troje profesora u pokretanju tužbe za klasu protiv Sveučilišta u Torontu, tvrdeći kako je sveučilište podcijenilo svoje profesorice u odnosu na muške profesore. Kao rezultat toga, oko 60 umirovljenih članova fakulteta dobilo je novčanu naknadu. Godine 1952. Ursula se udala za inženjera Freda Franklina, njemačkog useljenika i čovjeka sa strasti za društvenu pravdu. Zajedno su imali sina, Martina (1955.) i kćer, Monicu (1958). Njezini su osobni interesi uključivali povijest, književnost, poeziju, umjetnost, pravo i klasičnu glazbu. Godine 2016. Franklin je umrla u 94. godini u Torontu. (Rad učenice Dore Cikojević, 3.g)
  • 43. 42 2.7. Vera Rubin Slika 17. Vera Rubin (1928. – 2016.) '' Ne postoji problem u znanosti koji može riješiti muškarac, a ne može žena.'' Kao desetogodišnjakinja Vera je bila fascinirana zvijezdama dok je promatrala noćno nebo iz svoje sobice u Washington D.C-u. Iako je njezin otac bio sumnjičav prema karijeri u astronomiji, svejedno ju je podupirao pomažući joj da izgradi vlastiti teleskop i odlazeći s mladom Verom na okupljanja astronoma amatera. Vera je dobila stipendiju prestižnog fakulteta Vassar, gdje je 1948. jedina diplomirala u polju astronomije. Prijavljujući se na postdiplomske studije, Vera je bila ogorčena činjenicom da Princeton ne prihvaća žene u polju astronomije (politika koja je provođena sve do 1975.), neometana time, Vera se neustrašiva kao i uvijek, prijavila na sveučilište Cornell gdje je studirala fiziku. Kasnije je otišla na Georgetown University gdje je 1954. konačno doktorirala. Poučavajući par godina na Georgetown Universityu, prihvatila je istraživačko mjestu na Carnegie institutu u Washingtonu. Njezin rad je bio usmjeren prema gibanju i dinamici galaksija. U isto vrijeme se udružila s Kentom Fordom, astronomom koji je razvio vrlo osjetljiv spektrometar.
  • 44. 43 Rubin i Ford su taj spektrometar iskoristili kako bi proširili spektar svjetlosti zvijezda iz različitih dijelova spiralnih galaksija. Kada nam se neki izvor svjetlosti približava, vidimo smanjenje u valnim duljinama svjetlosti (pomak prema ljubičastom dijelu spektra), a kada se neki izvor svjetlosti udaljava od nas, vidimo povećanje u valnim duljinama svjetlosti (pomak prema crvenom dijelu spektra) → Dopplerov efekt. Na temelju toga Rubin i Ford su mogli izmjeriti brzinu kretanja zvijezda u različitim dijelovima spiralnih galaksija. Pošto središte galaksije ima najveću koncentraciju zvijezda astronomi su pretpostavljali da bi većina mase pa tako i gravitacije neke galaksije isto bila koncentrirana u središtu. U tom slučaju što je neka zvijezda dalje od središta galaksije, to bi se trebala sporije kretati (slično kao u našem Sunčevu sustavu, gdje se, naprimjer Uran, kreće sporije od Venere). Promatrajući povezanost brzine kretanja zvijezda i njihove udaljenosti od središta, astronomi bi trebali moći izračunati kako je materija raspoređena kroz neku galaksiju. Međutim, kada su Rubin i Ford počeli promatrati gibanje zvijezda unutar galaksije shvatili su da su se udaljene zvijezde gibale jednako brzo kao i one blizu središta što je bilo jako čudno jer vidljiva masa galaksije očito nema dovoljno jaku gravitaciju da zadrži tako brze zvijezde u orbiti. Iz toga su zaključili da mora postojati velika količina nevidljive materije u vanjskim dijelovima galaksije. Rubin i Ford su proučili još 66 spiralnih galaksija i svaki put su naišli na iste rezultate. Njezini izračuni su pokazali da galaksije moraju sadržavati otprilike deset puta više ''tamne'' mase od sveukupne mase vidljivih zvijezda. Ukratko, 90% mase u galaksijama, samim time i u vidljivom svemiru, je nevidljivo i neidentificirano. Tada se Vera sjetila nečega što je naučila kao student. Fritz Zwicky je 1933. analizirao brzine galaksija u Koma klasteru i pri tome je otkrio da su brzine nekih galaksija toliko velike da bi ''pobjegle'' samoj gravitaciji klastera, a pošto su galaksije bile na okupu to je značilo da postoji neka vrsta tamne tvari koja drži sve na okupu. Vera je iz toga zaključila da je dokazala postojanje Zwickyeve tamne tvari. Nakon tog velikog otkrića Vera je nastavila istraživati i proučavati galaksije. Već je 1992. otkrila galaksiju (NGC 4550) u kojoj se pola zvijezda u disku rotira u jednom smjeru, a druga polovica u suprotnom smjeru.
