2. Općenito
Oko je organ koji nam omogućuje prijem vizualnih informacija
To je sferni parni organ smješten unutar lubanje u očnim šupljinama
Zadaća mu je prikupljati svijetlost te pretvarati upadnu svijetlost u
bioelektrične impulse koje mozak moţe interpretirati kao vizualne
informacije.
Sloţene je graĎe
www.belimantil.info
4. OČNE ŠUPLJINE
Štite oči od mehaničke ozljede, tvoreći koštanu šupljinu u kojoj je oko
smješteno
Oblika su četverostrane piramide, čiji je vrh okrenut unutrašnjosti lubanje
Šupljine imaju odreĎene pukotine kroz koje prolaze očni ţivci i ţile
Optički foramen otvor je kroz koju prolazi očna arterija i optički ţivac
U zdravom oku, šupljina je obloţena urednom količinom masnog tkiva
www.belimantil.info
6. Očni kapci
Od vitalne je vaţnosti da oko bude vlaţno
Razmazuju izlučevine lakrimalnog aparata po prednjoj površini oka
Tokom sna, kapci su zatvoreni kako bi se spriječilo isparavanje
Štite oko od ozljeda pomoću refleksa treptanja i trepavica smještenih na
vrhu
www.belimantil.info
7. Conjuctiva
Conjuctiva je mukozna membrana koja oblaţe unutarnju stranu kapaka
(palpebral conjuctiva), te površinu očne jabučice (bulbral conjuctiva).
Pomaţe u prijanjanju kapaka za jabučicu
www.belimantil.info
8. Ţljezdani aparat
U svakom oku po jedna je lakrimalna (suzna) ţljezda
Oblika su badema, i proteţu se do vanjskog kuta oka
Sastavljeni su od dva dijela: jedan je plitko udubljen u dio očne šupljine, a
drugi dio se pruţa prema gornjem dijelu gornjeg kapka
Izvodnih je vodova od 3 do 12 te se otvaraju u šuplju elastičnu strukturu
“fornix conjuctiva superior” koja sluţi kao “vreća za suze”
Suze se ispuštaju, teku preko oka i do točke u rubu oka (puncta lacrimalia)
gdje ulaze u nazolakrimalne vreće, te kroz daljne vodove u nos
Suze se mješaju s produktima nekih pomoćnih ţljezdi koje luče uljaste
dodatke poradi spriječavanja isparavanja suza.
www.belimantil.info
12. Oblik i graĎa
Oko nije jednostavna sfera već se moţe promatrati kao spoj manjeg djela male
izuzetno zakrivljene sfere sa velikim djelom veće, ne toliko jako zakrivljene sfere.
Rožnica (cornea) – Manji sferni dio, zauzima pribliţno 1/6 ukupnog volumena i
ima radijus od 8 mm. Prozirna je. U biti je to sferni dioptar, debljine oko 0,5 mm
Bjeloočnica (sclera) – veći neprozirni sferni dio
- ima radijus veličine 12 mm
Ta se dva djela spajaju u prstenu zvanom Limbus
Šarenica (iris) – smještena iza roţnice, odreĎuje boju oka
- takoĎer regulira količinu upadne svijetlosti (mijenja
polumjer zjenice – od 2 do 8 mm)
- pomaţe i pri fokusiranju (suzuje zjenicu u korist povećanja
oštrine slike) pri gledanju blizih predmeta
Zjenica (pupilla) – smještena u središtu šarenice
- to je mjesto ulaska svijetlosti u unutrašnjost oka
- tamna točka
www.belimantil.info
16. Slojevi oka
Oko je graĎeno od 3 sloja
Vanjski slojevi - roţnica i bjeloočnica
Srednji sloj – glavni krvoopskrbni sloj
- sastoji se od cilijarnog tijela, šarenice i ţila
Unutarnji sloj – Mrežnica (retina) - dio oka osjetljiv na svjetlo
- u oku je upravo ona “zastor”, radijusa
oko 40 mm, na kojem konvergentni
sistem stvara realnu i obrnutu sliku
www.belimantil.info
19. Fotoreceptori
Fotoreceptori (pribliţno 125 000 000) su meĎusobno nejednoliko
pomiješani preko gotovo cijele mreţnice.
Štapići (promjera 0,002 mm) jako su osjetljivi na svjetlost, pa je za osjet
potrebno samo nekoliko fotona. Pomoću njih gledamo po noći.
- Ne razlikuju boje (po noći sve izgleda sivo).
