2. DEČJA ORTOPEDIJA I TRAUMATOLOGIJA
(ORTOPEDIJA I TRAUMATOLOGIJA RAZVOJNOG DOBA)
• Svrha medicinskog delovanja u ortpediji razvojnog
doba je prevencija i lečenje deformiteta (urođenih ili
stečenih), oboljenja, kao i traumatskih i
posttraumatskih stanja lokomotornog sistema.
• ORTOPEDIJA : orthos-prav i paidion-dete
• Nicolas Andry - 1741. godine : ” L’ ortopedie ou l ’ art de prevenir et de
corriger dans les enfants les défformitiés du corps”. (“...veština sprečavanja
nastanka i korigovanje deformiteta kod dece...”
• Pediatric Orthopaedic Society of North America : 1980. godine.
• European Pediatric Orthopaedic Society : 1981. godine.
• Journal of Pediatric Orthopaedics : 1980. godine.
• Društvo za dečju ortopediju Jugoslavije osnovano 1989. godine u Splitu.
3. DEČJA ORTOPEDIJA I TRAUMATOLOGIJA
(ORTOPEDIJA I TRAUMATOLOGIJA RAZVOJNOG DOBA)
• ORTOPEDIJA
1. Urođene anomalije (abnormalnosti)
2. Metabolička oboljenja koštanozglobnog sistema
3. Hormonalna oboljenja koštanozglobnog sistema
4. Hematološka oboljenja koštanozglobnog sistema
5. Infekcije koštanozglobnog sistema
6. Cirkulatorni poremećaji i oboljenja koštanozglobnog sistema
7. Neuromišićne bolesti
8. Tumori i tumorima slične promene
9. Posledice povreda i oboljenja
• TRAUMATOLOGIJA
1. Povrede lokomotornog sistema
4. DEČJA ORTOPEDIJA (ORTOPEDIJA RAZVOJNOG DOBA)
DETE KAO ORTOPEDSKI BOLESNIK
1. Prenatalni uzrast (embrion i fetus)
2. Novorođenački i odojčadski uzrast
3. Uzrast 2-6 godina (infantilni uzrast)
4. Uzrast 7- 11 godnina (juvenilni uzrast)
5. Uzrast 12-18. godina (pre i adolescentni uzrast)
6. DIJAGNOZA U DEČJOJ ORTOPEDIJI
• U pedijatriskoj ortopediji svako stanje zahteva dijagnozu, a samo
neka od njih lečenje.
• Da bi se tegobe pravilno sagledale, uvek se mora uzeti u obzir uzrast deteta.
• Bol u jednom području često može značiti bolest u drugom (primer : kuk -
koleno).
• Dete ne može sarađivati u pregledu kao odrasli.
• Pad je čest događaj, pa se većina tegoba vezuje za njega.Mnoge ozbiljne bolesti
(maligni tumori, infekcije...) mogu pogrešno biti smatrane traumom.
8. DIJAGNOZA U DEČJOJ ORTOPEDIJI
ANAMNEZA
• Deca se ortopedu najčešće dovode zbog pojave:
1. Deformitet
2. Gubitak funkcije
3. Bol
• Životna anamneza
• Porodična anamneza
• Majčina intuicija
9. DIJAGNOZA U DEČJOJ ORTOPEDIJI
KLINIČKI PREGLED
1. Sistematski – opšti – pregled
2. Detaljan pregled lokomotornog
sistema:
• kojim se usredsređujemo na problem određenog
segmenta ili sistema organa
na koji se pacijent žali.