  • 45. 44 Kao priznanje njezinim uspjesima u polju astronomije, Vera Rubin je 1993. bila izabrana od strane Svjetske akademije znanosti te joj je dodijeljena Svjetska medalja znanosti. Verin cilj nikada nije bio ugledan status ili priznanje, već zadovoljstvo koje donosi znanstveno istraživanje. ''Zavirili smo u novi svijet,'' napisala je, ''i vidjeli smo da je puno kompleksniji i tajanstveniji nego što smo ikada mogli zamisliti. Još mnogo tajni svemira ostaje neotkriveno. Njihovo otkriće čeka pustolovne znanstvenike budućnosti. To mi se sviđa.'' (Rad učenice Petre Matešković, 3.g)
  • 46. 45 2.8. Jocelyn Bell Burnell Slika 18. Jocelyn Bell Burnell (1943. – danas) Jocelyn Bell Burnell britanska je radioastronomkinja i astrofizičarka koja je rođena u Belfastu u Sjevernoj Irskoj 15.srpnja 1943. godine. Diplomirala je 1965. godine na Sveučilištu u Glasgowu, a 1969. godine je i doktorirala na Sveučilištu Cambridge. Predavala je na Sveučilištu u Sauthamptonu, Sveučilišnom koledžu u Londonu, Otvorenom sveučilištu, Sveučilištu u Bathu te je radila i u Kraljevskoj zvjezdarnici u Edinburghu. Također je bila i predsjednica Kraljevskog astronomskog društva i predsjednica Instituta za fiziku. Godine 1967. kao znanstvena novakinja, radioteleskopom prateći kvazare (jako udaljene galaksije s izrazito jakom zvjezdolikom jezgrom koje emitiraju elektromagnetske valove s velikim crvenim pomakom), uočila je mjesto s kojeg dopiru pulsevi izrazito pravilnih radiovalova koji su do tada bili nepoznati u astronomiji. U početku se smatralo da bi ti pulsevi mogli biti dokaz izvanzemaljske civilizacije, ali kasnije je utvrđeno da su to ustvari neutronske zvijezde (zvijezde iznimno velike gustoće i mase koje u prosjeku imaju promjer od 12 km, a čija je gustoća usporediva s gustoćom jezgre atoma) koje se jako brzo vrte oko svoje osi te na svojim polovima emitiraju valove elektromagnetskih impulsa koje odašilju u svemir. Prvi otkriveni pulsar, zajedno sa Jocelyn Bell Burnell, otkrio je Anthony Hewish (Burnellin mentor i profesor). Taj pulsar je od
  • 47. 46 Zemlje udaljen 2283 svjetlosne godine i ima period vrtnje od 1.3373 s, a nazvan je PSR B1919+21. Od tada je otkriveno još nekoliko tisuća pulsara. Unatoč tome što je njeno otkriće proglašeno jednim od „najvažnijih u 20.st.“ Jocelyn nije za svoj rad primila Nobelovu nagradu za fiziku, što je vrlo kontroverzno s obzorom na to kako je Anthony Hewish primio Nobelovu nagradu za otkriće pulsara zbog toga što je on postavio tezu za njihovo postojanje, ali ih unatoč tome nije uočio ili otkrio. Odnosno nagrada je dodijeljena voditelju grupe koji nije bio direktno vezan za otkriće pulsara, a ne specifičnom pojedincu odnosno Jocelyn koja je direktno bila zaslužna za njihovo prepoznavanje i otkriće. Takav razvoj događaja oštro su kritizirali brojni drugi znanstvenici te su od tada bila izazvane brojne polemike oko toga da li je Bell trebala dobiti Nobelovu nagradu. (Rad učenika Vedrana Šarića, 3.g)
  • 48. 47 2.9. Sandra Faber Slika 19. Sandra Faber (1944. – danas) Sandra Moore Faber (rođena 28. prosinca 1944.) astrofizičarka je poznata po istraživanju evolucije galaksija. Sveučilišna je profesorica astronomije i astrofizike na Kalifornijskom sveučilištu u Santa Cruzu, a radi na opservatoriju Lick. Važna otkrića Sandre Faber su ona koja povezuju svjetlinu galaksija s brzinom zvijezda unutar njih i bila je ko-otkrivač Faber- Jacksonovog odnosa. Faber je također sudjelovala u projektiranju teleskopa Keck na Havajima. Faber je studirala na Sveučilištu Swarthmore, glavni predmet fizika, a sporedni matematika i astronomija. Diplomirala je 1966. godine. 1972. doktorirala je na Harvardu na Astronomiji optičkog promatranja. Za to vrijeme jedina otvorena zvjezdarnica bila je Nacionalni opservatorij Kitt Peak, koji je imao neadekvatnu tehnologiju za složenost njezine teze.
  • 49. 48 Godine 1972., Faber se pridružila fakultetu Lick Observatory na Kalifornijskom sveučilištu, Santa Cruz, postajući prva žena u osoblju. Godine 1976. Faber je promatrala odnos između svjetline i spektara galaksija, brzina orbita i pokreta zvijezda unutar njih. Zakon koji je nastao postat će poznat kao Faber-Jacksonov odnos (Robert Jackson – diplomirani student). Tri godine kasnije, ona i suradnik John S. Gallagher objavili su rad temeljen na prikupljanju dokaza o postojanju tamne materije. Godine 1983. objavila je izvorna istraživanja koja pokazuju da tamna tvar nije sastavljena od brzih neutrina ("vruća tamna tvar") i da je umjesto toga vjerojatno bila sastavljena od čestica usporenog kretanja koje se tek treba otkriti ("hladna tamna tvar").Tijekom 1984. Faber je surađivala s Joelom Primackom, Georgeom Blumenthalom i Martinom Reesom kako bi razjasnio njihovu teoriju o tome kako je tamna tvar dio galaktičke formacije i evolucije. Ovo je bio prvi prijedlog kako su galaksije nastale i evoluirale od Velikog praska do danas. Dok su neki detalji dokazani pogrešnim, rad se i dalje smatra kao trenutna radna paradigma za informacije o strukturi u svemiru. Ona i njezini suradnici otkrili su velike struje galaksije. Godine 1985. Faber je bila uključena u izgradnju Keckovog teleskopa i izgradnju prvog planetarnog fotoaparata širokog polja za Hubble svemirski teleskop. Fizičar sa sveučilišta UC Berkeley Jerry Nelson osmislio je teleskop Keck, ali Faber je pomogao prodati ideju velikih optičkih teleskopa diljem svijeta. Teleskop Keck je najveći optički teleskop na svijetu, s 10-metarskim primarnim zrcalom koji se sastoji od 36 heksagonalnih segmenata. Sandra Faber supredsjedala je u Upravnom odboru za znanost, te je nadgledala prvi svjetlosni instrument za Keck I. Također je nastavila inzistirati na visokoj optičkoj kvaliteti za primarno zrcalo Keck I i nastavila raditi i na Keck II. Tijekom kasnih 1980-ih Faber se uključila u osmogodišnji projekt pod nazivom suradnja "Sedam samuraja", koja je pokušala katalogizirati veličinu i orbitalne brzine 400 galaksija. Iako ovaj cilj nije bio ispunjen, skupina je razvila način procjene udaljenosti od bilo koje galaksije koja je postala jedan od najpouzdanijih načina mjerenja ukupne gustoće svemira.
