Arapska Republika Egipat je država u sjeveroistočnoj Africi. Dio egipatskog teritorija, Sinajski poluotok, nalazi se na području Azije. Na zapadu graniči s Libijom, na jugu sa Sudanom, na sjeveru sa Sredozemnim morem, a na istoku s Izraelom i Gazom.

1. EGIPAT – DAR NILA

2. ZASTAVA

3. GRB

4. POLOŽAJ EGIPTANA KARTI

5. ZVANIČAN NAZIV Arapska Republika
Egipat
GLAVNI GRAD Kairo
SLUŽBENI JEZIK arapski
POVRŠINA 1.001.450 km
2
BROJ STANOVNIKA 96.698.329
GUSTINA
NASELJENOSTI
89 st/km²
BDP PO STANOVNIKU 12.210 $

6. KAIRO

9. Egipatski muzeju Kairu

10. EGIPAT
 Arapska Republika Egipat je država u
sjeveroistočnoj Africi.
 Dio egipatskog teritorija, Sinajski poluotok,
nalazi se na području Azije. Na zapadu
graniči s Libijom, na jugu sa Sudanom, na
sjeveru sa Sredozemnim morem, a na istoku
s Izraelom i Gazom.

11. SINAJSKI POLUOTOK

12. SMJEŠTAJ I RELJEF
 Egipat se nalazi u sjevernoj Africi,
između Sredozemnog i Crvenog mora, dok se Sinajski
poluotok nalazi u jugozapadnoj Aziji.
 Glavna je značajka ove zemlje velik kontrast između
doline i delte Nila i okolnih pustinjskih prostora.
 Dolina Nila proteže se od juga prema sjeveru, poput
zelene vrpce kroz pustinju i najveća je oaza na svijetu.
 Dno doline čini nekoliko viših prirodnih terasa i naplavne
nizine.
 Kod Kaira se Nil dijeli na dva rukavca.
 Ondje počinje plodna delta Nila, kanalima ispresijecana
nizina koja na sredozemnoj strani završava pojasom
obalnih sprudova i plitkih laguna.

13.  Dolina i delta Nila zauzimaju tek 3,5% državnog
teritorija, premda ondje živi gotovo cjelokupno
stanovništvo.
 Zapadno od doline nalaze se široki
ravnjaciLibijske pustinje.
 U tim područjima prevladava šljunčana pustinja
(serir), a na zapadu pješčana pustinja (Veliko
pješčano more).
 Na sjeveru je široka uzdužna dolina u smjeru
zapad - istok, u njoj se nalazi
velika depresija Quattara (-133 m) te uz
zapadnu granicu Egipta oaza Siwa.

14.  Bliže Nilu nalazi se Fajumska depresija (-45
m), u koju se umjetnim kanalom dovodi voda
iz Nila.
 Istočno od doline Nila nalazi se Arapska
pustinja. Ona je, za razliku od Libijske
pustinje, uglavnom gorovita, raščlanjena
dubokim vadijima.

15.  Na istoku se strmo spušta do uske obalne
nizine uz Crveno more.
 Egiptu pripada i Sinajski poluotok. Geografski
je to dio Azije, smješten
između Sueskog i Akabskog zaljeva. Na jugu
se uzdiže granitna uzvisina Sinajskog gorja,
prema sjeveru preko širokih pustinjskih
ravnjaka, ispresijecanih vadijima, prelazi u
široku obalnu nizinu uz Sredozemno more.

16. Karta Egipta

19. Egipatje podijeljenna 27guvernorata

20. KLIMA
 U Egiptu prevladava suptropska pustinjska
klima, ali u uskom obalnom pojasu i na
sjeveru prevladava sredozemna. Ondje zimi
padne nešto kiše (150 - 200 mm). Drugdje su
padaline vrlo rijetke (manje od 50 mm na
godinu) i pojavljuju se u obliku kratkotrajnih
pljuskova. Od ožujka do lipnja čest je
hamsin, vruć vjetar iz Libijske pustinje.