10. DIJAGNOZA U DEČJOJ ORTOPEDIJI
KLINIČKI PREGLED
2. Detaljan pregled lokomotornog
sistema
• Pregled u stajanju, sedenju i ležanju pacijenta:
spreda, od pozadi i bočno
2.1. Obim pokreta u zglobovima
2. 2. Testiranje hoda
2.3. Merenje dužine, obima, uglova
• Posebno značajno utvrđivanje:
2.4. Zglobna labavost
2.5. Deformitet: funkcionalni ili strukturalni
2.6. Gubitak funkcije
2.7. Tačka najveće osetljivosti
2.8. Mišićni test
11. Korelacija anamneze, kliničkog pregleda i drugih dijagnostičkih postupaka u dijagnozi
»bolnog kuka« kod dece
UZROK Anamneza Klinički pregled Laboratorijski
pregled
UZ, RTG, NMR,
CT, scintigrafija,
dr.
Traumatizam Pad, udarac lokalizovan bol, otok, deformitet,
gubitak pokreta
ništa, ako ne sumnjamo na
posttraumatsku infekciju
RTG, UZ
Infekcija temperatura, bol, ograničenje
pokreta, otok, crvenilo
lokalno toplota, crvenilo,
antalgični položaj, hramanje,
ograničenje pokreta
kompletno lab. ispitivanje,
aspirata zgloba
UZ, RTG, scintigrafija,
NMR, CT, punkcija
Tumor bolovi (noćni), bolovi
nezavisno od aktivnosti
otok, defomitet, promena kože
(tumorska masa)
kompletno lab. ispitivanje,
aspirat zgloba
RTG, NMR, CT,
Scintigrafija,
UZ, biopsija
Kongenitalni problemi od rodjenja deformitet, inegalitet
ekstremiteta, gubitak obima
pokretljivosti
ništa RTG, UZ, genetska i
endokrinološkakonsultaci
ja
Neurološki ataksija, gubitak ravnoteže,
poremećaj šeme hoda
smanjen/povećan tonus,
pojačani/smanjeni duboki tetivni
refleksi, deformiteti stopala
ništa RTG, NMR, CT,
konsultacija neurologa
Inflamatorni prolongiran ili recidiv bola i
otoka, porodično RA
Otok, ograničenje pokreta,
toplota/crvenilo jedno ili više
zglobova
kompletno lab. ispitivanje,
aspirat zgloba
UZ, RTG, punkcija,
NMR,CT, scintigrafija
Razvojni hramanje (bezbolno) štednja noge, asimetrija položaja,
hramanje, bol, gubitak ili
asimetrija obima pokretljivosti
ništa RTG, UZ, CT, NMR
12. DIJAGNOZA U DEČJOJ ORTOPEDIJI
KLINIČKI PREGLED
• Klinički pregled lokomotornog sistema,
u sklopu opšteg rutinskog pregleda,
treba da se obavi kod svakog
novorođenčeta u toku prvih 48 h.
• Pregled podrazumeva:
1. Obstetrikalne povrede
2. RPK
3. Deformiteti stopala
4. Primarni tortikolis
5. Spina bifida, hidrocefalus
6. Artrogripoza
13. RTG
• Još uvek je u najširoj upotrebi u Dg muskuloskeletnog
sistema: TRAUMA !
• Jeftina metoda, dostupna, većina ume da je tumači.
• Potrebna je stroga procena indikacije i zamena drugim
metodama.
• Nema minimalne ili dozvoljene doze zračenja:
• Standardna radiografiija: AP i profil
• Posebna, specijalna ili ciljana radiografija: kosi,
tangencijalni snimci, snimci u Fl, Ext, “tunelski”, Lauenstein,
procena rasta (leva šaka i prsti).
• Uporedna – kontralateralna radiografija
• Tomografija
• Radiomakrografija
• Artrografija
• Interventna radiografija
26. LEČENJE U DEČJOJ ORTOPEDIJI
OPERATIVNO-ORTOPEDSKOHIRURŠKO LEČENJE
• Hirurške procedure su brojne i raznovrsne.
• Zavise od uzrasta, vrste oboljenja ili anomalije, kao i
od vrste povrede.