  • 50. 49 Godine 1990. pomagala je da se u rad puste planetarne kamere širokog spektra za Hubble svemirski teleskop. Navodi ovo kao jednu od najuzbudljivijih i najpoznatijih faza svoje karijere. Godine 1995. Faber je imenovana profesoricom Sveučilišta u UCSC. Faber je bila i glavni istraživač Nukerovog tima koji je pomoću Hubble svemirskog teleskopa tražio supermasivne crne rupe u središtima galaksija. Jedno od njezinih najnovijih djela je dodavanje novog optičkog spektrografa u teleskop Keck II, koji je svoje prvo svjetlo doživio 1996. godine. Također se pridružila i drugim znanstvenicima kako bi nastao projekt CANDELS, koji je najveći pregled svemira kojeg pruža Hubbleov teleskop. UCSC-u usredotočuje se na istraživanje evolucije strukture u svemiru i evoluciji u formiranju galaksija. Osim toga, vodila je razvoj DEIMOS instrumenta na teleskopima Keck kako bi se dobio spektar kozmološki udaljenih galaksija. Ovo je visoko-propusni spektrograf za Keck koji bi povećavao njegovu snagu za udaljene galaksije za više od deset faktora. Studenti će imati priliku sudjelovati u izgradnji ovog spektrografa i promatranja na Keckovom teleskopu. Dana 1. kolovoza 2012. postala je Privremeni ravnatelj opservatorija Sveučilišta u Kaliforniji. Sandra Faber je suvoditeljica Godišnjeg pregleda astronomije i astrofizike. Trenutno se koncentrira na tri područja. Projekt je gotovo kompletan za mjerenje velikog neobičnog gibanja lokalnih galaksija i usporedbu s mapama gustoće iz IRAS-a i kataloga optičkih galaksija. Cilj je mjeriti ukupnu gustoću mase svemira. Povezano s tim je dugoročni projekt o omjerima mase i svjetlosti i zvjezdanim populacijama eliptičkih galaksija. Faber je također temeljni član DEEP-a (Deep Extragalactic Evolutionary Probe). (Rad učenice Gabrijele Ćumurdžić, 2.g)
  • 51. 50 2.10. Fabiola Gianotti Slika 20. Fabiola Gianotti (1960. – danas) Fabiola Gianotti primila je doktorsku disertaciju u eksperimentalnoj fizici čestica sa Sveučilišta u Milanu 1989. Od 1994. radi kao fizikalna istraživačica u Odsjeku za fiziku na CERN-u, a od kolovoza 2013. počasna je profesorica na Sveučilištu u Edinburghu. Ona je i član talijanske akademije znanosti (Accademia Nazionale dei Lincei) i strani suradnik Nacionalne akademije znanosti Sjedinjenih Država. Dr. Gianotti je radila na nekoliko eksperimenata CERN-a, a bila je uključena u istraživanje i razvoj detektora, izgradnju, razvoj softvera i analizu podataka. Od 2009. do 2013. održala je izabrani položaj voditelja projekta (glasnogovornika) za eksperiment ATLAS i imala je zadatak predstaviti rezultate pretraživanja Higgsovog bozona na seminaru u CERN-u 4. srpnja 2012.