21. SaintCatherineu EgiptujužnomSinajskompoluostrvu,na
snježnozimskojutro.

22. VODE
 Egipat je dar Nila. Opstanak države kroz
višetisućljetnu je povijest usko povezan s rijekom i
njezinim redovitim poplavljivanjima.
 Poplave su prije podizanja brane
kod Asuana dosezale vrhunac u rujnu, u Donjem
Egiptu u listopadu i obogaćivale tla plodnim muljem.
 Godine 1902. kod Asuana je izgrađena prva brana, a
1957. - 1970., 6 km iznad stare brane, uz
pomoć SSSR-a podignuta je i nova Asuanska
brana (visoka 111 m, dugačka 3800 m).
 Iza nje je nastalo gotovo 500 km dugačko i 4014
km2 veliko jezero Nasser s kapacitetom od 162
milijarde m3 vode.

23.  Tom vodom natapa se dodatnih 910000 ha
poljoprivrednih površina. Prema sudansko -
egipatskom sporazumu, Egipat godišnje ima
pravo na 66% vode Nila kod Asuana, a Sudan
do 34%.
 Izgradnja brane promijenila je okoliš u dolini
Nila. Kako veći dio mulja ostaje u jezeru i više
ne dolazi do polja, bilo je nužno znatno povećati
uporabu umjetnih gnojiva.
 Nekadašnje su poplave ispirale iz tla nakupljene
soli, a sada plodna tla postaju sve slanijima,
morske struje i valovi načinju obalu delte,
znatno se smanjio ulov riba u rijeci i obalnom
moru, učestala je pojava bilharizacije itd.

24.  Godine 1997. pokrenut je projekt Južni
Egipat.
 Njime će se dio vode Nila kanalom odvoditi u
oaze Libijske pustinje.
 Ondje bi se trebalo dobiti 210000 ha novih
poljoprivrednih zemljišta i na njih u 20 godina
naseliti 3 milijuna ljudi.

25. DolinaNilakrajLuksora

27. Nilje žilakukavicaEgipta

29. Naserovojezero

30. TLO I VEGETACIJA
 Na riječnim naplavinama tla su ilovasta i sve
slanija. U pustinjama prevladavaju gole
kamenite površine i pješčane dine, dok se
plodnija tla nalaze samo u oazama u Libijskoj
pustinji.
 U dolini i delti Nila vegetacija je vrlo bujna,
premda je prirodnog raslinja malo.
 U uskom pojasu uz sredozemnu obalu nalazi se
stepa s niskim grmljem, na Sinaju i u gorskim
predjelima Arapske pustinje polupustinja, a sve
su drugo pustinjska područja. Pustinje
zauzimaju 97% površine.

31. ArabijskapustinjA

32. Libijskapustinja– dioSahare

33. STANOVNIŠTVO
 Prema popisu stanovništva iz 2003.
 Egipat je imao 74.718.797 stanovnika.
 Prosječna gustoća naseljenosti je 75 st/km2.
 Stanovništvo se munjevito povećava
zahvaljujući visokom natalitetu, tako da je
Egipat primjerice 1976. imao tek 36.626.204
stanovnika.
 Stanovnici su uglavnom Egipćani iz arapske
jezične skupine (99%), arabizirani
potomci afrazijskih (tzv. hamitsko - semitskih)
starih Egipćana.
 Snažan predarapski element očuvan je prije
svega među Koptima i seoskim stanovništvom u

34.  Na krajnjem jugu žive afroazijski ("hamitski") Nubijci (oko
200000). Pri gradnji Asuanske brane preseljeni su
sjeverno od Po vjeroispovijedi stanovnici su sunitski
muslimani (oko 90%) i kršćani (oko 10%),
ponajprije Kopti.
 Pripadnici Koptske crkve po službenim procjenama čine
oko 6 % stanovništva, a po njihovim vlastitim
procjenama 10 - 12% stanovništva. Asuana.
 U pustinji još živi oko 50000 Beduina.
 Po vjeroispovijedi stanovnici su sunitski muslimani (oko
90%) i kršćani (oko 10%), ponajprije Kopti.
 Pripadnici Koptske crkve po službenim procjenama čine
oko 6 % stanovništva, a po njihovim vlastitim
procjenama 10 - 12% stanovništva.
 Osim njih, postoje i druge kršćanske zajednice
(protestanti, katolici, grčki pravoslavci, armenski

