1. Ultrazvuk - udarac na gene
Pregled ultrazvukom je potencijalno opasan po zdravlje bebe u
utrobi! Ova vest, rezultat istraživanja naučnika sa Jejla,
odjeknula je prošle nedelje u naučnim, ali i laičkim krugovima
širom sveta. Jeste da je ispitivanje bilo rađeno na miševima, ali
tim stručnjaka s renomiranog američkog univerziteta Jejl došao
je do nespornih rezultata: produženo izlaganje gravidnih mišica
ultrazvuku ispostavilo je račun u vidu poremećaja u strukturi
mozga njihovih potomaka.
Na ove rezultate odmah su reagovali eminetni neurobiolozi
širom sveta, a zajedničko za njihova saopštenja je bilo, slagali
se ili ne sa nekim zaključcima Amerikanaca, da su utvrđene
činjenice nesumnjive.
Ultrazvuk, koji se smatra neškodljivim, može oštetiti
genetski aparat. Do tako nepovoljnog zaključka došli
su moskovski istraživači pod rukovodstvom višeg
naučnog saradnika Odeljenja za teoretske probleme
Ruske akademije nauka Petra Petroviča Garjajeva.
Podsetiću Vas na naslove iz «Politike» iz juna 2006:
Sastavljanje genske karte čoveka, Sricanje slova iz «knjige
života» itd. Međutim, u tekstu sitnim slovima piše da su
američki naučnici dešifrovali tek desetak posto, dok (po njima)
90% naslednog materijala predstavlja svojevrsnu zalihu, groblje
2. izumrlih gena koji su odigrali ulogu u evoluciji... Prevedeno na
srpski: OSTATAK NISU PROČITALI.
Odmah sam se setila knjige “Talasni genom” Dr. Petara
Petroviča Garjajeva (Moskva, 1994) u kojoj autor, na
osnovu sopstvenog eksperimentalnog materijala, radova M.M.
Makovskog o lingvističkoj genetici i niza drugih podataka,
razvija hipotezu Žakoba i R. Jakobsona o istovetnosti znakovne
strukture ljudskog govora i redosleda u DNK i, štaviše,
pretpostavlja mogućnost novih “metodoloških prilaza mekom
regulativnom ulasku u ranije nepoznate semiološke areale
genetskog aparata najviših biosistema”. Na kraju je i
upozorenje P. Garjajeva. Autor piše: “Novi informacioni kanal
što se otvorio, a koji spaja Reč i Genom, zahteva moralno i
etički uravnoteženi prilaz, pošto su manipulacije te vrste s
aparatom naslednosti nepredvidive po svojim potencijalnim
negativnim posledicama. Ako podaci (...) budu potvrđeni u
nezavisnim istraživanjima, potreban je sistem strogo definisanih
zabrana sličan već postojećem u genetskom inženjeringu”.
Na tom tzv. «genskom groblju» P.P. Garjajev je otkrio i
program za hologramsku projekciju čitavog organizma, koji
nosimo u svakom svom genu! Na kraju knjige P.P. Garjajev
zaključuje da bi, posle svih navedenih saznanja, tvrdnja da je
čovek nastao slučajnom kombinacijom iz «pračorbe» itd. preko
majmuna isto što i tvrditi da bi slučajni nalet vihora na smetlište
mogao sklopiti nadzvučni avion.
UDARAC NA GENOM
- Moram priznati - priča Garjajev - ranije smo se veoma
pribojavali mogućnosti da se zakoni genetike mogu koristiti na
štetu ljudima. A ispostavilo se da to već odavno čine... lekari.
3. Ne znajući šta čine, oni utiču na čovekov genetski aparat. I
sada je teško čak i zamisliti do kakvih posledica taj opsežan
eksperiment nad ljudima može dovesti.
Do prozrenja je došlo početkom ove godine. Sponzori su, da bi
nastavili finansiranje, zahtevali od naučnika ništa manje do
principijelno nov efekat. Ako ne dođete do otkrića, sedite u
besparici. Šta se drugo moglo - naučnici su im pružili efekat.
Magistar bioloških nauka Petar Petrovič Garjajev i magistar
fizičko-matematičkih nauka Andrej Aleksandrovič Berjozin
postavili su sebi drzak cilj: prodiranje u svetinju nad svetinjama
žive materije - „talasni genom“ koji upravlja razvojem
organizma. Priroda brižljivo štiti genom od svakog upada da bi
nasledne programe sačuvala za buduća pokolenja. Ali, naučnici
su odlučili da u njih unesu svoje ispravke - da upišu nove
informacije u “tekstove” DNK.
