1. Ranokršćanska umjetnost

2. • Ranokršćanska umjetnost (također kasnoantička ili starokršćanska
umjetnost) je umjetničko razdoblje starorimske umjetnosti nakon usvajanja
kršćanstva 314. godine do podjele Rimskog Carstva na Zapadno i Istočno
Rimsko Carstvo; tj. prijelaz iz antičkoga doba u srednji vijek, u vremenu
tzv.ranog kršćanstva.
• Krizom Rimskog Carstva u 3. st. otpočelo je rastvaranje antičkih tekovina i
propadanje urbane kulture.
• Konstantin Veliki 323. g. seli prijestolnicu Rimskog Carstva iz Rima u Bizant
koji se od tada naziva Carigrad, što će dovesti do konačne podjele na
Zapadno i Istočno Rimsko Carstvo 395. g.
• Podjela carstva uzrokovala je i podjelu kršćanstva na katoličku (zapadnu) i
pravoslavnu (istočnu) crkvu –Crkveni raskol 1054.g.
• Posljedice političkih i vjerskih podjela u rimskom carstvu osjetit će se i u
umjetnosti. Zapadna Europa prihvatila je kao naslijeđe umjetnost kasne
antike iz čega se razvila romanička umjetnost Europe (predromanika). U
Bizantu je utjecaj antike bio pomiješan s jakim istočnjačkim primjesama
(bizantska umjetnost).
• Nijedan od objekata starokršćanske umjetnosti nije stariji od 200-te godine.
Prije cara Konstantina Rim nije bio svetište kršćana i kršćanstvo u početku
nije imalo nikakvih vjerskih građevina. Ranokršćanska umjetnost zapravo je
započela u katakombama.

3. Katakombe
• Katakombe- prvotno naziv za lokalitet sa ranokršćanskim grobljem kraj
današnje crkve sv. Sebastijana u Rimu.
• Danas se prije svega misli na podzemno groblje u kojima su sahranjivani
stari kršćani, često velikih dimenzija, naročito u ranokršćansko doba.
• Najpoznatije su katakombe u Rimu Sebastijanove, Domiciline, Prisciline i dr.
Isklesane su u mekoj stijeni na svetom području koje okružuje Rim.
• Kršćani, kojima je vjera bila zabranjena, skrivali su se u podzemlju rimskih
katakombi, gdje su spojili svoje potrebe propovijedanja nove vjere i
sahranjivanja mrtvih u grobnice i svetišta.
• Prema rimskom zakonu, grobna mjesta su bila sveta (sacrosanct), te su
Rimljani rijetko progonili kršćane u katakombama.
• Sredinom 3.stoljeća, kada se u katakombama više nisu osjećali sigurnima,
ljudi su zazidali postojeće ulaze i napravili nove, tajne. Podzemni su se
hodnici pružali kilometrima - čak se kaže da bi katakombe bile duže od
cijelog Apeninskog poluotoka kad bi se hodnici pružali pravocrtno.

4. Katakombe sv. Sebastijana, Rim

5. • Ispočetka su katakombe imale i nadzemni dio u vidu dvorišta sa trijemom,te
sobe za zajedničku ishranu, ali s pojačanim progonom kršćanstva u 3. st.
katakombe su ostale bez nadzemnih dijelova.
• Hodnici su najčešće dugi tri do četiri kilometra, a široki tek toliko da se dva
pogrebnika, koja nose mrtvačka nosila, mogu mimoići. Stube koje vode u
ove hodnike ponekad su i 12 metara ispod zemlje, a pri njihovom se dnu
hodnici račvaju u brojnim pravcima.
• Neke katakombe imaju dvije ili više razina –katakombe svetog Sebastrijana
imaju čak četiri razine.
• Tijela umrlih stavljala su se u šupljine u zidovima, koje su prvobitno bile
zazidane ciglama ili kamenjem. Kako su mnoge od tih pregrada u
međuvremenu popustile i popucale, današnji se posjetitelji često moraju
provlačiti između dugih redova kostura.
• Skulpture i slike koje su očuvane u katakombama rađene su u maniri grčko-
rimskih mitova, tako da skoro nema nikakve razlike između tzv. poganskih i
kršćanskih djela.