  • 52. 51 Gianotti je napisala ili pomogla napisati preko 500 publikacija u recenziranim znanstvenim časopisima i davala više od 30 pozvanih plenarnih razgovora na glavnim međunarodnim konferencijama u svom području. Također, drži ili ima članstvo u nekoliko međunarodnih odbora, uključujući Znanstveno vijeće CNRS-a (Francuska), Fizika savjetodavnog odbora Fermilab laboratorija (SAD), Znanstveno vijeće laboratorija DESY (Njemačka) i Znanstvenog savjetovanja Odbor NIKHEF-a (Nizozemska). Također je članica Znanstvenog savjetodavnog odbora glavnog tajnika UN-a. Gianotti je dobila čast 'talijanskog predsjednika Giorgiu Napolitanu'. Dobila je Specijalnu nagradu za fiziku Zaklade Milner (2012.), nagradu Enrico Fermi talijanskog fizičkog društva (2013) i Medal of Honor Niels Bohr Instituta Kopenhagena (2013). Bila je među 'Top 100 najinspirativnijih žena' od strane The Guardian novina (UK, 2011.), 5. mjesto u časopisu Time's Personality of the Year (SAD, 2012.) i uključena među 'Top 100 najutjecajnijih žena' prema časopisu Forbes (SAD, 2013). Dana 1. siječnja 2016. postala je prva ženska ravnateljica CERN-a. (Rad učenika Nea Čikića)
  • 53. 52 2.11. Vernesa Smolčić Slika 21. Vernesa Smolčić (1980. – danas) Vernesa Smolčić je mlada astrofizičarka koja se nakon rada na ponajboljim stranim institutima vratila u Hrvatsku i radi na PMF-u u Zagrebu. Istraživala je na nekima od najboljih mjesta na svijetu za učenje o astrofizici poput Instituta Max Planck, Princetona i Caltecha, a želeći pomoći rodnom Zagrebu, sredstvima koja je dobila za financiranje znanstvenih istraživanja od uglednih znanstvenih zaklada oko sebe je okupila tim mladih znanstvenika i barem dijelom spriječila intenzivan odljev mladih mozgova kojemu svjedočimo u današnje vrijeme. “Proučavamo razvoj galaksije kroz kozmičko vrijeme”, kaže o projektu kojim se bavi sa svojim timom. Pa, objašnjava kako postoje supercool teleskopi u Novom Meksiku, kamo ona povremeno ode kako bi “gledala u nebo” i vidjela ne samo ono što vide obični ljudi, nego i druge stvari koje astrofizičari zovu spektar, a sa svim najboljim teleskopima na svijetu gleda, realno, mali komadić neba. “To je kozmos, taj djelić. U njemu se nalazi otprilike dva milijuna galaksija, koje snimamo, a kompliciranim matematičkim formulama izvlačimo odgovor na pitanje kako se razvijaju galaksije, sudaraju li se, stvaraju li puno novih zvijezda, hrane li obilno super masivnu crnu rupu koja se nalazi u središtu galaksije i slične stvari”. Posao Vernese Smolčić je nešto što izazove čuđenje i divljenje. Vernesa često u situacijama kada analizira snimke i bavi se matematikom ostane bez riječi, s uzdahom kao nagradom za prirodnu
  • 54. 53 znatiželju, dok se znanstvenica u njoj hladno pita: Što mi govore svi ovi podaci? Da, Vernesa je znatiželjna i nestrpljiva, ali se kao znanstvenica morala naučiti svladavati. “Znanost nije skupljanje postojećih, nego stvaranje novih znanja. Treba izvući, definirati ono što ne znamo i kada si postavimo pitanje što bismo trebali napraviti da saznamo odgovore na ta pitanja, tada dolazimo na početak projekta, osmišljavanje”, govori i o tome kako se dolazi do loših trenutaka za znanstvenicu, kada ne uspije na natječaju za projekt. “Tako neki projekti umru, neki ožive. No, to je posao znanstvenika, pisati i prijavljivati se na natječaje kako bi se osigurao nastavak posla i karijere”, opisuje Vernesa. Ona je naučena na konkurenciju i borbu, zna da uspijevaju oni koji vjeruju u sebe. “Možda ne najbolji, ali da oni koji se neće obeshrabriti krizom, koji će ustati”, kaže mirno. “Kompetitivna znanost je kao vrhunski sport, pobjeđuje se u stotinkama sekunde”, uspoređuje. (Rad učenika Zvonimira Žunića, 2.g)
  • 55. 54 3. KEMIJA, BIOLOGIJA & MEDICINA 3.1. Florence Nightingale Slika 5. Florence Nithingale (1820. – 1910.) U Firenci u Italiji 12. svibnja 1820. godine rodila se žena koja će svojim radom promijeniti odnos sestrinstva u bolnicama i pomoći mnogim ratnim stradalnicima da prežive u novoj borbi poslije ranjavanja – u borbi za život. Bila je to glasovita Florence Nightingale, utemeljiteljica jednog od najhumanijih poziva, medicinskog sestrinstva, koju su zvali „dama sa svjetiljkom“. Florence Nightingale bila je kći bogatog engleskog veleposjednika koji se s obitelji 1921. godine vratio u Englesku. Školovala se u Cambridgeu, govorila tri jezika i pokazivala iznimnu bistrinu za
  • 56. 55 matematiku. Takozvano „crno doba“ u engleskim bolnicama potaknulo je mladu Florence da se posveti medicinskom pozivu. U samostanu časnih sestara u Düsseldorfu završila je tečaj, a školovala se i u Parizu i Londonu. Florence Nightingale najviše se iskazala u Krimskom ratu kada je neumorno radila na reformi sanitetske službe britanske vojske. Zajedno s 38 sestara volonterki, među kojima je bila i njezina teta Mai Smith, u listopadu 1854. godine Florence Nightingale stigla je u Tursku, a zatim 545 kilometara preko Crnoga mora do Krima, gdje je bila stacionirana većina britanskih trupa. Sestre su zatekle mnoštvo ranjenika u teškim higijenskim i medicinskim uvjetima, bez lijekova i hrane. Tifus, kolera i dizenterija ubijali su više od metka. Iako nije odmah naišla na dobrodošlicu, hrabra Engleskinja Florence Nightingale besprimjernom se hrabrošću borila protiv smrtonosnih bolesti i organizirala bolničku službu u najtežim ratnim uvjetima. Povisila je standarde liječenja i znatno utjecala na osnivanje buduće organizacije Crvenog križa. Sa svjetiljkom u ruci noću je obilazila ranjenike i bolesne, zato su je vojnici nazvali 'dama sa svjetiljkom'. Zbog njezina doprinosa u Velikoj Britaniji je proglašena