Poznato je da molekuli DNK izdvojeni iz ćelija ispuštaju
najraznovrsnije zvuke. To je prava simfonija života u kojoj,
verovatno, postoje “melodije” svih tkiva, organa i sistema koji
se mogu razvijati po komandama DNK. Međutim, zasad su
naučnici u stanju da odrede samo spektar tih akustičkih
vibracija. Njih ima tako mnogo i toliko su slabe da ih može
razlikovati samo izuzetno osetljiva aparatura.
Naučnicima u izdvajanju pojedinih zvukova života iz haosa
pomažu... nosioci svetlosti - fotoni. Helijum-neonski zrak lasera
se usmerava na vibrirajuće molekule DNK - odbijajući se od
njih, svetlost se raspršuje i njen spektar beleži osetljiv uređaj.
Takav merni sistem se naziva uređaj za spektroskopiju
korelacije fotona.
Garjajev i Berjozin su u epruvetu sipali vodeni rastvor molekula
DNK i obradili ga generatorom ultrazvuka. Odbili su da mi kažu
frekvenciju akustičkih vibracija, samo su primetili da su pojedini
4. obertonovi bili čujni u vidu tananog zvižduka. Zato istraživači ne
skrivaju rezultate eksperimenta - čak obrnuto, smatraju da su
dužni da ih iznesu što većem broju ljudi.
Pre delovanja generatora molekuli DNK su ispuštali zvuke u
širokom opsegu: od svega nekoliko pa do nekoliko stotina
herca (Hz), dok su posle toga molekuli naročito snažno
zazvučali na jednoj frekvenciji: 10 herca. Ona se održava već
nekoliko nedelja koliko je od eksperimenta proteklo. I amplituda
vibracija se ne smanjuje. Slikovito rečeno, u simfoniji života
preovladava jedna prodorna nota.
- Rad DNK - objašnjava Garjajev - može se porediti s
brzodelujućim kompjuterom koji trenutno donosi ogroman broj
odluka. Ali zamislite da je neko ćuskijom lupio po kompjuteru,
što ima za rezultat to da na sva, baš sva pitanja on izdaje jedan
te isti odgovor. Nešto slično se desilo u talasnom genomu kada
smo ga zaglušili ultrazvukom. Njegove talasne matrice su se
tako izobličile da je u njima naglo pojačana jedna frekvencija.
Šta to fantom viče?
Međutim, naučnike je još više začudila druga činjenica: do
izobličenja spektra nije došlo odmah. Posle delovanja su
proverili kako zvuči preparat DNK, ali u njegovim “melodijama”
nisu otkrili nikakve promene. Ogorčeni neuspehom, prosuli su
stari rastvor, sipali novi i zamrzli ga u frižideru. A kada su ga
sutradan odmrzli i ponovo izmerili, bukvalno su se zapanjili:
neoštećeni preparat DNK se ponašao kao da je bio ultrazvučno
zaglušen.
- Možda je čitava stvar u zamrzavanju? - pitam Petra Petroviča.
- Ne - odgovara naučnik - proveravali smo kontrolne preparate
DNK. Oni su posle odmrzavanja kao i ranije ispuštali zvuke
širokog spektra.
Najzad, najviše zapanjuje sledeći rezultat. Pripremili su novi
preparat DNK u novoj epruveti, ali su je stavili na mesto stare.
5. Preparat je neočekivano “prodorno zavikao” kao da je i on
obrađen ultrazvukom.
- A šta ako ste tokom eksperimenta polja usmerili na
spektrometar i ona su počela da deluju na DNK?
- Ultrazvuk se ne usmerava, to je svakom fizičaru poznato.
Naučnici su posle mnogobrojnih provera došli do zapanjujućeg
zaključka: ultrazvuk je “uvredio” molekule DNK i oni su to
“zapamtili”. Molekuli su doživeli snažan potres posle koga su
dugo dolazili sebi i, najzad, stvorili talasni fantom bola i straha
koji je ostao na mestu za njih tako užasnog eksperimenta. Pod
uticajem tog fantoma i drugi molekuli DNK su doživeli sličan
potres i isto “zavikali od užasa”.
Dalja istraživanja su pokazala da se tokom ultrazvučnog
zračenja dvostruke spirale DNK raspliću i čak kidaju - kao što
se dešava prilikom snažnog zagrevanja tih molekula. Tokom
takvih mehaničkih oštećenja formiraju se elektromagnetni talasi
koji stvaraju fantoma sposobnog da razori DNK slično visokoj
temperaturi i ultrazvuku. Nešto slično dešava se i kada
ranjenom čoveku odstrane ruku ili nogu, a onda ga godinama
boli “prazno mesto”. Po mišljenju Garjajeva, fantomski efekat
se ponekad javlja i na mestu kanceroznog tumora: kada ga
operacijom odstrane, ostaje talasna matrica koja potom stvara
novu koloniju zloćudnih ćelija.
