1. O.Š. „ANTUN MIHANOVIĆ“
SLAVONSKI BROD
MIHANOVIĆEVA 35
BRODSKO-POSAVSKA ŽUPANIJA
PJESNIK ZAVIČAJA
Juraj Galić, 8.c
Juraj Kirchofer, 8.e
Dunja Blažević, 8.e
Marija Blažević, 8.e
Mentorica:Snježana Vinarić,prof.
Slavonski Brod, ožujak 2009.
2. Uvod
Neki govore da niti jedan čovjek ne živi vječno, no svi smo mi željeli i nadali se da će
naš Tadija biti vječan. Zato nas je njegova smrt potakla na razmišljanje o pjesniku poljana,
pjesniku snova, pjesniku zavičaja, čije pjesme žive i živjet će u nama vječno, kao i vrijedna
majka koja, dugo u noć u zimsku gluhu noć, bijelo platno tka.
Jednog davnog ,hladnog jesenskog dana, točnije 4. studenog 1905. godine u skromnoj
seoskoj kući rođen je dječak, mala svijeća velikog plama, dijete koje će kao čovjek i pjesnik
svojim radom obilježiti jedno stoljeće. U malom slavonskom selu Rastušju, nadomak tada
gradića Slavonskog Broda rođen je već spomenuti dječak imenom Dragutin Tadijanović, za
nas pjesnik slavonske ravni. Običan dječak, dječak Slavonije, dječak malog sela, oranica i
livada, ali čovjek velike i beskrajne duše. Čovjek čije će riječi istim plamom gorjeti i
stoljećima nakon što nestane i posljednje biće koje ga je poznavalo.
Njegov je život bio dug i pun, prošao je dva svjetska rata, dočekao zoru hrvatske
države i dao joj svoj osebujan pečat. Pun ljubavi i mašte, uspona i padova, život koji je
izgledao kao bajka, ali i kao epopeja jednog velikog životnog uspjeha. Sve to nas je
motiviralo za pisanje ovoga rada. Naš pokušaj da se jednim malim radom i neznatnim u
usporedbi s opusom tog velikana književnosti u Hrvata, bar malo prisjetimo stogodišnjeg
života. I to života koji je sam po sebi luč, vodilja mnogim pjesnicima danas i sve dok bude
postojala lijepa riječ. Jer on je to svakom našom zapisanom riječju zaslužio. Zaslužio je i
time što je proslavio svoje malo selo, naš grad, što je umnogome obogatio naš duh i zadužio
nas je da ga se sjećamo i svih pjesama koje nam je tako nesebično poklonio.
3. Život i djelo Dragutina Tadijanovića
Dragutin Tadijanović je rođen kao najstariji sin zemljoradnika Mirka Tadijanovića i
Mande rođ. Kegljen. Selo je tada imalo dvjestotinjak stanovnika. Nižu pučku školu je
pohađao od 1912. do 1916. godine u Podvinju (selo pokraj Slavonskog Broda). Od 1916. do
1918 godine pohađao je Višu pučku školu, a od 1918. Realnu gimnaziju U Slavonskom
Brodu.
Od jeseni 1920. godine, kao učenik 5. razreda Realne gimnazije, stanuje u brodskom
Franjevačkom samostanu i već tada piše pjesme. Koliko nam je poznato, zabilježeno ih je
devet. Nabavio je knjigu Hrvatska antologija(Umjetno pjesništvo starijeg i novijeg doba),
Huge Badalića iz 1892. godine radi boljeg upoznavanja hrvatskog pjesništva. Te iste godine s
grupom gimnazijalaca prvi puta odlazi u Zagreb, što je uvelike doprinijelo njegovom
upoznavanju novih obzora i proširilo vidike mladog pjesnika.
Godine 1922. pod pseudonimom Margan Tadeon objavljena mu je u srednjoškolskom
listu „Omladina“ pjesma „Tužna jesen“ koja je jedina njegova pjesma objavljena u vrijeme
gimnazijskih dana. Pod svojim imenom počinje objavljivati tek 1930.godine u časopisima
"Književnik" i "Hrvatska revija".
Sa svojim ocem 1924. godine odlazi u Beč i tom prilikom prvi puta posjećuje operu.
U Zagrebu je na Gospodarsko-šumarskom fakultetu upisao studij šumarstva (1925.), ali je
kasnije prešao na Filozofski fakultet (Povijest južnoslavenske književnosti i filozofije 1928.).
Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je 1937. godine.
Mnogi događaji i doživljaji ( lijepi i ružni ,sretni i tužni) obilježili su razdoblje
njegovog studiranja. Prva pjesnička zbirka pod nazivom „Lirika“ objavljena mu je 1931.