nacionalnom heroinom, a od 45 tisuća funta nagrade osnovala je prvu školu za izobrazbu medicinskih sestara u Engleskoj. Zato se smatra utemeljiteljicom poziva medicinskih sestara koji je postao vrlo cijenjen među ženama diljem svijeta. Kraljica Viktorija odlikovala je Florence Nightingale ordenom Crvenoga križa, a prva je žena koja je dobila Orden časti, samo tri godine prije smrti 1910. godine. Njezin rođendan 12. svibnja danas se obilježava i kao Međunarodni dan sestrinstva. To je jedinstven dan u godini kada se skreće pozornost na rad medicinskih sestara i njihovu ulogu u njezi bolesnih i zaštiti zdravih ljudi. Podsjećamo i na prve hrvatske liječnice koje su utirale put današnjim liječnicama. Naime, u vrijeme kada su one počinjale raditi, taj je poziv isključivo bio određen muškarcima. Prve hrvatske liječnice diplomirale su na njemačkim medicinskim fakultetima: najprije Milica Šviglin Čavov 1893., a zatim i Karola Maier-Milobar. Doktorica Čavov praksu je obavljala u Dresdenu i Sofiji. Tek 1903. godine Banskom
  • 57. 56 uredbom, odobrena je liječnička praksa ženama u Hrvatskoj. Ohrabrena time, 10. veljače 1906. doktorica Karola Maier–Milobar otvorila je prvu ordinaciju za ženske bolesti u Zagrebu i tako postala prva liječnica s praksom u domovini. Svoja vrata ženama je odmah otvorio i novoosnovani Medicinski fakultet u Zagrebu. Prva je na njemu promovirana Kornelija Sertić 1923. godine. Od tada, a posebice poslije Drugog svjetskog rata sve je više žena odabiralo liječnički poziv. Tako je danas u Hrvatskoj liječništvo sve manje „muški posao“. U nekoliko posljednjih godina, između 10 tisuća liječnika i liječnica registriranih pri Hrvatskom liječničkom zboru, više od 50 posto su žene. (Rad učenice Nikoline Šoronda, 2.g)
  • 58. 57 3.2. Elizabeth Garett Anderson Slika 22. Elizabeth Garett Anderson (1836. – 1917.) Elizabeth Garrett Anderson bila je pionirska liječnica i politička aktivistica, prva žena Engleske koja se kvalificirala kao liječnica. Rođena je 1836. godine u Whitechapelu, istočno od Londona. Bila je jedna od 12 – toro djece zalagaoničara koji je kasnije postao uspješan poslovan čovjek te je tako omogućio svojoj djeci obrazovanje u dobrim školama. Elizabeth se nakon obrazovanja mislila udati i živjeti kao dama, ali sastanci s feministkinjama su ju uvjerili kako treba postati liječnica. To je u 19. stoljeću u Britaniji bilo nečuveno tako da su joj odbijeni mnogi zahtjevi za studiranjem u brojnim medicinskim školama. Uspjela se upisati kao studentica sestrinstva u bolnici Middlesex gdje je pohađala predavanja namijenjena muškim liječnicima, ali joj je to nakon nekog vremena bilo zabranjeno zbog pritužbi ostalih studenata. Ipak, Društvo liječnika nije posebno ženama zabranilo preuzimanje ispita tako da je 1865. položila ispite i stekla certifikat koji joj je omogućio da postane liječnica. Nakon njenog slučaja, Društvo je promijenilo svoja pravila kako bi spriječilo ostale žene kako bi na taj način ušle u tu struku. Uz potporu svog oca, 1866. osnovala je ambulantu za žene u Londonu, a 1870. u bolnici East London osnovala je tim liječnika koji ide u vizitu. Tamo je upoznala Jamesa Andersona, uspješnog poduzetnika za kojeg se udala 1871. godine i s kojim je imala troje djece.
  • 59. 58 Ostala je odlučna za stjecanje medicinskog stupnja pa je sama podučavala francuski jezik i otišla na Pariško sveučilište gdje je uspješno stekla diplomu, međutim britanski liječnički registar odbio je priznati njenu diplomu. Godine 1872. je u Londonu osnovala bolnicu koja je u potpunosti bila posvećena ženama. Elizabeth je tamo imenovala svog mentora, Elizabeth Blackwell, kao profesoricu ginekologije. Elizabethina odlučnost otvorila je put drugim ženama, a 1876. godine donesen je akt koji dopušta ženama da uđu u medicinske profesije. Godine 1883. Elizabeth je imenovana dekanom Londonskog medicinskog fakulteta za žene. Elizabeth se povukla 1902. godine u Aldeburgh, na obali Suffolka. Godine 1908. postala je gradonačelnik grada, prvi ženski gradonačelnik u Engleskoj. Bila je član pokreta suffragette, a njezina kći Louisa bila je istaknuta sufražetkinja. Elizabeth je umrla 1917. godine. (Rad učenice Ele Popović, 3.g)
  • 60. 59 3.3. Marie Curie Sklodowska Slika 23. Marie Curie Sklodowska (1867. – 1934.) Bila je poljska kemičarka i fizičarka. Rođena je u Poljskoj gdje je provela rane godine, no 1891., sa 24 godine odlazi studirati u Pariz. Na Sveučilištu u Parizu (Sorbona) diplomirala je (1893.), doktorirala (1903.) i radila kao prva profesorica od 1906. Iz velike mase uranijevog smolinca kemijskim putem izolirala je vrlo malenu količinu novoga kemijskog elementa radija, koji je milijun puta radioaktivniji od uranija (1898.). Otkrila je i istraživala radioaktivnost. Drugi radioaktivni kemijski element koji je otkrila u čast njezinoj domovini nazvan je polonij. Dobila je Nobelovu nagradu za fiziku sa suprugom P. Curiejem i A. H. Becquerelom 1903., a 1911. Nobelovu nagradu za kemiju. Bila je prva članica pariške Académie de médicine od 1922., prva ravnateljica Radijskog instituta u Parizu. Dobila je Nobelovu nagradu za kemiju 1934. U čast bračnomu paru Curie nazvana je mjerna jedinica aktivnosti radioaktivnog izvora: kiri; kemijski element kirij, radioaktivni mineral kirit, po Curie-Sklodowskoj nazvan je planetoid (7000 Curie) i radioaktivni mineral sklodovskit. Marie Curie je bila prva žena koja je osvojila Nobelovu nagradu. Tijekom Prvog svjetskog rata zagovarala je upotrebu mobilne radiografije u liječenju ranjenih vojnika. Odmah nakon početka rata unovčila je svoju i muževu zlatnu medalju Nobelove nagrade za ratne napore.