1. Mekotkivne operacije
2. Koštane operacije
3. Kombinovane operacije
• VRSTE OPERATIVNIH PROCEDURA:
1. Resekcione
2. Mobilizacione
3. Dinamičke
4. Korektivne
5. Stabilizacione
6. Rekonstruktivne
7. Operacije na epifizama
8. Amputacije
9. Operacije tumora
10. Minimalne invazivne procedure
11. Artroskopije
27. LEČENJE U DEČJOJ ORTOPEDIJI
OPERATIVNO-ORTOPEDSKOHIRURŠKO LEČENJE
28. LEČENJE U DEČJOJ ORTOPEDIJI
OPERATIVNO-ORTOPEDSKOHIRURŠKO LEČENJE
Spoljašnja fiksacija
31. DEČJA ORTOPEDIJA (ORTOPEDIJA RAZVOJNOG DOBA)
RAZVOJ UROĐENIH ORTOPEDSKIH
MANA U DECE
• Anomalije i deformacije lokomotornog sistema, kao posledice
nedovoljnog i pogrešnog razvoja pre rođenja, otkrivaju se
nakon rođenja ili kasnije.
• Podela:
1. Atipične – anomalije (endogeni-genetski uzroci)
2. Tipične – deformacije (egzogeni–mehanički uzroci)
• Podela:
1. Malformacije : promene u strukturi.
2. Malpozicije : promene u držanju i obliku.
33. KONGENITALNE ANOMALIJE LOKOMOTORNOG SISTEMA
PODELA:
• Prema mehanizmu nastanka:
1. Mane stvaranje: aplazija, hipoplazija, kombinovano
2. Poremećaji segmentacije
3. Poremećaji okoštavanja
4. Greške u položaju
5. Greške u broju
6. Strukturalne mane
• Prema sistemskom zahvataju skeleta, vezivnog tkiva ili
mišića- generalizovane anomalije: gde je specifični lokalni
deformitet manje važan od sveobuhvatnih promena u
organizmu.
• Prema lokalizaciji: izolovane - regionalne anomalije
34. KONGENITALNA ANOMALIJE LOKOMOTORNOG SISTEMA
GENERALIZOVANE ANOMALIJE
1. KOŠTANE (SKELETNE) DISPLAZIJE
2. MEŠOVITE BOLESTI
3. NEUROKUTANI I VASKULARNI SINDROMI
4. HROMOZOMOPATIJE
5. POREMEĆAJI NASTALI DEJSTVOM TERATOGENA
6. OSTALI SINDROMI
7. DISRUPTIVNI DEFEKTI
37. GENERALIZOVANE KONGENITALNE ANOMALIJE
SPONDILOEPIFIZARNA DISPLAZIJA
• Patuljast rast sa kratkim trupom i
kontrakturama velikih zglobova
• Patuljasti rast je uslovljen promenama na
kičmi. Deformitet kičme: TL kifoza
• Deformacije donjih ekstremiteta, posebno kuk
(epifize proksimalnog femura)
38. GENERALIZOVANE KONGENITALNE ANOMALIJE
KOŠTANE (SKELETNE) DISPLAZIEJE
MULTIPNA EPIFIZARNA DISPLAZIJA
• Najčešća skeletna displazija.
• Karakteriše se niskim rastom (visina ne
prelazi 152 cm) i iregularnim epifizama.
• Jezgra okoštavanja epifiza pojavljuju se
kasnije i često su fragmentisana.
• Uvek su zahvaćene proksimalne femoralne
epifize. Slede promene u distalnoj tibijalnoj
epifizi i proksimalnoj epifizi humerusa.
• Diferencijalna Dg: DCC i M. L. C. Perthes.
