1. Eufrazijeva bazilika
u Poreču
Eufrazijeva bazilika u Poreču
jedan je od najljepših
sačuvanih spomenika rane
Bizantske umjetnosti na
Sredozemlju.
2. Sustav Eufrazijeve bazilike:
Čine je znamenite građevine: Eufrazijeva bazilika,
Župna crkva, sakristija i cela trikora, Krstionica i
zvonik,Maurov oratorij, kao i obližnji biskupski
dvor, za koji je najnovijim istraživanjima utvrđeno
da pripada istom bizantskom razdoblju kao i
bazilika.
Uz prezentaciju arheoloških ostataka, u prvom
redu mozaika datiranih već u 3. st., u kompleksu
možemo razgledati vrijedne sakralne spomenike i
umjetničke predmete starokršćanskoga,
ranobizantskog i srednjovjekovnog razdoblja.
Ime je dobila po biskupu Eufraziju.
3. Bazilika, zapravo
katedrala Uznesenja
Marijina, počela se
graditi 553. godine na
temeljima ranije
trobrodne bazilike. Do
danas je doživjela niz
promjena, pa na
izvornom zdanju iz
ranokršćanskog perioda
stoji treća crkva u
gotičkom stilu. Iako su
samu zgradu oštetili
potresi, ratovi i požari,
autentični podni mozaici
iz 5. st., ostali su
sačuvani i
reprezentativan su
primjerak
ranokršćanskog
slikarstva.
4. Predeufrazijevo doba
Kada sredinom VI. stoljeća biskup Eufrazije
započinje svoje velike, ne samo graditeljske
poduhvate, on ne polazi od ničega. Na prostoru s
koga niče njegova veličanstvena bazilika i niz
drugih objekata uz nju, već su postojale ranije
sakralne građevine koje se datiraju u IV. stoljeće,
vjerojatno odmah nakon 313. godine. Dok
kršćanstvo još nije bilo priznato, prve su zajednice
i ovdje adaptirale neki postojeći objekt za svoje
obrede. Prvom oratoriju, čije ostatke nalazimo na
prostoru uz samu Eufrazijevu bazilku, pripadali su
podni mozaici na kojima se javljaju motivi vitica,
meandra te figure riba koje nedvojbeno upućuju na
svoje simboličko značenje.
5. Upravo iz svih tih podnih mozaika i sačuvanih
natpisa možemo precizno odčitavati faze gradnje,
adaptacija, obnove, drugim riječima dinamiku
života kršćanske zajednice u Poreču
Predeufrazijeva doba. Iz jedne kamene ploče s
natpisom saznajemo o prijenosu tijela porečkog
sveca-mučenika, biskupa Maura s groblja izvan
grada na mjesto “gdje je bio biskup”. To mjesto je
nova dvorana sagrađena uz raniji oratorij i
identična je s njim, čime nastaje dvojna bazilika
6. Zatećeno stanje
Kada se u V. stoljeću gradi nova bazilika
velikih dimenzija, ona urasta u postojeće
sakralne objekte. To je trobrodna dvorana
pravokutnog tlocrta bez apside koja u
istočnome dijelu ima polukružni zidić za
svećenička sjedala, a kao i druge istarske
crkve V. st. i ona je nastala pod utjecajem
arhitekture istočne obale Jadrana, kao i
Bliskog istoka. Te su utjecaje lokalni
graditelji uklapali u svoje nasljeđe iz
starokršćanskog razdoblja i rimske profane
arhitekture.
7. Konstrukcija bazilike, a prije
svega organizacija
unutrašnjeg prostora,
plastički elementi i
ikonografski program
proveden na zidnim
mozaicima, predstavljaju
iznimno važne momente u
razvoju zapadne umjetnosti i
uključivanju u nju impulsa
začetih u istočnome dijelu
razjedinjenog Rimskoga
Carstva. Jedan od tih velikih
inovacijskih elemenata jest i
istočni dio Eufrazijeve
bazilike koji završava s tri
apside: glavnome brodu
odgovara velika koja je
izvana poligonalno
oblikovana, dok dva pobočna
broda dobivaju svoju apsidu
u obliku polukružnoga
udubljenja u masu zida koja
je izvana ravna. Tim je
zahvatom po prvi puta na
Zapadu trobrodna bazilika s
troapsidalnim završetkom,
što znači s tri vizualna i
kultna središta i tri zasebna
oltara, oblikovana u
jedinstvenu prostornu cjelinu.
9. Biskupija- Eufrazijeva je bazilika tek
središnji dio većega kompleksa što
ga čini niz građevina zidanih mahom
u isto vrijeme. Zgrada Biskupije
veća je građevina i tek je u
dijelovima sačuvala svoj originalni
izgled. Nalazi se sjeverozapadno od
same bazilike, te je uskim hodnikom
povezana s njezinim narteksom.