  • 61. 60 1921. g. putovala je SAD-om, gdje je bila trijumfalno dočekana. Tu je željela prikupiti sredstva za istraživanje radija. U svojim kasnijim godinama, bila je razočarana velikim brojem liječnika i proizvođača kozmetike koji su koristili radioaktivne materijale bez opreza. Marie Curie je umrla 1934. u lječilištu Sallanches pored Passyja. Uzrok smrti bila je leukemija, najvjerojatnije uzrokovana prevelikim izlaganjem radijaciji tijekom višegodišnjeg istraživanja. Godinu dana nakon smrti Marie Curie, njena starija kćer, Irene Joliot-Curie i njen suprug Frédéric Joliot, primili su Nobelovu nagradu za kemiju. (Rad učenika Franca Neme, 2.g)
  • 62. 61 3.4. Gertty Theresa Cori Slika 24. Gertty Theresa Cori (1896. – 1957.) Gerty Theresa Radnitz Cori, američka biokemičarka češkog podrijetla, dobila je Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu 1947. godine, za svoje otkriće kako je glikogen razgrađen i ponovno sastavljen u tijelu, za korištenje kao pohrana i izvor energije. Svog budućeg supruga i suradnika Carla Ferdinanda Corija susrela je na Njemačkom sveučilištu u Pragu. Diplomirali su medicinu 1920. godine i nakon vjenčanja iste godine preselili su se i počeli raditi u Sjedinjenim Američkim Državama. Imali su jednog sina. Godine 1931. oboje su prešli na Medicinski fakultet Sveučilišta Washington. Vodeći istraživanje o razgradnji i sintezi glikogena
  • 63. 62 pohranjenog u jetri i mišićima, otkrili su važan katalitički spoj glukoze, takozvani “Cori ester”, kao primarni proizvod procesa razgradnje glikogena. Utvrdili su opću funkciju tog spoja u metabolizmu ugljikohidrata. Time su položili temelje razumijevanju kako se šećerna glukoza u životinjama metabolizira hormonima. 1943. godine rafinirali su enzime koji kataliziraju transformaciju glikogen-Cori ester, što im je pomoglo da ubrzo proizvedu sintetizirani glikogen. Dokaz ove transformacije omogućio im je da teoretski opišu biokemijski ciklus nazvan “Corijev ciklus”. Corijevi su 1947. godine podijelili Nobelovu nagradu za medicinu za svoje otkriće tijeka katalitičke konverzije glikogena. Danas znamo da se većina molekula glukoze pohranjuje se u jetri i mišićima u obliku molekula glikogena. Boreći se godinama sa slabim zdravljem, Theresa je 1959. godine umrla od zatajenja bubrega. Njezin je suprug nastavio njihov znanstveni rad na enzimima i mehanizmu kojim se glikogen razgrađuje u mliječnu kiselinu. (Rad učenice Nikoline Šoronda, 2.g)
  • 64. 63 3.5. Barbara McClintock Slika 25. Barbara McClintock (1902. – 1992.) Američka znanstvenica koja je svojim istraživanjem mobilnih genetičkih elemenata ili „Skakajućih gena (jumping genes)“ osvojila Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu 1983. McClintock, čiji je otac bio liječnik, uživala je u znanosti kao dijete i pokazala rano nezavisnost uma i akcije koju će izložiti tijekom cijelog života. Nakon pohađanja srednje škole upisuje biologiju na Sveučilištu Cornell 1919. godine. Magistrirala je dvije godine kasnije, a specijalizirala citologiju, genetiku i zoologiju 1927. godine. Tijekom diplomskog studija započela je rad koji će zauzeti cijeli njezin profesionalni život: kromosomsku analizu kukuruza (kukuruz). Upotrijebila je mikroskop i tehniku bojanja koja joj je omogućavala ispitivanje, identificiranje i opisivanje pojedinih kukuruznih kromosoma. Godine 1931. ona i kolegica Harriet Creighton objavile su „A Correlation of Cytological and Genetical Crossing-over in Zea mays“, rad koji je utvrdio da su kromosomi osnova genetike. Na temelju njezinih eksperimenata i publikacija tijekom 1930-ih, McClintock je izabrana za potpredsjednicu Genetskog društva Amerike (Genetics Society of America) 1939. godine i predsjednicu Genetskog društva 1944. godine. Godine 1933. primila je stipendiju Guggenheim za studij u Njemačkoj, ali
  • 65. 64 je otišla zbog uspona nacizma. Kad se vratila u Cornell ustanovila je da sveučilište ne zapošljava žene profesore. Zaklada Rockefeller financirala je njeno istraživanje u Cornellu (1934.-36.) dok se nije zaposlila na Sveučilištu Missouri (1936.-1941.). Godine 1941. McClintock se preselila u Long Island, New York, kako bi radila u Laboratoriju Cold Spring Harbour gdje je provela ostatak svog profesionalnog života. U četrdesetim godinama prošlog stoljeća, promatrajući i eksperimentirajući s različitim bojama zrna kukuruza, otkrila je da genetska informacija nije stacionarna. Praćenjem promjena pigmenta u kukuruzu i korištenjem mikroskopa za ispitivanje velikih kromosoma biljke izolirala je dva gena koja je nazvala 'kontrolnim elementima'. Ovi geni kontroliraju gene koji su zapravo bili odgovorni za pigmentaciju. McClintock je utvrdila da se kontrolni elementi mogu kretati duž kromosoma na drugo mjesto i da su te promjene utjecale na ponašanje susjednih gena. Predložila je da su ti transponirani