35. Beduini- nomadskaplemenakojaživeu pustinjama

36. PiramidesusimbolEgiptai omiljenadestinacijaturistima

42. HISTORIJA
STARIJAPOVIJEST
 Redovite godišnje poplave oko Nila tisućljećima su određivale
način života stanovništva i omogućile rani razvoj prvih
mezolitskih kultura.
 Prva veća naselja nastala su između 6600. i 5100. godina pr.
Kr., a kasnije i dvije države, Donji Egipat u području delte Nila
te Gornji Egipat južno od delte Nila oko 3100. godine pr. Kr.
 Kralj Narmer iz Gornjeg Egipta osvojio je Donji Egipat i stvorio
prvu jedinstvenu državu te utemeljio prvu dinastiju egipatskih
faraona.
 Razdoblje prvih triju dinastija nazivamo ranim razdobljem
(2925. - 2575. pr. Kr.), uslijedilo je razdoblje Stare države
(2575. - oko 2130. pr. Kr.) u kojem su podignute piramide i
osvojena Nubija (glavni grad Memfis).

43.  Potom je došlo do raspada jedinstvene države, a onda
je nastalo razdoblje Srednje države pod faraonom
Amenemhetom i nasljednicima iz 12. dinastije (1983. -
oko 1600. pr. Kr.). Oko 1630. pr. Kr.
 Egipat su osvojili semitski Hiksi (do 1521. pr. Kr.).
 Uslijedilo je razdoblje Nove države (oko 1530. - 1075. pr.
Kr.) s glavnim gradom Tebom.
 U tom razdoblju Egipat dostiže vrhunac razvoja i širi se
sve do Eufrata, a nakon 1075. pr. Kr. zbog unutrašnjih je
sukoba snaga kraljevstva postupno slabila.
 Najprije su ga osvojili Nubijci (oko 730. - 664. pr. Kr.), a
potom su ih Asirci i Babilonci posve potisnuli iz Azije.
Godine 525. pr. Kr. perzijski je kralj Kambiz osvojio
Egipat i od njega stvorio perzijsku pokrajinu. Godine
332. pr. Kr. Egipat je osvojio Aleksandar Veliki, a nakon
njegove smrti (323. pr. Kr.) preuzeo ga je Ptolemej i
utemeljio dinastiju Ptolemejevića (305. - 30. pr. Kr.).
 Glavni grad njihove države bila je Aleksandrija, snažno
žarište helenističke kulture.

44.  Kraljica Kleopatra VII.. (51. - 30. pr. Kr.),
posljednja ptolemejska vladarica, udala se 37.
pr. Kr. za Marka Antonija, rimskog suvladara, ali
je pokušaj stvaranja snažne države propao i
Egipat je postao rimskom provincijom pod
izravnom upravom cezara (30. pr. Kr.). Nakon
podjele Rimskog Carstva (395.)
 Egipat je postao dijelom Istočnorimskog
Carstva tj. Bizantskog Carstva.
 Znanstvena disciplina koja proučava
staroegipatsku kulturu ovog razdoblja naziva se
egiptologija.

47. ISLAMSKO RAZDOBLJE
 Između 623. i 642. Egipat su osvojili Arapi i u dotad
posve kršćansku zemlju donijeli islam i arapski jezik.
 Državom su u početku vladali kalifovi namjesnici, a kada
je sredinom 9. st. utjecaj abasidskih kalifova oslabio,
gotovo se posve osamostalila pod vlašću namjesnika iz
dinastije Tulunida (868. - 905.) i Ihšidida (935. - 969.).
 Godine 969. Egipat su osvojili sjevernoafrički vladari iz
dinastije Fatimida, koji su bili šijitski muslimani
(ismaeliti). Pretvorili su ga u središte svoje države s
prijestolnicom u Kairu (utemeljen 973.).
 Kada su 1099. križari osvojili Jeruzalem, fatimidski vladar
Adid uputio je 1168.
 Kurdskog vojnog zapovjednika Saladina u rat protiv
križara. Godine 1171. on je s prijestolja svrgnuo
posljednjeg fatimidskog vladara, ponovno uveo sunitski
islam i 1175. proglasio se sultanom (dinastija Ejubida).