6. • Kršćani,da bi očuvali tajnost,su se služili različitim znakovljem.Najpoznatiji
kršćanski znak je križ,koji označuje vjeru-jer podsjeća na Kristovu žrtvu i
iskupljenje vjernika.
• Ima različitih oblika križeva,od kojih ćemo spomenuti samo neke najpoznatije.
• Razlikujemo: 1) grčki križ (jednakih dužina krakova)
2) latinski križ (ima dužu okomitu gredu)
3) Andrijin križ (koso ukrštenih krakova)
4) svastika ili kukasti križ (s kukama na svakom kraku)-prastari
simbol kakav nalazimo već u prethistoriji,a smatra se da potječe od Sunčeva
kola.Postoji “dobra” i “loša” svastika:ako zamislimo da se okreće udesno,zla je i
razarajuća ako zahvaća šiljcima,a dobra ako nadire tupom stranom.
• Drugi je kršćanski simbol sidro,što označuje nadu,jer podsjeća na sidrenje lađe
u sigurnoj luci,dok opasnost vreba na otvorenu olujnomu moru.
• Treći je simbol srce što oduvijek znači ljubav.
• Ta tri znaka izraz su triju glavnih kršćanskih vrilna:vjere,nade i ljubavi.

8. • Osobit znak kojim su se kršćani služili u doba progona,jer ga drugi nisu
prepoznavali,bio je i crtež ribe.
• Razumjeli su ga samo upućeni- članovi kršćanske zajednice -jer nije bilo
lako domisliti se kakve veze ima s kršćanstvom i što znači kršćanima.
• Trebalo je znati da se na grčkome jeziku riba kaže Iesus Hristos Theou
Yhios Soter – Isus Krist Sin Božji Spasitelj (ihtys).

9. Nadgrobna stela s natpisom "riba života", rano 3. stoljeće, Nacionalni muzej, Rim.

10. • Katakombe su oslikavane zanimljivim freskama; u početku jednostavnim
kompozicijama, poslije nastaju brojni ciklusi pučkih ekspresivnih slika prema
Starom i Novom zavjetu(Mojsije; Krist među apostolima; Majka Božja s
Djetetom i dr.),scene iz svakodnevnog života i portreti pokojnika.
• Stil slikanja je sažet, a odlikuje se brzim crtežom, svjetlosnim efektima,
svijetlim bojama i plošnošću, odnosno ograničavanjem volumena. Iako je još
uvijek bila nazočna tendencija slikanja portreta i točnog opisa nošnje,opći
dojam je bestjelesan.
Mojsijev izvor, freska iz katakombi sv. Marcela i Petra, Rim.

11. Dobri pastir, freska iz Priscilinih katakombi, Rim.

12. Posljednja večera, freska iz katakombe sv. Kalista (San Calisto) u Rimu, 3. st.

13. • Sjeverno od velike Eufrazijeve bazilike u Poreču očuvan je podni mozaik
postavljen u dvorani gdje su se kršćani tajno sastajali na obred i
molitvu(oratorij) početkom 4.st.

14. Dobri pastir,mozaik iz Mauzoleja Gale Placidije u Raveni, početak 6. st.
iznad vrata Mauzoleja je prikaz Isusa Krista kao Dobrog Pastira, mladog,
golobradog, s lepršavom kosom,i okružen ovcama.

15. Bazilika
• Tek nakon što je kršćanstvo postalo priznato,počele su zajednice vjernika
graditi posebne građevine za obavljanje obreda-crkve,i to u obliku bazilika.
• To je izdužena pravokutna građevina podijeljena arkadama na tri broda od
kojih je srednji širi i dvostruko viši od bočnih.
• U povišenim dijelovima zidova srednjeg broda probijeni su prozori,tako da i
središnji prostor ima izravno osvjetljenje odozgo (bazilikalno osvjetljenje).
• Nasuprot ulazu bila je polukružna kamena klupa za suce i sudački
stol.Mogla je biti postavljena u pravokutni prostor ili istureni poluvaljkasti zid-
apsidu.
• Kršćani su preuzeli jednak građevni oblik,ali im je stol služio kao oltar,a na
kamenoj klupi su sjedili svećenici i đakoni,odnosno u sredini biskup,a
postrance kanonici.
• Ta polukružna klupa i stol podsjećala je kršćane na Posljednju večeru.
• Posljednja večera prikazana je na antički način:oko polukružnoga stola je
polukružna klupa na kojoj su opruženi i nalakćeni apostoli,a Krist je na
jednom kraju,što je bilo počasno mjesto (a ne u sredini).
• Kamenu ploču stola za jelo nazivalo se menzom,pa takav naziv ima i oltarna
ploča,iako danas menzom nazivamo samo restoran tzv.društvene prehrane.