4. godine. Nažalost ,1932. godine u rodnom selu je umro njegov otac. Još jedan događaj koji je u
cijelosti obilježio njegov daljnji život vezan je za 1933. godine kada je u vlaku na putu iz
Broda u Zagreb upoznao Jelu Ljevaković, svoju buduću suprugu. Jela je bila studentica
povijesti umjetnosti. Te godine objavio je i svoju drugu zbirku pjesama „Sunce nad
oranicama“. 1937. godina je bila za njega jako uspješna : postao je diplomirani profesor
južnoslavenske književnosti i filozofije i objavio je zbirku pjesama „Dani djetinjstva“.
Poznanstvo iz vlaka okrunjeno je brakom Dragutina Tadijanovića i Jele Ljevaković pred
početak II. svjetskog rata. Vjenčali su se u crkvi Sv. Marka na Gornjem gradu u Zagrebu.
U nepravilnim intervalima, ali uvijek iznova izlaze nove zbirke pjesama ovog
plodnog autora. Objavio je oko 500 pjesama u dvadesetak zbirki, a priredio je i nekoliko
izdanja svojih izabranih i sabranih djela. Uz tako velik rad našao je vremena za pisanje
kritičkih osvrta , urednički posao , književne susrete.
Od svih napisanih zbirki možda bi mogli izdvojiti samo onu nama najpoznatiju, a
prema našim saznanjima i najizdavaniju : „Srebrne svirale“.
Najveći dio svog života pjesnik je proživio u Zagrebu u svom stanu koji je bio poput
knjižnice, čiji se fond stalno bogatio jer je on marljivo skupljao knjige cijeli život. Da bi na
kraju sve te knjige Tadija darovao gradu Slavonskom Brodu. Koji će od cijele izdašne zbirke
cijelog njegovog života napraviti spomen dom u čast hrvatskom pjesničkom „čarobnjaku”.
Tadija je ostavio jako puno osobnih stvari gradu kojega je jako volio i često boravio u
njemu. I grad je volio njega i bio uz njega u svim njegovim i lijepim i tužnim trenutcima.
Grad Slavonski Brod, u čast jednom od najvećih pjesnika hrvatske književnosti, možemo
slobodno reći i pjesničkog „čarobnjaka “ uređuje Spomen-dom u prizemlju palače Horvat
koji će po svom idejnom rješenju pokušati dočarati ambijentalne vrijednosti svake sobe
pjesnikova zagrebačkog stana u Gajevoj ulici.
5. Spomen dom bit će napravljen kao muzej otvoren posjetiteljima koji će svaki na svoj
način sebi dočarati bogat život velikog čovjeka. Posjetitelji će se unutar muzeja kretati
slobodno razgledavati autentični namještaj, gledati umjetničke slike posvećene Tadijanoviću,
čitati njegove pjesme i doživljavati čarobnu atmosferu čovjeka koji je život proveo s olovkom
u ruci. Mladi naraštaji, koji nisu imali priliku susreti pjesnika uživo, moći će riječju, slikom i
zvukom upoznati pjesnika i njegovo doba.
Cijeli prostor može biti turistička poveznica svakog kulturnog događaja u Slavonskom
Brodu. Književne večeri, promocije, predstavljanja, tribine i druge kulturne manifestacije
dobit će na vrijednosti kada se budu održavale u bilo kojem prostoru Spomen-doma.
Bilo bi dobro posjećivati i njegov rodni dom u Rastušju, mjestu gdje se rodila ljubav
prema pisanju i uživanju u prirodnim ljepotama koje su puno puta bile inspiracija za njegove
stihove.
Zaključak
Teško je riječima, pogotovo u ovom kratkom radu, opisati tako ispunjen, bogat i dug
život. Možda baš naš tekst čovjeku može pokazati zašto pjesme i postoje, kako se u nekoliko
riječi može predstaviti jedna ideja i ono najvažnije : naš je Tadija najbolji primjer za to.
Danas ga se sjećamo kao jednog od najvećih pjesnika hrvatske književnosti i izrazitog
majstora slobodnog stiha u kojem je izražavao baš ono što je osjećao.
...Vezi mi, zemljo , vezi od trave mekani sag
I pokrij me njime umorna
Kad snivao budem između crvi.
Nada mnom će, u vjekove, drhtati zvijezda sumorna..
6. Literatura:
1. Mirković, Slavko. Brodska čitanka o Dragutinu Tadijanoviću 2005 : Za stoti
rođendan. Slav.Brod :Posavska Hrvatska, 2005.
2. Tadijanović, Dragutin. Devedeset devet pjesama i još jedna. Zagreb:Školska
knjiga, 2005.
Suradnici:
-Živi izvor: Miroslav Bjelobrk, nećak Dragutina Tadijanovića.
- dr.sc.Dinka Kovačević, knjižničarka O.Š. „Antun Mihanović“, Slav. Brod