57. REGIONALNA ORTOPEDIJA U DECE
STOPALO I PRSTI
• PEVC
• PES METATARSUS VARUS
• PES CALCANEOVALGUS
• PES VALGUS CONGENITUS (TALUS VERTICALIS)
• PES CAVUS
• PES VALGUS
• PES FISSUS
• PES PLANOVALGUS
58. PEVC
DG
1. Klinički pregled:
• Dg na rođenju
• Izgled stopala izmenjen
1. Rtg:
• U 2. mesecu uzrasta
• AP : TC ugao manji od 20º
TMT I ugao veći od 20º
• Profilni : TC ugao manji od 45º
65. RTG DIJAGNOZA RPK
• Snimanje posle 6. meseca.
• Standardni položaj : neutralna
rotacija, abdukcija od 15º, fleksija
od 15º.
• Interpretacija radiograma zahteva
maksimalnu egzaktnost i preciznost.
• Obavezna zaštita gonada.
66. UZ PREGLED KUKOVA
NAČIN PREGLEDA
GRAFOV METODOLOŠKI POSTUPAK:
• UZ zajedno sa kliničkim pregledom.
• Prvo klinički, pa UZ pregled.
• Pregled prvo desnog, zatim levog kuka. Tako
se i opisuju sonogrami.
• Projekcija kukova treba da simulira AP
radiogram desnog kuka. Razmer slike 1:1.
• Dokumentacija: dva sonograma (jedan bez i
drugi sa merenjem).
• Ako su na jednom sonogramu oba kuka, onda
je na levoj strani desni, na desnoj levi kuk.
RPK - UZ PREGLED
70. RPK – PREVENCIJA I TH
Primarno lečenje novorođenčeta:
Abdukcione fleksibilne šine
• Indikacije: sonotip IId, IIIa,b, IV.
• Rano lečenje može se sprovoditi i pasivnim fiksiranjem
repozicije u nekoj od semirigidnih abdukcionih i fleksibilnih
šina tipa “Barlov” ili “Von Rosen”
• Abdukcione šine održavaju repoziciju kuka u položaju
flektiranog i abdukovanog femura, dozvoljavajući dovoljne
oscilatorne pokrete.
• Koriste se do stabilizacije kuka, kada se lečenje nastavlja
Pavlikovim remenima.
71. RPK – PREVENCIJA I TH
Dinamičko lečenje Pavlikovim remenima:
• Indikacije:
1. Primarno lečenje RPK novorođenčeta (sonografski tip IIc, IId,
IIIa,b, IV).
2. Primarno lečenje RPK odojčadi (sonotip IIB, IIC, IID, IIIa,b, IV)
3. Intenziviranje lečenja RPK kod novorođenčadi.
4. Produženo lečenje posle repozicije postignute, kod
novorođenčeta i odojčeta, trakcijom, manipulacijom ili
operacijom, odnosno posle imobilizacije u gipsu ili
abdukcionoj ortozi.
77. PROMENE I OBOLJENJA KUKA U RAZVOJNOM DOBU
• RPK
• PARALITIČKA DISLOKACIJA KUKA
• TERATOLOŠKA DISLOKACIJA KUKA
• UROĐENI KRATKI FEMUR
• COXA VARA
• COXA VALGA
• COXA TORTA
• PRIMARNI OSTEOHONDRITIS (M. L. C. PERTHES)
• SEKUNDARNI POSTREDUKCIONI
OSTEOHONDRITIS
• EPIFIZIOLIZA GLAVE FEMURA (EGF)
• OSTEOHONDRITIS DISEKANS
• TUMORI I SLIČNE PROMENE
• PERIARTIKULARNE MEKOTKIVNE PROMENE
• POVREDE I POSLEDICE POVREDA
• STATIČKI BOLNI KUK I PREARTROZE
• “OVERUSE SYNDROME”: TENDINITISI, BURZITISI,
ENTENZITISI
• “SNAPPING HIP SYNDROME”
• TRANZITORNI SINOVITIS (TS, APS)
• INFEKTIVNI ARTRITIS ILI OSTEOARTRITIS
• REUMATOID ARTRITIS (RA ili JIA)
• TBC ARTRITIS