16. Posljednja večera,mozaik u bazilici San Apollinaire Nuovo,Ravenna.

17. • Dakle jednostavno vertikalni zidovi od opeke i betona.Sve pokriveno
drvenim otvorenim krovištem snekoliko lađa ( obično 3).Glavna je lađa viša
od pokrajnih a osvjetljena je u razlici krova glavne i pokrajnih lađa. Na slici
je jedan karakteristični bazilikalni presjek.

18. • Neke bazilike imaju element koje većina tog doba nema, a to je
• TRANSEPT- poprečni brod – u punoj visini glavnog broda. Obično su ga
imale ove crkve, bazilike nadgrobovima mučenika.
• Sv. Ivan Lateranski,Rim 4.st.
• Sv.Petar,Rim,4.st.– bazilika je u svom prvotnom obliku bila sačuvana sve do
oko 1500.godine kada se ruši i zamjenjuje današnjom.
Najpoznatije rankršćanske bazilike su još i Sveti Pavao izvan zidina i Sveta Marija
Velika u Rimu i Eufrazijeva bazilika u Poreču.

19. Freska s
presjek starokršćanske bazilike sv. Petra u Rimu iz 4. st.

20. Glavni brod Bazilike Svetog Apolinarija, Ravenna, 6. st.

21. • Zidovi kršćanskih bazilika bili su oslikani freskama ili obloženi mozaicima sa
simboličkim prizorima i simbolima iz Biblije.
• Kao primjer te umjetnosti mogu poslužiti mozaici u crkvi sv. Apolinara u
Ravenni
• Iznad lukova arkada širok je pojas zida s likovima mučenica,na jednoj,i
mučenika,na drugoj strani,što kao da u povorci prema oltaru,dok u gornjoj zoni
zida,između prozora,prizori iz Kristova života.
• U prizorima iz mladosti,a to su u prvom redu Kristova čuda,Krist je prikazan
mlad i golobrad,a u prizorima muke je bradat.
• Oslikavajući Bibliju,mozaicist je primjenio način simboličkom scenom,a to
znači da s najmanjim mogućim brojem likova i samo naznakom mjesta na
kojem se radnja zbiva,nastoji izraziti značenje i smisao radnje,a ne opisati
sam događaj.
• Važna je samo poruka da je Krist božanska osoba,koja čini nadnaravna
čuda.Za to su u prizorima Kristovih čuda bila dovoljna samo tri lika: Krist,onaj
nad kojim je učinjeno čudo i tzv: “svjedok”,lik koji nas podsjeća da je netko bio
nazočan i da može svejdočiti kako se sve uistino zbilo.

22. • Osim zidova,mozaici su,po antičkom običaju,prekrivali i podove bazilika.
• Od očuvanih ranokršćanskih podnih mozaika nama su najbliži oni u
bazilikama u Gradou i Aquileji,u Italiji,na obali između Trsta i Venecije.
• Mozaici imaju potpuno ornamentalnih dijelova,poput tepiha,zatim natpisa-
najčešće spominju one koji su platili izvedbu mozaikalnih polja (donatore ili
sponzore) i navode koliku su površinu dali izraditi-te različitih prizora.
• Najveće površine mozaika zapremaju prikazi riba i ostalih morskih bića.
• Obilato se koriste kockice od raznobojne staklene paste i pozlata, tako da
cijela površina slike treperi.
• U 5. st. antikni uzori u prikazivanju su prevladani i npr. Krist, dobiva nove
atribute –aureolu,križ, svečanu odjeću, a mijenja se i način prikazivanja.

23. • Ranokršćanski kompleks Eufrazijeve bazilike u Poreču.