Bila je to jednokatna građevina
jednostavnog pravokutnog tlocrta s
velikom apsidom. Reprezentativna
središnja dvorana na prvome katu,
salutatorium ili segretarium, imala je
pred apsidom tribelon od koga su
sačuvani tek fragmenti: stup s
kapitelom i lukovi s ostacima štuka i
mramorne dekoracije, a služila je za
biskupovo primanje klera i vjernika u
izvanliturgijskim susretima.
10. Prostori bazilike - Ulazni dio u
samu baziliku čini narteks koji je
izveden na mjestu ranije ulice, a
prostor ispred narteksa pripada
lijepom otvorenom atriju
kvadratične osnove. Nasuprot
ulazu u baziliku smješten je
baptisterij. Ta građevina
osmerokutnog tlocrta potječe iz
Predeufrazijeva vremena i
oslanja se na arhitekturu
kasnoantičke tradicije.Uz
sjeveroistočni kut bazilike
izgrađena je memorijalna kapela
kojoj tlocrt pomalo odudara od
ostalih građevina.Trolisni tlocrt
kapele, u kojoj su se čuvale
relikvije, ima ispred svog ulaza
ovalno predvorje. Izvana su tri
polukružne apside kapele dobile
poligonalni oblik, a na čitavoj su
građevini obavljeni u XIX. stoljeću
veći restauracijski poslovi. I atrij, i
baptisterij, baš kao i dijelovi ziđa
bazilike, preuzeti su dobrim
dijelom od građevina koje je
Eufrazije tu zatekao.
11. Vidljivije znakove
prisutnosti i Eufrazija,
ali i duha Istoka, naći
ćemo na bogatoj
dekoraciji unutrašnjosti
bazilike. Brodove
međusobno dijele dva
niza od devet arkada
koje se na svom
zapadnom i istočnom
kraju vezuju s
pilastrima na zidu.
Arkade tvore stupovi
od sivog mramora koji
počivaju na lijepo
oblikovanim bazama, a
u gornjem dijelu
završavaju kapitelima
iznad kojih su imposti s
okruglim medaljonima
u kojima je uklesan
Eufrazijev monogram.
12. Mozaici
Bogorodica, smještena u gornjem dijelu
apside, središnja je točke Eufrazijeve
bazilike. Njoj na krilu sjedi mali Krist. Krist i
Bogorodica su i središnje ličnosti
kršćanstva.
Međutim, kako se radi o 540. godini,
Justinijanovu vremenu i bizantskom duhu,
Bogorodica je odjevena u bizantsko ruho,
glave dijelom pokrivene velom zvanim
maforion. Taj veo ima svoje značenje: on je
simbol djevičanstva, a preuzet je vjerojatno
iz sirijske umjetnosti.
13.
14. Ciborij
Godine 1277. izgrađen je veliki
mramorni ciborij, a dao ga je izvesti
porečki biskup Oton. Visoki je
baldahin postavljen na četiri tanka
stupa koja su pripadala prijašnjem
ciboriju s kapitelima iz VI. stoljeća. I
novi je baldahin prekriven mozaicima,
a na čeonoj strani donosi isti
ikonografski motiv kakav već postoji
na zidu apside.
15. Iznad apside nalazi se Krist,
a sa svake strane po 6
apostola. Medaljon (djelić
medaljona vidi se na slici
ciborija) ukrašen je poprsjima
mučenica. Svod apside na
vrhu ima nacrtano nebo dok
su ispod njega 2 anđela,
sveci te:
- arhiđakon Claudius za
kojeg se smatra da je bio
Eufrazijev brat.
- Claudiusov sin sa svitkom.
- Eufrazije koji nosi maketu
Eufrazijane.
- sv. Mauro, zaštitnik grada
Poreča.
Baldahin čiji se gornji dio vidi
na slici je nešto "novijeg"
datuma. Izgrađen je u 13.
stoljeću (1277. godine) za
vrijeme biskupa Otona. I on
je bogato dekoriran, a,
između ostalog, ima i
oslikane porečke zaštitnike
sv. Maura i sv. Eleuterija, te
slike sv. Dimitrija, Julijana,
Ekolita i Projekta.
16. Dvije sporedne apside na žalost nisu tako sačuvane poput
središnje. Na njima su vidljivi samo dijelovi mozaika koji su ih
ukrašavali.
Desna
apsida (vide
se oštećenja
te samo
djelovi
mozaika koji
su je
ukrašavali)
17. Na dva mjesta u
podu crkve nalazi se
vidljiv na nivou ispod
poda Eufrazijane,
pod praeufrazijane.