• ARTROPATIJE (metaboličke, endokrine,
hematološke)
• COXA MAGNA
78. BOLNI KUK U RAZVOJNOM DOBU
DIFERENCIJALNA DIJAGNOZA
• ABDOMINALNA OBOLJENJA:
preponska i femoralna kila, apendicitis (akutni ili hronični), limfadenitis (mezenterijalni,
ingvinalni), tumori
• URO-GENITALNA OBOLJENJA:
anomalije, infekcije, tumori
• OBOLJENJA KIČME I SAKROILIJAČNOG ZGLOBA
skolioza, spondilolisteza, zapaljenske ili tumorske promene
• SINDROM BOLNE PREPONE
• TENDINITISI I BURZITISI OKOLNIH MIŠIĆA
(psoasa, rectus femorisa, aduktora, rektus abdominisa)
• ILIOINGVINALNI I OBTURATORNI SINDROM
• SINDROM MALIH ROTATORA KUKA
• HAMSTRING SINDROM
• ŠKLJOCAVI KUK (The Snapping Hyp Syndrome)
80. Značajna oboljenja kuka u pojedinim uzrastima dece
Uzrast deteta Najčešće oboljenje
Do 2 godine
Razvojni poremećaj kuka
Bakterijski osteo(artritis)
Postredukcion osteohondritis
Coxa vara congenita
Od 3 do 7 godina
Tranzitorni sinovitis
L-C-Perthes-ovo oboljenje
Bakterijski osteo(artritis)
Reumatoid artritis
Od 8 do 11 godina
L-C-Perthes-ovo oboljenje
Tranzitorni sinovitis
Reumatoid artritis (JRA)
Od 12 do 15 godina Epifizioliza glave femura (EGF)
Reumatoid artritis (JRA)
„Overuse“ sindromi
Adolescenti
Posttraumatska stanja
Urođena i stečena Coxa vara ili valga
Preartroze
„Overuse“ sindromi
82. ULTRAZVUČNI PREGLED KUKA
SONOGRAMI U BOČNOM I PREDNJEM PRISTUPU
• Prikaz desnog i levog kuka u bočnom pristupu
• Prikaz desnog i levog kuka u prednjem pristupu
83. BOLNI KUK: DIJAGNOZA
RADIOGRAFSKI PREGLED
• Standardna radiografija (RTG)
kukova: snimanje u antero-
posteriornoj (AP) i profilnoj ili
"žabljoj" (Lauenstein) projekciji.
• Pored opisivanja morfoloških
karakteristika, odredjuju se i
morfometrijski parametri, što
zavisi i od uzrasta deteta.
84. Diferencijalna dijagnoza akutnog hramanja dece i uzroci
Trauma Kontuzija, uganuće, luksacija, prelom, ruptura mišića
Infekcija Flegmona ili celulitis, artritis, osteomijelitis, Lajmska
bolest, TBC, gonoreja, bruceloza
Tumori Osteoid osteoma, osteoblastom, osteosarkom, Ewing tumor,
limfomi, leukoza, tumori kičmene moždine, tumori karlice
ili abdomena
Inflamacuija Tranzitorni sinovitis, JRA, artropatije kod metaboličkih i
endokrinih bolesti
Kongenitalni RPK, kongenitalna ili stečena coxa vara, Pes equinovarus
Razvojni M. L.C. Perthes, druge osteohondroze, epifizioliza glave
femura, osteohondritis disecans
Neurološki Cerebralna paraliza, senzo-motorne neuropatije
85. BOLNI KUK U RAZVOJNOM DOBU
TRANZITORNI SINOVITIS
• “Ono što ne predstavlja neko od poznatih
oboljenja kuka u dece (oboljenja poznate
etiologije) predstavlja TS...”
• ( Tachdjian M. O.,1970.).
• Rizik od ponavljanja (Haueisen M. H. M., 1986.) : Drugi atak
sinovitisa u 4%, treći u 0,4%.