24. • Ranokršćanski mozaik iz crkve sv. Ivana

25. Krstionice
• Najvažnija građevina u kršćanskom kultu,nakon bazilike – a po namjeni i
prije nje.
• U doba ranoga kršćanstva se nije krstilo novorođenčad,kao danas,nego
odrasle,tek nakon što ni svladali kršćanski nauk.
• Stoga tada nema krsnih zdenaca ili zdjele sa svetom vodom nad kojom se
krsti djecu,nego su tu bazeni,jer su pri obredu pokrštavanja odrasli,zamotani
u bijele plahte,ulazili u vodu do vrata,a u jednom trenutku su morali i
zaroniti.
• Obred krštenja je bio simbolično “spiranje” grijeha sa cijeloga tijela.
• Ranokrščanske su bazilike zato,najčešće na sjevernoj strani,imale jednu
sobu u kojoj su se oni što su odlučili primiti kršćanstvo pripremali,a uz nju i
manju središnju građevinu-kvadratičnu,šesterostranu ili osmerostranu-koja
je u sredini imala bazen za pokrštavanje,najcešće u obliku jednakokračnog
križa.Niz jedan krak su se spuštale stube,a u preostala tri kraka mogla su
stat tri pokrštenika.

26. • Ostaci takve osmerostrane krstionice s križnim bazenom postoje uz
biskupsku crkvu u Saloni.
• Ona iznutra ima niše i stupove, pa se s pravom smatra da je građena po
uzoru na Dioklecijanov mauzolej. Šesterostrana krstionica iz 5. stoljeća
očuvana je i uza zadarsku katedralu, ali je u njoj šesterostrani kameni
zdenac obnovljen u romanici (u 12. stoljeću)
• Najpoznatije su ranokršćanske i ranobizantske osmerostrane krstionice u
Ravenni. U njima su očuvani mozaici kupole s prizorom Krštenja Kristova u
sredini, što je bio propis za krstionicu."

27. Ranokršćanski baptisterij-krstionica iz 5.stoljeća.

28. Ranokršćanski sarkofazi
• Uz freske i mozaike u bazilikama, jednobrodnim crkvama, krstionicama i
drugima saklranim građevinama, skulptura gotovo uopće nije očuvana, jer je
zapravo nije ni bilo, budući da su se kršćani u početku oštro borili protiv
klanjanja kipovima ili idolima (idolatrija).
• Poznat je samo jedan mramorni kip Dobrog pastira i jedan brončani sjedeći
lik, za kojeg tradicija tvrdi da prikazuje sv. Petra. No, ako nema kipova,
očuvano je mnoštvo ranokršćanskih reljefa, najćešće isklesanih na
sarkofazima. Budući da su bili u vezi s obredima i vjerovanjem u
prekogrobni život, najćešće su i prizori i simboli bili u tome posvećeni.
• Prikazivani su najradije Kristova čuda, osobito ozdravljenje oduzetih i
slijepih, no možda su najbrojniji prikazi uskrisenja Lazarova, jer ono
podsjeća i obećava da će se "uzvisenje od mrtvih" na "vječni život" dogoditi i
pokojniku u sarkofagu, a to je bilo ono čudo do kojeg je rodbini i prijateljima
pokojnika bilo najviše stalo.
• Stoga se na sarkofazima, uz Kristova čuda opisana u Evanđeljima,
ponajviše kleše prizor čudesnih spasenja iz Starog zavjeta, kao što je onaj o
prijelazu preko Crvenog mora ili priča o Joni, spasenju Danijela bačenog
među lavove ili o trima mladićima bačenima u peć.

29. Dobri pastir,oko 300. g., mramor,Vatikanski muzej,Vatikan.

30. • Tako je jedno od najljepših ranokršćanskih djela – Sarkofag Junija Basa iz 4.
st., bogato reljefno ukrašen kršćanskim starozavjetnim i novozavjetnim
motivima.
• Ali svi likovi su prikazani na antički način i svaki motiv je uokviren klasičnom
rimskom arhitekturom.
Sarkograf Junija Basa, 359., mramor, 1,2 x 2,4 m Kapitolijski muzeji sv. Petra, Rim

31. • Takav ograničen izraz i deformiranje likova nije ograničen samo na
sarkofage, nego je prisutan i u brojnim minijaturnim reljefima u slonovači,
djelima u tekstilu, ali i portretnim skulpturama.
• U izboru tema reljefa na starokršćanskim sarkofazima zanimljive su dvije
pojave: učestalo prikazivanje odricanja Petrova i odsustvo prikaza Kristove
muke. Gotovo na svakome sarkofagu, uz brojna čuda, prikazuje se i
odricanje Petrovo, ili kao simbolički prizor (Krist, Petar i pijetao na stupu) ili
samo kao simbol (pijetao na stupu).