48. SALADIN

49. DIOOTOMANSKEDRŽAVE
 Ejubidskog sultana svrgnuli su 1250. s vlasti Mameluci,
pripadnici sultanove osobne straže, robovi turskog i
mongolskog podrijetla.
 Godine 1517. turski sultan Selim I. osvojio je Egipat i
Mameluke postavio za upravitelje države.
 Godine 1798. Egipat je osvojio Napoleon Bonaparte i
pokušao ga pretvoriti u francusku koloniju, no Francuzi su se
1801. morali povući pred vojskom turskog generala
Mehmeda Alija.
 On je 1805. postao sultanovim namjesnikom u Egiptu (do
1848.) i krvavo se obračunao s Mamelucima (1811.).
 Velikim gospodarskim i političkim reformama značajno je
ojačao Egipat i otvorio ga zapadnom utjecaju.
 Francuzi su 1854. dobili koncesiju za izgradnju Sueskog
kanala (otvoren 1869.), što je bitno povećalo stratešku
važnost Egipta.

50. MUHAMEDALI EGIPATSKI

51. BRITANSKI PROTEKTORAT
 Velika je Britanija ušla u rat s vojskom Egipta
1882. Otada je većinu vlasti imao britanski
upravitelj, dok su egipatski potkraljevi imali
uglavnom formalne dužnosti.
 Kada je na početku I. svjetskog rata Turska
stupila u rat na strani Centralnih sila, Velika
Britanija je 1914. pretvorila Egipat u
protektorat i preuzela nadzor nad Sueskim
kanalom.

52. Prviputniciu
Sueckomkanalu

53. NEOVISNAKRALJEVINA
 Nakon rata u Egiptu je nastao masovni pokret pod vodstvom stranke
Wafd, čiji je cilj bio izboriti neovisnost.
 Godine 1919. došlo je do masovnih nemira, Egipat je 28. 2. 1922.
postao neovisnom kraljevinom pod vlašću kralja Fuada I. (1922.-
1936.), premda je Velika Britanija zadržala poprilične ovlasti, pa tako i
pravo stacioniranja svojih jedinica u Egiptu.
 Nakon razdoblja kraljevske diktature (1930. - 1935.) na
parlamentarnim je izborima pobijedila stranka Wafd.
 Godine 1936. postigla je novi sporazum s Velikom Britanijom po
kojem su britanske snage ostale samo na području Sueskog kanala.
 Na početku II. svjetskog rata Velika Britanija je Egipat ponovno de
facto pretvorila u protektorat. Njemački pokušaj prodora do Sueskog
kanala Britanci su 1942. zajedno sa saveznicima zaustavili kod El
Alameina.
 Nakon II. svjetskog rata egipatske su političke stranke ponovno
pokušale potisnuti Britance iz Egipta, a unutrašnju je situaciju bitno
pogoršalo i poraz u ratu arapskih zemalja protiv Izraela (1948. -
1949.) te sve snažniji islamski fundamentalizam (između ostalih i
Muslimanske braće).

54. REPUBLIKA
 Skupina nezadovoljnih časnika pod vodstvom Gamala
Abdela Nassera izvela je 22. srpnja 1952. državni udar i
umjesto kralja Faruka I. (1936. - 1952.) na prijestolje
postavila kralja Fuada II., iako je sve ovlasti zapravo
preuzelo Revolucionarno vijeće pod vodstvom vrhovnog
vojnog zapovjednika Mohammada Naguiba.
 18. svibnja 1953. proglašena je republika. M. Naguib je
postao predsjednikom republike i vlade.
 Nakon pokušaja atentata na potpredsjednika vlade G. A.
Nassera (1954.) M. Naguib je uklonjen iz politike, a radikalni
G. A. Nasser postao je predsjednikom vlade i republike.
 U sklopu velikih gospodarskih i društvenih reformi 1956.
započela je postupna nacionalizacija gospodarstva, a 26.
srpnja 1956. nacionaliziran je i Sueski kanal, dotad u
vlasništvu britanskih i francuskih dioničara.
 Izraelska je vojska 29.10. - 2.12.1956. zauzela Sinaj i stigla
do do Sueskog kanala. Onamo su svoju vojsku uputile i