elementi odgovorni za nove mutacije u pigmentaciji ili drugim karakteristikama. McClintockov rad bio je ispred svog vremena i dugi niz godina bio je previše radikalan - ili je jednostavno bio zanemaren - od njenih kolega znanstvenika. Duboko razočarana svojim kolegama, prestala je objavljivati rezultate svog rada i prestala držati predavanja, iako je nastavila s istraživanjem. Tek kasnih šezdesetih i sedamdesetih godina, nakon što su biolozi utvrdili da je genetski materijal DNA, članovi znanstvene zajednice počeli su potvrđivati njezine prve nalaze. Kad je priznanje konačno došlo, McClintock je bila preplavljena nagradama i počastima, posebice Nobelovom nagradom za fiziologiju ili medicinu iz 1983. godine. Bila je prva žena koja je bila jedina dobitnica ove nagrade. (Rad učenika Nea Čikića, 2.g)
  • 66. 65 3.6. Hanna Jedrzejewska Slika 26. Hanna Jedrzejewska (1906. – 2002.) Bila je kći Kazimierza Jabłczyńskog, profesora kemije na Sveučilištu u Varšavi. Počela je studij na sveučilištu 1923. Kemiju je doktorirala 1930. godine. Radila je kao asistent i predavač na Fakultetu za kemiju na Sveučilištu u Varšavi. Godine 1957. počela je raditi u Nacionalnom muzeju u Varšavi, gdje je osnovala kemijski laboratorij i gdje je 1970. umirovljena. Bavila se i konzervacijom tekstila, fresaka, papira, arhitekture, drveta, kamena, te problemom školovanja restauratora. Bila je jedna od prvih osoba koje su upozorile na neselektivno i pretjerano korištenje kemijskog i elektrokemijskog čišćenja muzejskih i arheoloških predmeta od metala. Godine 1967., na konferenciji IIC-a u Rimu održala je svoje značajno izlaganje "Neki novi eksperimenti u konzervaciji antičkih bronci“. Vrlo je važna i njena knjižica "Etike o konzervaciji" izdana 1976. u Stockholm-u. Bila je članica IIC od 1959. te je sudjelovala u IIC konferencijama u Rimu 1961., Delftu 1964., Londonu 1967., New York-u 1970. i Stockholmu 1975.
  • 67. 66 Od 1962. bila je i članica ICOM-a, te je isto tako sudjelovala u radu konferencija u Bruxellesu 1967., Madridu 1972., Kopenhagenu 1974., Veneciji 1975. i Zagrebu 1978. Kao istaknuta stručnjakinja surađivala je i s UNESCO-om, te je boravila u Iraku 1968., Jugoslaviji 1974. i Bugarskoj 1976. Bila je jedna od suosnivačica Međunarodnog komiteta za etiku o konzervaciji 1978. u Stockholmu. Njen suprug Edward Jędrzejewski borio se kao avijatičar u Engleskoj. Nakon rata počeo je raditi na Fakultetu za kemiju na Sveučilištu u Varšavi, ali je morao odustati. Njezina kći Teresa Jędrzejewska-Ścibak umirovljena je profesorica na Tehničkom sveučilištu u Varšavi. Od 1956. godine je fokusirana na rad u području očuvanja, predavanja teorijske kemije i tehnologije kao docent na Akademiji likovnih umjetnosti u Varšavi. Također je organizirala istraživački laboratorij na Zavodu za antičku umjetnost u Nacionalnom muzeju u Varšavi. Proučavala je drevne freske Faras. Radila je u Nacionalnom muzeju do 1970. godine, a od 1972. do 1974. na Odsjeku za povijest umjetnosti na Akademiji Katoličke teologije. Bila je UNESCO-ov stručnjak za očuvanje spomenika. Hanna Jędrzejewska umrla je u svibnju 2002. godine. (Rad učenice Dore Cikojević, 3.g)
  • 68. 67 3.7. Virginia Apgar Slika 27. Virginia Apgar (1909. – 1974.) Virginia Apgar je američka anesteziologinja i pedijatrica, rođena u New Jerseyju, 7. lipnja 1909. Najpoznatija po tome što je razvila indeks za procjenu vitalnosti novorođenog djeteta, koji po njoj nosi naziv Apgar indeks. Virginia Apgar je u svoje vrijeme bila jedna vodećih stručnjaka na području anesteziologije i teratologije i jedna od utemeljiteljica neonatologije. Virginia Apgar je prva žena koja je postala redoviti profesor na prestižnom američkom Columbia Universityu, a proslavila se izumom prvog standardiziranog postupka za procjenu novorođenčeta u prvim trenutcima života izvan majčinog tijela. Kad je završila srednju školu, Virginia Apgar je bila odlučna u namjeri da bude liječnik. Njeni biografi navode kao motivaciju smrt najstarijeg brata od tuberkuloze, te kroničnu dječju bolest drugog brata. Otac joj je također bio poznati liječnik. Uz nekoliko stipendija studira medicinu i nastupa kao darovita violinistica i violončelistica. Apgar počinje raditi kao liječnica na Columbia Universityu 1929., na početku Velike depresije. Unatoč financijskim problemima, diplomirala je kao najbolja na godini, a 1933. počinje specijalizaciju kao kirurg za što je pokazala izuzetan talenat. Ipak, predstojnik kirurgije, Dr. Alan Whipple, je odvraća