Naučnici smatraju da je tokom njihovog eksperimenta u
formiranju fantoma učestvovala... voda u kojoj su plivali
molekuli DNK. Pod dejstvom generatora ultrazvuka u tom su se
rastvoru mogle obrazovati grupe od nekoliko molekula vode -
one su postale mali generatori akustičkih vibracija koje su sa
svih strana neprekidno ozvučavale i oštećivale DNK. Usled
toga su se na njihovim pokidanim lancima pojavili ugrušci
elektromagnetnih talasa - solitoni, koji mogu da samostalno
6. postoje napajajući se energijom iz okolne sredine. Skup tih
solitona obrazovao je talasnu matricu ili fantom.
Naučnicima je čak pošlo za rukom i da fotografišu fantom DNK.
Oko preparata se pojavila sjajna loptica iz koje su izlazile
razgranate linije. To liči na drvo osvetljeno bleskom munje,
samo što je umesto lišća obavijeno svetlim oblakom od
superlakih mikročestica. Fantom je “plivao” oko preparata DNK,
a kada je ovaj uklonjen, nastavio je da lebdi nad tim mestom.
Lebdeće “drvo” sa svetlim oblakom u pozadini naučnici su
zabeležili na mnogim fotografijama.
DNK svira pogrebni marš
- Ti eksperimenti pokazuju - kaže Garjajev - da ultrazvuk
izaziva ne samo mehanička nego i izobličenja polja DNK. To
znači da u naslednom programu može doći do prekida:
izobličena polja će formirati oštećena tkiva - iz njih se ne može
razviti zdrav organizam.
- Pa to je užasno! - prekinuo sam naučnika. - Sada je u
čitavom svetu u modi ultrazvučno skeniranje. Metoda
se smatra sasvim neškodljivom te se široko
primenjuje u dijagnostici kod dece. Ultrazvukom se
“ozračuju” čak i trudnice da bi se saznao pol budućeg
deteta. Lakomislenost i samouverenost “careva
prirode” jednostavno zapanjuje. Oni znaju da
pojedine životinje ultrazvuk koriste kao oružje: delfini
njime zaglušuju ribe, kitovi-uljarke ošamućuju lignje i
tako dalje. Ali, lekari su ponudili bolesnicima da se
podvrgnu sličnom uticaju - i ovi su rado pristali, čak
su i svoju decu dali na eksperimentisanje s
ultrazvukom.
- A naša istraživanja su pokazala da ultrazvuk može biti
izuzetno štetan za žive sisteme. Šta sve nismo radili da bismo
7. otklonili izobličujući fantomski efekat u DNK koji je generator
stvorio. Mešali smo i razblažavali preparate, po nekoliko puta ih
zamrzavali i odmrzavali, zamenjivali stare DNK novima, ali su
na mestu ozvučenja svejedno nastajale anomalne talasne
strukture. Ta talasna matrica se zadržavala i formirala nove
prekide u naslednim programima. Strašno je čak i pomisliti na
to da sličan efekat nastaje u ljudskim ćelijama posle
dijagnostike ultrazvukom. Ne čudi što se u savremenim
klinikama rađa toliko mnogo bolesne i nakazne dece; ultrazvuk
je mogao da izobliči njihov talasni genom. A kada odraslim
ljudima ultrazvukom pregledaju bolesne organe, njih je onda
teško lečiti. Ispada da lekari i ne znajući to, eksperimentišu na
ljudima. I ti ogledi mogu imati katastrofalne posledice na
buduća pokolenja. Nije isključeno da se ultrazvučnom tehnikom
vrši vivisekcija “civilizovanih” naroda. Oni sami sebe brišu sa
lica Zemlje, da bi očistili mesto za “divlja” plemena. Uistinu: da
bi uništio grešne ljude, Bog im pomuti razum.
...Vrlo se nadam da Garjajev greši. Međutim, već godinama mi
ne da mira čudno zvonjenje koje mi stalno odjekuje u ušima još
od ultrazvučnog pregleda u jednoj od najboljih klinika u zemlji
gde su me “ozračili” od glave do pete. Nešto mi mnogo to
zvonjenje liči na zvižduk generatora ultrazvuka. Nije valjda da
to u meni “viču uvređeni” DNK? Voleo bih da znam kako se
osećaju drugi pacijenti koji su bili na ultrazvučnom pregledu.