• Posledice (sekvele) – Coxa magna
• DEFINICIJA I TERMINOLOGIJA
1. Iritabilni kuk
2. Observirajući kuk
3. Bolni kuk u užem smislu (Painful Hip)
4. Coxitis serosa
5. Tranzitorni sinovitis kuka (TS)
6. Akutni prolazni sinovitis kuka (APS)
7. Idiopatski artritis kuka
8. Coxitis fugax
9. Simpatički sinovitis kuka
10. X artritis kuka
11. Transient Hyp Syndrome
86. BOLNI KUK
TRANZITORNI SINOVITIS
RTG
• Standardno snimanje: AP i profil (Lauenstein).
• “Radiografija ne pokazuje abnormalnosti, ali
služi u isključivanju nekih drugih promena ili
povrede kuka.”(Hardinge K, 1970.)
• Uvođenjem UZ u rutinsku primenu potreba za
radiografijom značajno umanjena. (Wilson D. J.
(1984.), Dörr U. i Zieger M. (1988.), Terjesen T. (1991.)
87. TS-UZ DIJAGNOZA
TS KUKA
1. Inicijalni sonogram:
proširenje zglobnog prostora,
zadebljanje zglobne kapsule i
sinovijalni anehogeni izliv
( ACD=12,4 mm);
2. Kontrolni sonogrami:
regresija sinovijalnog izliva
(ACD=7,6 mm i 5,4 mm).
88. JUVENILNI REUMATOID ARTRITIS (JRA)
JUVENILNI IDIOPATSKI ARTRITIS (JIA)
• Godine 2001., u Edmontonu, usvojena je poslednja revizija klasifikacije JIA koja je i danas
aktuelna:
• Sistemski artritis
• Oligoartritis
• Poliartritis sa negativnim reumatoidnim faktorom
• Poliartritis sa pozitivnim reumatoidnim faktorom
• Artritis udružen sa entezitisom
• Psorijazni artritis
• Neklasifikovan artritis
89. UZ DIJAGNOZA: REUMATOID ARTRITIS (JIA)
• Postupak kao kao kod TS
• Inicijalna faza: distenzija kapsule, tj.
proširenje zglobnog prostora i
sinovitis
• Kasniji tok: zadebljanje zglobne
kapsule, promene glave i vrata
femura, suženje zglobnog prostora
• Često obostrana lokalizacija
• Poremećaj opšteg stanja
• Pozitivni laboratorijski nalazi
91. BOLNI KUK
MORBUS LÈGG-CALVÈ-PERTHES
• Primarni osteohondritis kuka
• Primarna Perthesova bolest
• Juvenilna osteohondroza kuka
• Coxa plana
• Karakteriše se oštećenjem cirkulacije tj. avaskularnom ne- krozom i poremećajem enhondralne
osifikacije i degeratvnim promenama u glavi femura (proksimalnoj epifizi).
93. BOLNI KUK
EPIFIZIOLIZA GLAVE BUTNE KOSTI
• Klizanje (pomak) glave (epifize)
femura
• Coxa vara epiphysaria
• Adolescentna koksa vara
• Epiphyseolysis capitis femoris
94. UZ DIJAGNOZA: RPK U UZRASTU > 2 GODINE
• UZ KLASIFIKACIJA
1. Normalan kuk;
2. Moguća displazija ili rizični kuk;
3. Displazija;
4. Subluksacija;
5. Luksacija.
97. OBOLJENJA KOLENA
• Kod dece su problemi vezani za koleno manje česti, ali se njihova
učestalost povećava u pre i adolescentnom periodu.
• Osteomielitis i osteosarkom su česta lokalizacija u predelu kolena
zahvaljujući brzom rastu distalne femoralne i proksimalne tibijalne fize.
