1. Kvadrat mog voćnjaka ili Misli dežurnog sretnika
Posljednja lipanjska školska srijeda. Jutarnja šalica s popisom frustracija, slutnji,
iščekivanja i mislenim podsjetnikom za van. Čudnovato je kako se ne može jednako pisati na
raznim stranama velikog zborničkog stola. Točno je jedno mjesto ondje određeno za mene i
svaki drugi pokušaj završava nelagodom unutrašnjeg nesklada.
Zbornička vrata boje bolničke šalice za čaj otvaraju se svako malo u nepravilnim
vremenskim razmacima. Ispaljena iz vlastitog pokretnog brdskog katapulta, mala
veterinarova miljenica se zalijeće do svoje ladice u sjeverozapadnom kutu stola i odlazi brže
no što je ušla. Jednom će tako otkinuti vrata s pantovima.
Na stolu zdjelica s nekoliko prebranih nagnjilih trešanja, valjda preostatak projekta
„Kvadrat mog voćnjaka“.
Svira „Depeche Mode remix“ u obradi nekog D. J. Hokkaida. Prvi dojam je poput zagrljaja s
pijanom pratiljom vjenčanog kuma na svadbi „kod Bunčića“. Omamljena, zaljuljana i
zamagljena raskoš. Nečije pogubljeno i posrnulo blago. Zbilja se nekad divim svom
strpljenju. Ili ipak... Hm... Ništa me ne stoji odslušati još malo uz pristojnu udaljenost.
Nekako mi ne pašu u istom dodiru znoj i svila.
- Nije li grijeh slušati glazbu na koju se ne naježiš? - rekao bi Viši Duhovni Savjetnik da je
još ovdje. Pogled na sat pa pogled kroz prozor povezano, kao neka zamršena
gimnastička vježba.
Popodnevna smjena rovišćanskih petaša i šestaša besciljno juri igralištemu svim
smjerovima. Stigli su po običaju, cijelo vodenično kolo prije autobusa. Osjeti se da su još
samo tri i pol radna školska dana u živoj vrućici odrastanja. Koliko preobražaja...
Žena s mislima hvata se lijevog zborničkog prozora. Desni je već dugo zakovan čavlima da
ne „potovari“ nekoga. Bit će da je drskija strana svijeta prevagnula pitomu. Benigna vrsta
nasilja u dokolici smjesta prestaje. Ionako je sve posljedica površinskih slojeva kaosa.
Desant na novi školski pisač u punom jeku. Čega će prije nestati? Tinte, papira ili nerava?
Sezona susreta na uskoj brvi vodi do vrlo zanimljivih situacija.
Srećom, ide vjeronaučna, spasonosna pauzica. Interna školska kladionica hoće li ili neće
biti gospodina župnika. Nagrađeni sretnici imat će obećanu pauzu od 45 minuta minus
halobingovska sitnica zakašnjenja. Yess! Treba li pogađati misli dežurnog sretnika!
Kao u pjesmi Gustava Krkleca, lipanj doista širi raskoš ljeta ...
Vlado Karagić