Možda će oni moći da me navedu da promenim mišljenje.
Ali, ako je Garjajev u pravu, ne treba očajavati: naučnici znaju
kako da spreče genetsku katastrofu. Jer, naučili su da unose u
DNK ne samo razarajuće nego i blagotvorne informacije.
Molitva je jača od radijacije
Na primer, istraživači su izvršili eksperimente sa zrnima
pšenice i ječma koja su dobila doze zračenja od 2 do 10 hiljada
8. rentgena. Čestice visokih energija kidale su hromozome - činilo
se da su zrna već mrtva. Međutim, naučnici su ih obrađivali
naročitim elektromagnetskim talasima na koje su bile naslojene
akustičke vibracije ljudskog govora. I to ne jednostavnog, već
ritmičkog, upućenog visokom idealu - jednostavno rečeno,
molitvama. Kao rezultat toga u zrnima su formirani talasni
“skeleti” zdravih hromozoma, na kojima su se pokidani
hromozomi obnavljali. Genetski aparat ćelija se čudesno
oslobađa od oštećenja.
Zasad tom tehnologijom vlada samo grupa ruskih naučnika pod
rukovodstvom Garjajeva. Ali, na svu sreću, molitve mogu
obnavljati zdravlje i bez pomoći tehničkih uređaja: to dokazuje
hiljadugodišnje iskustvo religije. Molitvama svetih i običnih ljudi
koji su im se obraćali za pomoć, ustajali bi slabi, progledali
slepci, oživljavali mrtvi. I sada naučnici pokušavaju da pronađu
objašnjenje tih čudesa.
Izgleda da molitve u genetskom aparatu bude rezervne
mehanizme koje su naši daleki preci razvili. Ti mehanizmi su u
stanju da povećaju otpornost na oštećujuće činioce iz spoljne
sredine.
Na primer, poznato je da gigantski ljuskari podnose čudovišne
doze radijacije. Te drevne životinje su takvu sposobnost stekle
pre mnogo desetina milijardi godina kada su živele zajedno sa
dinosaurusima. Krajem mezozoika naglo je porastao
radioaktivni fon. Možda su upravo zbog njega dinosaurusi
izumrli. Ali, varani (vrsta južnih velikih guštera Varanus) su se
prilagodili i doživeli do našeg doba. A ljudi su se od onda vrlo
mnogo promenili. Međutim, u našem genetskom fondu je, na
svu sreću, očuvana sposobnost drevnih predaka za obnavljanje
posle snažnog zračenja. Samo treba da naučimo kako da
9. uključimo taj drevni program koji se kod ljuskara, po svemu
sudeći, ostvaruje putem fantomskih mehanizama.
- Izvanredna otpornost pojedinih organizama na oštećujuće
uticaje objašnjava se time - kaže Petar Petrovič - što su oni u
stanju da očuvaju zdrave talasne matrice svojih ćelija, tkiva i
organa. Njih stalno razaraju radijacija, insekticidi, herbicidi,
elektromagnetna polja, ali se raspali molekuli obnavljaju po
shemama talasnih matrica. Mi smo tu sposobnost probudili u
zrnima pšenice i ječma, ali se ona i kod ljudi može obnoviti.
Tada će se u njima pojaviti organizujuće načelo, nekakav
fantom zdravlja koji će se stalno zaodevati novom puti. Ma
koliko mnogo ćelija da ugine, umesto njih će se uvek stvarati
nove. Takvom čoveku nikakvo zračenje ne može nauditi, pa ni
ultrazvučno. On pod uticajem tog fantoma mladosti neće stariti.
Ranije grupa Garjajeva nije imala za cilj vršenje eksperimenata
na ljudima, pribojavajući se nepredvidivih posledica po njihov
genetski aparat. Međutim, uverenost naučnika je pokolebana
kada su shvatili da neki drugi “stručnjaci” već odavno taj aparat
razaraju, i ne znajući šta čine. Može se ispostaviti da su ti
eksperimenti već predaleko otišli i da će čovečanstvo svoj
poljuljani genetski fond moći da obnovi samo veštačkim
metodama, kao u eksperimentima s ozračenom pšenicom i
ječmom.
Međutim, ja verujem da pojedini ljudi to mogu da učine i bez
pomoći tehnike. Sveti oci pravoslavne crkve su uz Božju pomoć
stvorili divne molitve koje izuzetno blagotvorno deluju na dušu i
telo. Mnogi naši preci su se tim molitvama isceljivali od
najstrašnijih bolesti. A savremeno pokolenje je toliko nemoćno
možda upravo zato što je svete molitve zaboravilo.
Preuzeto iz ruskog naučnog biltena