• Abnormalnosti kolena mogu ukazivatina neke sistemske poremećaje:
genu varum je karakteristika rahitisa, genu valgum oboljenja vezivnog
tkiva, rekurvatum se javlja kod spine bifide i artrogripoze itd.
• Dg nekih bolesti može se postići samo kliničkim ispitivanjem.
• Ostale zahtevaju dopunsko ispitivanje uključujući vizualizacione tehnike,
laboratorijsko ispitivanje i artroskopiju kolena.
98. REGIONALNA ORTOPEDIJA U DECE
KOLENO
• KONGENITALNE ABNORMALNOSTI
1. KONGENITALNA LUKSACIJA KOLENA - GENU REKURVATUM
2. KONGENITALNA SUB ILI LUKSACIJA PATELE
3. KONTRAKTURA M. QUADRICEPSA
4. DISKOIDNI MENISKUS
5. KONGENITALNI NEDOSTATAK LIGAMENATA I MENISKUSA
6. PATELA BI I TRIPARTITA
110. ANGULARNE DEFORMACIJE DONJIH EKSTREMITETA U DECE
GENU VARUM
• Fiziološki varus : normalna pojava u uzrastu do 18 meseci.
• Patološki varus (M. Blount) : asimetrična pojava, postojanje posle 2.
godine.
• Tibiofemoralni ugao veći od 25º.
• Jednostrani varus : urođene anomalije,zapaljenski procesi, povrede,
tumori.
• Obostrani varus : cirkulatorni, metabolički, endokrini i poremećaji rasta.
• Lečenje: ortopedske cipele i ulošci, “O” ortoze, operativno.
111. ANGULARNE DEFORMACIJE DONJIH EKSTREMITETA U DECE
GENU VALGUM
• Fiziološki : u uzrastu 2 do 4 godine. Spontano se povlači do uzrasta 6-8 godina.
• Obostrani - simetrični genu valgum do 5 cm I. M. razmaka ne treba lečiti.
• Simetrični genu valgum sa I. M. razmakom od 6-10 cm zahteva Rtg analizu
(poremećaji rasta, urođene anomalije, metabolička i endokrina oboljenja) kao i Th
postupak.
• Jednostrani genu valgum : uvek patološko stanje sa poremećenim enhondralnim
rastom (uzrok : trauma, zapaljenje, urođene anomalije). Obavezan Rtg pregled.
• Lečenje: Ortopedske cipele i ulošci, “X” ortoze, operativno
115. DEFORMITETI STOPALA
• Česta pojava u praksi pedijatra, deč. ortopeda i
fizijatra.
• Učestalost zavisi od vrste deformiteta: PEVC oko
1%, plaqnovalgus od 4-23% .
• Svako odstupanje od normalnog izgleda, položaja i
funkcije stopala.
• BITNO: poznavanje i razliokovanje rasta i razvoja
stopal u uzrastu do 12 meseci (do prohodavanja) i u
uzrastu posle 12 meseci.
• PROCENA: FIZIOLOŠKOG ili uslovno fiziološkog
stanja od PATOLOŠKIH OBLIKA.
116. FIZIOLOŠKI RAZVOJ STOPALA
• NA ROĐENJU: stopalo normalno ima poziciju male dorzifleksije i everzije.
• TOKOM PRVE GODINE ŽIVOTA: stopalo deluje ravno zbog plantarnog masnog jastučeta.
• KADA POČINJE VERTIKALIZACIJA: radi osiguranja hoda na širokoj osnovi dete drži stopala široko
razmaknuta i u umerenoj spoljnoj rotaciji.
• TOKOM DRUGE GODINE ŽIVOTA: dolazi do približavanja peta i nestanka spoljne rotacije
stopala, a masno plantarno jastuče se gubi. Uzdužni i poprečni lukovi stopala se formiraju i
postaju vidljivi.
• OD DRUGE DO ČETVRTE GODINE: medijalni longitudinalni luk se dalje razvija, a lateralni nešto
sporije.