55.  Zbog opasnosti da će se uplesti i Sovjetski
Savez, a po odluci UN-a, s područja kanala
morale su se povući sve strane jedinice.
 Pobjednik G. A. Naser postao je tako vođom
čitavog arapskog svijeta. 22. veljače 1958.
službeno je proglašeno ujedinjenje Egipta i
Sirije u Ujedinjenu Arapsku Republiku (UAR) s
predsjednikom G. A. Nasserom, no Sirija je već
29. rujna.1961. istupila iz tog saveza.
 Unatoč raspadu zajedničke države Egipat je
naziv UAR zadržao do 1971.

57. EGIPATNAKONNASERA
 U Šestodnevnom ratu (5. - 10. lipnja 1967.) Egipat je
doživio katastrofalan poraz, a izraelske su jedinice za
samo nekoliko dana zauzele Sinaj i prodrle do Sueskog
kanala.
 Poraz u ratu i propast zamisli "arapskog socijalizma" na
gospodarskom planu poništili su početne uspjehe
naserizma, a Naserov nasljednik Anwar el Sadat (1970. -
1981.) tješnje se povezao sa zapadom.
 Dne 6. listopada 1973. egipatskim i sirijskim napadom na
Izrael počeo je listopadski ili jomkipurski rat, u kojem ove
dvije države nisu uspjele protjerati Izrael sa Sinaja, a
daljnjim pregovorima ipak su postigle njegovo djelomično
povlačenje i otvaranje Sueskog kanala (zatvoren 1967. -
1975.).

58.  Na Sadatov poticaj i nakon dugotrajnih pregovora u Camp Davidu
(SAD), Egipat i Izrael potpisali su 26. ožujka 1979. u Washingtonu
mirovni sporazum, njime je određeno da se Izrael do 25. travnja
1982. povuče s cijelog Sinajskog poluotoka.
 Sadat je pao kao žrtva atentata islamskih ekstremista okupljenih u
Muslimanskom bratstvu (6.10.1981.), a njegov nasljednik Hosni
Mubarak (od 6. listopada 1981.) umjerenom je liberalizacijom smanjio
unutrašnje napetosti i politikom "hladnog mira" prema Izraelu
obnovio odnose s arapskim državama.
 Nakon izbora 1978. na vlasti su Mubarakova Narodnooslobodilačka
stranka i njezine lijeve saveznice. Egipat potkraj 90-ih godina sve više
pogađaju gospodarski problemi, velike socijalne napetosti i sve
izraženiji islamski fundamentalizam.
 Islamske skupine, koje najviše imaju potpore u Gornjem Egiptu,
pribjegle su terorizmu, usmjerenom i protiv stranih turista.
 Još uvijek nije riješen spor sa Sudanom zbog granice na području
Hala'ib (20 580 km2), gdje bi trebala biti bogata nalazišta nafte.
 Godine 2011., u Egiptu se dogodila revolucija kao niz prosvjeda,
demonstracija, marševa, otkazivanja građanske poslušnosti, nereda i
sukoba između prosvjednika i policijskih snaga.
 Započelo je 25. siječnja 2011. godine, na dan koji se obilježava kao
praznik policije, a završilo svrgavanjem dotadašnjeg egipatskog
predsjednika Hosnija Mubaraka.

59. GAMALABDULNASER

60. Prizoriz suvremenogKaira

61. GOSPODARSTVO
 G. A. Nasser je nakon 1961. nacionalizirao
cjelokupno gospodarstvo, osim poljodjelstva.
 Njegov nasljednik A. el Sadat nadomjestio je
centralističko-plansko socijalističko
gospodarstvo "politikom otvorenih vrata".
 Njome je potaknut razvoj privatnog
poduzetništva i privučen strani kapital te
smanjeno upletanje države u gospodarstvo.
 Godine 1993. pokrenut je i velik program
privatizacije državnih poduzeća, premda ona još
uvijek ostvaruju više od dvije trećine dodane
vrijednosti u industriji.