Čunjići (6 - 7 milijuna, promjera 0,006 mm svaki) rade pod jakim
svjetlom i pomoću njih razlikujemo boje.
Svaki ima svoj odvodni ţivac i djeluje kao najmanja samostalna vidna
stanica.
- Gotovo su neosjetljivi kod slabog intenziteta svjetlosti.
Vezivnim tkivom štapići i čunjići povezani su sa bipolarnim stanicama
koje su opet povezane sa ganglionarnim stanicama koje daju vlakna vidnog
ţivca.
www.belimantil.info
21. Slijepa pjega
Slijepa pjega je područje gdje optički ţivac izlazi iz očne šupljine
Nazvana je “slijepom” jer na tom području nema ni štapića ni čunjića, pa je
ona sasvim neosjetljiva na svijetlost
Efekt nestanka zvijezda objašnjiv slijepom pjegom – probajte! (lijepo je
ponekad leţati i gledati zvijezde, jako opušta)
A moţemo isprobati i odmah – na manje opuštajući način
www.belimantil.info
23. Ţuta pjega
Mala udubina (promjera 2,5 - 3 mm) smještena odmah iznad centra
mrežnice. Tu se nalazi gotovo dvostruko više čunjića nego štapića.
U centru je maleni dio (promjera 0,3 mm) u kojem uopće nema
štapića i zove se fovea centralis.
Tu su čunjići tanji i jako gusto pakirani, te je to područje koje daje
najjasniju sliku sa najviše detalja.
- Zato se oko stalno pomiče tako da svjetlost, koja dolazi sa dijela
predmeta koji nas najviše zanima, padne upravo u to područje.
www.belimantil.info
25. Nastajanje slike
Optički sustav oka je takav da stvara umanjenu obrnutu sliku vidnog polja
na mreţnici.
Čitav se sustav ponaša kao konveksna leća, ali je u biti mnogo
kompleksniji
- refrakcija se vrši na četiri odvojene površine: na prednjoj te straţnjoj
površini roţnice i leće
Svaka od tih površina pribliţno je sferna, a na svakom dioptru svijetlost se
lomi prema okomici
postoje dakle 4 površine na kojima dolazi do loma prema okomici
upućujući zrake konvergentno s jedne na drugu površinu
www.belimantil.info
27. Kod oka, indeks loma sredstva iz kojeg svijetlost stiţe uvijek je manji od
onog u koje ulazi
1) relativni indeks loma pri prelasku iz zraka u roţnicu n2/n1=1,3376
(nzraka=1, nroţnica = 1,3376)
2) pri prelasku iz očne vodice i staklovine (koje imaju pribliţno isti indeks
loma pa nema znatnije refrakcije) u leću: nstaklovina=1,386 nleća=1,406.
-I tako je ostvarena konvergencija zraka. Ovaj je konvergentni sustav kod
zdravog oka fino podešen, na način da se slika stvara (tj. da se zrake sjeku)
točno na zastoru – mreţnici, pod uvjetom da su upadne zrake paralelne,
što znači da je predmet koji gledamo u daljini.
-Ako je predmet koji gledamo nije dovoljno udaljen, zrake nisu paralelne i
oko se treba prilagoditi za gledanje bliskog predmeta – kaţemo da se oko
AKOMODIRA
www.belimantil.info
28. Akomodacija
sposobnost očne leće da mijenja svoju jakost (poveća konvergenciju)
kako bi od blizih predmeta nastala jasna slika na mrežnici.
U akomodacijskom miru, kad je predmet u dalekoj točki, cilijarni
mišići su opušteni pa je leća skoro ravna, što znači da joj se povećao
radijus zakrivljenosti, a s time i žarišna daljina. Leća tada ima
najmanju jakost, j = 59 dpt.
Kad se predmet približava oku, cilijarni mišići se napinju, pa popušta
vanjska sila na leću i ona se zbog vlastite elasičnosti ispupči. Tada joj
se smanji radijus zakrivljenosti, a s time i žarišna daljina, što znači da
joj je jakost porasla.
Oko je u akomodacijskom maksimumu onda kad se predmet nalazi u
blizoj točki i tad je jakost leće najveća, j = 71 dpt.
Na daljini jasnog vida oko akomodira bez napora i tada je jakost leće
približno 64 dpt.
www.belimantil.info
29. a) Za Daleku Točku
Oko je najmanje konvergencije te stvara sliku na mreţnici bez naprezanja.
www.belimantil.info
30. b) Za Blisku Točku
Oko je napregnuto, i to jače što je predmet bliţe, povećavajući na taj način
svoju konvergenciju.
www.belimantil.info