117. REGIONALNA ORTOPEDIJA U DECE
STOPALO I PRSTI
• PEVC
• PES METATARSUS VARUS
• PES CALCANEOVALGUS
• PES PLANUS (PLANOVALGUS)
• PES VALGUS CONGENITUS (TALUS VERTICALIS)
• PES CAVUS
• PES VALGUS
• PES FISSUS
119. PEVC
DG
1. Klinički pregled:
• Dg na rođenju
• Izgled stopala izmenjen
1. Rtg:
• U 2. mesecu uzrasta
• AP : TC ugao manji od 20º
TMT I ugao veći od 20º
• Profilni : TC ugao manji od 45º
121. PEVC : Lečenje
TH: rana i pravilno usmerena:
1. Ortopedski postupci: Gipsane longete na 2-5 dana (postupnost);
2. Fizikalna th-kinezi th ( tzv. „vežbe stopala“: majka, terapeut)
3. Plastične šine zajedno sa vežbama;
4. Ortopedske cipele (antivarus): nakon 10 meseci- sa ili bez šina (Denis Braun);
5. Operativno : kos strukturalnih-zavisi od stepena deformiteta i uzrasta:
progresini pristup („release“ i drugi postupci). Nema idealnog op. Lečenja
• Posebno: raćenje i tretman posledičnih stanja do i nakon završetka rasta (antivarus
cipele, korektivne šine).
124. REGIONALNA ORTOPEDIJA U DECE
STOPALO I PRSTI
• PATOLOŠKO RAVNO STOPALO-
talus verticalis, talovalgus: težak
deformitet. U početki lečenje
neoperativno, kasnije obavezno
operativno!.
125. REGIONALNA ORTOPEDIJA U DECE
STOPALO I PRSTI
• POLYDACTYLIA
• SYNDACTYLIA
• MACRODACTYLIA
• COALITIO TARSALIS
• OS TIBIALE ET FIBULARE EXTERNUM
• OS METATARSUS I ATAVICUS
• DIGITI VALGI ET VARI
• HALLUX VALGUS, HALLUX RIGIDUS, HALLUX VARUS
• DIGITUS FLEXUS, DIGITUS MALEUS
• DIGITUS MINIMUS VARUS
• NASLEDNI TROFIČNI OTOK (M. MILLROY)
• SUBUNGUALNA EGZOSTOZA
• POVREDE-PRELOMI I LUKSACIJE
• ZAPALJENSKA OBOLJENJA
• POREMEĆAJI RASTA: OSTEOHONDROZE
128. DEČJE RAVNO STOPALO
POZNAVANJE RAZVOJA DEČJEG STOPALA:
• Kod odojčadi uvek ravno- masno jastuče;
• Kod prohodavanja-održano masno tkivo, hod na širokoj osnovi (još
nerazvijeni refleksi) sa valgus pozicijom stopala;
• Kasnije (2-6 godine): tendencija spontanog poboljšanja oblika stopala
tokom rasta ( jačanje neuromišićnog statusa, hod normalniji, masno tkivo
se gubi pa se stopalo formira adekvatno).
• 97% ravnih u uzrastu 18 meseci do 10 godine od 4-8%. Neki navode 26%.
• UZROCI: nasleđe, laxitas, hipotonija mišića, neurološki poremećaji,
• gojaznost, „X“ noge, unutrašnja rotacija noge itd.
129. DEČJERAVNO STOPALO
LEČENJE:
Stavovi protivrečni:
Ima smisla:
Propisivanje ortopedskih cipela ili uložaka
(„stimulišući ulošci“ za ravna stopala.
Posebno sa povišicom ako ima „X“
deformitet kolenapotkolenica;
Ne sme hodati bosonogo po ravnim i
tvrdima podlogama
Hod bez obuće po neravnom (pesak,
šljinak, kamenje).
OP izuzetno retko: popuštanje tetiva.