  • 69. 68 od nastavka specijalizacije jer je smatrao da je zvanje kirurga preteško za žene. Predstojnik je usmjerava na specijalizaciju iz anestezije koja tek u to vrijeme postaje liječnički posao, a do tada su anestezirale medicinske sestre. Anesteziologija nije općenito priznata kao specijalizacija do sredine 1940-ih, a dr. Virginia Apgar je završila kiruršku specijalizaciju 1937. te provela 6 mjeseci na odjelu anestezije, prve u Sjedinjenim Američkim Državama, na Sveučilištu Wisconsin-Madison te u bolnici Bellevue u New Yorku. Slika 28. Virginia Apgar i Apgar test Počela je istraživati akušersku anesteziju – učinke anestezije koju je dala majci tijekom poroda na novorođenče i tu je napravila svoj najveći doprinos u medicini. Utemeljila je prvu standardiziranu metodu za procjenu prijelaza novorođenčeta u život izvan maternice. APGAR je procjena pet parametara koji se boduju na skali od 0 do 2, a ukupno je moguće ostvariti 10 bodova - otkucaji srca, respiratorni napor, tonus mišića, refleksni odgovor i boja kože. Njen test je predstavljen 1952. godine na znanstvenom skupu, a prvi put objavljen u 1953. Unatoč početnom otporu, cijeli svijet ga je na kraju prihvatio i još uvijek se koristi. APGAR -test se uzima minutu nakon rođenja, kao vodič za potrebe za reanimaciju, a slijedeći nakon pet minuta. Utvrđeno da je Apgar rezultat, pogotovo onaj prvi, može precizno predvidjeti neonatalni opstanak i neurološki razvoj. Godine 1959., dr Virginia Apgar je odlučila posvetiti se prevenciji oštećenja fetusa, kroz javnu edukaciju i prikupljanje sredstava za istraživanje. Postala je direktorica Zaklade za djecu s urođenim defekatima i dobila mnogo priznanja i nagrada za svoj rad. (Rad učenice Ive Vidaković, 2.g)
  • 70. 69 3.8. Dorothy Hodgkin Slika 29. Dorothy Hodgkin (1910. – 1994.) Dorothy Crowfoot rođena je 12. svibnja 1910. u Kairu gdje je njezin otac John Winter Crowfoot radio u egipatskoj obrazovnoj službi. Uskoro se preselila u Sudan, gdje je kasnije postala ravnateljica obrazovanja i starina. Dorothy je 1923. posjetila Sudan kao djevojka i stekla snažnu naklonost prema toj zemlji. Nakon odlaska u Sudan 1926., njen otac se dugo bavio arheologijom, a nekoliko je godina radio kao ravnatelj britanske školske arheologije u Jeruzalemu te je tražio iskopine u Opelu, Jerashu, Bosri i Samariji. Njezina majka, Grace Mary Crowfoot (rođena Hood) bila je aktivno uključena u sve radove njenog. Bila je također vrlo dobra botaničarka, a u svoje slobodno vrijeme crtala je ilustracije u službenoj Flori Sudana. Dorothy Crowfoot je provela jednu sezonu između škole i sveučilišta sa svojim roditeljima, iskopavajući Jerash i crtajući mozaik pločice, a toliko je uživala u iskustvu da je ozbiljno razmatrala odricanje od kemije za arheologiju.
  • 71. 70 Zainteresirala se za kemiju i kristale u dobi od deset godina, a taj je interes potaknuo dr. A.F. Joseph, prijatelj njezinih roditelja u Sudanu koji joj je dao kemikalije i pomogao joj tijekom boravka tamo da analizira ilmenite. Većinu djetinjstva provodila je sa svojim sestrama u Geldestonu u Norfolku. Do kraja školske karijere odlučila je studirati kemiju i eventualno biokemiju na sveučilištu. Otišla je u Oxford i Somerville College 1928. godine. Kratko vrijeme tijekom prve godine kombinirala je arheologiju i kemiju. Analizirala staklenu pločicu iz Jerasha s E.G.J. Hartley. Sudjelovala je na posebnom tečaju o kristalografiji i odlučila je, slijedeći savjete F.M. Brewer, koji je tada bio njezin učitelj, istraživati kristalografiju X-zraka. Ona je bila prva istraživačica na talijanskim dihalilidima, nakon kratkog ljetnog posjeta laboratoriju profesora Victora Goldschmidta u Heidelbergu. Nakon odlaska u Cambridge čula je Bernalovo predavanje o metalima i zbog toga se na neko vrijeme neočekivano zainteresirala za metale. Provela je dvije sretne godine u Cambridgeu, stvarala mnoge prijatelje i istraživala s Bernalom niz problema. Vratila se u Somerville i Oxford 1934. godine i od tada je ostala tamo. Većinu svog radnog vijeka provela je kao službeni suradnik i mentor u prirodnoj znanosti u Somervilleu te je bila odgovorna za podučavanje kemije na ženskim fakultetima. Godine 1946. postala je sveučilišni predavač i demonstrator te 1956. sveučilišni čitač u X-ray kristalografiji. 1960. postala je Wolfson Research Royal Society profesor. Prva je radila na Odjelu za mineralogiju i kristalografiju gdje je L. Bowman bio profesor. Kad se 1934. vratila u Oxford počela je prikupljati novce za rendgenske aparate uz pomoć Sir Roberta Robinsona. Kasnije su joj financijski puno pomogli Rockefeller i Nuffield fondacije. Nastavila je istraživanje koje je započela na Cambridgeu s Bernalom na sterolima i drugim biološki zanimljivim molekulama, uključujući inzulin. U njenoj radnoj grupi su ispočetka radili i pomagali po jedan do dva studenta, a poslije se broj studenata povećavao. Njihova istraživanja o penicilinu započela su 1942. za vrijeme rata, a na vitaminu B12 1948. godine. Dorothy Hodgkin sudjelovala je na sastancima 1946. godine koji su doveli do osnivanja Međunarodne unije kristalografije i u znanstvene svrhe posjetila je mnoge zemlje, uključujući Kinu, SAD i SSSR. Godine 1947.